Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.08.2008., 14:32   #41
Quote:
vud33vil kaže: Pogledaj post
Nisam nikad iskusio neku ocinsku i majcinu ljubav, ali opet sam sretan za njih i nadam se da su sad uzivaju u nekom miru. Dakle to je moja prica. Od svega toga mislim da sam jednostavno samo jaca osoba jer nisam nikad ocajavo radi nicega jer opet je to zivot i borba a ne neka tuzaljka zbog kojeg bi se trebao ubijat.



iskreno u ovoj situaciji žalim tebe jer kako si sam napisao
" Nisam nikad iskusio neku ocinsku i majcinu ljubav...."


jer ja a vjerujem i većina ljudi koji su imali normalne odnose s mamom i tatom i itekako iskusili njihovu ljubav ne bi složila s tobom...

malo si grubo napisao zadnju rečenicu...
LISA1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2008., 14:33   #42
Quote:
vud33vil kaže: Pogledaj post
Nisam nikad iskusio neku ocinsku i majcinu ljubav, ali opet sam sretan za njih i nadam se da su sad uzivaju u nekom miru. Dakle to je moja prica. Od svega toga mislim da sam jednostavno samo jaca osoba jer nisam nikad ocajavo radi nicega jer opet je to zivot i borba a ne neka tuzaljka zbog kojeg bi se trebao ubijat.



iskreno u ovoj situaciji žalim tebe jer kako si sam napisao
" Nisam nikad iskusio neku ocinsku i majcinu ljubav...."


jer ja a vjerujem i većina ljudi koji su imali normalne odnose s mamom i tatom i itekako iskusili njihovu ljubav ne bi složila s tobom...

malo si grubo napisao zadnju rečenicu...
LISA1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2008., 14:46   #43
Napisala si :
jednom sam čula komentar na račun mene " a dobro ti je ona, smije se"..i šta reći takvim ljudima... njih treba žalit

ne znaju oni što se krije iza tog smješka...



Ako vec zelis da te drugi ljude ne žale i to nevolis , zasto ti onda smeta ako ti drugi ljudi vide kao vedru, sretnu osobu koja se smije,,, ako u u takvom kontekstu to napisala.
vud33vil is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2008., 14:47   #44
Quote:
LISA1 kaže: Pogledaj post
[/B]


iskreno u ovoj situaciji žalim tebe jer kako si sam napisao
" Nisam nikad iskusio neku ocinsku i majcinu ljubav...."


jer ja a vjerujem i većina ljudi koji su imali normalne odnose s mamom i tatom i itekako iskusili njihovu ljubav ne bi složila s tobom...

malo si grubo napisao zadnju rečenicu...


Ok imam 5 sestara i jednog brata , imao sam neke potpore naravno, ali da me je neko mazio i pazio to ne bi rekao...
vud33vil is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2008., 15:01   #45
OK...u pravu si...

išla sam skratit priču i sad kad čitam je,..ispalo je da žalim sebe...

ali to je bio komentar od ono šta bi rekla "zločestih" ljudi koji se hrane tuđim nesrećema....

šta da ti kažem... žao mi je što nisi imao onoliko pažnje i ljubavi kao što sam ja imala, ali eto pošto su to stvari koje se ne mogu mijenjati i ispravljati...ne želim biti ti koja će ti solit pamet i pravit se savjetnicom...

ne znam u kakvom si statusu.. imaš/nemaš djece...svakako ti želim da ti njima pružiš ljubav kakvu ti nisi imao...
LISA1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2008., 19:19   #46
Quote:
Bercana kaže: Pogledaj post
Srećom, imam stariju sestru koja se brinula o meni, (brine ona još i danas ) tako da nije baš da sam bila lišena ženskog roda u kući. Gledajući nju i njeno dijete danas, vjerujem da je itekako bilo trenutaka kada je poželjela da je mama tu i da popriča sa njom. Koja žena ne treba mamu kraj sebe kad rodi prvi put?
Ali eto, čovjek može i mora bez milion stvari.

Samo jedna stvar koju bih te ispravila. Gubitak bilo kojeg od roditelja je veliki potres u duši djeteta. Jer i otac i majka su stupovi, nosioci društva, dječji hram kako ga ja volim zvati. I svako dijete koje raste u normalnim uvjetima, dakle s oba roditelja, jednako treba i majku i oca kako bi izgradilo stabilnu osobnost. Ne možeš uzdizati smrt majke nad ocem. To ti je jedan zlatnik sa dvije strane.

