Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.04.2004., 14:40   #21
Quote:
magic kaže:
Da sad ne citiram cijeli post, ja bih samo rekla za ono shto je Reebok napisao.

Nije jednako da li u djetetov zhivot udje novi tata kad ono ima dvije-tri godine, ila kad ima 13-15.

Znam da je zhivot nepredvidiv, ali mozhe se na dosta toga utjecati.

Razvela sam se kad je moj Junior imao nepunih 8 godina...i ODLUCHILA da mu djetinjstvo necu uznemiravati promjenama. Dovoljno je bilo to shto je dozhivio, pa selidbe, pa odrastanje, shkola, problemi...

Sad ima skoro 16 i vec me sam pita kad cu nac dechka


Magic svako postivanje citam vas na mnogim Temama!
Uvijek je Vase pisanje prikladno i vrijedno procitati savjet i misljenje, kao i ovaj puta.

Sada moje opazanje i misljenje kao i iskustvo koje ide od unatrag skoro 10 godina.
Moj stariji sin(sada je 41 godinu ) se je rastavio, kada je trece dijete(kojega on nije zelio imati,a snaha je zeljela i vise)bilo samo par mjeseca...bili su teski trenuci za sve nas ...ali nema dvojbe najgorje za snahu.
Nije bila u pitanju nevjera ili nista drugo nego trece dijete, on je smatrao da je dosta tesko podignuti i dvoje.

Moj sin i snaha su i zivjeli zajedno prije braka 4 godine i bili ozenjeni 3 godine prije nego su imali prvo dijete i onda poslije
4 godine planirano drugo dijete...i sve je bilo uredu koliko moze biti...ali on se je izrazio da vise ne zeli dijece ,a snaha je "hotimice" ostala u drugom stanju...

Sjecam se kao danas kada je sin nazvao da ne znade sta ce ,da je otisao od kuce i da ce se ubiti,...(mi smo zivjeli 400 km od njih),
i samo smo se vratili prije jedan dan iz Adelaida....ja sam nabrzini kazao zeni kazi mu da cemo se vidjeti navecer ...da mi dolazimo.

Prvo smo otisli do snahe, djeca placu ,ona sva izvan sebe kao sta smo i ocekivali...pricali smo sa njom...i manje vise nam je kazala da je otisao sta ga je na pritisak sa trecim dijetetom i da je sada prekasno ali da sta se nje tice mogle bi imati i pet ...toliko voli dijecu.
Mi smo joj obecali da cemo se navecer vratiti i onda vidjeti sta se moze napraviti.

Sina smo vidjeli...mislim da smo mu onda bili najpotrebniji u zivotu,
on je presao previse u 3 mjeseca (na poslu su zatvarali satelite station i morao je na drugi posao 2,000km u Pert ili u Adelaide 750 km), a samo je imao taj novi posao jednu godinu, tako da je izabrao Adelaide ,i mi smo mu pomogli sa naci kucu kao i ponovo kupiti kucu, da njima pomognemo da ne moraju putovati tako daleko sa troje dijece.)

I eto poslije ovoga svega je radio u pustinji po tri tjedna, pa jedan tijedan kod kuce.Zena nije bila zadovoljna ,jer je imala i previse sa troje dijece sama...nato je on kazao ...tko je trebao TRECE...i to je bio kraj.

Mi smo mu savjetovali da se ohladi vrati na teren ,neka dobro promisli ali mora biti hladan koliko moze, i neka ne radi gluposti/da se ne ubije / i neka se proba vratiti natrag familiji ili ako ne,da onda mora misliti da ima familiju /djecu i da ih mora povremeno vidjeti i placati redovito alimoniju.

Ja znadem da je mojemu sinu mnogo stalo do "sta majka i otac misli o njemu".

Morao je otici u"bankropci", ostali su bez kuce koju su samo kupili,
on u Unit i dalje je radio na terenu...kada nije dolazio je sa dijecom kod nas /jer smo i mi preselili radi moje bolesti u Adelaide/
placao je alimentaciju, a snaha je iznajmila kucu.

Svi smo ostali na prijateljskom/rodbinskom/ odnosu.
Dijeca su onda bila 6 godina, 18 mjeseci i novorodjeno 6 mjeseci.
Ja sam snahi pomogao koliko sam mogao /kupio potrebne stvari/,
ali najvise od svega pokazao joj i kazao da za mene postoji samo jedna sinova snaha i majka njegove djece ...a to je ona ...i nakon
10 godina mi se vidjamo ...tjedno izmjenjujemo Emails...i uvijek izvedemo dijecu sa njom van za djecje rodjendane.

