Evo zanima me šta može netko reći malo stručniji sa psihološkog i sociološkog stajališta o fenomenu nabrijanih udavača koje histeriziraju pred cirkus koji se dešava oko samog čina vjenčanja. Kojem bi profilu u globalu odgovare te ženske osobe, a većina nas pođe histerizirati netko više, netko manje kada se bliži taj dan D.
Otvorila sam topic na vjenčanjima, ali tamo takvih ima i previše pa nismo baš mogli konstruktivno razgovarati, dapače većina ih nije shvatila temu.
u međuvremenu je tema i zatvorena, koliko vidim, jer su strasti jako uzavrele, pa mislim da je ovo mijesto gdje se o tome može konstruktivnije pričati bez sumnje u moje loše namjere.
Šta se to krije u pozadini cijele priče kada se ljubavna priča pretvori u veliku dilemu o boji mašnica i problem oko farbanja parketa, zar se naša ljubavna priča svela na to, da se pretvori organizacija svega oko sudbonosnog da na tlačenje svojih bližnji, mučenje same sebe i neumjerno trošenje u ovim teškim vremenima za sve, a posebno za mlade ljude koji počinju svoj zajednički život?
Da li zapravo cijeli cirkus postane svrha sam sebi?
__________________
naše mezimče stiglo je 05.01.2013. :-))))
Šta se to krije u pozadini cijele priče kada se ljubavna priča pretvori u veliku dilemu o boji mašnica i problem oko farbanja parketa, zar se naša ljubavna priča svela na to, da se pretvori organizacija svega oko sudbonosnog da na tlačenje svojih bližnji, mučenje same sebe i neumjerno trošenje u ovim teškim vremenima za sve, a posebno za mlade ljude koji počinju svoj zajednički život?
Da li zapravo cijeli cirkus postane svrha sam sebi?
mislin da sve ovisi o situaciji u kojoj se pojedini par nalazi. ja u svojoj situaciji nisan si mogla priuštiti da razmišljan na taj način o vjenčanju, išla san kupit haljinu dan prije (neku zlatno-smeđu koja je sad u smeću ) i sve je bilo ono na brzaka. kao i brak uostalom . al neman predrasuda prema pripremanju za vjenčanje. da san se nalazila tad u nekoj drugoj situaciji u kojoj nisan tribala mislit na faks, trudnoću, svog partnera koji očito nije bio srastao sa svime time možda bi se itekako potrudila. mislin sve zavisi.
čitala san pdf vjenčanje i stvarno ima zgodnih stvarčica al mene bi uvatila muka već pri sastavljanju popisa. nisan osoba koja ne znan nije za organizaciju i to, al mislin da pored djeteta i drugih obaveza ne bi si baš mogla dopustit da toliko energije uložim u sam obred, onako s nekim drugim još ne-na-vidiku partnerom u bližoj/daljoj budućnosti.
ovako kad promatram te stvari sa strane, čini mi se zgodno, ali ne uplićite me u to.
Šta se to krije u pozadini cijele priče kada se ljubavna priča pretvori u veliku dilemu o boji mašnica i problem oko farbanja parketa, zar se naša ljubavna priča svela na to, da se pretvori organizacija svega oko sudbonosnog da na tlačenje svojih bližnji, mučenje same sebe i neumjerno trošenje u ovim teškim vremenima za sve, a posebno za mlade ljude koji počinju svoj zajednički život?
nedostatak drugih sadržaja u životu, nedostatak individualnosti - padanje pod utjecaj okoline
meni ta pojava nije čudna iako mi je patetična, čak i smiješna
no, ako si cura čija je jedina ambicija bila udati se onda je, nekako, logično da se pripremama za taj vrli dan pristupi kao zahtjevnom znanstvenom projektu
Vjenčanje je društveni događaj: nije to dokaz ljubavi (jer ljubav ne treba ozakonjivanje i društveno prihvaćanje da bi postajala i opstajala), nego potreba za društvenim vrednovanjem i pozicioniranjem te zajednice - sam strogo reguliran protokol s izjavama i svjedocima pred drugim ljudima svjedoči o tome. Brak je još uvijek društveno najvrjednija zajednica između žene i muškarca (i s te strane nije nimalo čudno zašto se homoseksualci s takvom žestinom bore za to pravo, jer su svjesni da to znači istinsko prihvaćanje društva, ne samo potencijalnu zakonsku zaštitu).
