dobre vijesti

[Pollux]

Bok ekipa,

razmišljao sam malo o tome kako na internetu možemo vidjeti hrpe news portala sa gomilama vijesti. Uglavnom i najčešće su to vijesti o ubijanju, ratovanju, nesrećama, katastrofama i sl. naravno ono što prodaje naklada i posjećenost.

Kako bi ljudi reagirali kada bi revcimo izašle novine "Samo dobre vijesti" u kojima bi se pisalo samo o dobrim i pozitivnim vijestima i samo o postignućima koja zaista vrijede i koja su u svrhu promicanja dobrote i humanosti između ljudi. Da se razumijemo vijesti iz svih sfera društvenog života...

Što mislite o tome? Žele li uopće ljudi čitati tako što? Ima li uopće takvih vijesti dovoljno da bi ih se moglo skupiti za svaki dan? Ima li to uopće smisla?

Zanima me filozofsko stajalište...

Hvala lijepa

[filozof28]

Recimo da se podigne spomenik nekom književniku ili sportašu i da se ta vijest objavi u "dobrim novinama". I sad; netko tko favorizira nekog drugog književnika ili sportaša rekao bi sam sebi kako su njemu mogli staviti spomenik, a nisu još uvijek ____ . Netko sport smatra bespotrebnim, netko književnost. Spomenik je izradio neki kipar pa bi ovi drugi kipari s tom vijesti vidjeli da njih nitko nije zvao/ili njihovo rješenje spomenika nije prošlo. Roditelj s malom plaćom bi pomišljao kako nema za pelene, a ovi se razbacuju novcem bezveze. Borac za prava životinja bi pomislio kako bi bilo bolje da su ta sredstva potrošena za tu borbu, nezaposleni za otvarenje radnih mjesta, a netko se možda petkom navečer tu piškio gdje je sad osvijetljeni spomenik i neće mu isto biti drago. Političaru iz opozicije neće biti drago ako je kip financirao netko iz vladajućih i obrnuto, a sam spomenik i ako bude lijep većini; uvijek će se naći onih koji će ga smatrati ružnim. Što je to dobra vijest iz svih sfera društvenog života?

[johhny_park]

Slažem se s filozofom. Ali mogla bi se napravit sekcija u nekim dnevnim novinama koja bi sadržavala samo dobre vijesti. To bi predstavljalo manji trošak a i kvalitetnim istraživanjem tržišta bi se moglo vidit koliko ljude zapravo zanima takvo što (ili npr. jesu li dobre vijesti popularnije od crne kronike). Čak mislin da san vidija možda u jutarnjem da tako već postoji

[johhny_park]

S filozofskog stajališta takvo što bi trebalo utjecat na širenje pozitivne energije a do toga može doći samo masovnim podržavanjem masmedija i prihvaćanjem široke mase populacije - barem u zapadnom svitu jer su oni nositelji trendova. U svakom slučaju da bi ovakav projekt u Hrvatskoj uspio ne znam koliko bi to imalo utjecaja na širenje u inozemstvo a i da kod nas uspije mislin da bi trebala postojat barem 80-90%tna podrška masmedija i 70%tan interes publike. Tako da mislin da pokretanje ovakvih novina ne bi imalo gotovo nikakvog efekta.

[Pollux]

hvala Vam na vašim komentarima...

[Brkic]

Pollux kaže:

Zanima me filozofsko stajalište...

Jeli moguće da ne uviđamo sva dobara koja uživamo?
Jeli moguće da podsvjesno tražimo nesreću?
Jeli moguće da nam je toliko dobro
da tražimo ravnotežu u zlu?

[ja_sanja]

dobra vest je istinita vest

selekcija vesti koja bi u javnosti stvarala utisak o nekakvom nepostojećem savršenom svetu napolju - ne verujem da može biti dobra.

[planinar]

ja_sanja kaže:

dobra vest je istinita vest

selekcija vesti koja bi u javnosti stvarala utisak o nekakvom nepostojećem savršenom svetu napolju - ne verujem da može biti dobra.

efektno! ali...to je igra riječi.
Budući su to dvije razine "dobrog", onda bi istinite vijesti trebalo označiti kao "dobre loše" i "dobre dobre", a neistinite "loše dobre" i "loše loše"...

