Bit uvrede (lokalizacija)

[ja_sanja]

Koji je potreban i dovoljan uslov da bi nešto bilo uvreda?

razmotrimo situacije kada dolazi do uvrede:


1. Imamo onog koji vređa
Imamo onog koji se oseća uvređenim

ishod: imamo uvredu


2. nemamo onog koji vređa
imamo onog koji se oseća uvređenim


ishod: imamo uvredu

3. imamo onog koji vređa
nemamo onog koji se oseća uvređenim

ishod: nemamo uvredu.

4. nemamo onog koji vređa
nemamo onog koji se osetio uvređenim


ishod: nemamo uvredu.


Iz gornjeg zaključujemo: bit uvrede se uvek nalazi u onome koji ima sposobnost da se oseti uvređenim. Ono što omogućava uvredu, je njegova uvredljivost.
Dakle, uvredljivost je potreban i dovoljan uslov za uvredu.

Tamo gde nema osobe koja se osetila uvređenom, nema ni uvrede.

[arna]

Lijepo si pitala, lijepo odgovorila...nema se što dodati.

[planinar]

ja_sanja kaže:

Tamo gde nema osobe koja se osetila uvređenom, nema ni uvrede.

Kao primjer; ako sam nisam uvredljive prirode (u principu, to se uči), to mi ipak ne daje pravo da drugog krivim za uvredljivost - tuđa uvredljivost kao mogućnost, nešto je na što treba računati u komunikaciji...

[ja_sanja]

planinar kaže:

Kao primjer; ako sam nisam uvredljive prirode (u principu, to se uči), to mi ipak ne daje pravo da drugog krivim za uvredljivost - tuđa uvredljivost kao mogućnost, nešto je na što treba računati u komunikaciji...

pitanje je koliko treba s tim računati.

Svaka takva računica u stvari ograničava komunikaciju, ili je čak remeti.

(zašto roditelji ne vode sa sobom na posao decu?)


Druga stvar - gde sam govorila o okrivljavanju?
Znati gde je bit uvrede lokalizovana je važno za rešenje situacije, a ne za lepljenje etikete krivca.

Mislila sam da dalje pričamo o poreklu ili uzrocima uvredljivosti (ako znaš šta je uzrokuje možeš smanjiti njen stepen, ili je se sasvim rešiti)

[planinar]

ja_sanja kaže:

Druga stvar - gde sam govorila o okrivljavanju?

Nisi ti, nego ja - valjda mogu i ja nešto reći....

[planinar]

ja_sanja kaže:

pitanje je koliko treba s tim računati.

Onoliko koliko ne poznaješ sugovornika - treba pod default uzeti da je uvredljiv, jer je većina uvredljiva...

[planinar]

ja_sanja kaže:

Znati gde je bit uvrede lokalizovana je važno za rešenje situacije, a ne za lepljenje etikete krivca.

Ako je netko uvredljiv, rješenje je ne vrijeđati ga.
U principu, najveći problem koji može otežati komunikaciju u tom smislu, je obostrana uvredljivost.

[ja_sanja]

planinar kaže:

Ako je netko uvredljiv, rješenje je ne vrijeđati ga.
U principu, najveći problem koji može otežati komunikaciju u tom smislu, je obostrana uvredljivost.

ako je neko uvredljiv, sve što kažeš potencijalno može shvatiti kao uvredu.

To opet znači da sve što želiš reći moraš premeriti i prekrojiti deset puta.

A to opet znači da je komunikacija otišla u tri lepe (majčine).


(zašto ljudi ne vode decu sa sobom na posao? Zato što od posla ne bi bilo ništa kad bi morali neprestano paziti na njih)

[ja_sanja]

šta je uzrok uvredljivosti?

(tipujem na to da nas znanje o tome šta nas čini uvredljivima može rešiti uvredljivosti)

[enky]

Manjak samopoštovanja.

[ja_sanja]

enky kaže:

Manjak samopoštovanja.

misliš od onoga "u-vrediti" kao "dovesti vrednost u pitanje"?

Onaj ko je siguran u sopstvenu vrednost nije uvredljiv?

na to si mislila, ili ...?