Daleko da to nije krah i potres u dusi za dijete, koji god roditelj bio. Daleko od toga da nama i MAMA I TATA usadjuju temelje neke usadjuju nam moralne norme, i potrebni su oboje da bi se mi razvili u kvalitetnu licnost, mislim razvila sam se i ja u licnost i hvala Bogu sad cu biti malo narcis, kvalitetnu licnost.


Ali vidis ti kazes da si imala stariju sestru, ja nisam, ja sam imala starijeg brata koji nije zivio sa mnom jer je isao u srednju u drugi grad, otac mi je radio 200 kilometara od grada gdje smo mi, ja sam bila SAMA, bez i muska i zenska u kuci, ti si imala stariju seku koja ce da pazi na tebe, pa nekad i kad ti se sudje nije pralo ona bi, nekad kad ti se nije pravila hrana ona bi, a ja,
ja sam morala to sve sama bila sam jedino zensko, i zbog toga zelim da ti kazem da po mom iskustvu stava sam tog da je tezi gubitak majke, jer moje prijateljice koje su ostale bez oca u ratu kazu da koliko god bili u slicnoj situaciji ipak ne moze se porediti moje i njihovo jer kad imas mamu uvijek te ceka skuhano ocisceno i mama lakse preuzme to sve na sebe nego otac.

Razumijes, necu ja da pravim razliku izmedju toga i da nedaj Boze da ispadne kako govorim da bi bilo lakse da izgubis oca nego mamu nego jednostavno da hocu da kazem da ipak za nijansu je to drugacije iako je tesko koje god od roditelja izgubili.
__________________
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prešutiš.
_Nahla_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2008., 21:33   #47
Quote:
_Nahla_ kaže: Pogledaj post
Daleko da to nije krah i potres u dusi za dijete, koji god roditelj bio. Daleko od toga da nama i MAMA I TATA usadjuju temelje neke usadjuju nam moralne norme, i potrebni su oboje da bi se mi razvili u kvalitetnu licnost, mislim razvila sam se i ja u licnost i hvala Bogu sad cu biti malo narcis, kvalitetnu licnost.


Ali vidis ti kazes da si imala stariju sestru, ja nisam, ja sam imala starijeg brata koji nije zivio sa mnom jer je isao u srednju u drugi grad, otac mi je radio 200 kilometara od grada gdje smo mi, ja sam bila SAMA, bez i muska i zenska u kuci, ti si imala stariju seku koja ce da pazi na tebe, pa nekad i kad ti se sudje nije pralo ona bi, nekad kad ti se nije pravila hrana ona bi, a ja,
ja sam morala to sve sama bila sam jedino zensko, i zbog toga zelim da ti kazem da po mom iskustvu stava sam tog da je tezi gubitak majke, jer moje prijateljice koje su ostale bez oca u ratu kazu da koliko god bili u slicnoj situaciji ipak ne moze se porediti moje i njihovo jer kad imas mamu uvijek te ceka skuhano ocisceno i mama lakse preuzme to sve na sebe nego otac.

Razumijes, necu ja da pravim razliku izmedju toga i da nedaj Boze da ispadne kako govorim da bi bilo lakse da izgubis oca nego mamu nego jednostavno da hocu da kazem da ipak za nijansu je to drugacije iako je tesko koje god od roditelja izgubili.

Kužim što hoćeš reći.
Jedna od surovo istinitih stvari je da u životu igraš sa kartama koje su ti dodijeljene. Jebi ga. Nekome se posreći, nekom se smrkne, ono što sam ja iz svega naučila je da život ide dalje.

A ta me činjenica najviše boljela.
Kako pobogu može život ići dalje kad se moj sunovratio s tim gubitkom?
Ali ide. I onda skužim kako je to super. Mislim da bi se i moja stara s tim složila.

Nekako baš zbog svih tih belaja uživam u smijehu, u maksimalnom iskorištavanju života, u padanju, blamiranju, uzdizanju, ma svemu.

Jer sutra ću možda opet plakati.
__________________
If, after flushing,
The flow of water fails to stop,
Please give the handle A short, sharp jerk
Bercana is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2008., 00:43   #48
@ vud33vil mislim da svojom hladnoćom i zidom isto prikrivaš bol koju si prošao, prikrivaš sebi i drugima, jednako kao @lisa1 osmjehom..