No, kako je čovjek "nekapacitiran" primiti baš sve istinite vijesti, onda je stvar u selekciji.

[ja_sanja]

dobro.
razmotrimo dvije razine dobrog.

-dobra vest kao istinita vest
- i dobra vest kao vest koja je dobra za nekog "mene" (primaoca vesti)

Budući da ne možeš objaviti sve istinite vesti (ako je informacija primanje podataka o nekoj promeni, a promene se dešavaju neprestano), onda se svakako radi o selekciji.

Sad, bitan je kriterijum prema kome se vrši selekcija vesti.

Mislim da objektivno kvalitetna novinarska vest uzima u obzir tri stvari:

- istinitost vesti
- značaj informacije (značaj je veći što više uticaja vest može imati na sistem
- potreba publike za takvom vešću (što je povezano sa stavkom dva)

Drugo, sveukupnost vesti treba da odslikava nekakvo opšte stanje stvari (oće ga kurac oslikavat, al recimo da je tako), te:

- ukoliko izvršiš selekciju samo dobrih, a istinitih vesti, to neće zadovoljiti niti jedan od gornja tri kriterijuma.



na stranu od svega ostalog:
onaj ko ima potrebu saznavati istinu ili pronaći ono što vredi, neće prepustiti medijima da to učine umesto njega.


živ bio.

[planinar]

Ne znam hoćemo li se složiti oko ovoga, ali možda da prije svega to riješimo:
ne postoji istinita, nego tek selektirana vijest (kad smo već odabrali taj izraz).

[ja_sanja]

selektirana svakako.

Ne razumem zašto ne bi mogla postojati "istinita" vest (sve su lažne?)

[seizmolog]

Pollux kaže:

Bok ekipa,

Kako bi ljudi reagirali kada bi revcimo izašle novine "Samo dobre vijesti" u kojima bi se pisalo samo o dobrim i pozitivnim vijestima i samo o postignućima koja zaista vrijede i koja su u svrhu promicanja dobrote i humanosti između ljudi.

Hvala lijepa

Sjećaš li se kako te je kao malog mama uspoređivala sa tvojim prijateljima i neprijateljima i govorila ti: Vidiš kako on dobro uči i fino se ponaša,a ti si takav divljak; a tata: Kako on dobro igra nogomet, a ti si taki' levat..."
Nitko ne voli da ga podsjećaju da tamo negdje ima boljih od njega . To se zna, al' o tom se ne priča.

[planinar]

ja_sanja kaže:

selektirana svakako.

Ne razumem zašto ne bi mogla postojati "istinita" vest (sve su lažne?)

Neću inzistirati...nije baš ni meni sasvim jasno.

Dalje, recimo da skup svih događaja na Svijetu nazovemo izborom vijesti, pa da ih podijelimo u dobre i loše, s tim da su dobre one od kojih se ljudi osjećaju bolje, a obratno vrijedi za loše. Onda te vijesti svedemo na količinu koju čovjek kao primatelj uopće može primiti, probaviti, obraditi. To neka bude uzorak u malom, koji je vjerna preslika prema proporcionalnom odnosu dobro/loše svih Svjetskih vijesti. Što dobivamo osim istine – istine o međusobnom odnosu dobrih i loših vijesti? Što uopće možemo s tom istinom i kome ta istina treba? Pretpostavljam da bismo se i tad bavili selekcijom – da li bi ta selekcija bilježila naš «trenutak istine» drugačije od ovog u sadašnjim uvjetima tvrdo kuhanih vijesti?

Da odgovorim i na pitanje o navođenju «samo dobrih» vijesti – ova bi metoda bila «terapijska», tj. prema primatelju bi unaprijed pristupala kao prema bolesniku.

[Pollux]

A nije li terapija upravo ono što je potrebno bolesnom svijetu?

[planinar]

Pollux kaže:

A nije li terapija upravo ono što je potrebno bolesnom svijetu?

Da, ako je svijet bolestan od vijesti.

