Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.02.2008., 12:30   #61
Kad je vrijeme da dijete ide u svoju sobu?

Dragi roditelji, i a oni koji će to tek postati,
zanimaju me vaša mišljenja na ovu temu. Naime, moja djevojčica od 18 mjeseci još je s nama u sobi (a donedavno i u krevetu), pa me zanima kad je po vašim iskustvima najbolje vrijeme (ako postoji) za prelazak djeteta u svoju sobu. Znam masu ljudi koji od rođenja stavljaju dijete samo u svojoj sobi. Ja sam dojila (i još dojim) pa nisam mogla. Prestala je cicati po noći prije par mjeseci pa sam razmišljala o njezinoj sobi...
Mišljenja???
Komentari???
Iskustva???
kamelija76 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 12:33   #62
kad samo izrazi želju?
absoluta is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 12:44   #63
moj mali spava u svojoj sobi od 4mjeseca. jos se budi po noci i cica, ali meni je lakse jer neki put place u snu i nastavi spavati a ja to ne cujem pa budim se samo kad stvarno place. njegova soba je do nase. mislim da je bolje dok jos ne znaju. imamo prijatelje, njihova djeca (7 i 4 god) jos uvijek spavaju sa njima. na pocetku im je bilo zao ostaviti stariju samu a bebu s njima, sada pokusavaju ali svaki put male dozivljavaju to kao kaznu...
Caroline is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 12:46   #64
čim prije, to bolje
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 12:51   #65
Dok je moja mišica bila mala, moj dragi je napravio kapitalnu grešku i jednom kad je bila prehlađena pustio ju je u naš krevet.

Sada ona ima 33 mjeseca, on spava na kvrgavom pomoćnom ležaju, a ona se širi sa mnom na king size krevetu, iako na njemu i za mene ima sve manje mjesta. S jedne strane moram priznati da obožavam zaspati zagrljena s tim toplim malim maznim smotuljkom, ali s druge strane bih ponekad ipak radije u krevetu pored sebe osjetila i mog dragog. Osim toga, ona cijelu noć u snu pruža nogu prema meni, provjerava da li sam tu, a kad me nađe onda me nastavi mijesiti s tim malim capicama gdje stigne - po leđima, trbuhu, ponekad i po licu (ovisi koliko se je zarotirala). A ako slučajno odem noću na wc, a ona me proba pronaći, slijedi koncert.

