DistroWatch - 10 glavnih Linux distribucija

[sbrbot]

Prema online sajtu DistroWatch:

Šaroliki izbor neprestano rastućeg broja Linux distribucija može biti zbunjujući onima koji su novi u svijetu Linuxa. Upravo zato je stvorena ova stranica. Ona prikazuje 10 Linux distribucija (plus počasno spomenuti FreeBSD, do sada najpopularniji među svim BSD-ovima) koje se općenito, od strane korisnika, smatra distribucijama koje se u svijetu najviše koriste. Ne postoje podaci koji bi ovo potvrdili, a postoje još i mnoge druge distribucije koje bi možda mogle bolje poslužiti nekoj posebnoj namjeni, ali kao općenito pravilo, sve ove distribucije su popularne i imaju vrlo aktivne forume ili mailing liste gdje možete tražiti pomoć ukoliko zapnete. Ubuntu, PCLinuxOS i MEPIS Linux distribucije smatraju se najjednostavnijima za nove korisnike koji žele što prije početi raditi u Linuxu bez ulaženja u svu složenost Linuxa. Na drugom kraju su naprednije distribucije Slackware, Gentoo i FreeBSD koje iziskuju dosta učenja prije nego ih se počne efikasno koristiti. openSUSE, Fedora, Debian GNU/Linux i Mandriva mogu se ocijeniti kao srednje složene distribucije. KNOPPIX je živi CD (ili živi DVD) - ne zahtijeva instalaciju; originalno vrlo popularan kao testni ili demonstracijski alat iako danas većina glavnih distribucija izdaju i žive CD/DVD-ove svojih proizvoda. Ove distribucije su poredane na DistroWatch sajtu prema njihovoj popularnosti što NIJE indikacija njihovog udjela na tržištu ili ocjena njihove kvalitete.

[sbrbot]

Ubuntu distribucija prvo je objavljena u rujnu 2004. godine. Iako se radi o novoj distribuciji na Linux sceni, projekt je odjeknuo kao niti jedan drugi projekt do tada s mailing listama punim diskusijama revnih korisnika i entuzijastičnih programera. U nekoliko narednih godina, Ubuntu je rastao do toga da je postao najpopularnija Linux desktop distribucija koja je uvelike doprinijela razvoju jednostavnog za korištenje i besplatnog desktop operativnog sustava koji može konkurirati bilo kojem drugom sustavu koji postoji danas na tržištu.

Što je razlog tako velikom uspjehu Ubuntua? Prvo; projekt je započeo Mark Shuttleworth, karizmatični južnoafrički multimilijunaš, bivši programer Debiana i drugi u svijetu svemirski turist, čija kompanija Canonical Ltd. trenutno financira projekt. Drugo; Ubuntu je naučio iz pogrešaka sličnih projekata i izbjegao ih odmah u početku - kreirao je izvrsnu web-infrastrukturu s dokumentacijom u Wiki obliku, implementirao kreativni način prijave bugova i profesionalni pristup krajnjim korisnicima. Treće; zahvaljujući izdašnom osnivaču, Ubuntu je u mogućnosti slati besplatne CD-ove svim zainteresiranim korisnicima i na taj način poduprijeti širenju ove distribucije.

S tehničke strane, Ubuntu je temeljen na Debian "Sid" ("nestabilnoj" verziji), ali s nekim značajnim paketima kao što su GNOME, Firefox i OpenOffice.org, postavljenima na najsvježije verzije. Ima svakih 6 mjeseci predvidivo izdavanje nove verzije distribucije s povremenim izdavanjem LTS verzije kojoj se daje dugoročna sigurnosna podrška (Long Term Support=LTS) u periodu od 3 do 5 godina ovisno o izdanju, dok su obična (ne-LTS) izdanja distribucije podržana narednih 18 mjeseci. Druge posebne mogućnosti Ubuntua su živi CD (nije nužna instalacija), kreativni umjetnički izgled i desktop teme, podrška najnovijim tehnologijama kao što su 3D desktop efekti, jednostavna instalacija upravljačkih programa (drivers) zaštićenih od strane proizvođača za ATI i nVidia grafičke i razne mrežne kartice, i podrška na zahtjev za komercijalne ili patentom zaštićene multimedijske codec-e.

• Za: fiksni period izdavanja novih verzija i period podrške; prikladna za nove korisnike; mnoštvo dokumentacije (službene ili napravljene od strane drugih korisnika)
• Protiv: neki od Ubuntuovih vlastitih programa (npr. Launchpad, Rosetta) su njihovo vlasništvo; nedostatak kompatibilnosti s Debianom
• Upravljanje softverskim paketima: Advanced Package Tool (APT) koji koristi DEB pakete
• Raspoloživa izdanja: Ubuntu, Kubuntu, Edubuntu i Xubuntu za 32-bitne (i386) i 64-bitne (x86_64) procesore; Ubuntu Server izdanje i za SPARC procesore
• Predložene alternative za Ubuntu: Linux Mint (desktop), Freespire (desktop), gNewSense (free software)

[sbrbot]

Iako se Fedora službeno pojavila tek u rujnu 2004. godine, njeni korijeni zapravo datiraju u 1995. godinu kada su je pokrenuli dvojica Linux vizionara - Bob Young i Marc Erwing - pod imenom Red Hat Linux. Prvi proizvod kompanije, Red Hat Linux 1.0 ("Mother's Day"), izdan je iste godine nakon čega su uslijedile ispravke bugova. 1997. godine Red Hat je uveo svoj revolucionarni RPM sustav za upravljanje paketima s pronalaženjem ovisnosti među paketima i druge napredne mogućnosti koje su znatno doprinijele naglom povećanju popularnosti ove distribucije i preuzimanjem prvenstva nad Slackwareom kao tada najraširenijom distribucijom Linuxa na svijetu. Kasnijih godina Red Hat je počeo s redovnim 6-mjesečnim izdavanjem novih verzija.