[Pollux]

loših vijesti?

[planinar]

Pollux kaže:

loših vijesti?

Poanta onog što sam htio napisati je: niti ljudi mogu biti "bolesni" od loših vijesti, niti "zdravi" od dobrih.
Postavljajući ova pitanja, precjenjuješ snagu ljudske empatije - kada se ne radi o čovjeku osobno, vijesti koje čita, gleda, sluša djeluju s "pristojnog" odstojanja...

[arna]

planinar kaže:

Poanta onog što sam htio napisati je: niti ljudi mogu biti "bolesni" od loših vijesti, niti "zdravi" od dobrih.
...

Bojim se, planinar, da nisi sasvim u pravu. Mislim da mediji, TV pogotovo, itekako utječe na čovjekovo raspoloženje, a da ovaj toga uopće ne mora biti svjestan. Dapače, nesvjesno upija ne samo asortiman vijesti, već i atmosferu kojom su prezentirane. A loše vijesti su dušu dale za držanje čovjeka u nekoj vrsti mentalne i duševne boleštine, jerbo tako "bolestan" čovjek je prijemljiviji za ono što mu nudiš, kritičnost mu je zanemariva, a borbenost otupljena.
Da ne velim da ljudi lakše provare loše vijesti ( ah, kak je meni zapravo dobro!), nego dobre, koje bi ih ev. mogle natjerati da sami porade na vlastitom boljitku.

[planinar]

Možda najprije nešto reći o medijima «dobrih vijesti» - to već postoji – dakle, postoje specijalizirani časopisi u kojima nema «loših vijesti» npr. časopisi o glazbi, o umjetnosti, o književnosti, sportski, enigmatski, modni časopisi, časopisi o lovstvu, uzgajanju cvijeća, o prirodi, o hobijima, putopisni časopisi, poslovni, o uređenju interijera itd. Tako je i izvan pisanih medija, sjećam se npr. satelitskog programa «Landscape», ne znam postoji li još...isto je i s internetom, gdje ima mnoštvo specijaliziranih stranica.
Njima je zajedničko usmjereno informiranje pripremljenih vijesti i priloga, odašiljanje poruka koje su tražene i koje ne djeluju tako da se čovjek «razboli». U svakom slučaju, čovjek ima izbor u formiranju svog informativnog prostora.

Sad, dnevne, tjedne, mjesečne novine, koje su po obuhvatu svaštarske, nespecijalizirane, prate događaje u svijetu i vrše selekciju agencijskih vijesti. Pitanje o «bolesti svijeta» bi izgledalo ovako; je li svijet «bolestan» zato što novine serviraju «loše» vijesti, ili zato što ljudi čitaju (i) «loše» vijesti ili su sami događaji o kojima govorimo manifestacija «bolesti»?

Drugo je pitanje, po informiranju o «lošim» vijestima, da li «loših» događaja ubuduće ima manje (recimo da ljudi informirajući se postaju svjesniji lošeg što čine, pa djeluju na «ozdravljenju»)? Ili po informiranju o «dobrim» vijestima, «loših» događaja ubuduće ima manje? Mislim (a ne moram biti u pravu, takva je moja perspektiva viđenja) da informiranje ima vrlo ograničen, minoran utjecaj na same događaje.
Kao primjer ono što se meni ne sviđa i smatram zloupotrebom informativnog prostora, zadnjih godina se postavljaju fotografije prometnih nesreća na naslovne stranice novina – da li je takva informativna praksa smanjila broj prometnih nesreća? Ili povećala? Ili stvarni, statistički porast prometnih nesreća nema veze s vijestima o njima?

[Pollux]

Ja bih ipak išao putem toga što dobra vijest može napraviti za razliku od loše vijesti. Ako npr. pričamo o prometu i naslovnici... zašto slika stravične nesreće sa troje poginulih u BMW-u koji se smotao oko semafora podiže nakladu i ljudi to "žele" vidjeti i pročitati (kao da su gladni takvih vijesti), a ista ta naslovnica s npr. slikom čovjeka koji je donirao 50 000 kn obitelji koja nije imala ispravan krov nad glavom (slika) i kiša im je padala u kući nije interesantna javnosti. Bar ne u tolikoj mjeri ko onaj rastureni BMW.