Ona nas veoma postiva i mnogo puta se je zahvalila i zajedno sa nama isplakala ...i svaki puta kada se oprastamo uvijek se zagrlimo i poljubimo.

Natrag na ono najvaznije , dijeca trebaju razumijevanje ,ljubav,
pogotovo dijeca rastavljenih roditeljima ,jer mnogo puta ta dijeca su u skoli zvani svakakovima imenima od ostale dijece...isto dijeca idu i kroz mrznju prema roditelju koji nije sa njima , ja se sijecam najstarijeg koji je sada 16, kada je bio 11 kazao je u skoli da nema oca ,jer je umro...ja se divim mojoj snahi , ona je sretna da ne mora raditi ,dobiva socijalnu pomoc za sebe kao i dijecu i moj sin placa dosta dobru alimentaciju,isto i posebno potrosi na dijecu i dijeca idu na posjetu obicno dvoje mladjih zajedno ,a stariji sam.

Moj sin se je dvije godine kasnije ozenio ponovo, i nece imati vise dijece , mi se vidimo jednom tjedno isto smo uredu i sa drugom snahom koja je 46 godina stara, i razumljiva intelegentna zena.

Kao sta je prva snaha kazala, toliko je umorna i iscrpljena u svih ovih 10 godina sa troje dijece ,da joj je najzadnja briga da bi sa nekim ulazila u neku vezu...jer tko znade kako bi bilo sa dijecom ,a da ne govorimo i sa osobama.

Sa obzirom da je rastava 1 od cetri braka ili najnovije 1 od tri, pa cijeli svijet mora da ima trecinu muskarca i zena koji su rastavljeni i sa obavezom sa dijecom.

Izvinjavam se duljini clanka,...ali dok postaje majke kao moja snaha i Magic i ne sumnjam na milions u svakoj zemlji....moramo biti zahvalni takovim majkima za nase unuke i unucice...jer znademo da su odgajana sa ljubavi...dobrom voljom...24 sata na dan...samo tko je odgojio dijecu znade kolika je to briga , financijska ,emocionalna, depresna i bolna i biti kroz sve brige i puste noci sam......................

Hvala tu mojoj snahi Lynne Thereza.

Slike mojih Unuka su na RiD, pod Vilkovi unuci, ima dvije slike unuka kada su bili mali 1993 i 2003 + slika unuke od mladeg sina.

Hvala vam svima majkima a posebno samohranim!


__________________
Eight days in Sydney.
Ja sam prezivio 3 raka,2011 R/bubreg izvadjen,2012 rak prostate i mjehura sve izvadjeno,2013 rak se vratio na limfne cvorove...43 godine kronicne bolove.I izgubio sina Daria 50 godina staroga." ostalo mi je 2 mjeseca zivota...umirem,Octobar 2014
Vilko is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2004., 19:27   #22
Quote:
VILKO kaže:
Magic svako postivanje citam vas na mnogim Temama!
Uvijek je Vase pisanje prikladno i vrijedno procitati savjet i misljenje, kao i ovaj puta.

Hvala Vama, Vilko, shto s nama dijelite Vasha iskustva...lijep pozdrav
magic is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2004., 19:53   #23
Ponovno sam procitala cijeli topic i ponovno imam knedlu u grlu...imati nekoga dok dijete ne odraste (a sto ako je to: NIKADA?), pa cijeli zivot ostati sam ili se svjesno upustiti u tu avanturu, nadajuci se da ce sve dobro zavrsiti...nema tu generalnog recepta...svatko ima svoju pricu.