2003. godine, odmah nakon izdavanja Red Hat Linuxa 9, kompanija je poduzela neke radikalne promjene u svojoj liniji produkata. Zadržala je Red Hat kao brand za svoje komercijalne proizvode, posebice Red Hat Enterprise Linux (RHEL) i uvela Fedora Core, distribuciju koju sponzorira Red Hat i koja je namijenjena Linux zajednici onih korisnika koji se "Linuxom bave iz hobija". Nakon početnih kritika na promjene Linux zajednica prihvatila je "novu" distribuciju kao logični slijed Red Hat Linuxa. Nekoliko kvalitetnijih verzija trebalo je Fedori da povrati svoj bivši status jednog od najboljih operativnih sustava na tržištu. U isto vrijeme, Red Hat je brzo postao najveća i najprofitabilnija Linux kompanija na svijetu s inovativnom linijom produkata i drugim interesantnim inicijativama kao što je Red Hat Certified Engineer (RHCE) certifikacijski program.

Iako je usmjerenje Fedore uvelike pod nadzorom tvrtke Red Hat te se produkti ponekad čine - što je možda dobro ili možda loše - kao pokusni kunići Red Hat Enterprise Linuxa, nema sumnje da je Fedora jedna od najinovativnijih distribucija današnjice. Njeni doprinosi Linux kernelu, glibc i GCC dobro su poznati kao i njena integracija SELinux funkcionalnosti, Xen virtualizacijske tehnologije kao i drugih, među korisnicima cijenjenih, enterprise-level funkcionalnosti. Negativna strana je da Fedori nedostaje jasna desktop orijentacijska strategija koja bi omogućila lakše korištenje produkta onima koji spadaju u "Linux hobiste".

• Za: vrlo inovativna; izuzetna sigurnosne mogućnosti; veliki broj podržanih paketa; striktno pridržavanje filozofiji slobodnog/besplatnog softvera
• Protiv: Fedorini prioriteti naginju prema enterprise mogućnostima, a manje desktop lakoći korištenja
• Upravljanje softverskim paketima: YUM grafički i komandno-linijski alat koji koristi RPM pakete
• Raspoloživa izdanja: Fedora za 32-bitne (i386), 64-bitne (x86_64) i PowerPC (ppc) procesore; Red Hat Enterprise Linux za i386, IA64, PowerPC, s390x i x86_64 arhitekture; također živi CD i živi DVD
• Prijedlog Fedora-temeljenih alternativa: BLAG Linux And GNU (desktop, free software), Berry Linux (živi CD), Yellow Dog Linux (Appleov PowerPC-temeljen sustav)
• Prijedlog Red Hat-temeljenih alternativa: CentOS, Scientific Linux, StartCom Enterprise Linux, Lineox

[sbrbot]

Počeci openSUSE distribucije datiraju u 1992. godinu kada su četvorica njemačkih entuzijasta (Roland Dyroff, Thomas Fehr, Hubert Mantel i Burchard Steinbild) pokrenuli projekt pod imenom SuSE (njem. Software und System Entwicklung) Linux. U prvim danima mlada kompanija prodala je određen broj disketa s njemačkom verzijom Slackware Linuxa no nije prošlo dugo dok SuSE Linux nije u svibnju 1996. godine postala nezavisna distribucija sa startnom verzijom 4.2. Narednih godina programeri su prihvatili RPM oblik za upravljanje paketima i uveli za korištenje jednostavan grafički administracijski alat YaST. Česta izdanja, odlična tiskana dokumentacija, raspoloživost SuSE Linuxa u prodavaonicama diljem Europe i u Sjevernoj Americi rezultiralo je rastom popularnosti ove distribucije.

SuSE Linux preuzeo je Novell Inc. u 2003. godini. Brzo nakon toga slijedile su glavne promjene u smjernicama razvoja, licenciranju i raspoloživosti SuSE Linuxa - YaST je objavljen pod GPL licencom, ISO image je postao besplatno raspoloživ s javnih servera i ono najvažnije - razvoj distribucije po prvi put je otvoren javnosti. Od startanja openSUSE projekta do izdavanja verzije 10.0 u listopadu 2005. godine, distribucija je postala besplatna i otvorena javnosti. openSUSE kôd postao je temeljna platforma za Novellove komercijalne proizvode, prvo nazvan Novell Linux, a kasnije preimenovan u SUSE Linux Enterprise Desktop i SUSE Linux Enterprise Server.

Danas openSUSE ima veliki broj zadovoljnih korisnika. Osnovni razlog zbog kojega openSUSE dobiva visoke ocjene od svojih korisnika jest ugodno i ispolirano desktop sučelje (KDE i GNOME), izvrstan alat za administriranje (YaST), i za one koji kupe službenu upakiranu distribuciju, najbolje tiskanu dokumentaciju. No posljednja suradnja između Novella i Microsofta, kojom je izgledno popušteno Microsoftovim argumentima kojim tvrdi da ima intelektualno vlasništvo nad Linuxom, rezultirala je salvom osuda mnogih Linux korisnika od kojih su neki zbog toga odlučili promijeniti distribuciju. Iako je Novell odustao od ove suradnje, a Microsoftu je preostalo još da dokaže svoja prava, ovaj problem i dalje ostaje kamen spoticanja u inače vrlo prijateljskoj zajednici Linux korisnika.

