Forum.hr

Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč
Korisničko ime
Lozinka

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.08.2009., 15:42   #1
BlueMarine
Banned
 
Registracija: May 2009.
Lokacija: Dvorac
Postova: 1,125
Kako se riješiti paranoje?

Imala sam neka vrlo teško iskustva na početku puberteta radi čega sam "obolila" od paranoje. Danas mnogo godina poslije još uvijek bolujem od te bolesti. Nazvala bih to teškom bolesti, jer svi koji su to prošli znaju o čemu pričam i kako je teško s tim živjeti.
Na primjer, živim u istom kvartu kao i kad sam bila dijete i tinejđer. Možda je i to jedan od problema što još uvijek osjećam ponekad iste simptome. Paranoja je bolest u kojoj mi je uvijek trebalo izrazito dugo da se odvažim izaći iz stana. Izašla bi uvijek, ali prvo bi trajala borba s sobom, što nije bilo lako. Nikad nisam mogla samo tako bez problema izaći iz stana. To je bolest, u kojoj se bojim da mi se nešto loše ne desi od strane ljudi ili da me netko ne napadne, dok sam vani. Što je paradoksalno, što sam se više toga bojala to mi se više dešavalo. Ljudi nanjuše strah i tad namjerno postanu bezobrazni i loši. Kad osjete da se netko ne zna najbolje snaći u takvim situacijama. Još od djetinjstva se nisam osjećala ugodno u vlastitoj koži, sigurno.
Najbolje bih se osjećala u trenucima kad bih imala dečka, pa kad bi s njim izlazila. Nekako najzaštićenije. Ili kad izađem s prijateljicom. Kad trebam izaći sama van mi je nekako vrlo teško.

UZROCI PARANOJE: Mislim da moja paranoja leži u strahu da ljudi ne shvate da ih ne volim. Odavno sam prestala na žalost voljeti ljude i to ljudi vrlo lako osjete. Treba im kratko. A onda nisu ok prema meni i moja paranoja postane veća. Dosta sam opterećena ljudima oko sebe i ljudima koje vidim na cesti. Mi, paranoičari uvijek mislimo da bilo koji čovjek s ceste će nam nešto loše napraviti. ( To potječe još od tih incidenata, kad mi se desilo brdo loših stvari od ljudi koje nisam ni poznavala.) Od tad sam nekako počela očekivati loše od svih, a velik broj puta mi se baš to i desilo.

ILI RADI OČEKIVANJA, ILI RADI STRAHA ILI RADI TOGA ŠTO NE VOLIM LJUDE.

KAKO IZLIJEČITI PARANOJU: Ono što sam primjetila je da dok pljujem po ljudima, mrzim ih i smatram ih lošima ( a često sam to izražavala i po razno raznim forumima) moja paranoja se poveća. zapravo me strah da to ne otkriju, a najčešće to nekako i otkriju. Mislim da se paranoja može izliječiti ako čovjek umjesto da govori da su drugi loši, gadovi, zli i slično, ponavlja sve najbolje o ljudima. Ono - ljudi su dobri, krasni, fini, ugodni. Takve nekakve riječi. Tad me nije strah da će skužiti da ih ne volim, nekako postanem i sama mirnija i fleksibilnija prema ljudima, oni to osjete, ja doživljavam manje negativna iskustva ( jer se vrlo vjerojatno moja tama prema ljudima osjeti), a kad je čovjek nasmiješen i hoda mirno kroz svijet, ljudi mu rijeđe pokazuju zlobu i bezobrazluk. Primijetila sam da to znaju pokazivati prema napetim ljudima. Znači, kad bi možda uspjela bez obzira na sva svoja negativna iskustva s ljudima ( U Londonu sam čak i u zatvoru završila radi suzavca i straha, jer su me neke budale napale) nekako razmišljati o ljudima da su bolje od onog što jesu, mislim da bi ta paranoja kao otvorena rana, napokon počela prolaziti, jer mi je pun kufer više da ovisim stalno o drugima da se osjećam sigurno, a sama s sobom se ne osjećam sigurno.
__________________
Gdje su nestali slatki, privlačni dečki ko oni iz 80-ih koji su imali neku žensku, toplu, nježnu stranu u sebi. Ovi danas mi se gade više nego išta!
MUški = Jedina kvaliteta kao zamjena za vibrator i to često loša!
BlueMarine is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2009., 15:48   #2
bezsmisla
Registrirani korisnik
 
bezsmisla Avatar
 
Registracija: Dec 2008.
Postova: 415
Kako ti gledas na ljude ljude mislis da i oni gledaju na tebe i to se osjeti. Probaj jednom hodat cestom, sjedni na klupicu i promatraj ljude koji prolaze..promatraj ih toliko dugo dok ne skuzis da oni nemaju veze s tobom, da imaju svoje probleme i da smo mi svi manje vise slicni...kad ti to postane jasno nikad vise paranoju od ljudi neces imati...