Sada smo tata i ja trenutacno sami, "uzivamo" tjedan dana skolskih praznika, junior je na zimovanju kod bake (+djevojke), kuca je mrtva...
Ako bi itko pitao moga muza da li bi zelio biti sam barem dok junior ne zavrsi skolovanje, iskreno bi odgovorio : NE. isto bih i ja odgovorila....
Ali da je to netko pitao u prvim paklenim godinama braka, nisam sigurna da bi odgovor bio isti...i moj i njegov...mi smo uspjesno prozivjeli i sretni smo zbog toga...
Samo ljudi u takvim zivotnim situacijama dobro osjecaju vibriranje i tenzije nesnosnih razmjera, bilo da se radi o roditelju ili onome tko se takvoj zajednici pridruzuje...to je i naporno i tesko, puno kosta, ne novaca, vec gubitaka u nama samima, prilagodljivost postaje trenutna, imperativna kategorija, a nada uvijek igra glavnu ulogu...
Zato tko je na takvom putu, prvo mora sam sa sobom utvrditi svoje snage i dosege, da bi se znao boriti i za sebe i za svoje drage....
Sretno svim mojim suborcima
__________________
i uvijek su mi moja prava na prvom mjestu. jer su ona temelj za nasa.
oona is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2004., 21:46   #24
I sama sam dijete samohrane majke, u vrijeme Jugoslavije, kad nisam imala nikakva nasljedna prava i kad sam po yu zakonu legalno bila ilegalno dijete......
Ne vezano za moje prijasnje postove, ja sam oduvijek zeljeljela da je moja majka nasla nakon dugog trazenja ono sto je trazila, a ne prvog kojeg je nasla s tim je i ostala, iz vlastitog iskustva....

Ne znam zasto ljudi uvijek mjere ljubav, ona je kao i razumjevanje drugoga nemjerljiva i ima je toliko......... puno....

Izgleda da se rasprava vodi u smjeru da li je u redu imati vezu dok smo sami sa djecom ili ne.......to su sve vlastite procjene i mogucnosti, ja osobno uvijek biram nadu u bolje sutra....
__________________
And you will keep me safe, and you will keep me close, and rain will make the flowers grow.
happygoose is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.04.2004., 10:10   #25
kako je to biti samohrani roditelj?

eto molim vaše odgovore.

Vjerujem da je u početku strašno...

Kako preživjeti razvod?

Kako se othrvati porivima da pametuješ bivšem?

Kako se suzdržati pred djetetom?

Kako??

Kako je kasnije nakon godinu, dvije..

Dali ući u novu vezu??
još jedna mudrica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2004., 01:05   #26
ovdje imas tu temu

http://www.forum.hr/showthread.php?s...ht=samohran%2A

a da ti kazem i ja sam samohrana ali vani, pa je ekonomski lakse
ali emocionalno cini mi se uzasno teze
__________________
To tol'ko
E bas necu da reklamiram Septy u raljama zivota
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2004., 14:16   #27
da zapravo sam i mislila na tu emocionalnu stranu samoće (djete te ispunjava donekle) ... dali se zapravo ikad preboli ono što je nekad trebalo biti happy end..? ili smo mi to imali u glavama, neznam možda sam postavila krivo pitanje

hvla u svakom slučaju
još jedna mudrica is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.04.2004., 00:59   #28
Ne znam kako ti je i ne mogu to ni zamisliti. Ali ti mogu ponuditi priču viđenu drukčijom vizurom - dječjom.

Mama mi je umrla kad sam bila dijete. Otac je ostao udovac s 35 godina. Znam da mu nije bilo lako, osobito zato što je ostao sam s dvije male djevojčice. Dugo smo svi bili nesretni i tu nesreću iskaljivali jedni na drugima (osjećasmo se kao žrtve). Sestra i ja smo tražile svoje, a on je davao najbolje što je znao.
Danas znam da je moj tata jedno prekrasno biće koje me voli najviše na svijetu i kojemu smo sestra i ja bile jedina snaga za krenuti dalje. I znam da nas je svih cijelo vrijeme pokapao osjećaj krivnje, ljutnje, tuge... svega. Nas dvije nismo znale ni poznavale drukčije. On je osjećao teret koji mu je bačen na leđa. Ali smo se jedno po jedno (nas dvije kako smo počele prerastati pubertet; on kad je konačno vidio osmijehe na našim licima) počeli dovoditi u red. U glavi.
Danas, unatoč svemu, mislim da sam sretnije dijete od nekih koji su imali oba roditelja. Ta zajednička nesreća nas je zbližila više nego se može uopće zamisliti. Svi smo, jedno po jedno, krenuli dalje. Jer... život zaista može biti lijep.

Znam da je teško i da sve izgleda bezizlazno, beskonačno kruženje na mjestu. Ali vjeruj da je život jedna divna stvar koja za nas čuva prekrasne trenutke, trenutke za koje se, ipak, moramo sami izboriti. Nemoj se zakopati u prošlosti, u osjećaju mržnje, krivnje. Neće boliti samo tebe. Još više će boliti tvoje dijete. Jer djeca uistinu vide i osjećaju ono očima nevidljivo.

