Sto mislite o negativnim emocijama? Npr. ide vam (iz nekog razloga) na zivce prijateljica, cimerica, pomislite nesto lose o savrsenom strancu i slicno?
Znam da je normalno da svako toliko pomislis nesto negativno o nekome, ali ja ne zelim imati takve misli. Nekako me strah da cu postat (ili vec jesam?) bitter. Kako se toga rijesiti?
obicno se to desava ako te nesto grize..ako sama nisi zadovoljna sa momentalnim zivotom ..ako si posve ok sa svime,mislim da ti puno takvih neg vibri nebi smjelo padati na pamet.
živjela sam s osobom koja je na sve gledala negativno, negativne emocije su joj bile sport, njen način života. obožavala je kukati i imati obješenu facu. ne mogu vam opisati koliko je to iritantno, zatupljujuće i bezobrazno.
svatko ima svojih loših dana kada grize sve oko sebe ali prezirem osobe koje kukaju bez razloga jer im je to način života i tako privlače pozornost i traže sažaljenje a zaista im u životu ništa nije tragično
pa ne, al nekako vjerujem u karmu, i cini mi se svaki put kad o nekome lose pomislim, da cinim nesto lose.
jebala te karma
no, ja imam drugi problem. jel' vam se dogadja, recimo pred spavanje, da vam se nametnu misli da ce se nesto lose dogoditi nekome vama bliskom? i to ne samo da dodje misao, nego se, jebote, razvije cijeli film, i ne mozete ga zaustaviti? meni da. pomislim, recimo, da ce se necaku nesto dogoditi i samo krene film. kol'ko mi je poznato, svi imaju takve "crne misli".
e sad, sta me muci.
drkavi cika frojd je rekao da takve misli nisu slucajne, nego da su dio nase podsvijesti, te da mi zapravo zelimo da se to dogodi toj osobi.
naravno, nije bio u pravu.
no, ja se sad svaki put kad mi krenu te crne misli, sjetim cika frojda i osjecam kao govno.
no, ja imam drugi problem. jel' vam se dogadja, recimo pred spavanje, da vam se nametnu misli da ce se nesto lose dogoditi nekome vama bliskom? i to ne samo da dodje misao, nego se, jebote, razvije cijeli film, i ne mozete ga zaustaviti? meni da. pomislim, recimo, da ce se necaku nesto dogoditi i samo krene film. kol'ko mi je poznato, svi imaju takve "crne misli".
e sad, sta me muci.
drkavi cika frojd je rekao da takve misli nisu slucajne, nego da su dio nase podsvijesti, te da mi zapravo zelimo da se to dogodi toj osobi.
naravno, nije bio u pravu.
no, ja se sad svaki put kad mi krenu te crne misli, sjetim cika frojda i osjecam kao govno.
jebiga i ja mrzim crne misli i prisutne su kod svakoga i stvarno mogu biti grozne. kad ih naučiš nekako smiriti kada dođu postane lakše
Pa svi ponekad imaju negativne emocije.. bas kao i pozitivne. Negativne emocije mogu stvoriti ogorcenu osobu samo ukoliko ih ima previse. Lijepo je misliti pozitivno, no nazalost nije uvijek moguce. Normalna stvar
__________________ The past is a puzzle, like a broken mirror. As you piece it together, you cut yourself, your image keeps shifting. And you change with it. It could destroy you, drive you mad. It could set you free.
- Max Payne
Pa svi ponekad imaju negativne emocije.. bas kao i pozitivne. Negativne emocije mogu stvoriti ogorcenu osobu samo ukoliko ih ima previse. Lijepo je misliti pozitivno, no nazalost nije uvijek moguce. Normalna stvar
no, ja imam drugi problem. jel' vam se dogadja, recimo pred spavanje, da vam se nametnu misli da ce se nesto lose dogoditi nekome vama bliskom? i to ne samo da dodje misao, nego se, jebote, razvije cijeli film, i ne mozete ga zaustaviti? meni da. pomislim, recimo, da ce se necaku nesto dogoditi i samo krene film. kol'ko mi je poznato, svi imaju takve "crne misli".
e sad, sta me muci.
drkavi cika frojd je rekao da takve misli nisu slucajne, nego da su dio nase podsvijesti, te da mi zapravo zelimo da se to dogodi toj osobi.
naravno, nije bio u pravu.
no, ja se sad svaki put kad mi krenu te crne misli, sjetim cika frojda i osjecam kao govno.
