Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 31.07.2007., 15:47   #21
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Nije mi više stalo do posla. Ne u tolikoj mjeri. Ustvari još uvijek ni sam
ne znam što bi radio i čime bi se bavio. A godina, blizu 30.
Situacija je s tim svim zajedno jako komplicirana. Neodlučnost i česte
promjene razmišljanja su me dovele do toga gdje sam sad.
mlad mlad

jel imaš u familiji nekog s depresijom?

Možda imaš takav mozak koji je- pa, bolestan - fali ti neke hemije koju drugi imaju pa ih boli qc a isto su bez posla, ljubavi, neodlučni i mijenjaju razmišljanja
Šmizla is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 15:53   #22
Samoubojstvo

Nisam iz Zagreba. Sad sam trenutno sam u stanu pa imam priliku
razmišljati o svemu i sve analizirati. Otuđio sam se od ljudi, slabo sa
svim kontaktiram i općenito izbjegavam društvo. Sebe sve manje volim. Prije
sam mogao naći nešto što me držalo na životu a sada mogu sve manje.
Ne mogu se ni iskreno nasmijati.
depresivan is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 16:00   #23
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Nisam iz Zagreba. Sad sam trenutno sam u stanu pa imam priliku
razmišljati o svemu i sve analizirati. Otuđio sam se od ljudi, slabo sa
svim kontaktiram i općenito izbjegavam društvo. Sebe sve manje volim. Prije
sam mogao naći nešto što me držalo na životu a sada mogu sve manje.
Ne mogu se ni iskreno nasmijati.
Otiđi kod doktora opće prakse i traži uputnicu za psihijatra / psihologa.
Ako si ga možeš priuštiti - razmisli i o privatnom.
I umjesto da sam sebe glođeš ovakvim teškim mislima, put pod noge do psihića. To nije prevelik napor, to ne zahtjeva od tebe neku preveliku snagu a pomoći će ti da svu tu negativnu energiju u sebi i prema sebi kanaliziraš u nešto konstruktivnije.
Stvarno si mlad; kako si uopće došao u ovakvo stanje?
__________________
...Ja sam jednoga dana slučajno našao put Ispod svih tih zastava što vijore... 17.05.2012. :)
frikuscha is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 16:12   #24
Samoubojstvo