prikrivat se može bol od gubitka odraslih i gubitka djetinjstva, nedostatka ljubavi kada je najviše treba...
najčeće u životu svi mi glumatamo nekom i zbog nećega

ja još uvijek spustim suzu za svojim roditeljima i ne sramim se i fale mi i uvijek će mi nedostajati i ne smatram se ni slabom , niti se žalim....
__________________
.
lana10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2008., 15:04   #49
Quote:
LISA1 kaže: Pogledaj post
jednom sam čula komentar na račun mene " a dobro ti je ona, smije se"..i šta reći takvim ljudima... njih treba žalit

ne znaju oni što se krije iza tog smješka...
ja nije da ne volim da me itko sažalijeva, nego mi je glupo šetat okolo i cmoljit. vani među ljudima sam jednostavno nastavila biti veseljak. uz dodatak da sam prestala biti tolerantna prema tuđim cmoljakanjima, posebno kad se netko iskrevelji od "depresije" jer je dobio 1 u školi il na faksu il mu je puko nokat. jer ako se ja mogu suzdrzavati, onda mome mogu i oni

Quote:
LISA1 kaže: Pogledaj post
ne znaju oni što se krije iza tog smješka...
puno ih ne zna malena...al mozda i tvoj (i moj) gard sprečava druge da dođu do pravog zakljucka.
__________________
cute but psycho. things even out.
NoWa is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2008., 00:05   #50
Drage moje i ne treba dopustit ikom da vide da smo nekad tuzni, da nam nesto fali..
Treba glavu gore i osmijeh od uha do uha, biti sretne sto smo zive sto smo hvala Bogu ispale super i sto imamo predivno sjecanje na nase mame, i unatoc svemu imamo snage da uzdignemo glavu i osmjehnemo se.

A ja takodjer mrzim tudja kenkanja zbog puknutog nokta, zbog necijeg kasnjenja zbog ovog sto nije kupljeno ili onog. A ustvari nisu problema osjetili.
__________________
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prešutiš.
_Nahla_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2008., 09:05   #51
Quote:
_Nahla_ kaže: Pogledaj post
A ja takodjer mrzim tudja kenkanja zbog puknutog nokta, zbog necijeg kasnjenja zbog ovog sto nije kupljeno ili onog. A ustvari nisu problema osjetili.
baš sam se nasmijala...ali u stvarnosti i jest tako...

imam jednu prijateljicu..nema ta žuga zato što danas pada kiša i misli da je njoj najteže...

a da ne govorim kad joj pukne nokat....
LISA1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2008., 10:56   #52
To ti se kod nas u Bosni strucno zove preseravanje, hajde sve mi je super pa cu se shebavati sto pada kisa, ma daj treba da mi bude drago sto sam tu sto je osjetim, ali eto..Ljudi ne znaju cjenit dok ne izgube dok im nesto ne promakne..
__________________
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prešutiš.
_Nahla_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2008., 20:20   #53
I ja sam izgubio mamu