• Za: napredan i intuitivan konfiguracijski alat (YaST); velik repozitorij softverskih paketa; izvrsna web-infrastruktura; odlična tiskana dokumentacija
• Protiv: Novellova patentna suradnja s Microsoftom u studenom 2006. godine naizgled je legitimizirala Microsoftovo potraživanje intelektualnog vlasništva nad Linuxom; podešavanje desktopa i grafički alati zahtijevaju znatne resurse te su ponekad prenapuhani i spori
• Upravljanje softverskim paketima: YaST grafički i komandno-linijski alat koji koristi RPM pakete
• Raspoloživa izdanja: openSUSE za 32-bitne (i386), 64-bitne (x86_64) i PowerPC (ppc) procesore (također neinstalirajući živi DVD); SUSE Linux Enterprise Desktop/Server za i586, IA64, PowerPC, s390, s390x i x86_64 arhitekture

[sbrbot]

Debian GNU/Linux obznanjen je 1993. godine. Njegov osnivač, Ian Murdock, osmislio je posve nekomercijalni projekt sa stotinama dobrovoljnih programera koji u njemu razvijaju u svoje slobodno vrijeme. Skeptici, koji su u ono vrijeme bili brojniji od optimista, predviđali su mu raspadanje i kolaps no realnost je bila posve drugačija. Debian ne samo da je opstao, nego je uspio u manje od jednog desetljeća postati najveća Linux distribucija i, moguće, najveći projekt softverske suradnje ikada.

Uspjeh Debian GNU/Linuxa može se ilustrirati sljedećim brojkama; razvijan je od strane više od 1000 programera, njegov repozitorij sadrži više od 20.000 programskih paketa (kompiliranih za 11 procesorskih arhitektura) te je zaslužan za stvaranje više od 120 drugih, na Debianu temeljenih, distribucija i živih CD/DVD-ova. S ovim brojkama ne može se usporediti niti jedan drugi Linux operativni sustav. Trenutni razvoj Debiana, s obzirom na stupanj stabilnosti, ide u tri glavne grane (ili četiri ako se broji eksperimentalna grana): "nestabilna" grana (naziva se i "sid"), "testna" i "stabilna". Ova progresivna integracija i stabilizacija paketa i funkcionalnosti, zajedno s dobro organiziranim mehanizmom kontrole kvalitete, polučila je Debianu reputaciju najbolje testirane distribucije i distribucije s najmanje bugova.

No taj dugotrajni i kompleksni način razvoja također ima neke nedostatke; stabilne verzije Debiana nisu baš aktualne i rapidno stare posebice jer se nove stabilne verzije izdaju samo jednom u 1-3 godine. Oni korisnici koji preferiraju zadnje verzije softverskih paketa i tehnologija prisiljeni su koristiti potencijalno bugovit Debian iz "testne" ili "nestabilne" grane. Visoka demokratičnost struktura Debiana vodila je Debian u kontroverzne odluke i povećala se međusobna borba među programerima. To je rezultiralo stagnacijom i opiranju da se naprave neke radikalne promjene koje bi pokrenule projekt naprijed.

• Za: vrlo stabilan, izuzetna kontrola kvalitete; uključuje preko 20.000 softverskih paketa; podržava više procesorskih arhitektura nego ijedna druga Linux distribucija
• Protiv: konzervativan zbog svoje podrške velikom broju procesorskih arhitektura, najnovije tehnologije nisu uvijek uključene u distribuciju; spor ciklus izdavanja novih verzija (jedna stabilna verzija svakih 1-3 godine), diskusije na mailing listama i blogovima programera znaju ponekad biti nekulturne
• Upravljanje softverskim paketima: Advanced Package Tool (APT) koji koristi DEB pakete
• Raspoloživa izdanja: instalacijski CD/DVD i živi CD za 11 procesorskih arhitektura, uključujući sve 32-bitne i 64-bitne Intelove, AMD, Power i druge procesore
• Prijedlog Debian-temeljenih alternativa: MEPIS Linux, Ubuntu, Damn Small Linux, KNOPPIX, sidux, Dreamlinux, Elive, Xandros, 64 Studio

[sbrbot]

Mandriva Linux pokrenuo je Gaël Duval u srpnju 1998. godine pod imenom Mandrake Linux. Ispočetka je to bila samo preuređena verzija Red Hat Linuxa s korisniku prilagođenijim KDE desktopom, ali verzije poslije donijele su nova korisnička poboljšanja kao što su novi instaler, poboljšanu detekciju hardvera i intuitivni alat za particioniranje diskova. Kao rezultat tih poboljšanja Mandrake Linux je procvjetao. Nakon privlačenja poduzetničkog kapitala i ulaženjem u tržišno poslovanje sreća je novouspostavljenog MandrakeSofta fluktuirala skoro od bankrota početkom 2003. godine do burnih preuzimanja u 2005. godini. Kasnije, nakon spajanja s brazilskom tvrtkom Conectiva, kompanija je promijenila ime u Mandriva.

Mandriva Linux je prvenstveno desktop distribucija. Njene najbolje osobine su najsvježije verzije softvera, superioran skup alata za administriranje sustava (DrakeConf), izvrsna implementacija 64-bitne verzije i odlična podrška za internacionalizaciju. Imala je otvoreni razvojni model puno prije nego mnoge druge popularne distribucije, s intenzivnim beta-testiranjem i čestim izdavanjem stabilnih verzija. Posljednjih godina posebno je razvijen skup živih CD-ova koji omogućuju instalaciju i plasiran je Mandriva Flash - kompletan Mandriva Linux sustav na bootabilnom USB flash disku.

Bez obzira na tehničku izvrsnost, posljednjih godina Mandriva Linux gubi zamah. To djelomično ima veze s velikim brojem drugih odličnih distribucija prilagođenih korisniku s kojima se Mandriva natječe, ali i s nekim kontroverznim odlukama kompanije koja se udaljila od velikog broja korisnika ove distribucije. Mandrivin web sajt je konglomerat nekoliko različitih web sajtova dok njihov "Mandriva Club", originalno zamišljen za davanje dodatne vrijednosti kupcima distribucije, dobiva mješovite ocjene. Iako je kompanija uvažila neke od kritika, nastavlja se suočavati s teškom borbom u uvjeravanju Linux korisnika na prelazak na ovu distribuciju ili kupnju ovog produkta.