Izgleda da se to nakupljalo godinama . Silne frustracije, nesigurnosti,
nedostatak samopouzdanja. Pa sam lagano počeo pucati po šavovima.
depresivan is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 16:12   #25
žao mi je što jedna mlada osoba razmišlja o nečemu takvom, ali ne smiješ se predat. a rješenje za sve psihičke probleme(od ovisnosti do depre) ti je rad. Rad,rad,rad. I to ne sjedenje za kompom 10h dnevno nego onaj pravi rad, fizički. Vjeruj mi , to bi ti pomoglo. Dođeš na bauštelu (fala bogu, tamo se vujek traže radnici), radiš8-10h dnevno, dnevnica 250 kunića, imaš velik izbor ljudi, odlučiš s ki ms eod njih želiš družiti,tko ti najbolje odgovara, navečer odete van, za vrijeme posla se zafrkavate, posao je naporan ali ne stresan. A ako nisi tip koji je spreman raditi i nikad u životu nisi teško radio, ima drugo rješenje. Lijek. Pomaže. To kupiš u trgovini specijaliziranoj za to. Košta oko 1500 kuna, ali isplati se. Zove se Smith&Wesson
__________________
I u smrti, i u smrti, i u smrti mi smo... pokopani!!
Pink_Panker is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 17:04   #26
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Izgleda da se to nakupljalo godinama . Silne frustracije, nesigurnosti,
nedostatak samopouzdanja. Pa sam lagano počeo pucati po šavovima.
Dobro, počeo si... Svima se događa.
Sada stani na loptu i prestani.
Umjesto da se prepustiš crnim mislima jednostavno sam sebi odredi granicu i reci: dosta.
Kažem jednostavno jer u principu to i jest jednostavno.
Počni se riješavati frustracija koje si nakupljao u sebi, a nisi ih se rješavao. Počni raditi na sebi.
Ne sutra, ne prekosutra - danas.
Je li ti barem malo lakše sada kad si pročitao odgovore na forumu?
__________________
...Ja sam jednoga dana slučajno našao put Ispod svih tih zastava što vijore... 17.05.2012. :)
frikuscha is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 19:04   #27
EJ
mali savjet
kad te to obuzme, skoncentriraj se na nesto drugo. recimo, uzmi bicikl(ako imas) i provozaj se do jezera, rijeke,plaže,izvan grada. definitivno te opusti. nemoj trošit puno vrijeme pred kompom jer te u biti on ubacuje u depru je stojis i provodis dan pred hrpom plastike i željeza, provozaj se, trči, upiši u teretanu(upoznaj žensku) i sve će biti lakše.
__________________
I u smrti, i u smrti, i u smrti mi smo... pokopani!!
Pink_Panker is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 21:26   #28
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Nije mi više stalo do posla. Ne u tolikoj mjeri. Ustvari još uvijek ni sam
ne znam što bi radio i čime bi se bavio. A godina, blizu 30.
Situacija je s tim svim zajedno jako komplicirana. Neodlučnost i česte
promjene razmišljanja su me dovele do toga gdje sam sad.
Ne znam zašto su ti neki dijagnosticirali odmah depresiju, nick valjda nema veze, ali ne mora uopće biti da si depresivan. S obzirom koje podatke si dao jedina razlika između tebe i mene je da sam nešto starija i da nisam dala otkaz, i da nisam baš toliko razmišljala o samoubojstvu.
Isto sam opisala svoju situaciju kao da sam izgubila tlo pod nogama i lijepo otišla psihijatru. ujutro prozac, navečer helex i već sam se malo podigla s dna.
E da, iako sam imala mnogo simptoma depresije ista mi nije dijagnosticirana.

Gadno je kada čovjek u takvom stanju živi sam jer se stalno zakopava u negativne misli. Ja još uvijek izbjegavam ljude i ne izlazim van, ali će valjda i to krenuti na bolje.

Savjeti - rad, sport, aktivnost su u redu, ali kada je čovjek "van sebe", više prisutan tijelom, nego duhom te metode ne pomažu, zato su dobri antidepresivi da te dignu s dna.
Trebaš otići doktoru opće prakse po uputnicu za psihijatra.
Nije strašno, ja sam umrla od straha i bila jako nervozna prvi put, ali sam nakon prvog susreta s psihijatrom osjetila ipak dozu olakšanja jer mi se činilo da sam ipak napravila tim posjetom korak naprijed.
Samo hrabro.
ljubav-je-bol is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 21:43   #29
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Nisam iz Zagreba. Sad sam trenutno sam u stanu pa imam priliku
razmišljati o svemu i sve analizirati. Otuđio sam se od ljudi, slabo sa
svim kontaktiram i općenito izbjegavam društvo. Sebe sve manje volim. Prije
sam mogao naći nešto što me držalo na životu a sada mogu sve manje.
Ne mogu se ni iskreno nasmijati.
zato se i osjećaš loše - stalno si sam i puno analiziraš - to je pogubno.
počni živjeti izvan kuće, teško je u početku, ali moraš se prisiliti!
ljudi su bitni, nemoj puno biti sam. nabavi si životinju da se imaš za koga brinuti.
i ja sam se mjesecima gušila u svojoj glavi misleći da sam zaglavila u nekoj emotivnoj situaciji koju ne znam riješiti i onda su mi počeli napadi panike. prošlo je 5 mjeseci, a ja sam puno bolje - riješila sam situaciju, tj. napravila sam ono što mi se činilo najbolje za sebe, hodala sam mjesecima kod psihologice, družila se s ljudima koji su pozitivno djelovali na mene, shvatila i tko su ljudi na koje mogu računati i danas sam puno bolje.