Meni se tak znalo slicno dogoditi. Onda sam sam sebe uvjerio da se sve lose sto mi padne napamet nece dogoditi
Ak mi pocne tak nesh, samo zatresem glavom i kazem si "Glup si" ili "Ne seri"
__________________
"Emancipate yourself from mental slavery, none but ourselves can free our minds"
uhh,pa ja sam onda živi grunf po ovome
ovo sa lošim scenarijima mi se dogodi recimo kad su mi dragi ljudi na putu...pa dok se ne jave da su sretno stigli si zamislim joj kaj ako im se nešto desi,zaleti se netko u njih i bla bla...al to je valjda normalno i jako brzo prođe,jedino što se nekad smrzneš od takvih pomisli...
a negativne emocije prema nekim ljudima....toga sam puna nekad...kad mi je takav dan...ili me netko iživcira jer mi stoji preblizu u tramvaju,ili čujem nečiji komentar grozan na nekoga i automatski pomislim da to ide mene
a opet s druge strane znalo mi se desit da imam neki osjećaj odbojnosti silni prema nekoj osobi kad ju upoznam,totalno neracionalni,onako reklo bi se predosjećaj,slutnju...
i onda to izignoriram i mislim si da nije tako...da bi se na kraju pokazalo da je ta osoba sve samo ne dobra i da mi je taj prvi negativni osjećaj trebao biti dobro upozorenje da bježim što dalje.... jel se to ikome dogodilo?
a opet s druge strane znalo mi se desit da imam neki osjećaj odbojnosti silni prema nekoj osobi kad ju upoznam,totalno neracionalni,onako reklo bi se predosjećaj,slutnju...
i onda to izignoriram i mislim si da nije tako...da bi se na kraju pokazalo da je ta osoba sve samo ne dobra i da mi je taj prvi negativni osjećaj trebao biti dobro upozorenje da bježim što dalje.... jel se to ikome dogodilo?
Meni, često. Greška je ignorirati taj "osjećaj" jerbo onda najebeš kasnije.
Al i meni se ipak često dogodi da pomislim "ma šta, pa možda sam si to ja zabrijala.." i kasnije pizdim sama na sebe, i obećajem si kako ću drugi puta slušat što mi podsvjest govori.
A što se tiče negativnih emocija, pa ne može ih nitko izbjeći, al ja ih nisam sklona zakopavat u sebe, niti se suzdržavati pretjerano. Ak me netko raspizdi, onda ću mu to i pokazati.
Sto mislite o negativnim emocijama? Npr. ide vam (iz nekog razloga) na zivce prijateljica, cimerica, pomislite nesto lose o savrsenom strancu i slicno?
Znam da je normalno da svako toliko pomislis nesto negativno o nekome, ali ja ne zelim imati takve misli. Nekako me strah da cu postat (ili vec jesam?) bitter. Kako se toga rijesiti?
Posvadjam se sa svojim psom. Tako je blesava kad se svadja.
Izvedem je napolje pa se igramo. Gledati nju kako trci (prelep trk ima) mi uglavnom izaziva duboko disanje i osmeh na licu.
Odgledam epizodu omiljene serije...
Otvorim pivo, pustim muziku i igram igricu neku stupidnu. Obicno ne popijem ni do pola to pivo, ali bogami znalo se desavati i to da mi zafali sledece.
Odem u shoping, a na kraju kupim neke zenske novine, i sednem u kafic i meracim kafu uz novine.
Skuvam ili ucinim nesto lepo za svog dragog, pa se i ja radujem kad ga vidim sretnog.
Vrlo retko, ali desava se i to, spremim kucu. Mislim, spremam kucu ali je to retko izazvano crnim mislima. Obicno je obrnuto.
Inace, te "crne misli" su mi u sustini dobro dosle. U svojoj glavi sam razvila scenario kako se treba ponasati u odredjenim situacijama. Pa kad se ne daj boze nesto desi, ja imam vec plan kako se treba ponasati i u mogucnosti sam skoncentrisati se na resenje problema. Znam da zvuci glupo, ali meni je to stvatrno dobro doslo u zivotu. Kao da uvek imam back up plan i nekako neopterecenije zivim.
U poslednje vreme broj crnih misli se smanjio. Bice da sam malo sredila zivot pa mi i ne treba toliko back up planova. A mozda sam i samo malo odrasla pa sam sigurnija u sebe i u to da se u svakoj situaciji mogu snaci.