A paranoja ko paranoja jednostavno se rjesava- sebe trebas uvjeriti da je to samo u tvojoj glavi i da ti se nista nece dogoditi- to ti je daje olaksanje-a to mozes samo postici iskustvom-iskustvom kad skuzis da ti nitko ne misli lose, isto kao sto ni ti nikom ne mislis loše. Svi smo podjednaki
bezsmisla is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2009., 16:01   #3
BlueMarine
Banned
 
Registracija: May 2009.
Lokacija: Dvorac
Postova: 1,125
Quote:
bezsmisla kaže: Pogledaj post
Kako ti gledas na ljude ljude mislis da i oni gledaju na tebe i to se osjeti. Probaj jednom hodat cestom, sjedni na klupicu i promatraj ljude koji prolaze..promatraj ih toliko dugo dok ne skuzis da oni nemaju veze s tobom, da imaju svoje probleme i da smo mi svi manje vise slicni...kad ti to postane jasno nikad vise paranoju od ljudi neces imati...

A paranoja ko paranoja jednostavno se rjesava- sebe trebas uvjeriti da je to samo u tvojoj glavi i da ti se nista nece dogoditi- to ti je daje olaksanje-a to mozes samo postici iskustvom-iskustvom kad skuzis da ti nitko ne misli lose, isto kao sto ni ti nikom ne mislis loše. Svi smo podjednaki
je istina. Zapravo iz nekog razloga se osjećam vrlo loše, tj. paranoično dok idem vlastitom stanicom prema tramvajskoj stanici. Probleme će mi ponešto riješiti, kad položim vozački. zasad imam tek propise i još je dug put predamnom.

Najteži su mi izlasci jer tad i počnu sve negativne misli koje počnu ko blesave prolaziti kroz glavu. Teško mi je gledati u lica ljudi koja su u autu, jer uvijek mislim da imaju negativno mišljenje o meni. najgore od svega je upravo to što mi se na više mjesta desile neke gluposti, pa se zato ta moja paranoja još jače počela hraniti. Tipa, jednom sam došla u dućan s glazbenom opremom i ženska je bila izrazito negativna, dok ta njezina negativnost nije prema meni eskalirala i počela mi otvoreno govoriti da se ponašam bezobrazno, bahato, nadmeno i slično. Tak i u jednom drugom dućanu. Tad mi je paranoja počela jačati, jer imam u više nekih dućana loša iskustva. U jednom dućanu s photo opremom mi je ženska na kraju rekla puno veći račun nego sam mislila da će biti i kad sam pitala - kako, zašto, se počela derati na mene, a na to sam osobito neiumuna tako da se onda posvađam i ETO NOVO LOŠE ISKUSTVO KOJE HRANI MOJU PARANOJU.
U kratkom trenutku dok se svađam se osjećam ugodno, ali poslije me misli o tome, radi čega sam se dala posvađati ubijaju
__________________
Gdje su nestali slatki, privlačni dečki ko oni iz 80-ih koji su imali neku žensku, toplu, nježnu stranu u sebi. Ovi danas mi se gade više nego išta!
MUški = Jedina kvaliteta kao zamjena za vibrator i to često loša!
BlueMarine is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2009., 16:26   #4
bezsmisla
Registrirani korisnik
 
bezsmisla Avatar
 
Registracija: Dec 2008.
Postova: 415
Jednostavno trebas doci do odgovora da to nije tako i da je to u tvojoj glavi. Kad realno sagledas stvari bit ce ti sve jasno i neces moci vjerovati da si cijeli zivot bila uvjerena krivo. Neznam ali jednostavno gledaj televiziju i gledaj ljude na cestu iz kuce, stana i probaj sagledat stvari iz njihovih ociju. To ti je samo jedan kliker. Kad ukljucis taj kliker upalit ces svjetlo i onda ce ti sve ici lakše. Znam sto pricam jer sam i ja imala totalno isti problem
bezsmisla is offline  
Odgovori s citatom
Sponsored links
Advertisement
 