Je li to do mentaliteta naroda, je li to do nečeg ljudskog, podsvjesnog što upravlja nama i našim nagonima?

[emnasut462]

Recimo meni je simpaticno kad nakon sve one siline potresa, pogiblji, na kraju dnevnika pokazu neku simpaticnu zanimljivost iz svijeta...A znalo im se desiti, i nasmijalo bi me bas dobro.

NEki dan sam vidjela ono sa klokanom koji rusi ljude i juri na cestu (jel zavrsilo za dobru ili crnu kroniku)???

[volver]

planinar kaže:

Pitanje o «bolesti svijeta» bi izgledalo ovako; je li svijet «bolestan» zato što novine serviraju «loše» vijesti, ili zato što ljudi čitaju (i) «loše» vijesti ili su sami događaji o kojima govorimo manifestacija «bolesti»?

To je kao i s ljudskim organizmom. Bolest ne započinje onda kada se manifestira nego ranije niti smo bolesni od vijesti mada se može razboljeti na jedan drugi način, od same vijesti, pa bi otprilike isto moglo biti primijenjeno i na "bolest" svijeta.

[planinar]

volver kaže:

To je kao i s ljudskim organizmom. Bolest ne započinje onda kada se manifestira nego ranije niti smo bolesni od vijesti mada se može razboljeti na jedan drugi način, od same vijesti, pa bi otprilike isto moglo biti primijenjeno i na "bolest" svijeta.

Nema veze, čovjek već negdje "ladicira" lošu vijest da mu ne smeta ...

[Pollux]

A kako skloniti onaj gore navedeni BMW s naslovnice ako želiš pročitati te novine?

[nuala]

planinar kaže:

Sad, dnevne, tjedne, mjesečne novine, koje su po obuhvatu svaštarske, nespecijalizirane, prate događaje u svijetu i vrše selekciju agencijskih vijesti. Pitanje o «bolesti svijeta» bi izgledalo ovako; je li svijet «bolestan» zato što novine serviraju «loše» vijesti, ili zato što ljudi čitaju (i) «loše» vijesti ili su sami događaji o kojima govorimo manifestacija «bolesti»?

Drugo je pitanje, po informiranju o «lošim» vijestima, da li «loših» događaja ubuduće ima manje (recimo da ljudi informirajući se postaju svjesniji lošeg što čine, pa djeluju na «ozdravljenju»)? Ili po informiranju o «dobrim» vijestima, «loših» događaja ubuduće ima manje? Mislim (a ne moram biti u pravu, takva je moja perspektiva viđenja) da informiranje ima vrlo ograničen, minoran utjecaj na same događaje.
Kao primjer ono što se meni ne sviđa i smatram zloupotrebom informativnog prostora, zadnjih godina se postavljaju fotografije prometnih nesreća na naslovne stranice novina – da li je takva informativna praksa smanjila broj prometnih nesreća? Ili povećala? Ili stvarni, statistički porast prometnih nesreća nema veze s vijestima o njima?

hm. mislim da je značajnije pitanje kako se vijest prezentira - oblikuje - od samog njenog sadržaja.
uzet ću ovdje primjer koji je posljednjih godina sve prisutniji:
prije svake zime počele su se pojavljivati prognoze o mogućem broju oboljelih od gripe. zahvaljujući tome, sve se više ljudi cijepi - ali nisam baš sigurna da ih manje oboljeva - možda čak i više. (na žalost, taj podatak nemam.) no činjenica je da se o toj temi sve više misli i govori - a misao i govor su stvarnost po sebi, i direktno prethode činu.

kakve veze ima misao s bolešću? velike. sugestija može itekako promijeniti konkretno stanje organizma, i ovisno o tome je li pozitivna ili negativna, ojačati ga ili oslabiti. (placebo, na kraju krajeva, nije ništa drugo do sugestija, a dokazano je kako odlično djeluje) ako ga oslabi, rezultat je - veći broj oboljelih.

