Pa, počni sad, odma ovak niš ne mogu saznat da bih mogao ikaj reć... btw. bijes je dobar osjećaj.
Pa zivot mi je tako lijep izvana, ljudi ne bi nikad pogodili da ja sad ovdje po forumu lamentiram nad svojim tuznim zivotom! Inace sam nasmijana, glumim da znam sto hocu, ali umorila sam se vise od glume i laganja. Znam samo da sam totalno sjebana i nezadovoljna, a nemam pojma sto bih trebala napraviti.
Sve mi je tako besmisleno.
Pa zivot mi je tako lijep izvana, ljudi ne bi nikad pogodili da ja sad ovdje po forumu lamentiram nad svojim tuznim zivotom! Inace sam nasmijana, glumim da znam sto hocu, ali umorila sam se vise od glume i laganja. Znam samo da sam totalno sjebana i nezadovoljna, a nemam pojma sto bih trebala napraviti.
Sve mi je tako besmisleno.
E vidiš... ovo je početak, na forumu možeš bit ono što stvarno jesi, a ne ono što misliš da moraš biti ne bi li se svidjela nekom. Glumljenje je stvarno jedna muka. Si skužila zakaj glumiš?
Pa zivot mi je tako lijep izvana, ljudi ne bi nikad pogodili da ja sad ovdje po forumu lamentiram nad svojim tuznim zivotom! Inace sam nasmijana, glumim da znam sto hocu, ali umorila sam se vise od glume i laganja. Znam samo da sam totalno sjebana i nezadovoljna, a nemam pojma sto bih trebala napraviti.
Sve mi je tako besmisleno.
Zbog toga ti je zivot sranje, prestani glumiti i budi ono sto jesi... Ako nista drugo bar ces biti sretnija...
E vidiš... ovo je početak, na forumu možeš bit ono što stvarno jesi, a ne ono što misliš da moraš biti ne bi li se svidjela nekom. Glumljenje je stvarno jedna muka. Si skužila zakaj glumiš?
Valjda zato sto se to ocekuje. A i mislili bi da se zajebavam. Jedino na forumu ne glumim!
Valjda zato sto se to ocekuje. A i mislili bi da se zajebavam. Jedino na forumu ne glumim!
Oke, ak ovdje ne glumiš onda se raspiši naširoko o sebi... nitko te neće zajebavat. Kužiš, nemre ti nitko ovdje dat savjet ili razumijevanje ak te strah napisat nekaj o sebi....
Ako ce te to usreciti onda da ali moras biti spremna prihvatiti posljedice svog cina. Jer i jednog ubojicu cini sretnim kad ubije, ali...
E, kad bih ja bila u stanju, prihvatiti posljedice svog cina! U tome i je problem. Postala sam ziheras, jer me je stalno strah preuzeti odgovornost za vlastiti zivot. Pa idem sigurnim putem, iako je taj put za mene pogresan.
To je uzrok svih mojih problema. Pitam se hocu li ikad biti u stanju okrenuti leđa ocekivanjima. A to su sve glupi roditelji krivi!
Cini li vam se da vam je zivot promasen? Meni moj cesto izgleda kao prava lakrdija i katastrofa. Ma ne izgleda, nego je!
kuzim te ,i ja se tako dosta cesto osjecam, jadno i koda svi zive svoje super zivote ,osim mene, eeee i onda sam se malo trgnula,,sta da mi se stvarno desi neka katastrofa,nedaj boze,..da mi sestri nes bude,il bratu,il starcima,il meni,,,,e onda bi tek shvatila kako mi je sad super,ljudi uzimaju stvari za gotovo,a nisu ni svjesni kolko im je sad,u ovom trenutku,ubiti,dobro! al opet kuzim te kad se tako osjecas,jer sam i ja cesto u k....,tak da znam otprilike da ti je tesko,al eto, udri brigu na veselje
E, kad bih ja bila u stanju, prihvatiti posljedice svog cina! U tome i je problem. Postala sam ziheras, jer me je stalno strah preuzeti odgovornost za vlastiti zivot. Pa idem sigurnim putem, iako je taj put za mene pogresan.
To je uzrok svih mojih problema. Pitam se hocu li ikad biti u stanju okrenuti leđa ocekivanjima. A to su sve glupi roditelji krivi!
E si pročitala onu knjigu Otrovni roditelji... ak nisi, mogu ti ju mejlat. Tam imaš dosta dobre savjete kak da se uhvatiš u koštac sa posljedicama roditeljskog zanemarivanja, krivog odgoja, zlostavljanja i sl.