• Za: pristupačan početnicima, posebno komercijalne verzije; izvrstan alat za centralno administriranje; vrlo dobra i gotova podrška za mnoštvo jezika; instalirajući živi CD
• Protiv: servis za korisnike ove kompanije kroz godine je razvio lošu reputaciju; kompleksna i zbunjujuća web infrastruktura; opadanje popularnosti zbog njene komercijalne naravi i nepopularnih odluka kompanije u prošlosti
• Upravljanje softverskim paketima: URPMI s Rpmdrake-om (grafičko sučelje za URPMI) koji koriste RPM pakete; "SMART" raspoloživ kao alternativna metoda
• Raspoloživa izdanja: Mandriva Free i One izdanja raspoloživa kao besplatan download za 32-bitne (i386) i 64-bitne (x86_64) procesore; komercijalna Mandriva Discovery, PowerPack i PowerPack Plus izdanja za 32-bitne (i386) i 64-bitne (x86_64) procesore; također high-end "Corporate" rješenja za desktope, servere i firewall-e, sve s opcijama dugoročne podrške
• Prijedlog Mandriva-temeljenih alternatia: PCLinuxOS (desktop), MCNLive (živi CD)

[sbrbot]

PCLinuxOS je 2003. godine objavio Bill Reynolds, bolje znan kao "Texstar". Prije kreiranja svoje vlastite distribucije, Texstar je već bio dobro poznat programer u Mandrake Linux zajednici korisnika koji su radili najnovije verzije RPM paketa za popularne distribucije dajući ih na besplatan download. 2003. godine odlučio je napraviti posve novu distribuciju, inicijalno temeljenu na Mandrake Linuxu, ali s nekoliko značajnih poboljšanja za lakše korištenje. Ciljevi? Treba biti prilagođena jednostavnom korištenju za početnike, imati odmah u sebi podršku za proprietary module kernela, dodatke browseru i multimedijalne codec-e, treba funkcionirati kao živi CD s jednostavnim i intuitivnim grafičkim instalerom.

Nakon nekoliko godina razvoja i novih verzija, PCLinuxOS brzo kroči svom zacrtanom cilju. U smislu lakoće korištenja, projekt nudi gotovu podršku za mnoštvo tehnologija što bi većina onih koji prelaze s Windows na Linux i očekivali od novog operativnog sustava. Sa strane softvera PCLinuxOS je KDE orijentirana distribucija s prilagođenim i uvijek svježim verzijama desktop okruženja. Njegov rastući repozitorij softvera sadrži i druga desktop korisnička sučelja i nudi veliki spektar desktop alata za mnoge zadatke. Za konfiguriranje sustava PCLinuxOS je zadržao većinu iz izvrsnog Mandrakeovog Control Centra, ali je zamijenio sustav upravljanja paketima APT-om i Synaptic-om - grafičkim sučeljem za upravljanje paketima.

Negativna strana je ta što PCLinuxOS nema nikakve zacrtane razvojne smjernice ili plan oko izdavanja novih verzija. Bez obzira na rastuću zajednicu koja se uključuje u projekt, većina razvoja i poslovnih odluka ostaje u rukama Texstara koji naginje konzervativnoj strani kojoj je u centru pažnje stabilnosti verzije. Rezultat toga je da je razvoj PCLinuxOS-a dugotrajan i nove verzije se ne izdaju dok se ne riješe svi poznati bugovi. Trenutno ne postoje planovi za razvoj 64-bitne verzije PCLinuxOS-a.

• Za: gotova podrška za grafičke upravljačke programe, dodatke browseru i multimedijske codec-e; brzo pokretanje (boot); svježe verzije paketa
• Protiv: ne nudi se 64-bitna verzija; nema gotove podrške za ne-engleske jezike; ne postoji plan izdavanja novih verzija
• Upravljanje softverskim paketima: Advanced Package Tool (APT) koji koristi RPM pakete
• Raspoloživa izdanja: MiniMe, Junior i BigDaddy izdanja za 32-bitni (i586) procesorsku arhitekturu
• Prijedlog PCLinuxOS-temeljene alternative: SAM Linux Desktop

[sbrbot]

Prva javna verzija KNOPPIX-a izdana je 2003. godine. Nakon tog događaja uslijedile su vrlo pozitivne ocjene Linux medija; bio je ovo prvi živi Linux CD koji ne zahtijeva ručno konfiguriranje. KNOPPIX CD je napravljen tako da se CD stavi u CD-ROM uređaj i nekoliko minuta nakon ponovnog pokretanja (reboot) računalo bi imalo pokrenut kompletan grafički Linux operativni sustav sa svim njegovim funkcionalnostima i tisućama raspoloživih aplikacija - sve to bez potrebe za ikakvom instalacijom na tvrdi disk. Iako KNOPPIX nije bio prvi živi Linux CD, njegov kreator Klaus Knopper, otišao je znatno dalje nego bilo koji drugi programer prije njega u izradi skripti i rutina za automatsku detekciju i konfiguriranje hardvera koje su mogle posramiti i skripte komercijalnih Linux kompanija.