i meni je umrla mama i mislim da ću taj dan pamtiti cijelog života. Lječila se u bolnici 5 mjeseci i viđao sam ju u svakakvim stanjima od kojih ti suze poteku više nego na dan kad je umrla. Jadna, nemočna, uplašena, izmučena sa mnogim aparatima da bi ju održali na životu. Još uvjek mi je sve svježe i emocije su velike, i mislim da to što sam muško ne umanjuje moju tugu za mamom, na kraju krajeva mama je jedna. Često se pitam vjerovatno kao i svi drugi zašto se to moralo baš meni dogoditi i ne nalazim dovoljno dobar odgovor! Uvjek se pitam o čemu smo još sve mogli razgovarati i šta smo si mogli reći. Gubitak je velik i nema nadoknade za to, iako se svima to mora dogoditi.
villiam is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2008., 03:30   #54
da. prije ili kasnije svatko to mora proci. i .....uvijek boli.
gubimo dio sebe i ne moze ni bit drugacije. moja je umrla prije sest godina i jos uvijek ulazeci u sobu u kojoj je lezala imam osjecaj da cu je vidjeti. ne moram ni govoriti koliko mi nedostaje. vi to najbolje znate.
da, rodjendani, praznici......sve su to dani u kojima su majke, ne zeleci umanjiti znacaj oceva, najvaznije. a tvoje - nema. i nista. stisnes zube, potisnes (koliko mozes) sjecanja i radis kao da je sve u najboljem redu.
netko je rekao - u radu je spas. nije pogrijesio.
cuvajte se. zelim vam svima da uskoro nadjete svoj komadic srece.
gotovanka is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2008., 20:33   #55
Dan kada sam saznala da je mama tesko bolesna urezao mi se duboko...Mislila sam da nema gore od toga, ali sam nakon nekoliko sati plakanja znala da se moramo boriti da prezivi. I bila sam uvjerena da cemo pobjediti rak koji je dijagnosticiran u zavrsnoj fazi. Nisam bila s njom kada je otisla u bolnicu, bila sam u drugoj drzavi, ali sam sutradan dosla i bila sigurna da ce se boriti iako joj nismo odmah htjeli reci o kakvoj je bolesti rijec. A otisla je na operaciju kamena u zuci.....Nakon dva dana mi je rekla kako sumnja da nije zuc vec da su joj nesto napipali u trbuhu, bila je uplasena, pustila je koju suzu, ali nije se dala. Sutradan je bila jako lose, a samo pet dana od dolaska u bolnicu, sjecam se bila je subota, imala je epileptini napad, izazvali su joj komu iz koje se nije probudila.Metastaze su otisle na mozak i nakon ukupno 17 dana je otisla zauvjek. I dok vam ovo pisem, suze ne prestaju, uzasno mi nedostaje, proslo je 15 mjeseci...Mislila sam da nema nista gore od toga, cak sam pomislila zasto je bas ona otisla, zasto nije tata umjesdto nje...I sad se grizem zbog toga, jer je mom tati samo pet mjeseci kasnije dijagnosticiran tumor u zavrsnoj fazi...Umro je tri mjeseca kasnije, strasno se napatio...Nisam mogla vjerovati da cemo brat, sestra i ja i njega izgubiti u tako kratkom vremenu, mislila sam da nije fer da i on tako ode, bez mogucnosti borbe...Ali eto, izgubili smo ga, proslo je od tada sedam mjeseci. Uzasno sam tuzna, uzasno mi nedostaju roditelji. Neko je ovdje pomenuo kako je nepravedno biti bez mame (roditelja) u brojnim fazama zivota, a jos tuznije kad cekas prvo djete. Ja sam sada u toj fazi-cekam moju bebicu, jos dva i pol mjeseca do tog divnog trenutka, ali mi roditeljim, posebno mama, uzasno nedostaju. I nekako mi se cini da sam sada jos tuznija sto ne mogu s njom podjeliti radost i sto mi moji dragi mama i tata ne mogu pomoci i radovati se zajedno samnom. Ipak, nekako se tjesim time da oni sve vide (iako nisam neki vjernik), da su uz mene, iako osjecam i fizicku bol zbog njihovog gubitka.
Moja bebica puno mi znaci i nekako znam da se preko nje nastavlja i njihov zivot! Zato, samo hrabro!
Mirkkaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2008., 21:44   #56
Quote:
Mirka30 kaže: Pogledaj post
Neko je ovdje pomenuo kako je nepravedno biti bez mame (roditelja) u brojnim fazama zivota, a jos tuznije kad cekas prvo djete. Ja sam sada u toj fazi-cekam moju bebicu, jos dva i pol mjeseca do tog divnog trenutka, ali mi roditeljim, posebno mama, uzasno nedostaju. I nekako mi se cini da sam sada jos tuznija sto ne mogu s njom podjeliti radost i sto mi moji dragi mama i tata ne mogu pomoci i radovati se zajedno samnom. Ipak, nekako se tjesim time da oni sve vide (iako nisam neki vjernik), da su uz mene, iako osjecam i fizicku bol zbog njihovog gubitka.
Moja bebica puno mi znaci i nekako znam da se preko nje nastavlja i njihov zivot! Zato, samo hrabro!
samo se nadam da si barem dobila dobru svekrvu i svekra, u tome je dobar dio sreće. i cestitam na bebi
__________________
cute but psycho. things even out.
NoWa is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.08.2008., 14:12   #57
joj mirka30.... i tatu i mamu.... si izgubila....

ranije kad bi čula da je nekom umrla mama ili umro tata..Bože..cila bi se skamenila i pitala..pa kako će oni sad, šta će, kuda će... ajme ja to ne bi mogla..

i meni se dogodi ista stvar...i tek tad vidiš da moraš dalje..

ali kud oboje...

mojoj mami je isto došao kraj nakon epileptičkog napada ... metastaze su otišle na mozak a pluća ostala čista kao suza....

uspjela je primiti dva zračenja glave i to jedva...i bio je kraj...u devet dana se sve srušilo

villiam ja mislim da je gubitak roditelja jednak za muškarce i žene... samo što smo mi kao nježniji spol pa se misli da mi žene to teže prolazimo ali nema tu razlike...
mama je jedna, tako i tata...

mene isto na periode uhvati da se sto puta dnevno pitam pa zašto ona, zašto, zašto i zašto..

e da nam je sada tu,,šta bi mi sve radili...