E si pročitala onu knjigu Otrovni roditelji... ak nisi, mogu ti ju mejlat. Tam imaš dosta dobre savjete kak da se uhvatiš u koštac sa posljedicama roditeljskog zanemarivanja, krivog odgoja, zlostavljanja i sl.
Procitala sam je, sve mi je jasno, ali nikako da se pokrenem. Osjecam se paralizirano!
Cini li vam se da vam je zivot promasen? Meni moj cesto izgleda kao prava lakrdija i katastrofa. Ma ne izgleda, nego je!
Ni slučajno. Ima dana kad je sve crno, kao što kažeš, "lakrdija i katastrofa", ali se trudim napipati switch u mraku i upaliti svjetlo kad sve podvučem, nikako ne mogu reći da mi je život sranje.
Procitala sam je, sve mi je jasno, ali nikako da se pokrenem. Osjecam se paralizirano!
Ok, skužio sam čim si spomenula bijes i malo niže roditelje da si bila u dodiru sa tom ili sličnom knjigom. Pretpostavljam da si shvatila da moraš izbacit bijes, tugu, a i ostale osjećaje van...
Ok, skužio sam čim si spomenula bijes i malo niže roditelje da si bila u dodiru sa tom ili sličnom knjigom. Pretpostavljam da si shvatila da moraš izbacit bijes, tugu, a i ostale osjećaje van...
Da, zato se valjda i ponasam tako (auto)destruktivno.
Da, zato se valjda i ponasam tako (auto)destruktivno.
Ak izbacuješ prema sebi bijes koji je zapravo usmjeren prema roditeljima onda je velika vjerojatnost da ćeš bit autodestruktivna ( a pod to spada strah, sram, razmišljenje o suicidu i sl.). Glupo je i napadat starce jer tog bijesa i ostalog sranja ima jako puno, pa bi moglo doć do gadnih sukoba. Moraš pronać siguran način da ga izbaciš...
Pa zivot mi je tako lijep izvana, ljudi ne bi nikad pogodili da ja sad ovdje po forumu lamentiram nad svojim tuznim zivotom! Inace sam nasmijana, glumim da znam sto hocu, ali umorila sam se vise od glume i laganja. Znam samo da sam totalno sjebana i nezadovoljna, a nemam pojma sto bih trebala napraviti.
Sve mi je tako besmisleno.
Da, nezgodno. Naime, i ja sam došao do sličnog zaključka, premda sam vjerojatno živio hmm dosta drugačije od tebe.
Ili možda nisam? Bilo bi interesantno pronaći varijablu koja se poklapa. To bi možda mogao biti uzrok osjećaja besmisla.
blablabla... pa život JE sranje, u globalu. ali je istovremeno genijalan baš zato što je tako blesav. treba mu se smijat, i treba se smijati sebi u njemu. to je rješenje. ali zbilja!
Nemoj raditi stvari koje se od tebe ocekuju, radi ono sto te cini sretnom...
Ne moze covjek raditi samo ono sto ga cini sretnim jer se zivi u okvirima nekih pravila , nije svako sposoban izaci iz tih pravila normi odnosno nije te srece.
Covjek moze dobro zivjeti bio on nogometna zvijezda ili radnik u fabrici duhana,sve zavisi od zivotnih okolnosti i neke srece. Nekom jedan dogadjaj promijeni zivot na bolje ,nekom nista ne moze promijeniti . Nema formule za sretan zivot. Jedino sto mozemo uraditi je da uzivamo makar u onome sta imamo a zaboraviti proslost i neostvarene zelje i ambicije,,jedna osoba te moze uciniti najsretnijom osobom na svijetu ,bar na trenutak ,samo treba pronaci tu osobu ,sto nekad nije nimalo lako.
__________________
The balloon incident for me has gone to show me that there is a power from above that is attempting to remove our owners from the club. The worse this season goes for us and if this continues, the owners will have no choice but to alleviate the situation by selling the club. They won't have the money to pay off the loans. A Liverpool balloon to boot deflects the ball into our own goal. Our two best players out injured in a must-win match - Capello playing Gerrard unnecessarily and then apologizing for his injury. We are meant to lose this season unfortunately for the greater good, ladies and gents.
Život će ti bit promašen ako ćeš ti virovat u to da ti je život promašen.
Tvoj promašeni život bi nekima sigurno bia ostvarenje svih snova.
Najlakše je nabrajat šta sve nemamo , šta nam u životu ne ide i sl.
A pogledajmo realno kakvih ljudi ima (i to ne malo) bez krova nad glavom, dice koji nemaju šta za jest i umiru svakodnevno od gladi, dvadesetogodišnjaka koji odu u doktora jer ih boli glava i saznaju da imaju rak mozga, ljudi čiji najmiliji poginu u prometnim nesrećama........ mogla bi do sutra nabrajat........