KNOPPIX, koji se temelji na Debianu, bio je toliko veliki uspjeh da su ga mnogi Linux korisnici počeli koristiti kao neizostavan prijenosni alat za različite potrebe. Može se koristiti za spašavanje datoteka i podataka sa tvrdog diska, za demonstriranje Linux mogućnosti novim korisnicima, za testiranje Linux kompatibilnosti hardvera desktop ili laptop računala prije kupnje, za rad u internet cafee-ima ili korištenje kompletnog Linux sustava za svakodnevne potrebe. Zapravo, postao je tako popularan alat da je u vrlo kratkom vremenu na internetu niknulo nekolicina sličnih projekata koji su, koristeći detekcijske skripte hardvera Klausa Knoppera, razvili nove oblike distribucija, temeljene na Knoppixu; od kompletnih desktop sustava do vrlo specijaliziranih verzija namijenjenih detekciji, testiranju ili spašavanju podataka na računalu.

Iako se KNOPPIX može smatrati distribucijom prilagođenoj početnicima zbog toga što nema ručnog konfiguriranja, istovremeno on uključuje brojne napredne funkcionalnosti koje su primjerenije tehnički potkovanijim korisnicima. Posebno zadnje verzije na DVD-u dolaze s velikim brojem softverskih paketa, uključujući sve popularne desktop i serverske aplikacije iz Debianove "nestabilne" i "testne" arhive. To povećanje softverskih paketa donijelo je i neke probleme; KNOPPIX je postao spor (posebno DVD izdanje), bugovit (čini se kako Klaus Knopper ne vjeruje u beta-testiranje javnosti) i zbrkan (s obzirom na uređenje izbornika na različitim desktop sustavima). Nema planiranja novih verzija, ali nove verzije KNOPPIX-a izlaze otprilike dva puta godišnje, obično kratko nakon glavne Linux izložbe u Njemačkoj gdje se nove verzije KNOPPIX-a po prvi put pokazuju publici. Izgubio je dio svoje stare slave s obzirom na činjenicu da mnoge distribucije danas također nude žive CD/DVD-ove svojih produkata.

• Za: izvrsna automatska detekcija i konfiguracija hardvera; prijenosni operativni sustav koji se može koristiti za spašavanje podataka, demonstriranje i zadatke testiranja; nudi skriptu za instalaciju na tvrdi disk
• Protiv: zadnje verzije pomalo bugovite; nema jednoznačnog uređenja izbornika na različitim desktop okolinama; spor kada je pokrenut s DVD-a
• Upravljanje softverskim paketima: Advanced Package Tool (APT) koji koristi DEB pakete
• Raspoloživa izdanja: živi CD i živi DVD za 32-bitne (i386) procesore
• Prijedlog Debian/KNOPPIX-temeljenih alternativa: Damn Small Linux, sidux, Xandros Desktop, Elive, Dreamlinux, Parsix GNU/Linux, grml

[sbrbot]

MEPIS Linux prvo je objavio 2003. godine Warren Woodford i njegova kompanija MEPIS LLC. Ideja je bila pretvoriti Debian iz "nestabilne" grane u distribuciju prilagođenu početnicima, kompletno s automatskom konfiguracijom hardvera, podrškom popularnim multimedijskim formatima i najsvježijim softverskim paketima. MEPIS Linux prvi je počeo koncept živog CD-a s mogućnošću naknadne instalacije - korisnik jednostavno može pokrenuti CD, istražiti njegov sadržaj i nakon toga po želji ga instalirati s nekoliko klikova mišem.

Narednih godina programeri su se usmjerili davanju pouzdane podrške hardveru za sve vrste problematičnog hardvera uključujući softverske modeme i bežične mrežne kartice. 2006. godine, većinom zbog nepredvidivosti "nestabilne" verzije Debiana, temeljni sustav MEPIS Linuxa prebačen je s Debiana na Ubuntu, ali vratio se svojim Debian korijenima s verzijom 7.0. Originalno MEPIS Linux se sastojao od dvije inačice - SimplyMEPIS orijentiran desktop korisnicima i ProMEPIS orijentiran programerima no od posljednje verzije se kasnije odustalo. Trenutno projekt nudi 32-bitnu i 64-bitnu verziju SimplyMEPIS-a.

Negativna strana je da kod MEPIS-a nema jasnog razvojnog smjera niti nekog zacrtanog plana izdavanja novih verzija. No čini se kako se periodično izdavane verzije distribucije obnavljaju starijim kôdom i novijim tehnologijama kao što su 3D desktop efekti. Kao posljedica toga, SimplyMEPIS nije više ažuran kao što je nekad bio. Beta-testiranje je postalo užasno sporo i finalne verzije često se odgađaju mjesecima nakon onih datuma za koje su najavljene. Dok se image SimplyMEPIS-a može besplatno skinuti s interneta, MEPIS LLC potiče zadovoljne korisnike na plaćenu pretplatu za pristup premium serveru koji čini jedini izvor prihoda kompanije.

• Za: prilagođen početnicima; izvrsna detekcija i podrška hardveru; intuitivan instalirajući živi CD
• Protiv: softver u repozitoriju nije uvijek zadnja verzija; ne postoji razvojni plan
• Upravljanje softverskim paketima: Advanced Package Tool (APT) koji koristi DEB pakete
• Raspoloživa izdanja: SimplyMEPIS za 32-bitne (i386) i 64-bitne (x86_64) procesore

[sbrbot]

Slackware Linux, kojeg je kreirao Patrick Volkerding 1992. godine, najstarija je živuća distribucija koja se do sada održala. Izdvojena iz, danas prekinutog, SLS projekta Slackware 1.0 je dolazio na 24 diskete i bio je izgrađen na Linux kernelu verzije 0.99pl11-alpha. Ubrzo je postao najpopularnija Linux distribucija s nekim procjenama da je činio oko 80% svih Linux instalacija 1995. godine. Njegova popularnost dramatično se smanjila dolaskom Red Hat Linuxa i drugih distribucija jednostavnijih za korištenje no Slackware i dalje ostaje cijenjen operativni sustav među administratorima i desktop korisnicima koji su više tehnički orijentirani.