dakle, onaj koji daje prognozu o sve većem broju oboljelih direktno je odgovoran za taj veći broj oboljelih - ali ne, istovremeno, ni za koju osobu posebno. jer isto je tako pokazano da nikakva sugestija, čak ni hipnotička, ne može promijeniti volju osobe na koju se pokušava utjecati. osobna volja je krajnji zakon - bez nje, ne bi postojao ni identitet, a on je neosporiv. svaki utjecaj koji uspije uspijeva zato jer osoba na nekoj razini pristaje na takav rezultat. ako je netko općenito uvjeren da je boležljiv, osjetljiv, može si na površini misli govoriti 'neću oboljeti od gripe', ali ipak će oboljeti zbog ovog temeljnog uvjerenja o osjetljivosti - ili nekog drugog, kao što je 'takve se stvari uvijek događju meni', 'nikad nemam sreće', isl. (ja, npr, ne vjerujem u zaraze i nikad ih ne kupim. razbolim se kad se osjećam psihički loše zbog nečeg drugog...pokazalo se kao jasno pravilo.)

dakle: vijest, kakva god, nikoga ne može ugroziti - ali opet može ugroziti sve. ovdje je riječ o kolektivnoj razini - onoj na kojoj se uspela, npr, hitlerova propaganda: kolektivno stanje njemačke bilo je prijemčivo na takve sugestije u to vrijeme, iako se mnogi nisu slagali s istim tim sugestijama...no oni koji jesu su prevagnuli, i to je učinilo itekakvu razliku.

i tako: vijest je odgovornost. prije svega, u svojoj formi: jer nije isto reći djetetu 'obuci se da ne oboliš' i 'obuci se da ostaneš zdrav'. ključne riječi - bolest i zdravlje - mogu odlučiti o rezultatu. a sve što se ponavlja jako dugo, bila to ovakva naizgled nevina i dobronamjerna rečenica, jest na nekoj razini hipnoza.
svi znamo, na kraju krajeva, kakve su majke hipohondara, zar ne?

[planinar]

Dobro, moj dojam nije takav...ono što je nekakva opća, prosječna karakteristika čitatelja ili konzumenta vijesti visok je stupanj neosjetljivosti, vijest našeg čitatelja zahvaća tek površinski. Upravo se zato, sučeni s nezainteresiranošću, a unutar konkurentskog tržišta vijesti kojima je cilj «pecati» konzumente, vijesti priređuju i uređuju kako bi pobudile stres. Što je veća sugestivnost, to je i veći «uspjeh» u postizanju stresa i identifikacije s problemom.

Kad bi slučaj bio suprotan, tj. kad bi konzumenti bili visokoosjetljivi na vijesti, uređivači vijesti morali bi pak «snižavati temperaturu»...
Recimo, u primjeru cijepljenja protiv gripe, kad bi se odjednom svi odazivali na taj poziv, počele bi se slati poruke o tome kako cjepiva ima dovoljno, da se ne treba odazivati manje ugrožena populacija nego više ona starija (kod kojih gripa može stvarno biti kobna), izašli bi članci o tome kako cijepljenje ima i negativnih učinaka, jer smanjuju mogućnost obrane organizma, da se organizam navikava na cjepivo, itd.

Sad, pravo pitanje za poznavatelja psihologije je: zašto neosjetljivost?

[nuala]

gle, ovo što sam pisala je u principu mehanizam same percepcije. konkretni odgovori traže i konkretnija pitanja. ili bolje, sam događaj uvijek je posljedica određenog uvjerenja, i on sam je odgovor - a ono što čini pravo umijeće je pronaći pitanje na koje događaj odgovara.