Mirka30 čestitke što ćeš ubrzo ostvarit svoje majčinstvo i želim ti svu snagu ovoga svijeta...

ja još nisam majka i pri samoj pomisli na to toliko sam tužna i nesretna što taj tako lijepi događaj neću moći podijeliti s mojom majkom....
LISA1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.08.2008., 20:30   #58
Hvala vam na lijepim rijecima, covjek nije svjestan onoga sto moze izdrzati dok se ne dogodi. Ja sam ranije cesto razmisljala i bojala se trenutka kada bih mogla ostati bez mame, nisam ni sanjala da ce to biti tako brzo, a jos manje da cu oboje izgubiti brzo, u tako kratkom vremenu...Svjet mi se rusio tih dana. Kada sam ostala u drugom stanju, bojala sam se da to necu moci da izdrzim, da necu uspeti da iznesem bebicu, jer sam bila totalno fizicki i psihicki slomljena-mjesec dana od tatine smrti i devet od mamime...Mislila sam i da nisam dovoljno dobra, da cu bebici preneti svoju tugu. Bilo je i pojedinaca koji su mi prekorno govorili kako se ne radujem dovoljno najsretnhijem trenutku u zivotu, tome sto cu dobiti bebu, boljelo me je sto ne shvataju da sam sretna zbog bebice, ali da sam uzasno tuzna i nesretna zbog gubitka roditelja, da mi jako nedostaju, da to sto cu dobiti bebu ne znaci da nemam pravo na zalovanje zbog gubitka...ALi evo nas, jos dva mjeseca do njegovog dolaska (rekli su mi da je decko)
I naravno da je svejedno da li si musko ili zensko kada je u pitanju gubitka majke(ili oca), moj brat ima 24 godine i uzasno pati, samo nece priznati. Ponekad samo meni kaze, vidim da je izgubljen, ali je pod utjecajem onog tradicionalnog odgoja u nasem drustvu da muskarci nemaju pravo na tugu i suze...Srce mi se lomi kada vidim koliko pati, a kako se trudi da bude sretan...Samo se nadam da ce krenuti dobrim putem.
Drzite se svi!
Mirkkaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2008., 21:54   #59
Ja i Mirka imamo vrlo slične priče. Ja sam svoju bebu dobila mjesec dana nakon mamine smrti. Nisam joj mogla ni na sprovod otić jer sam u bolnici čuvala trudnoću. Ne mogu si oprostit šta je nisam otišla posjetit, nego sam pristala da me strpaju u bolnicu. Iako znam da je to bilo najbolje za bebu. Ali je bilo tako prokleto teško ležat u jednoj bolnici, dok mi je mama umirala u drugoj. Tatu sam izgubila godinu dana nakon nje. Fale mi svakim danom sve više. I najviše se rasplačem kad vidim druge bake kako se igraju sa svojim unucima, a moje se dvi ljubavi nisu stigle ni upoznat. Srećom imam savršenu svekrvu i svekra, uvijek su uz mene.
Patkica_ST is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2008., 14:18   #60
evo jedan tekst....ulomak iz knjige... jedna forumašica ga je pisala... ja sam ga stotinu puta pročitala....i kad sam najtužnija digne me....

......Nema recepta.Nema čarobne formule,određene količine suza koju ćete proliti,riječi i uspomene koje ćete izgovoriti a onda će vam odjednom biti lakše,sa srca će vam pasti kamen i vi ćete eto nekako krenuti dalje rukovodeći se onom starom "što te ne ubije to te ojača".

Nema tih misa koje ćete platiti,molitva koje ćete izgovoriti,svijeća što ćete upaliti i cvijeća koje ćete kupiti što će vam pomoći da ju naprosto pustite.

Pa što nam onda ostaje?Vrlo jednostavno-ostaje ljubav.

Kad se skinu svi površinski slojevi vaše boli i kad prođe vrijeme i vi za to budete spremni,ostaje samo čista i ogoljena nepatvorena LJUBAV.

Možda je bolji izraz energija ljubavi koju ne možete pokopati ili spaliti zajedno s tijelom jer je osjećate zauvijek.Vidjet ćete,osjećati ćete je i za pet,i za deset i dvadeset godina jer ona ne poštuje vremenske granice ljudi.Ako ste vjernici i ako niste,sve se svodi na isto-vi ste je voljeli i nje više nema.Sad ste već u stanju s ljubavlju i osmijehom stvarati u glavi slike vaših zajedničkih trenutaka a da se ne osjećate tužni već sretni što ste ju imali.

I ponekad,ali samo ponekad,kad ostanete sami i zaklopite oči,osjetit ćete da je voljena osoba gotovo fizički pored vas,nevidljivom rukom briše vam suze i govori:Uvijek ću biti tu jer te volim!
LISA1 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 06:23.