Slackware Linux je strogo tehnički čista distribucija s vrlo malim brojem korisničkih pomoćnih alata. Koristi jednostavan, tekstualni sustav za instalaciju i primitivni sustav za upravljanje instalacijom paketa koji nema mogućnost detektiranja ovisnosti softverskih paketa. Rezultat toga je da se Slackware smatra najčistijom i najmanje bugovitom distribucijom danas - zbog toga što nema unapređenja specifičnih Slackwareu, smanjena je vjerojatnost uvođenja bugova u sustav. Sva konfiguracija radi se ručnim editiranjem tekstualnih datoteka. Postoji izreka u Linux zajednici da ako naučite Red Hat, znat ćete Red Hat, a ako naučite Slackware, znat ćete Linux! To je posebice točno danas kad mnoge Linux distribucije nastavljaju razvijati visoko prilagođene produkte koji nastoje zadovoljiti potrebe korisnika s manje tehničkih znanja.

Dok ova filozofija jednostavnosti ima svoje poklonike, činjenica je da u današnjem svijetu Slackware Linux postaje temeljni sustav na kojem se grade prilagođena i specifična rješenja umjesto kompletnih distribucija sa širokom paletom raznog podržanog softvera. Jedini izuzetak je svijet servera gdje Slackware ostaje i dalje popularan no čak i ovdje kompleksna procedura obnavljanja i nedostatak službeno podržanih alata za automatsku konfiguraciju čine je razmjerno nekonkurentnom. Slackwareov konzervativni pristup prema sustavu s osnovnim komponentama znači da on zahtijeva puno ručnog post-instalacijskog rada prije nego ga se pretvori u moderni desktop sustav.

• Za: iznimno stabilan; čist i bez bugova; strogo pridržavanje UNIX principima
• Protiv: ograničen broj službeno podržanih aplikacija; konzervativan u smislu odabira osnovnih softverskih paketa; kompleksna procedura obnavljanja; nema službene 64-bitne verzije
• Upravljanje softverskim paketima: "pkgtools" koji koristi TGZ (TAR.GZ) pakete
• Raspoloživa izdanja: instalacijski CD-ovi i DVD za 32-bitne (i486) procesore
• Prijedlog Slackware-temeljene alternative: Zenwalk Linux (desktop), VectorLinux (desktop), SLAX (živi CD), Slamd64 Linux (64-bit), Bluewhite64 Linux (64-bit), Wolvix (desktop, živi CD), GoblinX (desktop, živi CD)
• Druge distribucije sa sličnom filozofijom: Arch Linux, Frugalware Linux, KateOS

[sbrbot]

Koncept Gentoo Linuxa osmislio je oko 2000. godine Daniel Robins, bivši Stampede Linux i FreeBSD programer. Utjecaj FreeBSD-a i njegove funkcionalnosti automatske izgradnje softvera zvane "ports" inspiriralo ga je da u Gentoo ugradi neke od FreeBSD principa za upravljanje paketima pod imenom "portage". Ideja je bila razviti Linux distribuciju koja bi korisnicima omogućila kompiliranje Linux kernela i aplikacija iz njihovog izvornog kôda direktno na njihovim računalima imajući na taj način visoko optimizirani sustav i sustav s uvijek najnovijim verzijama softvera. Do trenutka kad je projekt objavio svoju verziju 1.0 u ožujku 2002. godine, Gentoo-ovo upravljanje paketima smatrano je superiornijom alternativom u odnosu na neke binarne sustave za upravljanje paketima, posebice tada često korištenom RPM.

Gentoo Linux je dizajniran za napredne korisnike. Originalno, instalacija je dosadna i zamorna te zahtijeva sate ili čak dane kompiliranja u komandnoj liniji kako bi se izgradila kompletna distribucija; no u 2006. godini projekt je pojednostavio instalacijsku proceduru razvivši Gentoo živi CD koji omogućuje jednostavnu instalaciju. Uz to što uvijek nudi najnoviji skup paketa koje se instalira jednom komandom, druge važne osobine ove distribucije su izvrsna sigurnost, brojne konfiguriracijske opcije, podrška za veliki broj arhitektura, mogućnost da se sustav obnovli na najnoviju verziju bez kompletne reinstalacije. Gentoo dokumentacija je više puta proglašavana najboljom online dokumentacijom svih distribucija.

Gentoo Linux je posljednjih godina izgubio mnogo od svoje nekadašnje slave. Neki Gentoo korisnici su shvatili da vremenski zahtjevno kompiliranje softverskih paketa daje beznačajne dobitke u brzini. Od ostavke Gentoo-ovog osnivača i dobroćudnog diktatora iz projekta 2004. godine, novo osnovana Gentoo organizacija se bori s nepostojanjem jasnih usmjerenja i čestim konfliktima među programerima koji su rezultirali odlaskom nekolicine visokokvalitetnih i poznatih stručnjaka iz Gentoo zajednice. Ostaje da se vidi može li Gentoo povratiti one svoje inovativne kvalitete iz prošlosti ili će se polako rasformirati u skup slabo povezanih osobnih podprojekata kojima nedostaju jasno određeni ciljevi.

