Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 27.09.2007., 02:42   #1
David Cooper i politizacija ludila

David Cooper i politizacija ludila

Ne znam koliko vas je i jeste li uopće, upoznati s "pokretom" i djelovanjem antipsihijatrije koja je, koliko ja znam, najjača bila krajem 60tih i 70tih godina prošlog stoljeća. David Cooper jedan je od tzv. antipsihijatara uz još neke najpoznatije: Ronalda D. Lainga (koji je odbijao naziv "antipsihijatrija", a koji je kovanica Davida Coopera), Thomasa Szasza (koji je radio odlične historijske komparacije pokreta inkvizicije i tadašnje psihijatrije), genijalnog Gillesa Deleuza i njegova suspisatelja Felixa Guattaria te katkad Michela Foucaulta. Riječ je uglavnom o politički i filozofski osvještenim psihijatrima (ili psihijatrijski osvještenim filozofima) koji su zaključili da s njihovom strukom nešto nije u redu te krenuli u žestoko demitologiziranje iste. Glavna teze i karakteristike, ajmo reći, bi bile sljedeće: 1. psihijatrija danas (tada kada je "pokret" bio najjači) ima sličnu ulogu kakvu je inkvizicija imala nekad – etiketiranje i žigosanje društveno nepoželjnih ponašanja koji su potencijalno opasni i subverzivni po sustav. Svako je ludilo politički subverzivno (a samim time i potencijalno revolucionarno).
2. percepcija shizofrenije kao nečega što se ne odvija samo u jednoj osobi, nego između ljudi. Potpuna restrukturacija nekih važnih psihijatrijskih pojmova pa tako i dogmi na kojima ista počiva. Vrlo inteligentno semantičko-epistemološko preispitivanje pojmova kao što su "shizofrenija" itd. Tvdnja da shizofrenija, ako i postoji, nije zbiljski utemeljeni entitet oboljenja u uobičajenom nosološkom smislu: (više ili manje) ujedinjenoj zbirci objektivnih znakova i simptoma koji mogu biti objektivni, za koje postoji uzrok ili uzroci ili ih se mora pronaći. Kroz cijeli niz primjera iz svojeg, kako kliničkog tako i životnog iskustva, Cooper vrlo inteligentno, pronicljivo i osvježavajuće pristupa problematici (pristupi se Lainga i Coopera, međutim, dosta razlikuju, ali mogu se svesti na zajednički nazivnik).
3. žestoka kritika psihoanalize kao svojevrsnog "kapitalističkog psa" koji nastoji sve probleme ostaviti u obiteljskom diskursu, pritom udaljujući fokus od važnijih stvari (politike u izvornom smislu te riječi, prije svega) te isto tako stroga zamjerka Freudu na njegovom proizvoljnom tumačenju snova i stavljanja unutar jedne discipline koja pretendira na istinitost.

Itd. itd.
Djela Coopera i Lainga odišu birtkom inteligencijom i pronicljivošću, velikim iskustvom i zanimljivim pristupom društvu, jeziku, kulturi i svemu ostalom što nas uvelike definira. Stil je isto tako zanimljiv, i jedan i drugi vole koketirati s paradoksima, zanimljivim jezičnim konstrukcijama i općenito izlaziti iz nekih postojećih okvira, a da bi se oslobodili nekih nametnutih okova. Zanimljiva je i Laingova zbirka poezije koju možete i negdje na netu iskopati, ja davno jesam, mislim da se zove "Knots" ("Čvorovi"), ali nisam siguran, čitao sam neke "pjesme" prije kojih godinu dana. Kada nađem neke njegove stvari možda ovdje stavim.

Neke knjige koje bih preporučao svakome koga zanima (jer ovako preko postova se ne moze previse reći) su:
1. David Cooper: Jezik ludila
2. David Cooper: Psihijatrija i antipsihijatrija
3. David Cooper: Gramatika življenja (Grammar of living)
4. Ronald Laing – sve na šta naletite (jedna ili dvije mislim su prevedene na hrvatski, dosta na srpski)
5. Gilles Deleuze/Felix Guattari: Kapitalizam i shizofrenija – Anti-Oedipus i Thousand Plateaus (to su dva toma, prvi je preveden na hrvatski)
6. Thomas Szasz: Proizvodnja ludila : usporedno proučavanje inkvizicije i Pokreta za brigu o duševnom zdravlju
7. Michel Foucault: Ludilo i civilizacija (također historijski pristup)

Također i dobro poznati film "Let iznad kukavičjeg gnijezda" Miloša Formana s Jackom Nicholsonom u glavnoj ulozi, nije na odmet pogledat, ukoliko već niste. Čisto, reda radi. Iako je to ipak samo film i nema se tu previše toga za vidjet što se tiče same tematike i isto tako ne znam da postoji direktna veza s pokretom antipsihijatrije (ako netko zna, samo naprijed), ja sam eto to malo povezao jer je film snimljen 1975. a ima i tu neku shemu.
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2007., 14:28   #2
Teško je komentirati kada nisam ništa čitao od dotičnog autora, ali evo kako ja na to gledam:

Koliko sam shvatio, prisilno psihijatrijsko liječenje je jako problematično jer ono negira slobodnu volju pojedinca da odluči hoće li ili neće biti podvrgnut liječenju. Kako je izvor ili jezgro slobodne volje upravo negdje u duši, onda se tvrdi da se volja pojedinca ne može uzeti u obzir budući mu je duša poremećena ili bolesna. No, kako je psihijatrija relativno neegzaktna medicinska grana i ima puno nejasnih područja, onda su potencijali njene zloupotrebe ogromni, a na psihijatrima jako velika odgovornost u postavljanju ispravne dijagnoze i u liječenju. A mi laici bi valjda trebali imati ogromno povjerenje u njihove odluke.