Svadba kao proslava tog čina ima emotivnu vrijednost jačanja zajednice rodbine i prijatelja: gosti daruju mladence, mladenci (i njihovi roditelji) zauzvrat pružaju gostima čašćenje, zabavu i druženje. Darivanje stvara veze među ljudima. Ako neki ljudi doživljavaju brak kao tradicionalnu instituciju, onda je sasvim primjereno da i proslava bude tradicionalna. I ako im je sam čin stupanja u brak tako bitan, naravno da žele da i proslava bude što bolja, veličanstvenija, da je ljudi pamte kao posebnu ili da bude u skladu s očekivanjima zajednice (sa svim folklornim momentima rezanja torte, bacanja buketa, ružmarina na reveru …)
Ti se ne moraš slagati s tim vrijednostima, ali one same po sebi nisu ni bolje ni lošije od tvojih.
E sad, problem nastaje kad upadneš u perfidni, manipulatorski žrvanj mašinerije za izvlačenje love, što naravno nije ekskluzivno rezervirano za vjenčanja, nego je logična posljedica konzumerističkog društva i ekonomije. Kod vjenčanja je mislim to samo još više potencirano, zbog emotivnog naboja koje ono nosi ne samo za mladence već i za okolinu (zašto ljudi plaču na vjenčanjima, zašto su kraljevska vjenčanja događaji globalnih razmjera, itd.), pa se lakše rastaju s lovom (a svi dobro znamo da je kupovina uvelike stvar emocija, koliko god se rado zavaravamo). Ta vrlo unosna industrija vjenčanja "nabrijava" udavače i to je pravi, ali bojim se i neizbježni, problem, jer kako je svadba društveni događaj tako se i bolesti društva odražavaju u njoj.
I da: "cirkus" ne samo da postaje (u nekim slučajevima) svrha sam sebi, nego je taj cirkus u svojoj biti uvijek svrha sam sebi. Nije svrha svadbe veličanje nečije ljubavi, svrha svadbe je proslava i zabava.
__________________
No matter. Try again. Fail again. Fail better.
Da li zapravo cijeli cirkus postane svrha sam sebi?
Zar nije svrha svadbe da bi se njome hvalilo i pokazalo pred familijom i prijateljima? Ima, doduše, i onih koji vole da skupe drage ljude oko sebe i nemaju za to mnogo prilike, pa im svadba dođe kao dobar povod za to, ali oni su u manjini. Ja obožavam svadbe. To je takav cirkus da se razdragam već čim krenem kod mlade/mladoženje.
i ja volim ići na svadbe, super se provedem, vidim sa nekim ljudima koje inače ne viđam i to sve stoji
Zoe je dala dobru analizu.
Koliko sam shvatila, većina nas se slaže da koliko velik cirkus oko svadbe će netko napraviti, ne ovisi o snazi ljubavi između mladenaca? To je moj stav. Mislim da to dvoje nema veze jedno s drugim.
A to su upravo tvrdile ove sa Vjenčanja.
Mislim da to ovisi najviše od karaktera mladenaca, njihovih roditelja i inače sredine gdje žive.
__________________
naše mezimče stiglo je 05.01.2013. :-))))
i ja volim ići na svadbe, super se provedem, vidim sa nekim ljudima koje inače ne viđam i to sve stoji
Zoe je dala dobru analizu.
Koliko sam shvatila, većina nas se slaže da koliko velik cirkus oko svadbe će netko napraviti, ne ovisi o snazi ljubavi između mladenaca? To je moj stav. Mislim da to dvoje nema veze jedno s drugim.