Glavu gore! Vani su sunčani dani koji samo čekaju na jedno tvoje ranojutarnje: Prekrasnog li dana!

Od srca ti želim svu sreću!
Anteaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.04.2004., 06:30   #29
Nemogu reci kako ti je niti kako ce ti biti.

Samo da kazem kakav je moj zivot bio pa ti vidi.

Mama i tata su se tukli onako nekada. Ja sam dobijala batine nenoramlne nije vazno ko je kriv niti je vazno zasto. Kriva sam uglavnom za sve bila jer sam rodenja zensko a ne musko.

Moja mama nije trpila te udarce itd. trudna je ostala nepozeljno, nije htio da zna za nas vjencali su se kada je mama trudna bila nekoliko mj.

Mrzilili su zivot jedno sa drugim zbog toga sto ja nisam musko.Plan im je bio da ce musko biti, roba je kupljena bila, soba spremljena, namjestaj za musko, ime a nakraju ja.

Tuce su krenule zbog toga, nisu se vise ni volili zbog mene. Varali su jedno drugo ja sam znala i morala kriti. Mama je htijela da me ubije zajedno sa sobom i par puta me htijela baciti sa mosta u rijeku, jer sam joj zivot upropastila.

Samo mi je nabacivala ja sve ovo trpim zbog tebe ni zbog kog drugog. Samo sam gledala u nju zbunjeno i cijeli se zivot krivila i dan danas.

Kazem da ga je ostavila bolje bi bilo. Ona je osoba koja te ubija psihicki, a on fizicki pa neznas ko je gori.

Da su se razveli nezma kako bi bilo, mozda bolje mozda gore, znam da nebi ulazila u vezu ako nije zbog ljubavi, ali opet taj neko drugi moze mene da mrzi.

Neznam sta da ti kazem moji su skupa i dan danas, imaju sina, svadaju se redovno ali tuce nema vec dugo godina.

Ja joj kazem da ga ostavi cim joj krene nesto prebacivati i nabacivati ona kaze da joj je vise svjedno vremenom to postane kao normalni zivotni razgovor, i da su naviknuli jedno na drugo pa sada je kasno. Ona se boji zivota samoga a isto se boji i za njega kako bi i sta bi.

Kao dijete mislim da bi im pomogla ako se razvedu iako sam prosla korz hell i sve je moja krivica.

Ali vidim da zasluzuju jedno drugo i zato me briga.

Tebi zelim sve najbolje ljudi tebe na forumu i bilo kojem drugom web page mogu dati razne price, razna podrske, ali nista to nece i nije kao tvoje iskustvo.

Na to se nemoj oslanjati radi onako kako ti srce i glava govori, a ne ono sto mi pricamo. Jer poslije ti ces biti ta osoba koja je napravila te odluke, a ne mi.

Good Luck i ako je lose izadi iz toga, naici ce nesto bolje, a ako nenaide imas svoj mir i nemoras nikoga trpiti i pitati se sto ce biti i kako ce biti sutra.

 
Odgovori s citatom
Old 22.08.2006., 20:31   #30
Angry samohrani roditelji, jeste li ikada..?

pozeljeli zavrnuti bivsima vratom???
mislim, danas idem iz ducana, radnja koju svakodnevno prozivljavam,ali..
kad nosim 4 vrecice kje mi se urezuju u ruku, zvoni mi mobitel jer kasnim na sastanak,a mali bjezi prema cesti i ja ga lovim jer se njemu bas sad igra.. POZELIM ZADAVITI TOG..!!!
DOSLA BI NASRED TRGA I DERALA SE
"GORANE T.,UBIJ SE!!!"

to traje tih 10-ak sekundi, ali se desi s vremena na vrijeme.
I tada ga se sjetim.
Imate li vi takva iskustva ili sam ja luda?

Zadnje uređivanje Adonia : 22.08.2006. at 22:02.
Adonia is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 09:42   #31
ne. ja svojeg još čak i volim (doduše na pomalo bizaran način) i ukroćujem povremenu ljutnju prema njemu...
al bi zato on mene zadavio samo da može. opako me mrzi. i tak, čekam da ga prođe, valjda će se primiriti nakon par godina.
pa će normalno sudjelovati u nekim stvarima. ili neće. njegov izbor.
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 12:25   #32
Tada samo zahvalim dragom Bogu što mi je dao mogućnost da sam sa svojom djecom dok ona odrastaju
Na svog bivšeg tada i ne pomislim jer su mi se takve stvari dešavale i dok sam živjela s njim jer od njega ionako nije bilo baš neke pomoći.
__________________
Nikad ne reci nikad !