zašto neosjetljivost?
poplava informacija - sama po sebi zbunjuje svakog pojedinca osim onih koji su već posložili svoj sustav uvjerenja u nešto koherentno (ne zatvoreno, već jednostavno jasno usmjereno, tako da se granice sustavno pomiču).
recimo: prvo čujemo sugestiju: čokolada je nezdrava; ta je vijest toliko dugo u opticaju (potvrđena 'znanstvenim dokazima') da postaje prihvćena kao istina. tada dolazi nova sugestija: crna čokolada je zdrava (iznad 70% kakaa). što se događa? um je zbunjen - jer je već prihvatio i djeluje na principu 'istine' da je čokolada nezdrava, a razum (kao dio uma) želi prihvatiti informaciju o zdravosti crne čokolade jer je i ona znanstveno dokazana, a razum takav dokaz (jer je tako naučio) prihvaća kao istinu. tada nastaje sukob uvjerenja: dvije tvrdnje od kojih obje mogu biti istina (svaka je čokolada nezdrava - neka je čokolada zdrava) - a za zdravo funkcioniranje samo jedna mora biti prihvaćena kao istina. takvo se stanje zove neodlučnost: nemogućnost (ili neznanje, kao ne-umijeće) da se načini izbor.

već neko vrijeme, kao civilizacija, većinom odabiremo nazvati istinom ono što nam znanost sugerira kao istinu. njeni se dokazi neprestano mijenjaju - i tako se 'istina' neprestano mijenja.

um je u tome izgubljen; treba mu jasna perspektiva, a ona je sve nejasnija što se više različitih informacija pojavljuje. unos takvih sukobljnih informacija sve je brži - a vrijeme za odluku sve kraće - i tako je zbunjenost sve veća. konkretna posljedica je to da se sve više pojedinaca zatvara, izolira, dok im njihov unutrašnji stav doslovce govori: ne želim više ništa primati, ništa odlučivati; sistem overload, please stop.
i kakvo je zdravstveno stanje prosječne psihe? neodlučnost. promjene mišljenja nikad nisu bile češće - što ne znači to da je promjena mišljenja sama po sebi loša (naprotiv, ona je temelj kreacije) već to da si ne dopuštamo vrijeme koje nam je potrebno da bismo zauzeli stav. bez čvrstog stava, nema dobrog djelovanja.
zamislimo dijete koje je pušteno u trgovački centar s uputom da može dobiti 5 stvari koje jako želi, ali da mora izabrati brzo, inače neće dobiti ništa...i tada ide od artikla do artikla, a ima ih tisuće, i govori: ja bi to! ne, ja bi ovo! ne, ipak ono...panika i euforija u jednom. napetost. stres. a zašto? zbog prevelikog izbora dobitaka, od kojih je svaki uvjetovan samim time što bi drugi izbor mogao biti bolji. i tako svaki izgleda - kao gubitak.

tragično, zapravo...kako se davimo u obilju kojeg smo stvorili, i kako se usred njega osjećamo siromašno.

informacije - vijesti - nisu iznimka...

[planinar]

Pred čokoladom ja nisam neodlučan. Ako već imam informacije, biram one koje će tu odlučnost poduprijeti.
Upravo sam zato neosjetljiv na ostale informacije.
Nije li tako i općenito?

[nuala]

misliš da je stvar u predrasudama? (ne pričam o tebi, već općenito, jasno...) s jedne strane da. s druge ne. uvjerenja postoje u slojevima...i većina ljudi ne zna u što vjeruje a u što ne. poznavati vlasitita uvjerenja znači: misliti ono što govoriš, osjećati ono što misliš, i djelovati kako govoriš. malo je tako čistih ljudi...

[planinar]

Zašto ne i o meni, zar misliš da ja nemam predrasuda...?
Svatko tko ima iskustvo, ima i predrasude. Dvije su vrste predrasuda; jedna je stvorena u susretu s (objektivno) novim, nepoznatim. Ona poziva iskustvo izvedeno iz starijih susretanja, pokušavajući ga „učiniti“ sličnim ovom novom. Tu se može više pogriješiti u procjeni. Druga je stvorena iz susreta sa poznatim. Ovdje očekujemo i poznato iskustvo, a tu se može i manje griješiti, makar se i dalje griješi.

Kad iskusni čitatelj uzima novine, selektira vijesti kako bi „ispravio“ selektiranje koje je već učinilo uredništvo odabirom i načinom prezentiranja vijesti. Oni još iskusniji, čitaju „između redaka“. To se događa automatski, u skladu s iskustvom i predrasudama.
Kad neiskusni čitatelj uzme novine, čita sve, svemu dajući jednaku važnost.