[enky]

Ne onaj koji je siguran u vlastitu vrijednost, već onaj koji je zadovoljan sa samim sobom do te mjere da se poštuje. Ako mogu poštivati sebe, tada mogu poštivati i druge pa ću shodno tome imati obzira budu li mi drugi upućivali riječi, koje bi se na prvi pogled činile neprimjerenima (ovdje uključujem i najgore moguće izmišljene i one još neizmišljene psovke), jer ću biti svjesna kako su i oni ljudi isto kao i ja te da postoji mogućnost kako su u svom životu prolazili takvim putem, koji ih je doveo do toga da su danas meni rekli, što su već rekli.
Dakle, što sam zadovoljnjija sa samom sobom, to će mi prag tolerancije prema drugima rasti.

Eto, tako ja ukratko mislim...a ti seko kreni sa seciranjem

[lea*]

enky kaže:

Ne onaj koji je siguran u vlastitu vrijednost, već onaj koji je zadovoljan sa samim sobom do te mjere da se poštuje. Ako mogu poštivati sebe, tada mogu poštivati i druge pa ću shodno tome imati obzira budu li mi drugi upućivali riječi, koje bi se na prvi pogled činile neprimjerenima (ovdje uključujem i najgore moguće izmišljene i one još neizmišljene psovke), jer ću biti svjesna kako su i oni ljudi isto kao i ja te da postoji mogućnost kako su u svom životu prolazili takvim putem, koji ih je doveo do toga da su danas meni rekli, što su već rekli.
Dakle, što sam zadovoljnjija sa samom sobom, to će mi prag tolerancije prema drugima rasti.

Eto, tako ja ukratko mislim...a ti seko kreni sa seciranjem

Super si napisala. No, primjetila sam kako, (meni barem) se desava da cesto tesko napraviti balansu u komunikaciji. Znade ispasti iz balance, recimo ukoliko je jedan tolerantan i razumije uzroke kod drugoga, onaj drugi ne osjeca i ne tumaci to kao razumjevanje, osjeca da mu nema postavljenih granica kod tudjeg terena i gazi tudju osobnost.
Jer, cesto vlastita tolerancija se tumaci i shvati na taj nacin da poneki pocinje sa nerespektiranjem tudje osobnosti, tj. ophodi se generalno spram osobe bez imalo respekta.
Mislim, tolerancija u svakom slucaju olaksava medjuljudske odnose, ipak, ako postoje pojedinci (a postoje) koji svijesno (i nesvjesno) zele vrijedjati, bitno je da se upozori i dade drugom granica. Ako primjetim da netko vrijedja, ne moram se osjecati uvrijedjenim, ali moram upozoriti na nefer ponasanje i signalizirati neslaganje.

ja_sanja kaže:

To opet znači da sve što želiš reći moraš premeriti i prekrojiti deset puta.

A u tome krojenju je vrlo lako moguce da sugovornik shvati zasto okolisas. Zato ako stvarno nema neke velike koristi, ja izbijegavam pricom rusit nase odnose.

[planinar]

To je pitanje dobro riješio Budizam, identificirajući želju kao uzrok patnje...

Uvijeđen čovjek pati (uvreda je patnja) zbog želje za očuvanjem
«digniteta», «integriteta», «važnosti», «vrijednosti», «veličine», «titule», «funkcije», «ugleda» i sl.,
tj. zbog povrede umjetne samopoštujuće forme, svoje ogledajuće slike, gdje on ovu sliku poistovjećuje sa samim sobom.

No, želja nastaje unutar čovjeka, pa se unutar čovjeka može i dokinuti, tj. čovjek je stvarni «vladar» svojih želja - one se nikako ne mogu nametnuti izvana, čovjek ih sam mora prihvatiti, prigrliti...Uglavnom, ako čovjek napusti želju za očuvanjem forme, tj. onog što nije (a preduvjet je da ipak shvati da on to nije) tada, ukoliko ga netko vrijeđa (po formi, uzusima vrijeđanja, ne nužno po efektu) vrijeđajući sliku, vrijeđa onog koji to nije, promašujući cilj, pogađajući duha kojeg samo onaj vrijeđajući vidi....

Također, ako čovjek nema samopoštovanja, njega se ni ne može uvrijediti, jer ono što se vrijeđa jest – samopoštovanje, pa što je veće samopoštovanje, veća je i «meta».