Sto mislite o negativnim emocijama? Npr. ide vam (iz nekog razloga) na zivce prijateljica, cimerica, pomislite nesto lose o savrsenom strancu i slicno?
Rekao mi je jedan pametan covjek da mi ljudi idu na zivce ne zato sto su sami po sebi iritantni nego zato sto me nesto u njima dira u moj osjetljivi dio. I da se onda bas moram druziti s njima, dok ne nadjem to u sto me diraju i dok to u sebi ne "izlijecim". A onda me vise nece iritirati.
Quote:
Pokondirena tikva kaže:
jel' vam se dogadja, recimo pred spavanje, da vam se nametnu misli da ce se nesto lose dogoditi nekome vama bliskom? i to ne samo da dodje misao, nego se, jebote, razvije cijeli film, i ne mozete ga zaustaviti? meni da. pomislim, recimo, da ce se necaku nesto dogoditi i samo krene film. kol'ko mi je poznato, svi imaju takve "crne misli".
e sad, sta me muci.
drkavi cika frojd je rekao da takve misli nisu slucajne, nego da su dio nase podsvijesti, te da mi zapravo zelimo da se to dogodi toj osobi.
naravno, nije bio u pravu.
no, ja se sad svaki put kad mi krenu te crne misli, sjetim cika frojda i osjecam kao govno.
Ne samo da mi se takva vizualizacija crne buducnosti zna pojaviti, nego ja sve te emocije i prozivim, kao da se sav taj niz losih eventa upravo zbiva.
I da, ima nesto u tome sto je cika frojd govorio. Ne utoliko sto stvarno zelis da ta osoba umre, vec je ocito u tebi probudila neke lose emocije. A onda ti te emocije izbacujes kroz patnju nakon "smrti" te osobe. Jer si time ti dobra osoba koja pati za gubitkom ljudskog bica, a ne losa osoba koja ne voli to bice i zivcira je taj netko koga bi "trebala" voljeti. If you know what I mean.
Rekao mi je jedan pametan covjek da mi ljudi idu na zivce ne zato sto su sami po sebi iritantni nego zato sto me nesto u njima dira u moj osjetljivi dio. I da se onda bas moram druziti s njima, dok ne nadjem to u sto me diraju i dok to u sebi ne "izlijecim". A onda me vise nece iritirati.
Ovo ne samo da mi se ne da raditi, nego mi vuče na neki oblik mazohizma. Iako je moguće da je taj
Quote:
jedan pametan covjek
potpuno u pravu, ja se ne želim družiti s ljudima koji mi beskrajno idu na kurac.
Dovoljno mi je što takvih u mom uredu ima nekoliko, i koliko god se mi "družili" oni mene ne prestaju iritirati.
A onda opet, ima ljudi (baš mi je momentalno jedan primjerak u sobi ) koji idu tolikom broju ostalih beskrajno na živce da se onda ipak može zaključiti da je problem u tom pojedincu, a ne u svim ostalima uokolo.
Ne samo da mi se takva vizualizacija crne buducnosti zna pojaviti, nego ja sve te emocije i prozivim, kao da se sav taj niz losih eventa upravo zbiva.
I da, ima nesto u tome sto je cika frojd govorio. Ne utoliko sto stvarno zelis da ta osoba umre, vec je ocito u tebi probudila neke lose emocije. A onda ti te emocije izbacujes kroz patnju nakon "smrti" te osobe. Jer si time ti dobra osoba koja pati za gubitkom ljudskog bica, a ne losa osoba koja ne voli to bice i zivcira je taj netko koga bi "trebala" voljeti. If you know what I mean.
I kod mene je ovo s emocijama, znam se i rasplakati
Ali, ne, Freud nije bio u pravu po ovom pitanju. Dakako da je scenarij koji si ti opisala moguc i logican, ali nije jedini. Meni su se zadnji put dogodile takve misli kada je necak bio bolestan. To je u meni probudilo strah, ako mislis na tu losu emociju. Iz straha je krenuo crni scenarij.
Pa znas da je u narodu najgora kletva da ti se dogodi ono sto majka zamislja.
Elem, znam ja da Freud nije bio, bar ne u potpunosti, u pravu, ali svaki put ga se sjetim.
pomislim, recimo, da ce se necaku nesto dogoditi i samo krene film. kol'ko mi je poznato, svi imaju takve "crne misli".
Greška je ignorirati taj "osjećaj" jerbo onda najebeš kasnije.
Linearni mod