Kažeš da ljudi ne znaju u što vjeruju, a u što ne vjeruju – to je nebitno, jer se čovjek i ne pita u što vjeruje a u što ne, a da bi došao do nekog shvaćanja i zaključka o tome – nego se to događa automatski, plodom iskustava i predrasuda.

I sad, dala si jedan šlagvort, a to je pitanje vjere, povjerenja u prezentaciju vijesti...

[Pollux]

Ja vjerujem da postoji određena količina ljudi u Hrvatskoj a tako i u svijetu koji bi bili oduševljeni kada bi čitali samo pozitivne dnevne vijesti. Odnosno kada bi izlazile jedne novine samo sa pozitivnim vijestima dakle kao nekakva mogučnost izbora...dakle normalne dnevne vijesti ali selektirane i filtrirane za ono tržište koje je nepopunjeno odnosno koje bi to prihvatilo i kupovalo. Svi smo u životu čuli ili sebe ili nekoga kada je netko rekao "a samo loše vijesti..ima li čega uopće dobroga"? Siguran sam ima... ali nitko se ne želi time baviti...jer je jednostavno neisplativo.

[slovenka25]

johhny_park kaže:

Slažem se s filozofom. Ali mogla bi se napravit sekcija u nekim dnevnim novinama koja bi sadržavala samo dobre vijesti. To bi predstavljalo manji trošak a i kvalitetnim istraživanjem tržišta bi se moglo vidit koliko ljude zapravo zanima takvo što (ili npr. jesu li dobre vijesti popularnije od crne kronike). Čak mislin da san vidija možda u jutarnjem da tako već postoji

To već postoji - Jutarnji list i Narodni radio. Ali ja to ne čitam.

[rijeka53]

Pollux kaže:

Bok ekipa,

razmišljao sam malo o tome kako na internetu možemo vidjeti hrpe news portala sa gomilama vijesti. Uglavnom i najčešće su to vijesti o ubijanju, ratovanju, nesrećama, katastrofama i sl. naravno ono što prodaje naklada i posjećenost

Kako bi ljudi reagirali kada bi revcimo izašle novine "Samo dobre vijesti" u kojima bi se pisalo samo o dobrim i pozitivnim vijestima i samo o postignućima koja zaista vrijede i koja su u svrhu promicanja dobrote i humanosti između ljudi. Da se razumijemo vijesti iz svih sfera društvenog života...

Što mislite o tome? Žele li uopće ljudi čitati tako što? Ima li uopće takvih vijesti dovoljno da bi ih se moglo skupiti za svaki dan? Ima li to uopće smisla?
Zanima me filozofsko stajalište...

Hvala lijepa

..... nemam nikakvo filozofsko sajaliste nego samo egoisticno: MALO ODMORITI TINTARU ..... tu i tamo

[Pollux]

hehe....istina

[Pollux]

Evo ono na što sam mislio
http://goodpressnews.blog.hr

[Pollux]

i konačno www.dobrevijesti.info za sada se ljudima sviđa. A ima i još jedna stranica www.dobre-vijesti.net i nadam se da će ih biti što više

[brianna]

IMAM ZA VAS SUPER VJEST. IZLAZE NOVINE DOBRE VIJESTI KOJE CE SE U SUBOTU DJELIT U CITAVOJ HRVATSKOJ! PA ETO IMATE IH SVI PRILIKU DOBIT U RUKE. IMA I STRANICA KOJA CE USKORO BIT AKTIVNA www.dobrevijesti.hr:)

[malizia]

ljudi nažalost žele utjehu da 'uvijek ima goreg'

čak i kada ne uživaju u lošim stvarima koje se tiču drugih, uzdižu se u vlastitim očima pokazujući sućut, počesto

gle samo tema po forumima - umro taj i taj

pa svi stave RIP bla bla

a najluđi su mi oni koji na takvu temu stave RIP bla bla + 10 smajlija koji revu

kako bi ih pribila sve odreda zbog gluposti..ne kuže grotesku