A to su upravo tvrdile ove sa Vjenčanja.
Mislim da to ovisi najviše od karaktera mladenaca, njihovih roditelja i inače sredine gdje žive.
svadbe su u mnogim mjestima jedna od rijetkih prilika kada su svi na okupu. to 'okupljanje' je jedan od najvažnijih razloga velikih proslava - ne samo vjenčanja. i to je skroz ok. a sad, gledati na veliku svadbu kao dokaz ljubavi je malo pretjerano, al mislim da malo tko na to tako gleda. ili gleda?
ja osobno se čudim da nekom može bit svadba ogromnih razmjera dokaz ljubavi....kako onda netko takav gleda na vjenčanje dvoje ljudi u najužem krugu rodbine i prijatelja? oni se onda minimalno vole ili? ok...da ne skrenem potpuno s teme...slažem se u većini rečenog sa Zoe. svi smo mi individue koje ,neki više a neki manje, dozvoljavamo utjecaj društva i okoline na vlastite životne odluke....
ja sam osobno ne bi htijela imati veliku i raskošnu svadbu baš i razloga jer mislim da bi se moji osjećaji i poimanje onog što se taj dan dešava tj. razlog svemu tome uvelike razvodnili kad bi bila okružena sa velikim brojem ljudi...mislim da bih bila opterećena time dal' mi haljina dobro stoji, koliko me ljudi gleda, pa kako ću se nasmijat , pazit kako ću reagirat...uglavnom bila bih opterećena više nego je potrebno što bi mu totalno skrenulo pažnju od razloga zbog kojeg stojim pred oltarom/matičarem a to je ono bitno zar ne.... stoga i želim taj čin podijeliti samo sa kumovima roditeljima i meni najbitnijim ljudima jer u takvoj intimnoj atmosferi uvelike nestaje napetost i nervoza i usredotočena sam samo na ono bitno a to je nas dvoje
Svaka normalna mlada dama, tj. djevojcica sanja o svom vjencanju..zasto onda te sne ne bi pretvorila u javu..zbog toga da joj netko ne bi prigovorio da je opsjednuta..
Zbog odgoja, sredine, drustva, i sukladne ljestvice vrijednosti koja visoko rangira formalnu stranu medjuljudskih odnosa.
A ono sto vjencanje (i planiranje vjencanja) sa sobom nosi jest romanticni mit o ljubavi, ispunjavanju praznine s kojom se rodila i sad je napokon moze ispuniti prikladnim materijalom, izazivanje divljenja kod svoje okoline... mozda jos ponesto, al se ne mogu sjetit.
Ista stvar ko sa sapunicama. Dopustaju ti da mastas, postaju nacin da se emocionalno ispunis.
A zanemariv nije ni socijalni aspekt o kojem je Zoe govorila.
Mozda te vrijednosti ne bi trebale biti gore ni bolje od mojih, al ja u praksi tesko mogu govoriti o takvim dogadjajima bez sarkazma i omalovazavajuceg tona. Mislim da je cijelozivotna zaokupljenost obredom vjencanja dokaz manjka ostalih kvaliteta koje bih ja osobno kod nekog cijenila, kao sto su kriticnost, kreativnost itd.
Rado odem na svadbu prijateljima ili rođacima s kojima sam i inače u dobrim odnosima.
Al one svadbe na koje moraš ići reda radi,ljudima koje nit voliš nit imaš išta zajedničko s njima osim krvne ili neke druge slične veze,iz obzira prema teti,strini a nisi vidio mladenku-mladoženju od njihove pete godine i znaš da su te pozvali samo zbog poklona Od toga mi je zlo!
Mladenci bi o tome trebali voditi računa.Nedavno sam bila na takvoj jednoj svadbi pa sam još ljuta
što su me uspjeli nagovoriti.Nikad više! :
Apsolutno se slažem s colour - kič, neukus i pljačkanje ljudi.
Svadbe su za mene ritual koji gubi svaki smisao i vjerujem da će uskoro, bogu hvala, izumrijet.