Zato je jasna relativno velika opasnost od zloupotrebe psihijatrije protiv nepoćudnih, protiv onih koji odstupaju od normalnosti - bilo u privatnoj, bilo u političkoj sferi. Svaki ekscentrik, 'čudak' ili čak disident, je u opasnosti da bude proglašen psihičkim bolesnikom. Neki medicinski autoritet ga proglasi 'ludim', oduzima mu se poslovna sposobnost, te ga se više ne smatra punopravnim subjektom. Niti se njegova obrana, odnosno njegova strana priče ne može uzeti ozbiljno u obzir budući je 'lud'. Zbilja opasno.

I slažem se s onima koji tvrde kako se brojni uzroci psihičkim poremećajima trebaju tražiti u stilu života suvremene (zapadne) civilizacije, u potrošačkom, atomiziranom društvu, u kojem se mnogi ljudi osjećaju kao riba na suhom, pa onda malčice 'skrenu'.

Ali s druge strane, mislim da postoje stvarne psihičke bolesti samo što su one vrlo kompleksne i skrivenije pa ih je teže dijagnosticirati. Nije baš sve politika.
činovnik is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2007., 15:03   #3
Film "Let iznad kukavičijeg gnezda" nam je naša profesorka psihopatologije pomenula upravo kao produkt antipsihijatrijskog pokreta.

nemam neki naročit prilog ovoj temi, jedino ću pokupiti spisak preporučenih knjiga.

pusica.
ja_sanja is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2007., 16:20   #4
Quote:
ja_sanja kaže: Pogledaj post
Film "Let iznad kukavičijeg gnezda" nam je naša profesorka psihopatologije pomenula upravo kao produkt antipsihijatrijskog pokreta.
Zanimljivo, znači moje pretpostavke su bile istinite...
Znaš li išta više o tome ili samo to? Kakve je veze Forman imao s pokretom? Jel samo njegov kuriozitet i umjetnički senzibilitet to bio ili je tu bilo više toga?
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2007., 19:51   #5
Film je snimljen prema romanu Kena Keseya (postoji prijevod, čitao, nije loše, film mi je draži ).
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2007., 21:14   #6
Baš sam jučer slušao jedan audio zapis, intervju sa Foucaultom. Jedan dio se odnosi i na ovu temu, on se prisjeća doba kad je studirao psihopatologiju i provodio dane u ludnici (kao praktikant). Tu je imao neposredne uvide u obje strane, tj. liječnike i bolesnike. Spominje kako se čudio da "jedna grana sa tako malo znanja (psihopatologija) raspolaže sa tako velikom moći" / otprilike je točno tako izjavio /. Zato je odlučio preispitati te podvrći kritici temu psihijatrije. Piše knjigu Povijest ludila u klasično doba...
Iz tog intervjua (nisam čitao njegova djela), rekao bih da upravo Foucault potpada u temu antipsihijatrije. On se izjašnjava kao "pirotehničar"; promatra i ispituje slabe strane "protivnika", te postavlja mine, tj. pokušava ukazati na nemogućnost društvenih institucija, normi i sl. Upravo su mu teme ludilo, zatvori itd. Društvo obilježava one koji odskaču, ne-normalne. Ludnice su dobro sredstvo za eliminaciju tih anomalija... i tako u tom stilu

Premda ima u tome odjeka istine, ono što mi je zapalo, jedan znakovit detalj: naime, Foucault je i osobno iskusio "drugačijost", ili kako kaže "da se nalazi na tamnoj strani" - premda ne kaže izravno, spominje da se to događa kad mu se budi seksualnost, te iz toga zaključujem da misli na homoseksualnost. Tu se jednostavno nameće pitanje, koliko ga je ta "anomalija" odredila, drugim riječima, upravo mu dala poticaj da preispituje opravdanost, poziciju i sl. društvenih institucija i njihovo, kako kaže, "miniranje", bavljenje "drugačijitostima" i na neki način, zauzimanje apologetskog stava prema tim "drugačijitostima". ------- ništa te ne pokreće kao ono što te se osobno dotiče, što promatraš kroz sebe, hehe -------

...

što se tiče filmova i djela, koji bi mogli biti u vezi sa temom, to su svakako Orwelova 1984, pa Fahrenheit 451, pa i 12 majmuna ima svoje trenutke. Kafkin Proces, također. Represija u službi državnog aparata, obilježavanje nepodobnih, Veliki Brat promatra i djeluje...
A gledao sam i jedan film iz 1963, Shock Corridor, na temu ludnice i psihijatrije - iz tog je vremena, šezdesete, pa bi moglo možda biti povezano sa pokretom, premda, u datom trenutku mi je bilo poludosadno pa nisam pogledao do kraja... znači, nije da preporučam
Svemoguci Patuljak is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2007., 02:01   #7
Baš mi je drago što je korisnik Druid preporučio knjige koje još nisam čitala kao i temu o kojoj ne znam ništa iako sam se dosta puta, osobito nakon čitanja nekih Freudovih studija, uhvatila u "preispitivanju" vjerodostojnosti psihoanalitičkih metodologija.