Zadnje uređivanje duda : 24.08.2006. at 15:24.
duda is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2006., 01:27   #33
Quote:
Adonia kaže:
pozeljeli zavrnuti bivsima vratom???
mislim, danas idem iz ducana, radnja koju svakodnevno prozivljavam,ali..
kad nosim 4 vrecice kje mi se urezuju u ruku, zvoni mi mobitel jer kasnim na sastanak,a mali bjezi prema cesti i ja ga lovim jer se njemu bas sad igra.. POZELIM ZADAVITI TOG..!!!
DOSLA BI NASRED TRGA I DERALA SE
"GORANE T.,UBIJ SE!!!"

to traje tih 10-ak sekundi, ali se desi s vremena na vrijeme.
I tada ga se sjetim.
Imate li vi takva iskustva ili sam ja luda?
Iskreno, ako pomislim na njega dobijem napad panike.
Ne vidim ga uopce, skoro i nikako jer mi ne smije prici na sto metara,niti me zvati.
Kako imam djecu, nekad ga spomenu, sto su radili kod njega, i mene to toliko uznemiri,nastojim ne pokazati.
Na zalost kad ga se sjetim, samo se sjetim bola koji mi je nanio i sretna sam da ga vise nikad ne vidim.
__________________
I don't mind arguing with myself. It's when I lose that it bothers me
Mariette is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2006., 07:59   #34
jel te strah za djecu? ono, da njih ne povrijedi ko tebe? da im ne kaze nesto blesavo itd.?
Adonia is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2006., 10:23   #35
Strah me je, puni im glavu protiv mene to znam. Stariji je skroz zbunjen, a mladji ne voli bas ni ici tamo, mislim da ga se boji.
Iskreno, najvise bih volila da nije ni dobio pravo da ih vidi, jer samo ima los utjecaj na njih.
Bojim se da ce mi sin biti ko i caca.
Ne vjerujem da bih ih on povrijedio, jer ako ih povrijedi, oni nece htjeti doci vise, i onda je i njih izgubio. Igra na kartu, "fun kod oca", a kod mene je kao "dosadno".
__________________
I don't mind arguing with myself. It's when I lose that it bothers me
Mariette is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2006., 10:31   #36
upravo zbog tih razloga i jos mnogih drugih ja svog nisam ni upisala kao oca.
Adonia is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2006., 16:01   #37
Moj je još mali. Nadam se da otac neće zlobno utjecati na malog kad poraste.
Možda sam glupa, ali sam optimistična.
Nadam se da bijes ne traje zauvijek.
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2006., 23:32   #38
Quote:
Kent kaže:
Moj je još mali. Nadam se da otac neće zlobno utjecati na malog kad poraste.
Možda sam glupa, ali sam optimistična.
Nadam se da bijes ne traje zauvijek.

Pitanje je kakva je osoba, ima li mozga u glavi da zna da to stetno djeluje na dijete, ili ce bit toliko sebican da ce misleci da ide tebi u inat zlobno utjecati.
Nadam se da je pametan i da puno malog.
__________________
I don't mind arguing with myself. It's when I lose that it bothers me
Mariette is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 12:46   #39
ma, definitivno ima i dobru stranu kao svaki čovjek
ima u sebi nešto dječačko zbog čega sam ga i voljela
dvije osobe na njega vrše maliciozni 'huškački' utjecaj, nadam se da će se maknuti iz vidokruga, jedan patološki mrzi bivšu ženu pa je to prenio na njega, a druga ženska je zlobna usidjelica
vjerujem da će nadići to i progledati
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 13:15   #40
moj bivsi nije odrastao niti djeluje kao zrela osoba.
on ne moze meni nauditi osobno, pa to radi preko djece.
govorim im stvari protiv mene, ili ih pokusava koristiti kao postare, sto ja odbijam.
nikad se nije ustrucavao neke stvari reci pred njima, misleci da to nije dobro za njih.
definitivno los utjecaj koji me jako brine
__________________
I don't mind arguing with myself. It's when I lose that it bothers me
Mariette is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:02.