• Za: izvrsna infrastruktura za upravljanje softverom; ogromne mogućnosti konfiguriranja i prilagođavanja; superiorna online dokumentacija
• Protiv: povremene nestabilnosti i rizik od rušenja; projekt pati od nedefiniranih smjernica i čestih borbi među programerima
• Upravljanje softverskim paketima: "Portage" koji koristi izvorni kôd (SRC) paketa
• Raspoloživa izdanja: Minimalni instalacijski CD i živi CD (s GNOME) za Alpha, AMD64, HPPA, IA64, MIPS, PPC, SPARC i x86 procesore; također "stanja" za ručnu instalaciju iz komandne linije
• Prijedlog Gentoo-temeljenih alternativa: SabayonLinux (desktop, živi CD/DVD), VLOS (desktop), Ututo (desktop, free software)
• Druge distribucije koje se temelje na izvornom kôdu: Lunar Linux, Source Mage GNU/Linux, Sorcerer, Linux From Scratch

[sbrbot]

FreeBSD, direktni nasljednik AT&T-ovog UNIX-a, ima dugu i turbulentnu povijest koja datira još u 1993. godinu. Za razliku od Linux distribucija, koje su definirane kao integracijsko softversko rješenje koje se sastoji od Linux kernela i tisuća softverskih aplikacija, FreeBSD je visoko integrirani sustav izgrađen iz BSD kernela i tzv. userlanda (zbog toga upotrebljiv i bez dodatnih aplikacija). Ta se razlika uvelike gubi nakon instalacije na uobičajeno računalo - kao i kod većine Linux distribucija, velika kolekcija jednostavnih za instalaciju (većinom) open source aplikacija raspoloživo je za proširivanje FreeBSD jezgre, ali oni se često nude od strane trećih kompanija i nisu striktno dio FreeBSD-a.

FreeBSD je izgradio reputaciju brzog, ekstremno stabilnog sustava visokih performansi posebice prikladnog za web servere i slične zadaće. Mnogi veliki pretraživači weba kao i organizacije sa sustavima koji iziskuju ekstremnu pouzdanost upogonile su i koriste FreeBSD na svojim računalima već godinama. Uspoređujući ga s Linuxom, FreeBSD se distribuira sa znatno manje restriktivnom licencom koja omogućuje bez ograničenja iskorištavanje i modifikaciju izvornog kôda za bilo koju namjenu. Poznato je da je čak i MacOS X izgrađen iz BSD-a. Pored jezgre operativnog sustava, projekt također nudi preko 15.000 softverskih aplikacija u binarnom obliku i u izvornom kôdu za jednostavnu instalaciju na jezgru FreeBSD-a.

Dok se FreeBSD može koristiti i kao desktop operativni sustav, ne može se nositi s popularnim Linux distribucijama u ovoj kategoriji. Tekstualni instaler sustava slab je kod detekcije hardvera ili konfiguracije sustava ostavljajući dosta mukotrpnog posla korisniku nakon instalacije. Kad je u pitanju podrška modernom hardveru, FreeBSD općenito zaostaje za Linuxom, posebice kod podrške popularnih desktop i laptop periferija kao što su bežične mrežne kartice ili digitalne kamere. Oni korisnici koji traže brzinu i stabilnost FreeBSD-a na desktop računalu ili radnoj stanici trebali bi razmotriti neki od raspoloživih desktop FreeBSD projekata prije nego sami FreeBSD.

• Za: brz i stabilan; raspoloživo preko 15.000 softverskih aplikacija (ili "portova") za instalaciju; vrlo dobra dokumentacija
• Protiv: zaostaje za Linux sustavima kad je u pitanju egzotični hardver; ograničena raspoloživost komercijalnih aplikacija; nedostatak grafičkog konfiguracijskog alata
• Upravljanje softverskim paketima: kompletna infrastruktura upravljanja paketima iz komandne linije gdje se koriste binarni paketi ili paketi temeljeni na izvornom kôdu zvanima "portovi" (TBZ)
• Raspoloživa izdanja: instalacijski CD-ovi za Alpha, AMD64, i386, IA64, PC98 i SPARC64 procesore
• Prijedlog FreeBSD-temeljenih alternativa: PC-BSD (desktop), DesktopBSD (desktop), FreeSBIE (živi CD)
• Druge BSD alternative: OpenBSD, NetBSD, DragonFly BSD

[sbrbot]

Od trenutka pisanja i rangiranja ovih 10+1 Linux distribucija neke su distribucije postale popularnije i zauzele svoje mjesto među prvih 10 istisnuvši pri tome neke druge. No svejedno, spomenutih 10+1 distribucija imaju neko reprezentativno mjesto (ostale su i dalje među prvih 20).

Sljedećih 10 Linux distribucija koje se nameću su:

• LinuxMint
• Sabayon
• Damn Small Linux
• DreamLinux
• CentOS
• Puppy
• Kubuntu
• ZenWalk
• Arch
• Slax

[Annatar]

sbrbot kaže:

Ubuntu Server izdanje i za SPARC procesore

Nema ti više Ubuntua za SPARC.

Port je uspio u rekordnom roku prije svega zahvaljujući radu Davida Millera, Linux kernel i SPARC assembler hackera extraordinaire, no međutim, primarno tržište UltraSPARC T-serije procesora i servera je financijska industrija i ISPovi, a to je tradicionalna Solaris klijentela. Kako je Solaris besplatan, većina klijentele je odabrala ostati na onome što za njih funkcionira dobro i pouzdano - drugim riječima, za Ubuntu UltraSPARC port nije bilo dovoljno interesa, pa se ne isplati dalje održavati taj port.

Objavu prestanka održavanja UltraSPARC porta imaš negdje na Ubuntu mailing listi, ne sjećam se više gdje.

[Annatar]

sbrbot kaže:

Protiv: zaostaje za Linux sustavima kad je u pitanju egzotični hardver; ograničena raspoloživost komercijalnih aplikacija; nedostatak grafičkog konfiguracijskog alata

Nemoj samo da te Theo de Raadt ili NetBSD ekipa čuje; glavu bi ti otkinuli svi skupa.

OpenBSD podržava fakat egzotičan hardware, zahvaljujući Theu koji je tata-mata kad se radi o pisanju drivera za BSD.

NetBSD je opće poznat po tome što je do dana današnjeg operativni sustav koji podržava najširu moguću paletu hardwarea, uključujući i hardware poput Atari STa i Amige, na kojemu teoretski nije moguće vrtiti UNIX sustave.