Čini mi se da je najprije potrebno shvatiti psihoanalizu(ako je razumijemo kao najutjecajniju granu psihijatrije) i njezinu teorijsku okosnicu- seksualnost u društveni kontekst 19. stoljeća koje je, po mome sudu, presudan osobito s obzirom na sve što će se, revolucionarno, dogoditi u stoljeću nakon njega.

Možda je doista znakovita ona rečenica austrijskog pisca Karla Krausa u kojoj pomalo idealistički napominje kako je " krajnje vrijeme da se iz svijeta koji pripada misliocima i piscima protjeraju pravnici i medicinari", aludirajući na psihoanalizu kao znanost, koja se počela širiti nevjerojatnom brzinom i popularizirati do te mjere da je jednostavno ugrabila onaj stoljetni, "mistični", gotovo "religiozni" patos spolnosti pretvarajući ga u racionaliziranu, znanstveno korektnu teoriju ili studiju. (O poznatoj polemici između dva sugrađanina i suvremenika, Freuda i Krausa, vidjeti tekstove Teodora Adorna "Moral i kriminal", Thomasa Szasza "Karl Kraus and the Soul-Doctors; A Pioneer Critics and his Criticism of Pshychiatry and Psychoanalysis i sjajni povijesni presjek pitanja seksualnosti 19. st. u tekstu Nike Wagner, Eros i Temida---- tekstovi dostupni u srpskom izdanju zbornika "Karl Kraus- Figure jezičke sumnje")

S jedne strane, psihoanalizi se može priznati izvjesna liberalizacija seksualnosti (govorim o seksualnosti jer je ona izvorno, freudistički, shvaćena kao temeljni princip u stvaranju neuroza i psihičkih bolesti budući da "neuroze proizlaze iz konflikta Ega sa seksualnim nagonom") i jer, najjednostavnije rečeno, napokon se spolnost premjestila u javni diskurs i o njoj se počelo govoriti (iako ovdje treba biti pažljiv i proučiti još niz tekstova nastalih prije psihonalize i kontrapunktnih njezinim shvaćanjima, primjerice Krafft-Ebingova "Seksualna psihopatologija", knjige Iwana Blocha ili ona najpoznatija i najkontroverznija Weiningerova knjiga "Spol i karakter").

Mislim da je psihijatrija u neku ruku analogna marksizmu- dogodit će se vrlo brzo premještanje uloge žene u izuzetno paradoksalan položaj, koji će vrhunac svog cinizma doživjeti u suvremenim feminističkim studijima ili posteru Linde Lovelace na zakučastim mjestima privatnih spavaonica.
J. S. Mill i "Porobljenost žena", istraživanja koja su dokazala postojanje matrijarhata prije patrijarhalnih zajednica itd.

Ovdje uskače sjajni Foucault. Nevjerojatnom pronicljivošću Foucault je uspio razrješiti neka pitanja koja su izuzetno škakljiva, osobito zbog trenutka u kojem mislimo kako našoj slobodnoj seksualnosti ne preostaje više niti jedna zapreka. Kako je bolno točan u ovom temeljnom pitanju oko proučavanja seksualnosti: "Pitanje koje bih želio postaviti ne glasi zašto smo zauzdani, već zašto s toliko strasti, s toliko srdžbe protiv naše najbliže prošlosti, protiv naše sadašnjice i nas samih govorimo zašto smo zauzdani."

Seksualna je represija samo izvor moći određenih društvenih struktura i možda bi se morali pitati nije li cijela queer teorija promašila suštinu Foucaulta budući da je sama postala nešto poput arteficijelnog izraza-izvjesni legitimni produkt društva liberalnog kapitalizma.

Enivejz. Ja sam anti-queer lezbijka koja umjesto flokova koristi korice knjiga Mišela Fukoa.
peisithanatos is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2007., 02:05   #8
Quote:
nitko i ništa kaže: Pogledaj post
Film je snimljen prema romanu Kena Keseya (postoji prijevod, čitao, nije loše, film mi je draži ).
Svima je poznato da je Ken Kesey svojedobno vozio kamion krcad acidom dijeleći ga mladim Amerikancima željnim zabave i isfrustriranima supermarket kolicima.
O sličnostima LSD-a i shizofrenije, valjalo bi razmisliti.
peisithanatos is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2007., 02:52   #9
Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
Baš mi je drago što je korisnik Druid preporučio knjige koje još nisam čitala kao i temu o kojoj ne znam ništa iako sam se dosta puta, osobito nakon čitanja nekih Freudovih studija, uhvatila u "preispitivanju" vjerodostojnosti psihoanalitičkih metodologija.
Ako nisi ironična, drago mi je da ti je drago .
I meni je drago jer si dala par zanimljivih preporuka i referenci... Mnogo zanimljivo. Međutim, čudno mi je da se nisi upoznala ranije s Cooperom ili Laingom, kad si već upoznata s nekim radovima Szasza. Bilo kako bilo, nevermind.

Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
Čini mi se da je najprije potrebno shvatiti psihoanalizu(ako je razumijemo kao najutjecajniju granu psihijatrije) i njezinu teorijsku okosnicu- seksualnost u društveni kontekst 19. stoljeća koje je, po mome sudu, presudan osobito s obzirom na sve što će se, revolucionarno, dogoditi u stoljeću nakon njega.
Foucault bi rekao da je seksualnost "izum 19. stoljeća".

Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
Mislim da je psihijatrija u neku ruku analogna marksizmu- dogodit će se vrlo brzo premještanje uloge žene u izuzetno paradoksalan položaj, koji će vrhunac svog cinizma doživjeti u suvremenim feminističkim studijima ili posteru Linde Lovelace na zakučastim mjestima privatnih spavaonica.
Psihoanaliza je oduvijek funkcionirala u tom nekom "androcentričkom" diskursu. Iako značajna i vrrrrlo zanimljiva, ima tu mnogo mnogo trulih stvari, a da bi ju se odviše ozbiljno shvaćalo.


Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
J. S. Mill i "Porobljenost žena", istraživanja koja su dokazala postojanje matrijarhata prije patrijarhalnih zajednica itd.
Možeš li navesti neka istraživanja, jer su mi te neke ideje jedno vrijeme okupirale pažnju, ali nikad nisam naišao na ozbiljna istraživanja.


Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
Ovdje uskače sjajni Foucault. Nevjerojatnom pronicljivošću Foucault je uspio razrješiti neka pitanja koja su izuzetno škakljiva, osobito zbog trenutka u kojem mislimo kako našoj slobodnoj seksualnosti ne preostaje više niti jedna zapreka. Kako je bolno točan u ovom temeljnom pitanju oko proučavanja seksualnosti: "Pitanje koje bih želio postaviti ne glasi zašto smo zauzdani, već zašto s toliko strasti, s toliko srdžbe protiv naše najbliže prošlosti, protiv naše sadašnjice i nas samih govorimo zašto smo zauzdani."
Meni tu nije ništa bolno. Dapače, vrlo zanimljivo, i usudio bih se to dalje proširiti.

Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
Seksualna je represija samo izvor moći određenih društvenih struktura i možda bi se morali pitati nije li cijela queer teorija promašila suštinu Foucaulta budući da je sama postala nešto poput arteficijelnog izraza-izvjesni legitimni produkt društva liberalnog kapitalizma.
U prvom dijelu ovog pasusa me podsjećaš na Reicha. Jesi li upoznata s likom i djelovanjem Wilhelma Reicha (BTW, uskoro će biti 50. obljetnica njegove smrti, volio bih napraviti neki mali kružok povodom toga, no ne znam hoće li biti previše zainteresiranih ) i ako jesi, imaš li što o tome pametno za reći?
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2007., 09:20   #10
Evo još nešto Szaszevo (ali ne i šašavo):

http://www.psihijatrija-ubija.info/p...-thomas-szasz/

Iako nije povezano uz kritiku psihoanalize niti je baš (usko) vezano uz filozofiju, ima veze uz temu, a ne vidim zašto bi se ograničavali nužno, pogotovo kod ovakvih stvari interdisciplinarne prirode.
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2007., 09:39   #11
Quote:
peisithanatos kaže: Pogledaj post
Seksualna je represija samo izvor moći određenih društvenih struktura i možda bi se morali pitati nije li cijela queer teorija promašila suštinu Foucaulta budući da je sama postala nešto poput arteficijelnog izraza-izvjesni legitimni produkt društva liberalnog kapitalizma.
Ne odbacuje li Foucault u svescima "Povijest seksualnosti"
(u nas u obliku skraćene verzija "Znanje i moć") hipotezu o
represiji kao previše pojednostavljujuću i naivnu? Ne govori
li Foucault da se moć ne iscrpljuje u svojim ograničavajućim
segmentima? Ne ukazuje li on, dajući genealogiju današnjih
psihjatrijskih praksi od 16. st. kršćanske ispovjedi, da moć
u ovome slučaju leži upravo u tome da se sve treba obznaniti,
da postoji tajna koja se ne zna ša je, ali upravo zato ša se ne
zna, treba se izreći sve (u ovome slučaju o seksu) kako bi se
ona obznanila? Ne govori li Foucault o neodvojivosti moći i
znanja, kako je svako znanje produkt određene doze moći
koja je u određenom trenutku nadvladala sve ostale inačice
moći i time je određen tip znanja nametnula dominantnim?

Na kraju krajeva, ne poručuje li nam Foucault da moć nije
homogeno polje već set diskontinuitetnih diskurza među
kojima postoje veći ili manji rascjepi, slijedno čemu nam
svojim mikrostrukturama moći želi ukazati da nitko nije u
potpunosti moći lišen, pošto se ona kapilarnim vezama širi
društvenom stukturom?
__________________
Dole prepotentne snobističke tuđmanistice!
Dole tendenciozne samovoljne moderatorice!
Dole nesposobna administratorska bagra!
LNP20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2007., 18:13   #12
Treba imati na umu da je dominantna paradigma u psihijatriji već godinama ona biološka, a ne psihoanalitička i to se lijepo vidi u načinu tretmana, većina poremećaja se tretira lijekovima, a ne psihoanalizom.

