Majstor i Margarita je izuzetno težak roman i za njegovo potpuno razumjevanje potrebno je ne samo poznavati povijest, osobito prve polovice 20.- stoljeća, nego i prilike u kulturnom životu Moskve dvadesetih i tridesetih godina.
Bulgakovljeva čarobnost je u neopisivoj ležernosti, humoru, ritmu romana, gdje svaka rečenica, kao i scena, predstavlja dragulj i priča čitavu svoju malu priču ili roman.
Sa svakim novim čitanjem otkriva se nešto novo ocrtano na dualističkoj pozadini dobra i zla.
Ovo je oda onome tko „začinje ili rađa“, kako bi rekao Nietzsche, a ogleda se u kultnoj rečenici:
„Rukopisi ne gore“.
Definitivno, meni jedna od najboljih knjiga koje sam čitao, i perjanica moje biblioteke
Majstor i Margarita je izuzetno težak roman i za njegovo potpuno razumjevanje potrebno je ne samo poznavati povijest, osobito prve polovice 20.- stoljeća, nego i prilike u kulturnom životu Moskve dvadesetih i tridesetih godina.
Bulgakovljeva čarobnost je u neopisivoj ležernosti, humoru, ritmu romana, gdje svaka rečenica, kao i scena, predstavlja dragulj i priča čitavu svoju malu priču ili roman.
Sa svakim novim čitanjem otkriva se nešto novo ocrtano na dualističkoj pozadini dobra i zla.
Ovo je oda onome tko „začinje ili rađa“, kako bi rekao Nietzsche, a ogleda se u kultnoj rečenici:
„Rukopisi ne gore“.
Definitivno, meni jedna od najboljih knjiga koje sam čitao, i perjanica moje biblioteke
Baš tako.. Mora poznavati i glazbu, jer nije uzalud što se nastradali, obezglavljeni, pjesnik zove Berlioz. Za bolje shvaćanje priče i likova zgodno je poznavati i Goetheovog Fausta, odnosno Mefista.
Meni M&M nisu bili toliko teški za čitat, više mi je to bilo neko zabavno štivo.
__________________
Duga patnja otupljuje ljude. Otupljeni od patnje više nisu u stanju posumnjati u radost. Y. Mishima
Meni M&M nisu bili toliko teški za čitat, više mi je to bilo neko zabavno štivo.
U tome i jest problem.
Roman se čita s takvom lakoćom, da ga onaj tko ga prvi put čita, a ne zna njegovu pozadinu, doživljava kao slikovnicu za djecu. Behemot, Woland, i ostala "ekipa" izgledaju kao likovi iz bajke, i to sve začinjeno dualizmom dobra i zla. Čak se i kraj, onako orkestrirano uzvišen ne razlikuje od one ponate "i tako su sretno živjeli do kraja života".
Međutim, on je sve, samo ne bajka.
U tome i jest problem.
Roman se čita s takvom lakoćom, da ga onaj tko ga prvi put čita, a ne zna njegovu pozadinu, doživljava kao slikovnicu za djecu. Behemot, Woland, i ostala "ekipa" izgledaju kao likovi iz bajke, i to sve začinjeno dualizmom dobra i zla. Čak se i kraj, onako orkestrirano uzvišen ne razlikuje od one ponate "i tako su sretno živjeli do kraja života".
Međutim, on je sve, samo ne bajka.
Meni je to djelo bilo jako jako zanimljivo u početku. Što sam se više bližila kraju sam bila sve manje i manje oduševljena, ali da mu pozadina nije bezazlena nikako ne bi trebalo smetnuti s uma. Također mi se sviđa Bulgakovljev smisao za humor i mašta.. Trebalo je smislit sve te opačine koje su glavni likovi izvodili.
__________________
Duga patnja otupljuje ljude. Otupljeni od patnje više nisu u stanju posumnjati u radost. Y. Mishima
Meni je to djelo bilo jako jako zanimljivo u početku. Što sam se više bližila kraju sam bila sve manje i manje oduševljena, koje su
Ja ga nisam tako doživio.
Meni je cijeli roman napisan na takav način kao da čitam odjedanput more pripovjedaka. Skoro svaka scena može otići u bilo kojem pravcu.
