Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna,sva si divlja,o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena:crna ko noć,tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
naša će ljubav biti kaos:mutna i izmiješana i ljudi joj
ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava
pjesma naša;
čupat ću ti kose,a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i
bijes će biti prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal-i tragika će
biti očajna pjesma naša
two brains
making love in words,
lust encased in electron codes,
crossing mountains and rivers,
traveling miles and miles
over cables and wires
and microwaves--
nearly instantaneous
in its immediacy,
almost vicarious
in its intimacy.
what would Robert Burns say,
Shelley or Keats or Dickinson,
Shakespeare or Poe,
Wordsworth or Tennyson?
would they call it love like any other,
or some virtual drug for addicted lovers?
your fingers touching plastic keys
become your fingers touching me.
so deep my infatuation
so complete my imagination,
that I feel the sensations
of you on my skin--
a Penthouse forum letter written on the fly,
an abbreviated seduction transcribed live,
a sultry novelette improvised,
an erotic daydream come alive--
truer even than the truest of lies,
so true, I see my passion rise
and shoot new stars into night skies
further igniting the libidinous fire
of two brains burning with on-line desire.
theis
razotkriven sam: moje misli, moja cyber ljubav, netko ima moju IP adresu, unajmio detektiva, ulovio me na LJES-u?
__________________ 'It's not about the years in your life, but the life in your years.' So I think I am not going to count the days or the years from now onwards but the moments which have made me feel alive
zabranjena ljubav
postao već na jednom drugom topicu, isprike onima koji su je i tamo čitali
Vladimir Nabokov: Lolita
Wanted, wanted: Dolores Haze.
Hair: brown. Lips: scarlet.
Age: five thousand three hundred days.
Profession: none, or "starlet"
Where are you hiding, Dolores Haze?
Why are you hiding, darling?
(I Talk in a daze, I walk in a maze
I cannot get out, said the starling).
Where are you riding, Dolores Haze?
What make is the magic carpet?
Is a Cream Cougar the present craze?
And where are you parked, my car pet?
Who is your hero, Dolores Haze?
Still one of those blue-capped star-men?
Oh the balmy days and the palmy bays,
And the cars, and the bars, my Carmen!
Oh Dolores, that juke-box hurts!
Are you still dancin', darlin'?
(Both in worn levis, both in torn T-shirts,
And I, in my corner, snarlin').
Happy, happy is gnarled McFate
Touring the States with a child wife,
Plowing his Molly in every State
Among the protected wild life.
My Dolly, my folly! Her eyes were vair,
And never closed when I kissed her.
Know an old perfume called Soliel Vert?
Are you from Paris, mister?
L'autre soir un air froid d'opera m'alita;
Son fele -- bien fol est qui s'y fie!
Il neige, le decor s'ecroule, Lolita!
Lolita, qu'ai-je fait de ta vie?
Dying, dying, Lolita Haze,
Of hate and remorse, I'm dying.
And again my hairy fist I raise,
And again I hear you crying.
Officer, officer, there they go--
In the rain, where that lighted store is!
And her socks are white, and I love her so,
And her name is Haze, Dolores.
Officer, officer, there they are--
Dolores Haze and her lover!
Whip out your gun and follow that car.
Now tumble out and take cover.
Wanted, wanted: Dolores Haze.
Her dream-gray gaze never flinches.
Ninety pounds is all she weighs
With a height of sixty inches.
My car is limping, Dolores Haze,
And the last long lap is the hardest,
And I shall be dumped where the weed decays,
And the rest is rust and stardust.
__________________ 'It's not about the years in your life, but the life in your years.' So I think I am not going to count the days or the years from now onwards but the moments which have made me feel alive
Cijela zbirka pjesama o ljubavi prema djevojčici,
zabranjenoj,i zbog toga,ali i ne samo zbog toga,najputenijoj i za mene uvijek najstvarnijoj i najopipljivijoj ljubavi.
Autor Jovica Đurđić.
Evo jedne od....
Devojčica skuplja svoja bela kolena
dva grumena svetlosti,dve kaplje nežnosti
cvetove što se u latice razlažu
smerna,voli ona moje dlanove na njima.
Krv je moja iznese pred čudesnu svetlost
ali ne otvara čvrste katance ljubavne
ne pomažu tu ni poljupci ni plamičci
koji se pale potajno u zenicama dubokim
Belina je njena razastrta u aprilu mlada tela
ništa nisam naučio od prvog poljupca vidim
samo je glad postala veća kroz godine.
Jutro dočekujemo u travi i svetlost u daljini.
Ima jos jedna meni draga...
Devojčica me grli i ljubi.
osećam kako joj se usne tope na mojim,
i kako joj telo drhti
od straha i čežnje.
U tišini
još nedovršene planinske kuće
miriše rano proleće
i njene male jabučaste grudi.
penušaju se večernje magle
i oseća vlažnost kiše
u erotičnom vazduhu.