Antipsihijatrija je interesantan pokret koji je najveći odjek imao u 60-tim i 70-tim godinama prošlog stoljeća i nastao kao reakcija na psihijatrijsko liječenje toga vremena, a koje se niti danas nije puno promijenilo. Pinel je psihijatar koji je u 19. stoljeću oslobodio psihijatriju od lanaca, međutim fizičke lance su zamijenili kemijski koji se i danas koriste u smislu tretmana, ali i kontrole ponašanja.

Ali svaki novčić ima dvije strane pa ni antipsihijatrija u praksi nije zaživjela. 70-tih godina u Kaliforniji pod utjecajem tog pokreta velik broj "duševnih bolesnika" pušten je na ulice, jer se smatralo da im nije mjesto u zatvorenoj instituciji, međutim istodobno se povećao broj skitnica i "ljudi koji su živjeli ispod mostova" jer se otpušteni klijenti zbog svojih problema nisu mogli snaći i naći svoje mjesto u društvu.

Ken Kessey je lako moguće na neki način bio povezan s tim pokretom pošto je psihodelična revolucija 60-tih okupljala ljude raznih profila i zanimanja, a jedan od trnova u oku su im bile i po njihovom mišljenju konzervativne i zastarjele institucije kao što je bila i psihijatrija koje su kršile ljudske slobode i sputavale ljude da ostvare svoje potencijale.
__________________
"All a musician can do is to get closer to the sources of nature, and so feel that he is in communion with the natural laws." - John Coltrane
Cocaine Nights is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2007., 01:08   #13
Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
Ako nisi ironična, drago mi je da ti je drago .
I meni je drago jer si dala par zanimljivih preporuka i referenci... Mnogo zanimljivo. Međutim, čudno mi je da se nisi upoznala ranije s Cooperom ili Laingom, kad si već upoznata s nekim radovima Szasza. Bilo kako bilo, nevermind.
Nisam ironična. "Antipsihijatriju" sam posredno upoznala čitajući književnost i polemike iz razdoblja bečke moderne s početka 20. stoljeća, a Szasza sam upoznala samo kroz navedeni tekst u kontekstu književno-povijesnog razračunavnja s osobito neugodnim kulturološkim zaostavštima tako da mi je drago upoznati se i s novim, nepoznatim područjima i autorima.

Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
Foucault bi rekao da je seksualnost "izum 19. stoljeća".

Psihoanaliza je oduvijek funkcionirala u tom nekom "androcentričkom" diskursu. Iako značajna i vrrrrlo zanimljiva, ima tu mnogo mnogo trulih stvari, a da bi ju se odviše ozbiljno shvaćalo.
Ovdje bih imala iznimno puno toga za reći, ali sam sada dekoncentrirana pa ću možda jednom otvoriti temu seksualnosti, secesije, psihijatrije, loosa, wedekinda, krausa i sacher torte.

Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
Možeš li navesti neka istraživanja, jer su mi te neke ideje jedno vrijeme okupirale pažnju, ali nikad nisam naišao na ozbiljna istraživanja.
Ne mogu reći da sam se bavila istraživanjem ovog područja jer sam ga, jednako kao Milla, zakopala već zbog naslova, ali mislim da su pioniri tog antropološkog istraživanja Bachofen i Morgan.

Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
Meni tu nije ništa bolno. Dapače, vrlo zanimljivo, i usudio bih se to dalje proširiti.
Mene itekako boli spoznaja da cjelokupna, bučna sloboda liberalnog društva nije drugo do "represija drugim sredstvima".


Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
U prvom dijelu ovog pasusa me podsjećaš na Reicha. Jesi li upoznata s likom i djelovanjem Wilhelma Reicha (BTW, uskoro će biti 50. obljetnica njegove smrti, volio bih napraviti neki mali kružok povodom toga, no ne znam hoće li biti previše zainteresiranih ) i ako jesi, imaš li što o tome pametno za reći?
Nažalost, nisam. No, obožavam otkriti nešto novo jer sam prlično konzervativna što znači da čitam samo "iskušano, probrano, elitistički isfurano i zastarjelo" tako da su mi još uvijek Aristofanove komedije smješnije od sitcoma zbog čega sam izgubila sve frendove za tulume, duvanje hašiša i gledanje telke.
:tužniemotikon:
peisithanatos is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2007., 01:24   #14
Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post
Ne odbacuje li Foucault u svescima "Povijest seksualnosti"
(u nas u obliku skraćene verzija "Znanje i moć") hipotezu o
represiji kao previše pojednostavljujuću i naivnu? Ne govori
li Foucault da se moć ne iscrpljuje u svojim ograničavajućim
segmentima? Ne ukazuje li on, dajući genealogiju današnjih
psihjatrijskih praksi od 16. st. kršćanske ispovjedi, da moć
u ovome slučaju leži upravo u tome da se sve treba obznaniti,
da postoji tajna koja se ne zna ša je, ali upravo zato ša se ne
zna, treba se izreći sve (u ovome slučaju o seksu) kako bi se
ona obznanila? Ne govori li Foucault o neodvojivosti moći i
znanja, kako je svako znanje produkt određene doze moći
koja je u određenom trenutku nadvladala sve ostale inačice
moći i time je određen tip znanja nametnula dominantnim?
Da. No, pitanje je čemu svi ovi upitnici u razjašnjavanju odnosa znanje-moć-istina.
Nisam li ja zapravo napomenula o tom "pretjerano ispovijednom diskrusu queera".
Željeti obznaniti, pokazati, nositi svoju seksualnosti kao identitet razlikovanja- nije li sve to samo evoluiranija ispovijed kojoj društvena represija amnestira drugačijost "namjernim prekoračenjem"?
I otkud dolazi ta želja za razlikovanjem? Nastaje li ona u malim, pljesnivim sobicama s Ikea vitrinama ili je proces obrnut?

Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post
Na kraju krajeva, ne poručuje li nam Foucault da moć nije
homogeno polje već set diskontinuitetnih diskurza među
kojima postoje veći ili manji rascjepi, slijedno čemu nam
svojim mikrostrukturama moći želi ukazati da nitko nije u
potpunosti moći lišen, pošto se ona kapilarnim vezama širi
društvenom stukturom?
Protupitanje (Foucaltovo) : Postoji li zaista povijesni raskid između doba represije i kritičke analize represije?
Ovdje možemo uvesti politiku teorije- (post)marksizma, gramscija, althussera...
peisithanatos is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2007., 01:26   #15
Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
David Cooper i politizacija ludila

Ne znam koliko vas je i jeste li uopće, upoznati s "pokretom" i djelovanjem antipsihijatrije.....
Što ti misliš o antipsihijatriji?
Što misliš o psihijatriji?
Bi li ti rekao da je mentalna i duševna bolest jedno te isto? Zašto?
Koja bi bila tvoja definicija mentalne/duševne bolesti?
I na kraju, kako bi po tebi bilo najbolje liječiti osobe sa "psihičkim" oboljenjima?

Tema koju si nam servirao je izuzetno interesantna te stoga predmnijevam da imaš neko svoje mišljenje vezano za datu problematiku, a kako sam pri čitanju tvojih prijašnjih postova zaključila da si izuzetno inteligntan, vjerujem da ćeš nam dati vrlo zanimljive odgovore na gore navedena pitanja.
enky is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2007., 03:32   #16
Quote:
ja_sanja kaže: Pogledaj post
Film "Let iznad kukavičijeg gnezda" nam je naša profesorka psihopatologije pomenula upravo kao produkt antipsihijatrijskog pokreta.

nemam neki naročit prilog ovoj temi, jedino ću pokupiti spisak preporučenih knjiga.

pusica.
sad znam da sam brko "let iznad orlovog" i "let iznad kukavicjeg" gnjezda
pogledo sam sad let iznad kukavicjeg.... i bolesno.... jak film

fora mi je kaj igra rijeci cak i u prijevodu moze imat znacenjen -cookoo-ptica-ludak, odnosno - ptica kukavica- kukavica, kaj se da iscitati iz likova
__________________
You either die a marasovac, or live long enough to become a mod.
=Nadimak is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2007., 16:31   #17
Quote:
Druid kaže: Pogledaj post


Jesi li upoznata s likom i djelovanjem Wilhelma Reicha
hej mali covjece?
ja_sanja is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2007., 16:55   #18
Kao prvo, ispričavam se što ne odgovarah ranije, nisam imao pristup netu jedno vrijeme osim par navrata u raznim knjižnicama (al' to nije to jer em si vremenski ograničen, em drugi čekaju, em ni to taj environment)... Idemo dalje.

Quote:
ja_sanja kaže: Pogledaj post
hej mali covjece?
Između ostalog, i to. Međutim, na ovim područjima Reich je poznatiji po hrpi drugih stvari. Ja taj "hej mali čovječe" nisam citao, a ne znam ni iz koje je faze, mislim da je iz one zadnje, u kojoj je službeno već bio lud. Od Reicha sam čitao četiri knjige - Funkcija orgazma, Analiza karaktera, Masovna psihologija fašizma i Spolna revolucija. Zadnje tri su prevedene i na hrvatski, prva je samo na srpski. Ne previše važno, ali napominjem.

Reich je potpuno osebujna ličnost bio, a o njegovom utjecaju da ne govorimo. Čovjeka su čak izbacili iz psihoanalitičkog društva kad je počeo propitkivati neke Frojdove doktrine malo temeljitije (iako je dio Frojdovog učenja cijeli život zadržao, naravno), a onda i iz komunističke partije. Bio je prelijevo i za ljevičare same .

Pobjegao je pred nacističkim režimom u SAD, misleći da će naći bolje tlo za svoj rad i da će pobjeći totalitarističkom i inkvizitorskom mentalitetu. Možda je i našao jedno vrijeme (plodnije tlo), ali onda su vlasti popizdile, spalile mu hrpu knjiga i rukopisa, FDA je na proganjanje Reicha utrošila masnu paru, otuđili mu hrpu njegovih napravica (famoznih i kontroverznih orgonskih akumulatora) da bi ga naposljetku zatvorili i da bi naposljetku u zatvoru i umro od "srčanog udara". To se pouzdano ne može znati, naravno, da je od toga umro. Bio je u zatvoru par mjeseci...

Je li Reichov prirodoznanstveni dio rada, znanstven ili pseudo-znanstven, u to na ovom topicu ne mozemo ulaziti, ali ostaje cinjenica da je lik bio izuzetna osoba i odlican kriticar drustva. Mnogima je bio trn u oku. To sto je na kraju "poludio" imalo je osnovu, jer nije zivio lakim zivotom (kad vas proganjaju cijeli zivot vlasti, zaista imate osnovu za "maniju proganjanja" - koja uopce nije iracionalna vec itekako ima uporište u stvarnosti. slicna se stvar dogodila i Rousseauu pred kraj života).