Ako netko zna kako se ispetljati iz te situacije (ali bez sredstava prisile, suza i sl. - jer priznajem da sam previše softy na njene suze), i ja molim konstruktivan savjet jer će me ovo više izluditi....
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 12:53   #66
Definitivno kad se dijete samo odluči (čitaj: kad ga dobro pripremiš, pa onda to samo želi). Nisam zagovornik odvajanja skroz malog djeteta, osim ako se mama ne odluči spavati uz tako skroz malo dijete u njegovoj sobi.
Mišljenja sam da je s klincima sve lakše postići razgovorom .... zna biti naporno i dugotrajno, ali je učinak puno bolji i kvalitetniji, nego kod situacija "na silu". Djeca brže prihvaćaju nove situacije ako im nisu "nametnute" .
puppa is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 13:03   #67
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
Dok je moja mišica bila mala, moj dragi je napravio kapitalnu grešku i jednom kad je bila prehlađena pustio ju je u naš krevet.
Ako netko zna kako se ispetljati iz te situacije (ali bez sredstava prisile, suza i sl. - jer priznajem da sam previše softy na njene suze), i ja molim konstruktivan savjet jer će me ovo više izluditi....
Situacija poznata ... Moja princeza kojoj je sad 4,5 godine nikad nije nasrtala u naš krevet, osim što je imala kindu bez bočnice spojenu uz naš krevet, pa je bila blizu. Sad u tom istom kinderbetu spava naš junak (20 mjeseci). Kad mu je tata spavao do njega uredno bi svaku večer (usred noći) ustao u kindi, preskoči svoga tatu i legne između nas. Sad je mama "preuzela kontrolu", legnem do njega, ne dam mu "preko granice" i onda je ujutro ljut na mamu i žali se tati.
Klinci su različiti i to treba poštivati. Tvoja princeza će uskoro tri godine (toliko je i moja bila kad je išla u svoj krevet). Priča sa princezinim krevetom, ormarom za princezinu (ili koji lik već voli) odjeću, igračke, nova posteljina ... la, la .... nama je upalilo (uz malu ucjenu - ako ne želi novi krevet, ostaje u starom kinderbetu, a braco će dobiti novu kindu).
Sretno!
puppa is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 13:14   #68
sve je to ok...i ja mislim da je bolje što prije...ali zadnjih par mjeseci sam išla polako s privikavanjem na kinderbet i na prestanak cicanja po noći...jedva sam uspjela...bilo je plakanja i vrištanja, ali moraš prvo ti čvrsto odlučiti jer ako nisi siguran i spreman si odustati kad malo jače zaplače, gotovo...to dijete osjeti i možeš se pozdraviti sa dosadašnjim trudom.
sad mi je malo bed da joj to sve nebude malo to much, prvo cica, pa kinderbet, pa sad još i solo u sobi (u međuvremenu je bila i adaptacija na jaslice), a sa druge strane sam svjesna da što prije to bolje...jer da sam je prije navikla na kinderbet nebi sad bilo tako strašno, ali kao što i shtefy kaže i meni je nekad pasalo da spavamo zajedno...kako odbiti dijete kad mi onako slatko kaže: mama grli....ali našla sam način. ona me zove iz kinderbeta, a ja joj kažem: ajde sad zlato spavaj, grlit ćemo se ujutro...i evo sad je ok. Noćas je prvi puta otkad sam rodila (PRIJE 18 MJESECI) spavala cijelu noć bez buđenja i to u kinderbetu, bez cice...možda vam zvuči glupo ali meni je to sad veliki uspjeh i nebi to sad htjela pokvariti sa preranim odlaskom u svoju sobu....
kamelija76 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 13:18   #69
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
Dok je moja mišica bila mala, moj dragi je napravio kapitalnu grešku i jednom kad je bila prehlađena pustio ju je u naš krevet.
kad su djeca jako mala tad su uplašena i ne znaju zašto su prehlađeni, zašto ne mogu disati na nos, zašto im se stavlja čepić u guzu ili ih se tušira, a temperatura ih trese... naravno da im tad treba i dodatna pažnja.
ne vidim kako bi blisko prisustvo uz majku to bila kapitalna greška?!
absoluta is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 13:21   #70
Quote:
kamelija76 kaže: Pogledaj post
s Noćas je prvi puta otkad sam rodila (PRIJE 18 MJESECI) spavala cijelu noć bez buđenja i to u kinderbetu, bez cice...možda vam zvuči glupo ali meni je to sad veliki uspjeh i nebi to sad htjela pokvariti sa preranim odlaskom u svoju sobu....

ne zvuci uopste glupo, cestitam na uspjehu
ja mastam o danu - noci kad ce moj spavati cijelu noc bez budjenja i bez cice. sad je jos rano, ali ne znam uopste kako cu to izvesti kad se odlucim za odvikavanje od cice.
Caroline is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 13:27   #71
znam kako ti je...moja se budila ponekad i svakih sat vremena...
ali kad doneseš tu odluku, moraš biti i odlučna u sprovedbi, inače NIŠTA...
kamelija76 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 14:02   #72
s godinu i pol definitivno nije prerano da spava u svojoj sobi i krevetu,srećom nismo imali iskustvo da dijete spava u našem krevetu niti mu je mjestu tu,dok je bio mali do dvije godine je spavao u kinderbetu koji je bio pored našeg krevetaa poslje u svojoj sobi i vejikoooooooom krevetu
meri79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 14:04   #73
Quote:
absoluta kaže: Pogledaj post
kad su djeca jako mala tad su uplašena i ne znaju zašto su prehlađeni, zašto ne mogu disati na nos, zašto im se stavlja čepić u guzu ili ih se tušira, a temperatura ih trese... naravno da im tad treba i dodatna pažnja.
ne vidim kako bi blisko prisustvo uz majku to bila kapitalna greška?!
Blisko prisustvo i cjelonoćnu pažnju je i prije osvajanja našeg kreveta imala, samo sa moje druge strane. Kinderbet je bio sasvim privučen uz moju stranu kreveta i bez stranice, tako da sam joj bila potpuno na dohvat ruke... A moj dragi je i mene nekoliko puta u snu nehotice nokautirao (čovjek je nemoguć, kada bih noću odlazila na wc, nikad nisam znala hoću li imati gdje leći kad se vratim, a probaj ti otkotrljati 100-tinjak kg mlitavog uspavanog ljepotana... ), tako da nije dolazilo u obzir da leži između nas...
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 14:11   #74
nije ti lako

bar bezbolnije prolaziš noć uz maleno, a ne veliko mlitavo
absoluta is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 14:32   #75
Ma fakat!

Ali ponekad bih i ja noću malo pogladila veliko mlitavo, da ne ostane mlitavo za stalno...

