Moguće da sam i sama imala predrasuda prema manekenstvu i manekenkama prije nego što sam sasvim slučajno ušla u taj svijet. Možda, ne znam... Ali znam jednu stvar - te iste predrasude zapravo su u krive i vrlo iritantne.
Mnogi će, čak večina, okarakterizirati manekenke i modele kao praznoglave glupačice i svakavim drugim pogrdnim imenima samo zato što ne znaju, a po svemu sudeći neće nikad ni znati, kako je to zapravo naporan posao koji iziskuje puno truda, i koji iza svog tog glamura i nije tako *sparkly*.
Razumljivo je da ljudima izgleda kako je lako zaraditi brdo para samo hodajući po modnoj pisti, ali opet - krivo. Od manekenstva rijetko koja cura može živjeti, pogotovo na području hrvatske, plaće nikad nisu sigurne, a posao koji rade iziskuje mnogo truda i discipline na području prehrane, vježbi, hoda, poziranja, glume, sposobnosti transformacije, i psihičke stabilnosti. Sama sam svjedočila na desecima cura koje su bile prelijepe i prezgodne, izgledom savršene za taj posao, ali nisu uspijele jer im je bilo preteško naučiti sve te 'hodove' ili se kontrolirati (molim vas da dok ne probate ne pokušavajte ni govoriti kako je to lako). Ljude se ne može kriviti zbog toga što imaju predrasude, a to je najviše radi toga što će novine i internetski portali uvijek biti prepuni nalickanih starleta i posvuduša (pogotovo na području Hrvatske, da ih sad ne imenujem), i posrnulih ili anoreksičnih modela koji u većini slučajeva samo žele pažnju. Radi toga što se na cijeli taj svijet gleda samo površno.
Manekenka ne može biti bilo tko, isto kao što nogometaš ili direktor ne može biti bilo tko. One moraju zadovoljavati određene kriterije u visini, težini, građi tijela, izgledu lica, kože i kose. Dakle, izbor je ograničen. I tu se postavlja pitanje zašto? Zašto manekenke nebi bile mršavije, punije, više, niže...? Pa, odgovor je jednostavan. Modna industrija ne može prilagođavati svoje proizvode svakome posebno jer to troši previše vremena i novca, proizvodi se jedan model koji svima mora pristajati jednako dobro, a na visokim mršavicama uvijek više dolazi do izražaja komad robe nego npr. na curama s oblinama (kod njih odjeća pada u drugi plan). Neobična lica uvijek su dobrodošla kako bi izrazila i istaknula umjetnost samog dizajnera. Manekenke su tu da prodaju proizvod, a ne sebe. Jednostavna trgovina.
Nažalost, malo je onih profesionalnih i cure danas žele ući u taj posao iz krivih razloga - da bi bile viđene, slavne, bogate, ukratko - prodaju sebe. Što je još žalosnije, takve to najčešće i postignu i naprave budalu od sebe pa tako stvaraju krivu predodžbu o cijelom tom svijetu.
Baš zbog onih gore navedenih kriterija postoje manje uspješne manekenke i oni rijetki - supermodeli.
Često se javlja i pitanje zašto bi bilo tko htio postati manekenka ako ne zbog svih tih razloga zbog kojeg cure to danas žele? Pa, opet jednostavan odgovor - zato što vole modu, zato što vole sebe i se ne srame se svojeg tijela, žele proputovati svijet, posjetiti razne destinacije, upoznati različite kulture, imati lijepe fotkice i osim rada dobro se zabaviti (to su samo neki od razloga). Žele da kad se budu sječale svog života pod stare dane imati osmjeh na licu. A tko to ne želi?
Uvijek će postojati ljubomorni i primitivni ljudi, što me toliko i ne čudi u ovoj primitivnoj državi, i na kraju krajeva na ovom svijetu na kojem je izgled manekenke postao stereotip kako bi svaka cura trebala izgledati, što mi je jako žao jer su sve cure lijepe na svoj način, a ja i sama preferiram oblije
Sad sam se nadugo i naširoko raspisala (znate kako je to kad vas nešto iziritira), ali mene zanima, koji su vaši razlozi za predrasude prema manekenkama i manekenstvu općenito?