A najironičnije od svega je da je puno Linux GPL drivera napisano na bazi proučavanja kako radi FreeBSD driver za dotični hardware.

[sbrbot]

Annatar kaže:

OpenBSD podržava fakat egzotičan hardware, zahvaljujući Theu koji je tata-mata kad se radi o pisanju drivera za BSD. NetBSD je opće poznat po tome što je do dana današnjeg operativni sustav koji podržava najširu moguću paletu hardwarea, uključujući i hardware poput Atari STa i Amige, na kojemu teoretski nije moguće vrtiti UNIX sustave.

Ti zapravo govoriš o arhitekturama, a ja o hardveru misleći na razne nove kartice, periferije, gadgete i sl. Inače osobno sam vlasnik jednog Atari STE-a, ali to što je BSD (ovdje je riječ konkretno o FreeBSD-u, a ne NetBSD-u) portan na ovu arhitekturu (kao i na Amiga) je argument kojega je vrijeme, čini mi se, odavno odnijelo u zaborav ... i ja sam sentimentalan ponekad u tom smislu, ali stvarnost je nemilosrdna.

Annatar kaže:

A najironičnije od svega je da je puno Linux GPL drivera napisano na bazi proučavanja kako radi FreeBSD driver za dotični hardware.

Što ju tu nelogično, nemoralno ili što god treće? Pa najnormalnija je stvar da se koristi stečeno iskustvo (štedi vrijeme otkrivanja i istraživanja tj. reverse engineeringa). Naravno da su koristili sva raspoloživa znanja i iz drugih sustava koji su prethodili.

[sbrbot]

Annatar kaže:

Nema ti više Ubuntua za SPARC.

...

Objavu prestanka održavanja UltraSPARC porta imaš negdje na Ubuntu mailing listi, ne sjećam se više gdje.

http://www.ubuntu.com/products/whati...tion/techspecs

http://www.ubuntu.com/products/whati...idatedhardware

http://webapps.ubuntu.com/certificat...ategory=Server

[Annatar]

sbrbot kaže:

Ti zapravo govoriš o arhitekturama, a ja o hardveru misleći na razne nove kartice, periferije, gadgete i sl. Inače osobno sam vlasnik jednog Atari STE-a, ali to što je BSD (ovdje je riječ konkretno o FreeBSD-u, a ne NetBSD-u) portan na ovu arhitekturu (kao i na Amiga) je argument kojega je vrijeme, čini mi se, odavno odnijelo u zaborav ... i ja sam sentimentalan ponekad u tom smislu, ali stvarnost je nemilosrdna.

Aha... a jesi ti u zadnje vrijeme probal koji *BSD? I kad je to zadnji puta bilo? Meni je FreeBSD delal k'o violina, samo ja nemam posla za njega.

Što ju tu nelogično, nemoralno ili što god treće?

Nelogično je to, da ti tvrdiš da BSD ima lošiju podršku hardwarea odn. da podržava manje hardwarea od Linuxa. Ako se pak slažemo da sam Linux dobija drivere tako, da se prvo dela reverse engineering FreeBSD drivera, onda bi valjda logički zaključak bil da je FreeBSD prvi OS koji je podržaval dotični hardware, pa stoga tvrdnja da Free (kao i Open) BSD podržava manje hardwarea, nije logična.

Mislim da je to Linux advokatura, po principu percepcija == realnost.

Samo percepcija != realnost.

[Annatar]

sbrbot kaže:

http://www.ubuntu.com/products/whati...tion/techspecs

http://www.ubuntu.com/products/whati...idatedhardware

http://webapps.ubuntu.com/certificat...ategory=Server

Kolega... svi serveri izlistani pod X serijom su i86pc serveri, dakle x86 i x64, odn. i386 i amd64, u SunOS terminologiji...

A sad, pročitaj ovo:

Matt Zimmerman kaže:

The officially released architectures for Ubuntu 8.04 will be i386 and amd64. The SPARC port will continue to be provided with build infrastructure, and Ubuntu 6.06 LTS, 7.04 and 7.10 will continue to enable SPARC deployments well into the future, but there will not be an official Ubuntu 8.04 release for SPARC.

https://lists.ubuntu.com/archives/ub...ch/000400.html

Natjeral si me da idem tražiti nekaj čiji sam sadržaj skuril u NVRAM bez lokacije gdje je pohranjen; ljut sam!

[sbrbot]

Annatar kaže:

Aha... a jesi ti u zadnje vrijeme probal koji *BSD? I kad je to zadnji puta bilo? Meni je FreeBSD delal k'o violina, samo ja nemam posla za njega.Nelogično je to, da ti tvrdiš da BSD ima lošiju podršku hardwarea odn. da podržava manje hardwarea od Linuxa. Ako se pak slažemo da sam Linux dobija drivere tako, da se prvo dela reverse engineering FreeBSD drivera, onda bi valjda logički zaključak bil da je FreeBSD prvi OS koji je podržaval dotični hardware, pa stoga tvrdnja da Free (kao i Open) BSD podržava manje hardwarea, nije logična.

Mislim da je to Linux advokatura, po principu percepcija == realnost.

Samo percepcija != realnost.

Prijatelju ti si malo ovdje pobrkao lončiće! Nit čitaš, niti slušaš. U prvoj rečenici pišem kako je tekst sa DistroWatch site-a. Nisam ja to izmislio, a ti kao da si u nekoj svojoj čahurici bez previše receptora za vanjski svijet. I nemam ti ja vremena za diskusije tipa "urota protiv ovoga ili onoga". Uložio sam trud, tekst sam preveo za nove linux korisnike s ovih područja, filozofske rasprave nisu mi u naravi.