Ona se propinje na prste
pripija svoja stegna čvrsto uz mene
namešta oble kukove
svoj zaobljeni trbuh...
utapa svoje nepomične oči
u mojim zenicama
i ljubi,ljubi
Stavljam svoj potpis
usnama
na njen vrat izvijeni
dok opijena srsima bledi moja devojčica
i kao leptirica treperi na mestu
Pogrešili smo
kaza mi
u jednom trenu slasti i vatre
zaustavljajući naše disanje
koje odveja vetar
Pogrešili smo
kaza mi s još većim strahom
otrgnuvši se iz zagrljaja
bežeći niz proplanak i
odnoseći vlažne poljupce
na mladoj koži.
zeljela bih samo napomenuti...svijesna sam poprilicne pateticnosti ovih pjesmama i ne tako mastovitog izricaja...
ali sama ideja obrnute proporcionalnosti godina je vec srasla sa mnom..i sama ta ideja pokrece nesto u meni,pa cak kad je pronalazim i u ovakvim osrednjim ostvarenjima.
dolores_haze kaže: Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice.
:-)
Lolita Haze
sav sam u izmaglici (engl. haze) od 'tvojeg' pisma
reci, odakle je? brzo, htino mi je
__________________ 'It's not about the years in your life, but the life in your years.' So I think I am not going to count the days or the years from now onwards but the moments which have made me feel alive
Gledao sam te kako se odmah iza vrata
rasplineš. Tek u ovoj sobi ti si ona
koju oboje ljubimo. Malo nespokojna
zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek
tako jednostavna, kao nebo u svitanje.
Ali nebo koje se žari. Sanjiva od plamena
koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putovima koji bi se unaprijed mogli
izračunati. Ti neproračunata! S osmjehom
žuriš prema skoroj propasti.
kao da znaš da je vrijeme ljubavi
jedino prekratko. Ni mene ne čuješ
kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći
da prevarimo vrijeme. Jest, ljubav je
u tebi nepotkupljiva. I ti samo nju poznaš.
Re: Lolita Haze, sav sam u izmaglici od tvog pisma
Quote:
Wall kaže: Lolita Haze
sav sam u izmaglici (engl. haze) od 'tvojeg' pisma
reci, odakle je? brzo, htino mi je
Hitno ti je?
Procitaj onda ponovno,i nadji kljucnu rijec,ne onu koja se najvise ponavlja,vec onu koja te najvise privlaci.
I ta rijec je ime knjige.
Dalje ces se sam snaci.
Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna
Bilo mi je dvanaest godina,
Prvi put sam sišao do grada
Iz mog sela, tihog i dalekog,
Kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila ili nisi,
Zbunjenoga seoskoga đaka,
Svjetlokosog i očiju plavih,
U oklopu od novih opanaka,
Kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naišla si kao lak oblačak,
Tvoj me pogled za tren obeznani,
Zaboravih ime i očinstvo,
Kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,
Uspomena na te ne ocvala,
Modra Una u proljetne noći
Tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.
Brzo minu naše đakovanje,
Lagan leptir sa krilima zlatnim,
Ipak tebe u srcu sačuvah
Kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe?
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
Gledam Unu, ćuti kao nijema,
Zalud lutam ulicama znanim,
Sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Branko Ćopić
__________________ Far away there in the sunshine are my highest aspirations
Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo drveta,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.
Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.
.....ali kad te ugledam
ja prelazim na drugu stranu, protivnu
gdje me nećeš prepoznati
među prolaznicima mnogim
pred tobom ja se skrivam
za uglove ulične, iza širokih stabala
a u noći, sanjam
kako hodaš pored mene
When you were here before,
couldn't look you in the eye.
You're just like an angel,
your skin makes me cry.
You float like a feather,
in a beautiful world
I wish I was special,
you're so fucking special.
But I'm a creep, I'm a weirdo.
What the hell am I doing here?
I don't belong here.
I don't care if it hurts,
I want to have control.
I want a perfect body,
I want a perfect soul.
I want you to notice,
when I'm not around.
You're so fucking special,
I wish I was special.
But I'm a creep, I'm a weirdo.
What the hell am I doing here?.
I don't belong here
She's running out the door,
she's running,
she run, run, run, run, run.
Whatever makes you happy,
whatever you want.
You're so fucking special,
I wish I was special,
but I'm a creep, I'm a weirdo.
What the hell am I doing here?
I don't belong here,
I don't belong here.
Thom York
__________________
We don't stop playing because we grow old...
We grow old because we stop playing
Bje u ono doba . . dodje poezija da me potrazi.
Ne znam, ne znam odakle je banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu rijeci, ni tisina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krosnje noci,
iznenada, medju ostalima,
medju zestokim ognjevima,
ili dok se vracah sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me. Nisam znao što da kazem, usta mi nisu znala nista odrediti, oci mi bijahu slijepe, a nešto je udaralo u mojoj dusi, groznica ili izgubljena krila, i ostadoh sam odgonetajuci, tu opeklinu, i napisah prvi nejasan redak, nejasan, bez tijela, cistu
glupost, cistu mudrost onoga koji nista ne zna, i odjednom vidjeh ocisceno i otvoreno nebo, planete, treptave plantaze,
sjenu probusenu, izbodenu strijelama, vatru i cvijece, noc koja uspavljuje, svemir. I ja najsitnije bice, pijan od goleme ozvjezdane praznine, na sliku i priliku
tajne, osjetih se kao cisti dio
bezdana, otkotrljah se sa zvijezdama,
Linearni mod