Da, ali mi bi laptop, onaj novi, ka šta ga susida ima.
Život je onakav kakvim ga sami učinimo.Svima nam je ponekada teško i dosta svega,ali mislim da je u globalu život lijep i treba ga proživjeti najljepše što se može jer ipak je samo jedan
__________________
..Kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju,nastala bi tisina
E, kad bih ja bila u stanju, prihvatiti posljedice svog cina! U tome i je problem. Postala sam ziheras, jer me je stalno strah preuzeti odgovornost za vlastiti zivot. Pa idem sigurnim putem, iako je taj put za mene pogresan.
To je uzrok svih mojih problema. Pitam se hocu li ikad biti u stanju okrenuti leđa ocekivanjima. A to su sve glupi roditelji krivi!
Istina ali jos uvijek stignes sve promjeniti, ispraviti. Pocni sa sitnicama. Svaki dan promjeni jednu sitnicu onako kako ti hoces, kad vidis da ce ti neke pruziti zadovoljstvo moci ces krenut na malo vecim stvarima i korak po korak ces vec uspjeti mjenjati sebe, da se ponasas u skladu sa svojim osjecajima i zeljama. Jako je tesko pokrenut se, napraviti onaj prvi korak ali morat ces stisnut zube. Uvijek je lakse kad bi imala bar jednu osobu kraj sebe kao podrska, iako nije nuzno...
Ovak,curke,danas sam inspirirana pa ajmo to iskoristiti dok ne splasne. Ovako: život je sranje dok se ne prestaneš opterećivati glupostima. Znači,sve navale problema moraš prihvatiti kao nešto neminovno,ne smiješ potiskivati osjećaje i moraš ići dalje.
Ja sam se toliko puta naponavljala toga da mi je zlo,i ne mogu vjerovati da je nešto toliko jednostavno i logično zapravo teško primijeniti (i meni je,zato i govorim).
Svi se vi ugledate u neke zvijezde,likove iz cmizdravih filmova, glazbenike,glumce,pjesme,ti ljudi imaju viziju. Teško je ne biti u depresiji i letargičan i totalni nihilist kada nemaš viziju. Nađite si viziju i pičite za njom. Ima ljudi koji dobiju sve što bi netko možda mogao poželiti bez imalo truda,guess what? To se vama najvjerojatnije neće dogoditi. I što onda?
Dakle,da nastavim s postavkom o viziji: možda se morate dobro namučiti da biste uopće shvatili što želite,možda morate malo prilagoditi tu viziju socijalnoj stvarnosti,ali ne možete zato odustati. Kad ti bude teško,podsjetiš se da je apsolutno sve moguće,neću vam prodavati spiku da se sve može kad se hoće,ali se gotovo uvijek može naći zadovoljavajuća alternativa za ono ˝sve˝. Ne možemo svi biti savršeni i po tuđim kriterijima i ne možemo se zato svoditi na tuđu kantu za otpatke ili pokrivati po glavi. A sve ostalo,želja da se prilagodiš nekoj idiotskoj normi koju ti je netko usadio u glavi,to je samo dio kolektivne neuroze i neće vam biti ništa bolje dok ne odlučite biti drukčiji. Kukat ćete cijeli život kako vam je loše,a u isto vrijeme će vas biti previše trta da obučete nekonvencionalnu majicu ili odete drugim putem na posao ili odete van na drugo mjesto,ma bezbroj je stvari.
Sad,možda će se naći netko tko će mi reći da se pravim pametna ili solim pamet ili ne znam ništa,ali uopće me to ne zanima jer znam da sam ultimatively right.
Da,sretan vam Uskrs!
__________________
Time flies when you have a gun!
što duže živim to mi život izgleda kao opaka zafrkancija. kao da se netko tko zna zafrkava s gomilom koja živi u neznanju. i onda pojedinac polako otkriva stvari o životu i svijetu, mic po mic, ili popuši.
__________________
Netko je rekao: "Ne usudim se stati i razmisliti jer bih mogao shvatiti kako krenuti ispočetka"
Athony de Mello
ovak niš ne mogu saznat da bih mogao ikaj reć... btw. bijes je dobar osjećaj.
kad sve podvučem, nikako ne mogu reći da mi je život sranje.
Ovako: život je sranje dok se ne prestaneš opterećivati glupostima. Znači,sve navale problema moraš prihvatiti kao nešto neminovno,ne smiješ potiskivati osjećaje i moraš ići dalje. 
Linearni mod