Često ga se po stavovima povezuje i sa frankfurtovskom školom. 3. studenog ove godine će biti 50. obljetnica njegove smrti.
Mogao bih pisati sad puno o Reichu, ali nema smisla jer si pitala samo za jedan njegov rad, a nije ni tema direktno o njemu, iako je naravno, opet jako povezano...
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2007., 17:34   #19
Ponovo, ispričavam se što nisam mogao ranije odgovoriti. Idemo dalje:

Quote:
enky kaže: Pogledaj post
Što ti misliš o antipsihijatriji?
Uglavnom, dijelim mnoge stavove tog pokreta. Ne samo kao odnosa prema psihijatriji već kao odnosa prema cijelom društvu, fenomenima društvenih odnosa, politici itd. itd. Zapravo Cooper govori i o dijalektici ovo dvoje (psihijatrije i antipsihijatrije) te o tome kako antipsihijatrija (koja se nuzno definira u odnosu na ono čega je "anti", dakle u odnosu na psihijatriju) s vremenom dovodi do nepsihijatrije.

Quote:
enky kaže: Pogledaj post
Što misliš o psihijatriji?
Ne znam jel netko već spomenuo na ovom topicu (ili čak ja, a ne mislim ići provjeravat), ali psihijatrija je najmanje egzaktna disciplina unutar medicine i moglo bi se reći da je njezina egzaktnost obrnuto proporcionalna s moći kojom ona raspolaže. Drugačije rečeno, previše je tu mistifikacija, mitologije i nejasnih stvari, a tako lako upravlja ljudskim životima.
Naravno, nije stvar samo u običnoj stigmatizaciji koju nosi netko tko je "shizofren" ili bilo što drugo, stvar je i u nevjerojatno nehumanim stvarima koje je psihijatrija radila sredinom prošlog stoljeća. Opće je poznata stvar da je psihokirurgiju ovlastio i dao joj punu moć upravo jedan fašistički vođa. Ljude se kljukalo haloperidolom, radila se lobotomija - neki su čak za to i plaćali. Ili kako Cooper briljantno kaže - "kada ste se vratili s lobotomije, više niste osjećali nikakve probleme. Zapravo vi niste više ništa osjećali." Parafraza je ovo, ali dosta vjerna.

Dokaza o tome kako psihijatrija zapravo zna malo stvari je na stotine. Jedan od poznatijih je kada su neki antipsihijatri (ako nekog zanima ime, mogu se potruditi iskopati, ali ne tako brzo sada već za par dana) radili pokus u kojem su poslali hrpu potpuno statistički normalnih i zdravih ljudi u instituciju koji su došli tamo i rekli da "čuju glasove u glavi". Naravno, ovi su ih odma zatvorili, dali im lijekove (a što će jadnici drugo im dati), i kada bi ovi nakon nekog vremena rekli "sada više ne čujemo" i ponasali se skroz propisano i normalno, ovi bi ih odma pustili.
Mislim da će se puno teže dogoditi da ćeš dobiti gips ili langetu u bolnici, a da nemaš prijelom. Pametnom dovoljno. Ovo gore samo poakzuje da ne postoje nikakvi objektivni kriteriji da se netko proglasi ludim. Osim toga ludilo je potpuno društveni konstrukt i tu bi sada mogli ući stvarno duboko u neke mikro i makro-političke sfere...


Quote:
enky kaže: Pogledaj post
Bi li ti rekao da je mentalna i duševna bolest jedno te isto? Zašto?
Koja bi bila tvoja definicija mentalne/duševne bolesti?
Ne bih previše ulazio u to postoje li ikakve terminološke razlike između mentalnih i duševnih bolesti, niti koje su to. Ali kad već pitaš, možda da se nesto i na to kaze. Nesumnjivo, psihički poremećaji itekako postoje. Pače, danas su više pravilo nego iznimka. Od sitnih neuroza tipa jesam li zaključao stan, a znam da jesam do težih psihoza. Ne znam koliko je uopće važno kako ćemo što nazvati u ovom slučaju ako nismo prepoznali određenu suštinu. Bolest je ovdje teška riječ, a možda i vrlo nespretna. Zato se i kaže "disorder", dakle poremećaj. Neuroze su poremećaji, a mnogi od njih imaju "rješenja" (ili odgodu istih) u vidu raznih tableta, primjer za to odličan je kako se OCD moze regulirati pomoću tableta za ponovnu pohranu serotonina.
Pitanje je međutim, zašto dolazi do određenih poremećaja. Tu stvari tek postaju zanimljive. Današnja psihologija nema blage veze zašto OCD uopće nastaje tj. zašto do njega dolazi. I hrpa drugih stvari. Isto tako, mnogi američki stručnjaci su počeli sve više danas davati ulogu samim mislima (Daniel Amen npr.) i lječenjem promjenom načina razmisljanja radije negoli kljukanjem tabletama. Mislim tu se sada javlja cijeli niz konsekvencija koje iz toga proizlaze i sve se to lako moze povezati upravo sa sredinom u kojoj zivimo i onim sto Cooper naziva mikro-političkim odnosima.
Također je važno imati na umu i pojam tzv. "patološke normalnosti", čiju manifestaciju mozemo vidjeti svuda oko nas. Ako si šopingoholičar, to je normalno jer se dobro nosi i jer je dominantni politički sustav upravo ovaj retardirani i nehumani kapitalizam u kojem zivimo. Također, savršeno je normalno ako si "menadžer ljudskim resursima". Normalno je i da, kao visokoistrenirani pilot, baciš bombu na neko selo u Iraku ili Afganistanu jer su ti tako rekli i ponašaš se kao što su ti rekli. Uklapaš se. To što se ljudske žrtve i krvave ulice pune ljudskih organa politički korektno nazivaju "kolateralnim žrtvama" je također jedna vrsta patološke normalnosti. Itd. itd.
Uvijek se dobro sjetiti da je normalnost prvenstveno statistička varijabla, te isto tako, vrlo relativna.