Wolandov razgovor da Berliozom i Ivanom Bezdomnim, Razgovor Ješue sa Poncijem Pilatom, igranje šaha Behometa i Wolanda, pretvaranje fašničkih likova faustovske provijencije u crne oklopljene vitezove koji imaju "zadatak" na ovome svijetu, oslikavanje majstora, ljubav koja se, kao ono "sa strane", provlači kroz cijeli roman, Wagnerovski kraj romana. Sve je istovremeno odvojeno i povezano u čvrstu cjelinu.
A sada zamisli pisati tako nešto u sustavu gdje se i za najmanju kritiku društva, glorificiranja religije ili likova koji nisu u skladu s učenjima marksizma, ili sam čin zamjeranja nekom partijskom funkcioneru, ili zamjeranja koje je on shvatio kao zamjeranje, može izgubiti glava. Kao da u Kini, u jeku "Kulturne revolucije", napišeš knjigu o Isusu Kristu ili Budhi, i ostaneš živ.
Genijalan, izvrstan roman. Bulgakov piše prekrasno, ima beskrajnu maštu, onaj dio kad opisuje bal kod Sotone pa kad se pojavljuju svi ljudi iz povijesti koji su zaslužili ići u pakao... ma sve u svemu, nevjerojatno čarobnih 430 stranica.
SPOILER ALERT.
Negdje sam čitala objašnjenje za roman i piše da opisuje građane Moskve u Staljinovo doba, u smislu, sami su prizivali vraga (i na samom početku romana Berlioz kaže kako su u moskvi ljudi uglavnom ateisti) i on im se i ukazao, izigravajući Boga. samo nisam baš shvatila kraj, kad Ješua po mateju šalje obavijest da želi da M & M odu na Wolandovu stranu, a ne na njegov, jer njima treba 'mir', a ne 'spasenje' ili tako nešto...
Genijalan, izvrstan roman. Bulgakov piše prekrasno, ima beskrajnu maštu, onaj dio kad opisuje bal kod Sotone pa kad se pojavljuju svi ljudi iz povijesti koji su zaslužili ići u pakao... ma sve u svemu, nevjerojatno čarobnih 430 stranica.
SPOILER ALERT.
Negdje sam čitala objašnjenje za roman i piše da opisuje građane Moskve u Staljinovo doba, u smislu, sami su prizivali vraga (i na samom početku romana Berlioz kaže kako su u moskvi ljudi uglavnom ateisti) i on im se i ukazao, izigravajući Boga. samo nisam baš shvatila kraj, kad Ješua po mateju šalje obavijest da želi da M & M odu na Wolandovu stranu, a ne na njegov, jer njima treba 'mir', a ne 'spasenje' ili tako nešto...
SPOILER ALERT:
Meni je na kraju najljepše kad Majstor ''otpusti'' Pilata i da mu mir, i onda nekim čudom netko ''otpusti'' Majstor i da mu mir. Meni je uvijek ostalo u glavi pitanje - tko će dati mir onome tko je dao Majstoru mir, tj. Bulgakovu...
Pa, vjerojatno vidiš da ovdje vrag nije predstavljen kao zlo i da surađuje sa Isusom, pa mi se čini da su m & m sasvim lijepo prošli.
Jedna od najomiljenijih mi knjiga, svakih nekoliko godina ju ponovo pročitam.
Poznato je da postoji puno verzija knjige, navodno je čak i Bulgakovljeva žena odgovorna za određene dijelove. MiM je svakako višeslojan roman, Goetheov Faust smješten na početak XX stoljeća, sa puno osobnih obračuna i viđenja. Elementi gnosticizma vrve sa puno stranica - paralelne usporedbe života Isusa i masonskog 'majstora' na visokoj, umjetničkoj razini.
Divim se svima koji su je uspjeli pročitati, jer ja nisam ni nakon n-tog pokušaja uspjela doći dalje od prvih par stranica. Toliko odbojnosti mi već sam početak uzrokuje da jednostavno ne mogu dalje. Utoliko me uvijek šokira kad još netko kaže da mu je to najbolja knjiga.
Divim se svima koji su je uspjeli pročitati, jer ja nisam ni nakon n-tog pokušaja uspjela doći dalje od prvih par stranica. Toliko odbojnosti mi već sam početak uzrokuje da jednostavno ne mogu dalje. Utoliko me uvijek šokira kad još netko kaže da mu je to najbolja knjiga.
Quote:
femmelatin kaže:
Ne kenjkam po knjizi prije nego što pročitam. U međuvremenu me zabavlja bijes i ogorčenost onih koji kenjkaju a da nisu pročitali.
Linearni mod