od sažaljevanja nema sreće. kao ni od samoubojstva.
a za potražiti pomoć moraš imati želje za rješavanjem problema. a sigurno je imaš čim si se javio tu na forum.
cherryblossomgirl is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 23:38   #30
Najveći problem je što je svijet postao hladno i okrutno mjesto.
21 stoljeće je po meni srednji vijek osjećaja i sućuti.
Nikog nije briga, pa čak niti one koji bi ti trebali biti najbliži...
Ja sam u teškoj depresiji već par mjeseci, moja draga obitelj nije našla za shodno niti da me pita što mi je, a nemam tako lošu obitelj, jednostavno nisu naviknuti razgovarati o takvim stvarima... i tko će mi onda pomoći, neki psihijatar kojeg je još manje briga, i samo me žala nakljukati drogom koja bi me umrtvila i učinila bezosjećajnim kao što su većina ljudi koje gledam oko sebe.
Možda i nije loša ideja kao što kaže Hesse "da se slučajno desi nesreća kod brijanja"...
DaVinci is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2007., 23:50   #31
^ pa cuj i od tebe se ocekuje da sudjelujes, a ne samo da se pojavis na terapiji i popijes tablete.
__________________
One Kill Wonder
Karmela is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2007., 01:45   #32
Uvijek, ali baš uvijek postoji izlaz. A da to nije samoubojstvo, naravno.
Vidiš, ja sam se družila s dosta ljudi koji su imali problema s depresijama, puno njih prouzročenih teškim životnim situacijama kao što su gubici voljenih i bliskih im osoba i jasna mi je jedna stvar - tim ljudima malo tko može pomoći, no stručna im je pomoć nužna. Naravno, da bi stručna pomoć imala učinka, u čovjeku mora postojati bar trunčica volje i želje da se izvuče iz problema. Kod tebe je to vidljivo jer se inače ne bi registrirao ovdje i tražio savjete.
Stoga, moj savjet ti je, kao što ti je večina forumaša reklo, da potražiš stručnu pomoć (kvalitetnu, raspitaj se o dobrim preporukama za grad ili mjesto u kojem živiš) i surađuješ u liječenju što je više moguće, pokušaš se trgnuti i okrenuti na bolje. Nemaš pojma koliko te dobrih stvari čeka u životu, pa nemaš još ni 30, život je pred tobom i možeš u njemu uživati da ni sam nisi sada svjestan koliko!
I znaj da je najjednostavnije bježati od problema, ali prava je umjetnost suočiti se s njima i uhvatiti ukoštac. Suočavanjem i borbom ćeš steći i željeno samopouzdanje i tek kad počneš rušiti barijere i premošćivati probleme, bez obzira na sve, e, tek onda ćeš postati sretnija i samopouzdanija osoba.
Znači, pravac doktoru što prije i držim ti fige!
Tigh is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2007., 13:40   #33
postovani pokretacu ove teme,