O tvojem pitanju o definiciji mentalne/duševne bolesti ne bih jer mislim da pitanje samo po sebi nije jednoznačno. Antipsihijatri se najviše bave najproblematičnijom i najslabijom karikom psihijatrije - shizofrenijom.



Quote:
enky kaže: Pogledaj post
I na kraju, kako bi po tebi bilo najbolje liječiti osobe sa "psihičkim" oboljenjima?
Gajiti takve društvene odnose u kojima ćemo se truditi direktno da shvatimo drugoga iz njegove jedinstvene pozicije, radije negoli ga stigmatizirati, trpati u ladice itd. itd. Dozvoliti svakome jednu dozu osobnog ludila kao kreativnog čina, čina stvaralaštva, čina koji dozvoljava prekrasnu kreativnost, radije negoli ludila patološke normalnosti koje samo konzumira i uništava (kako prirodu tako i ljudske živote). Stvaranja takve atmosfere gdje se mozes smijati koliko zelis jer si veseo i imas lucidne misli, a da te ne proglase ludim i neozbiljnim, dozvoljavanjem svakome da se izrazi, pritom ne čineći štetu drugima, naravno. No potrebe za činjenjem štete NEMA, kada je čovjek zadovoljan. A zadovoljan je ne samo kada je napojen i najeden te ima krov nad glavom, nego kada je u takvom drustvu koje je kreativno i progresivno, u kojem se osjeca dobro i u kojem moze ispoljiti ono najljudskije karakteristicno samo nama ljudima - izrazavanje zbog samoafirmacije svojih talenata, genijalnosti itd.
Tako bi odmah u vodu pao dobar dio potrebe za lječenjem jer se stvari koje se danas smatraju kao "nenormalne" ne bi ni trebale liječiti. Tako čovjek koji je vrtlar (Cooper ga spominje) i za kojeg svako drvo ima svoj duh s kojim on komunicira, ne bi bio lud, jer to naravno ni nije.

S druge strane, da ne bi ispalo da je sve samo lijepa utopistička zamisao koja nije osnovana u stvarnosti (a sve je osnovano u stvarnosti), poznata je "antipsihijatrijska" (ili bolje rečeno psihijatrijska u najizvornijem smislu riječi gdje psihijatrija znači - lječenje duše, a ne drogiranje i etiketiranje itd.) eksperimentalna klinika Villa21 sa fascinantnim rezultatima o čemu mi se neda sad u detalje jer sve to mozete naći ili u Cooperovoj knjizi "Psihijatrija i antipsihijatrija" ili već negdje na netu, siguran sam...

Evo ga, nadam se da sam bar djelomično uspio odgovoriti na nešto i eventualno potaknuo dalje na istraživanje... Lijep pozdrav.
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2007., 18:32   #20
Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
Uvijek se dobro sjetiti da je normalnost prvenstveno statistička varijabla, te isto tako, vrlo relativna.
Hvala na opširnom odgovoru; mislim da vrlo slično razmišljamo vezano za psihijatriju i antipsihijatriju.

Izdvojila sam gornju rečenicu, jer smatram da baš i nje proizlazi cjelokupni problem.
Biti normalan u današnjem društvu zapravo znači biti u većini.
Po tome ispada da svaki "veliki um", koji je svojim djelovanjem stvorio, pronašao, izumio etc nije normalan, što se može i lijepo vidjeti na primjerima kroz povjest.

Društvo u kojem živimo nametnulo je takav ritam u kojem je za jedan san potrebno ostvariti previše ciljeva. Sve se mjeri, sve se broji, nitko više nema vremena za ništa te na kraju, prave vrijednosti (one nemjerljive) dolaze tek na kraju.

S pozitivne strane, procvat farmakološke industrije, koja za svaki poremećaj ima čarobnu tabletu (ili bolje rečeno za 10 različith poremećaja nudi istu tabletu), polako nailazi na sve veći otpor, koji se potkrepljuje znanstvenim radovima baziranim na holističkom pristupu pri savjetovanju, rehabilitaciji i liječenju pojedinca. Kako novac još uvijek pokreće (ne)pravdu, samo je pitanje vremena kada će promijeniti svoj smjer pa tako i statistiku, kao neizostavan dio svega oko nas. Samim time, ne samo da će psihijatrija imati sasvim drugačiju funkciju, već će se isto dogoditi sa cjelokupnim zdravstvom i šire.
enky is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:39.