A ovako, kad to hoćemo, moram i ja na pomoćne kvrge!
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 17:51   #76
Na greškama se uči.

Evo da se javim s mojim iskustvom, pa da ga pokušate izbjeći. Bila sam strašno ponosna što moja curica uvijek spava u svom krevetiću, ali s nama u sobi. Međutim kad je ona s otprilike tri i po godine krenula u vrtić zaredale su upale grla i nosa. Napravila sam "grešku" i stavila je kod nas u krevet. Da ne duljim, ima punih šest godina i dalje spava s nama u krevetu. Dosta nemirno spava i vrti se, tako da su njene noge posvuda. Najčešće na licu ili u bubrezima. I naravno ni da čuje za svoju sobu i svoj krevet. Pa smo jednostavno odustali od prebacivanja i čekamo da sama poželi svoju sobu. Nemam srca na silu je izbacivati. A i soba joj je daleko. Nadam se kad krene u školu, kad joj stavimo njen radni stol i njen kompjuter da će joj biti fora imati svoju sobu.
Gandalfa is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 19:03   #77
ja moram priznati da sam imala puno, puno srece sto se tice odvajanja...doduse, kad se sjetim....andrea je imala 16mjeseci i spavala je u kreveticu kad je dosla seka...mama i tata u sredini u krevetu od 140cm(veci nije stao i sa svake strane krevetic...boze, noge su mi vjecno bile izudarane(dok nisam odustala od spremanja kreveta)...andrea se odvojila dan prije svog rodendana...upalile su price kako ce joj se svi diviti, govoriti da je super i velika cura kad dodu na rodendan i vide da ona ima svoju sobu i ne spava s mamom, tatom i sekom....vana je u svoju i sekinu sobu isla kad je bila sposobna spustiti se, puzajuci, sa kreveta i ako se ne varam to je bilo oko njene prve godine...ali, ja sam stvarno imala srece...inace uopce nisam za ono-pusti da tri dana place pa ce se naviknuti...
doci ce vrijeme i dijete ce i samo shvatiti da s mamom i tatom vise ne zeli,....od prisile se mogu samo stvoriti strah, traume i inat koji bi ih mogao u sobi s mamom i tatom drzati jos duze nego bi to inace bilo.
vandea is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2008., 19:32   #78
moj sin od 15 mjeseci sam spava u svojoj sobi. Ne budi se noci (kuc kuc). Ovako se i ja ljepo naspavam a i on. Soba nam je odmah do njegove. Ja ostavim nasa i njegova vrata otvorena i cujem sve. Prije nego sta idem spavat dam mu caja da se napije i on se ne budi. Spava po 11-12 sati po noci. Nema potrebe na spava sa nama vise. Ne budi se da jede, voli da spava. Mislim da je ovako bolje jer bi poslje bilo mnogo teze da se odvoji od nas.

Kad je bolestan onda spavamo ja ili muz sa njim.
Katie is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2008., 07:11   #79
Quote:
Gandalfa kaže: Pogledaj post
Evo da se javim s mojim iskustvom, pa da ga pokušate izbjeći. Bila sam strašno ponosna što moja curica uvijek spava u svom krevetiću, ali s nama u sobi. Međutim kad je ona s otprilike tri i po godine krenula u vrtić zaredale su upale grla i nosa. Napravila sam "grešku" i stavila je kod nas u krevet. Da ne duljim, ima punih šest godina i dalje spava s nama u krevetu. Dosta nemirno spava i vrti se, tako da su njene noge posvuda. Najčešće na licu ili u bubrezima. I naravno ni da čuje za svoju sobu i svoj krevet. Pa smo jednostavno odustali od prebacivanja i čekamo da sama poželi svoju sobu. Nemam srca na silu je izbacivati. A i soba joj je daleko. Nadam se kad krene u školu, kad joj stavimo njen radni stol i njen kompjuter da će joj biti fora imati svoju sobu.
Eto moje budućnosti!
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2008., 11:14   #80
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post

Sada ona ima 33 mjeseca,
zar nije lakše napisati 2 god i 9 mj. mrzim kad tako netko piše mjesece nakon 2 godine. čak i nakon 1 god. wtf, kad će imati 9 godina onda ćete govoriti 108 mj.
sorry, ali morala sam

a sad vezano za temu, moj sada ima 11 mj i od prvog dana je spavao u svojoj sobi. dok recimo moja nećakinja ima sad 2 i pol godine i spava sa roditeljima u sobi, ali u svom krevetu i ne planiraju je još prebaciti u svoju sobu
__________________
Majke drze ruke svoje djece na trenutak, a njihova srca zauvijek!!
chiara is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:11.