Budući da sam zbog niza nesretnih okolnosti često pozivan na te horor događaje mislim da sam kompetentan nešto reći o tome.
Osim zbog poremećenih udavača sa svojim ego tripovima i bolesnim fantazijama o bijelim vjenčanicama, svadbe su jedini mogući način da se izvuče lova od familije, bilo za mladence bilo za troškove same svadbe (?!).
Uredno se prilikom pozivanja pita koliko će članova doći kako bi se mogle rezervirati stolice koje koštaju toliko i toliko (tak da moram donijeti barem malo više love nego što košta stolica kako ne bi bili u minusu).
Nakon što proživim užas trubljenja, balona i vožnje u koloni te po suprotnoj strani ceste slijedi užasni bend sa užasnom plesajućom mjuzom , a kako ne znam plesat jerbo mi je to blesavo te sam djelomično retardiran za ples, ostaje mi samo kurtoazno laprdanje sa ljudima među koje sam nasumično posjednut te prežderavanje i opijanje, i tako preko 8 sati iliti cijelu vječnost. Nije baš moja vizija „of having a good time“.
Dakle ljudi, ako planirate svadbu znajte da tamo ima ljudi kao što sam ja, koji nisu sretni kada trebaju dat 100€ na dar te im je vaša svadba u stvari noćna mora.
Ma nema sanse. Ne u mom i tvom zivotu. Pa vidis da je to ljudima gust organizirat, a i puno se zaradjuje na tome. Tamo di su novac i snovi u igri tesko da ce biznis propast. Sori.
E sad, problem nastaje kad upadneš u perfidni, manipulatorski žrvanj mašinerije za izvlačenje love, što naravno nije ekskluzivno rezervirano za vjenčanja, nego je logična posljedica konzumerističkog društva i ekonomije. Kod vjenčanja je mislim to samo još više potencirano, zbog emotivnog naboja koje ono nosi ne samo za mladence već i za okolinu (zašto ljudi plaču na vjenčanjima, zašto su kraljevska vjenčanja događaji globalnih razmjera, itd.), pa se lakše rastaju s lovom (a svi dobro znamo da je kupovina uvelike stvar emocija, koliko god se rado zavaravamo). Ta vrlo unosna industrija vjenčanja "nabrijava" udavače i to je pravi, ali bojim se i neizbježni, problem, jer kako je svadba društveni događaj tako se i bolesti društva odražavaju u njoj.
I da: "cirkus" ne samo da postaje (u nekim slučajevima) svrha sam sebi, nego je taj cirkus u svojoj biti uvijek svrha sam sebi. Nije svrha svadbe veličanje nečije ljubavi, svrha svadbe je proslava i zabava.
lijep post koji, nažalost, stoji samo u teoriji, u onoj svojoj iskonskoj ideji
stoga se slažem samo s drugim dijelom
kako živimo u doba posvemašnje profanosti upravo tih iskonskih ideja tako i vjenčanja izgledaju, nažalost, upravo kao parada pijanstva i kiča.... dodala bi još histerije i euforije
svom sam pristupila posve drugačije
Psihološki profil nabrijanih udavača
) i sve je bilo ono na brzaka. kao i brak uostalom
. al neman predrasuda prema pripremanju za vjenčanje. da san se nalazila tad u nekoj drugoj situaciji u kojoj nisan tribala mislit na faks, trudnoću, svog partnera koji očito nije bio srastao sa svime time možda bi se itekako potrudila. mislin sve zavisi. 
…)
To je takav cirkus da se razdragam već čim krenem kod mlade/mladoženje. 
Od toga mi je zlo!
, a kako ne znam plesat jerbo mi je to blesavo te sam djelomično retardiran za ples, ostaje mi samo kurtoazno laprdanje sa ljudima među koje sam nasumično posjednut te prežderavanje i opijanje, i tako preko 8 sati iliti cijelu vječnost. Nije baš moja vizija „of having a good time“.
Linearni mod