eto, i ja sam zbilja donedavno i jako, jako duga djelila tvoje "misljenje" o besmislu svoga zivota i jednostavno sam zapala u tavkvo depresivno stanje i u nicemu nisam vidjela smisla i bas nista mi se nije dalo i nista me nije moglo usreciti.
Razmisljala sam intenzivno kako nestati i sve ostale depresivne misli. Ali sam jednoga dana shvatila da vise tako ne mogu, da samu sebe ubijam i da ni to nema smisla. Odlucila sam si dati jos jednu sansu i pokusati i ako ne upali, uvijek se stignem ubiti. Trudim se i dalje i zivot mi se napokon koliko-toliko pokrece iz mrtve tocke. Vlak je krenuo i ja prvi puta nakon dugo vremena vidim izlaz iz tunela i neki svoj dugorocniji cilj. Bila sam opterecena time sta ce drugi ljudi reci i misliti o meni i jednostavno sam kocila samu sebe i izgubila svoje samopostovanje, svoje pravo ja, svoje zelje, snove i tonula u tesku depresiju. Sada sam napokon smogla snage da se uzdignem iznad svega toga i cisto mi se fucka sta ce drugi ljudi reci, shvatila sam da nikada nije kasno NISTA U ZIVOTU (pa ni za ljubav), i da iz svakoga sranja postoji neki izlaz, ma koliko majusan on bio ipak postoji. Samo je stvar koliko si spreman svoje snage (fizicke, intelektualne i emocionalne) uloziti da pronadjes izlaz.Stvar je u meni, tebi i svakome u nas. Nije nitko kriv za nase probleme, depresije i ostala sranja u vecini slucajeva smo sami izabrali taj put, samo si cesto sami sebi lazemo i mazemo oci i okrivljavamo sudbinu, Boga ili sto god. Nemoj panicariti, ima rjesenja za sve. Ustani se iz kreveta i jednostavno se pokreni, popij kavicu i baci se na neki intenzivni oblik fizicke aktivnosti, teretana, trcanje, baustela, kopanje u vrtu,nastoji na neki nacin izbaciti tu negativnu energiju (vjeruj mi nakon sat vremena trcanja si ko preporodjen). Nastoj svaki dan jesti zdravije, raznoliko, pomaze. Prestani sa nezdravim nacinom zivota ako ga prakticiras, zaboravi na tv, budi vise na svjezijem zraku i daj si svaki dan neki mali zadatak , neku obavezicu (npr, oprati wc skoljku) i tako svaki dan se nastoj fizicki istrositi, zadati si neki cilj i jesti kvalitetno. I pokusavaj svaki dan misliti sto optimisticnije mozes i budi sretan sto si se uopce probudio taj dan. Trudi se iz petnih zila, zeli neku promijenu i ostale ce ti se stvari jednostavno posloziti. Razmisli sta zelis od zivota i jednostavno kreni za time. Sjeti se nekoga staroga prijatelja/ ice i pozovi ti njega na kavu ( ma koliko dosadan bio), ne odustaj. Ah ljubav svima nama manjka, kad tada ce i tebi doci i vjerojatno ce biti posebna. Zadaj si neki rok, recimo dva mjeseca, trudi se ko konj i pokusavaj na neku stranu pokrenuti svoj zivot i ako ti svi ovi "nezeljeni osjecaji" ostanu i ne budes vidio znakove pomaka i napretka, odi i potrazi strucnu pomoc. No i dalje veci dio tereta i odgovornosti ostaje na tebi i toga moras biti svjestan. Zapamti ubiti se uvijek stignes, to je laksi dio, tezi i ljepsi dio je ZIVJETI I STVORITI NESTO OD SVOJEGA ZIVOTA. Dakle, uspjet ces samo moras dati 110% svaki dan od sebe, i ako ti se nakon nekoga vremena i dalje sve bude cinilo crnim (npr. pet godina) i ako ti i dalje ne svane sunce, uvijek se stignes ubiti. To ti je posljednja opcija kada ti potonu bas sve ladje, tako sam ja samu sebe uvjerila i odlucila sama sebi dat jos jednu sansu za zivot. Tako i ti daj sam sebi SANSU ZA ISKRENI ZIVOT KAKAV ZELIS, ali iskreno i budi spreman i platiti cijenu toga ( krv, znoj i suze) jel ti to zasluzujes, nemoj odustali, uz tebe sam
glavu gore i u borbu za svoj zivot
jel " ono sto te ne ubije, ojaca te " klisej ali istina
__________________
Tko hoce pronadje nacin
tko nece pronadje izgovor:)
Ruzna i debela:) is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2007., 16:04   #34
Quote:
DaVinci kaže: Pogledaj post
Najveći problem je što je svijet postao hladno i okrutno mjesto.
21 stoljeće je po meni srednji vijek osjećaja i sućuti.
Nikog nije briga, pa čak niti one koji bi ti trebali biti najbliži...
Ja sam u teškoj depresiji već par mjeseci, moja draga obitelj nije našla za shodno niti da me pita što mi je, a nemam tako lošu obitelj, jednostavno nisu naviknuti razgovarati o takvim stvarima... i tko će mi onda pomoći, neki psihijatar kojeg je još manje briga, i samo me žala nakljukati drogom koja bi me umrtvila i učinila bezosjećajnim kao što su većina ljudi koje gledam oko sebe.
Možda i nije loša ideja kao što kaže Hesse "da se slučajno desi nesreća kod brijanja"...
Živiš zbog sebe i za sebe.
Što prije shvatiš da si TI taj koji jedini može promijeniti sebe i brinuti se za sebe, bit će ti bolje. Naravno da je ljepše i lakše kad je obitelj uz tebe. No, što misliš kako je onima koji nisu imali tu sreću živjeti s istom?!
Imaš li prijatelje? Imaš li djevojku?
Psihijatri ne služe isključivo za kljukanje tabletama; oni su ovdje da bi bili instant zamjena za nekoga tko je spreman saslušati i pružiti konstruktivni savjet - a podlogu za konstruktivnošću pronalazim u diplomama koje je taj isti psihijatar stekao.
Čemu toliko crnilo, ljudi moji?!
Kako očekujete da će se išta promijeniti samo od sebe kad se niti sami ne trudite?!
Mogu razumijeti faze - svatko od nas ima faze. Ali i faze imaju kraj.
__________________
...Ja sam jednoga dana slučajno našao put Ispod svih tih zastava što vijore... 17.05.2012. :)
frikuscha is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2007., 16:10   #35
Još ako je kakva dobra psiho-logica ili jatrica.Ajoj.