[ja_sanja]

.. majkumu ..

.. ti si to sad doveo samopoštovanje u vezu sa nerazvijenim i nezrelim egom ..?

[arna]

E, baš mi je palo na pamet, kako objasniti situaciju kad se netko uvrijedi, a nikakva uvreda nije izrečena.

[ja_sanja]

arna kaže:

E, baš mi je palo na pamet, kako objasniti situaciju kad se netko uvrijedi, a nikakva uvreda nije izrečena.

pa to se i objašnjava osnovnom postavkom ovog topica:

Uvreda nije ono što je izrečeno, nego ono što je shvaćeno kao uvreda.
(dakle, uvredu uobličuje onaj koji je uvredljiv i koji je kao uvredu shvata)

[Aganor1]

ja_sanja kaže:

Koji je potreban i dovoljan uslov da bi nešto bilo uvreda?

razmotrimo situacije kada dolazi do uvrede:


1. Imamo onog koji vređa
Imamo onog koji se oseća uvređenim

ishod: imamo uvredu


2. nemamo onog koji vređa
imamo onog koji se oseća uvređenim


ishod: imamo uvredu

3. imamo onog koji vređa
nemamo onog koji se oseća uvređenim

ishod: nemamo uvredu.

4. nemamo onog koji vređa
nemamo onog koji se osetio uvređenim


ishod: nemamo uvredu.


Iz gornjeg zaključujemo: bit uvrede se uvek nalazi u onome koji ima sposobnost da se oseti uvređenim. Ono što omogućava uvredu, je njegova uvredljivost.
Dakle, uvredljivost je potreban i dovoljan uslov za uvredu.

Tamo gde nema osobe koja se osetila uvređenom, nema ni uvrede.

Mislim, da si temu postavila vrlo lose, jer si pokusala i bez definicije same "Uvrede" rijesiti problem same "Uvrede", sto po filozofskom modusu nije moguce. Uvredljivost nije opcenito dovoljan "uslov" za uvredu, nego je uvreda kao cin potrebna za uvredu, jer onda nebismo uopce imali uvredu kao delikt.
Ako netko ima malo deblju "kozu" i nije osjetljiv na uvrede, ne znaci da uvreda nije egzistentna.
Zato bi naslov tvoje teme bio daleko smisljeniji, da si je postavila kao vrednovanje cina uvrede, tj. sto se sve moze i kada treba tretirati kao uvreda?

Pokusajmo sa ovom vrstom definicije:

Uvreda je napad na cast i dostojanstvo jedne osobe, preko koje se zeli izraziti prezir ili omalovazavanje iste, preko rijeci, geste i djela.

Uzmimo jednoga invalida i kazimo mu na osnovi njegove ili fizicke ili psihicke "anomalije ili nedostatka" da je on obicni jadni bogalj.
Iako smo dali jedan prividno trezven sud, on se moze na tu vrstu misljenja osjetiti vrlo uvrijedjen, jer smo ga u njegovu dostojanstvu kao covjeka tretirali lose. On to moze presutjeti, ali mi nismo u stanju sve svakome reci, jer se onda osjetimo krivima. Dakle, problem uvrede je jednako vazan i za delinkventa kao i zrtvu, jer ih upucuje na ne ispravnost njihove interakcije.

Zato je uvreda i zakonski definirana i kaznjiva, kako nebi dolazilo do akcija koje bi bile tragicne po aktere interakcije.

[Aganor1]

ja_sanja kaže:

pa to se i objašnjava osnovnom postavkom ovog topica:

Uvreda nije ono što je izrečeno, nego ono što je shvaćeno kao uvreda.
(dakle, uvredu uobličuje onaj koji je uvredljiv i koji je kao uvredu shvata)

Samim tim, ako nesto vec definiras kao uvredu, to onda mora postojati ne ovisno o onome kome je ta uvreda upucena i da li to onaj kome je upucena osjeca kao uvredu ili ne, jer imamo puno ljudi koji ili nisu definirali taj pojam (mozda neka primitivna plemena), ili nisu u stanju uvredu kao takvu percipirati. Ipak uvreda ostaje uvreda, jer netko treci moze za njih traziti satisfakciju.
Uvreda se moze uputiti i kolektivu i pravnim osobamai uvjek je jednako vrijedna.