Zbog nje može i da se gine.O ne, ne, ne.......

i onda još k tome ako ste "...Sami svoji izbeglice iz besmisla"

e.......
Mark is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2007., 21:16   #36
ima nas više koji ozbiljno razmišljamo o samoubistvu................
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2007., 23:19   #37
autodestruktivnim ljudima ne bi pomogla ni utopija
oblak is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2007., 12:41   #38
hvala, jako utešno
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2007., 14:44   #39
ma jebeno pomazete liku,svaka vam dala debilcine...lik se brije ubit i jedino sto mu vi preporucate su tablete..jebo vas prozac,xanax i ostala sranja...sve sam ih probao i sve je to sranje kad tablete puste(iako sam ih ja uzimao za zabavu i bile su mi prva liga)...svi tu kao zelite pomoci i tako se isfuravate a u biti vas zivo boli qrac za svu ovdje ekipu...

zasto nitko ne predlozi da se svi vi sa slicnim problemima ne nadete jednu subotu ili nedjelju i ne odete recimo na neki rostilj,cugu,mozda cak i rafting...koliko god bili slabo komunikativni,tako nesto ce vas pribliziti,jer koliko god vi sutjeli netko ce pocet od vas pricat i bit ce vam drago sto ste se nasli...svi ste slicni,u vasim glavama identicno razmisljate o mnogim stvarima,zato krenite u tu jebenu bitku protiv depresije...ako ne uspije onda se ubijte slobodno,mozete i kolektivno da vam bude lakse i da mozete reci da ste barem jednom u zivotu sudjelovali u jednom pravom kolektivu gdje su vas svi gledali kao sebi ravnog...


ajde doktori i forumaski "psiholozi" skemijajte neku vikendicu ili neku ideju...vise cete koristi napravit nego sa svojim trabunjanjem i prokleto kretenskim savjetima...
volej_iz_lakta is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2007., 14:50   #40
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Izgleda da se to nakupljalo godinama . Silne frustracije, nesigurnosti,
nedostatak samopouzdanja. Pa sam lagano počeo pucati po šavovima.
sta tebe veseli u zivotu burazeru?sta bi sad volio radit da mozes,da nemas posla,nikakvih obaveza itd...nesto te mora veselit,sport,cuganje,zene,izlasci...?
volej_iz_lakta is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:31.