Advertisement
Old 09.08.2009., 16:32   #5
BlueMarine
Banned
 
Registracija: May 2009.
Lokacija: Dvorac
Postova: 1,125
Quote:
bezsmisla kaže: Pogledaj post
Jednostavno trebas doci do odgovora da to nije tako i da je to u tvojoj glavi. Kad realno sagledas stvari bit ce ti sve jasno i neces moci vjerovati da si cijeli zivot bila uvjerena krivo. Neznam ali jednostavno gledaj televiziju i gledaj ljude na cestu iz kuce, stana i probaj sagledat stvari iz njihovih ociju. To ti je samo jedan kliker. Kad ukljucis taj kliker upalit ces svjetlo i onda ce ti sve ici lakše. Znam sto pricam jer sam i ja imala totalno isti problem
Drago mi je da me shvaćaš! Da mislim da smo mi paranoičari užasno egocentrični i uvjereni da se svijet vrti oko nas i da svatko ima neko mišljenje o nama. Meni te misli nisu došle same od sebe nego zato što nekako u bilo kojoj okolini gdje sam bila se nešto dešavalo, dizala se prašina, izazivala sam nečim i tako. Rijetko kad su moji dolasci u neku okolinu prolazili mirno. Iz nekog razloga je uvijek moja pojava izazivala pažnju. Ne znam zašto. ( ne mislim da je to povezano s izgledom, jer su meni sve ženske na cesti zgodne), nego nemam pojma čim. Nečim u meni. Nije to došlo samo od sebe. Uvijek nekako izazivam pažnju, bilo radi kašnjenja, radi izazivanja pažnje na sebe, dugog jezika, nečega.

A najgore od svega je što sam u biti vrlo sramežljiva i povučena osoba, ali nekako mi ljudi ne daju da to budem. Ne znam zašto izazivam pažnju na sebe, ali može biti radi neobičnog ponašanja i zato što i ja U NJIH ZURIM VJEROJATNO.

Možda je meni mišljenje drugih užasno bitno, pa onda i oni nekako reagiraju na isti način da u mene zure i slično. Možda je to nedostatak neke samoaktualizacije u životu i što bih mogla puno više od toga što sam trenutno, pa to isto osjete. Što ja znam... možda sam preumišljena.

NEKI PROBLEM DEFINITIVNO JEST
__________________
Gdje su nestali slatki, privlačni dečki ko oni iz 80-ih koji su imali neku žensku, toplu, nježnu stranu u sebi. Ovi danas mi se gade više nego išta!
MUški = Jedina kvaliteta kao zamjena za vibrator i to često loša!
BlueMarine is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2010., 17:11   #6
Hobby
Registrirani korisnik
 
Registracija: May 2007.
Postova: 2,225
Ja vjerujem da patim od neke vrste paranoje. Ne znam je li to kod mene u tolikoj mjeri da zahtijeva liječenje, niti radi li se doista o paranoji ili nečemu drugome.
Ali, moj način razmišljanja je malo "pomaknut" i često mi otežava život.

Općenito: kad mi najbolje ide u životu i nemam nikakvih stvarnih problema, vrlo brzo se sjetim nečega oko čega se onda počnem brinuti.
Padne mi na um nešto što bi moglo poći po zlu i doista se oko toga počnem brinuti do te mjere da to utječe na moje raspoloženje - a radi se o izmišljenom problemu, o mojoj fantaziji da to nešto može poći po zlu i ubrzo doista počnem i očekivati da će to i poći po zlu. Apsolutno zanemarim činjenicu da nemam nikakav stvarni razlog tako misliti i osjećati.

Primjer:
1. Skupim nešto novaca i upustim se u kupnju nečeg malo skupljeg. Inače sam takva da uvijek imam rezervu novaca sa strane i nikada se ne dovodim u situaciju da mi je račun u banci prazan ili nedaj bože da odem u minus (mislim da bih onda poludjela).
Znači, potrošim neku malo veću svotu novaca na nešto (uvijek mi ostane novaca, nikada neću potrošiti sve, ma niti većinu onoga što imam) i ubrzo nakon toga počnem smišljati razne scenarije po kojima mogu ostati bez prihoda i krenem razmišljati da u tom slučaju nemam dovoljno novaca da se "pokrijem".
Nakon nekog vremena me takve misli počnu opsjedati i živim sa nekakvim grčem u želucu i strahom, gotovo uvjerena da će se taj scenarij iz moje glave i ostvariti.

2. Zovem nekoga na telefon i ta mi se osoba ne javi. U početku je sve OK, međutim ako se ne javi nakon nekog vremena (obično mi nije potrebno da prođe neki veći vremenski period - dovoljno je pola sata), počnem si fantazirati da mi se ta osoba namjerno ne želi javiti iz nekog razloga, kojeg također izmislim.
Npr. ako je u pitanju moj dečko - počnem umišljati da se iz nekog razloga ljuti na mene. To što ne mogu smisliti niti jedan suvisli razlog zašto bi se ljutio me ne sprečava da tako mislim. Milijun puta mi se nije mogao odmah javiti (pa čak niti nakon par sati), milijun puta se na kraju javio i objasnio zašto se prije nije mogao javiti, ali ja milijun i prvi put opet osjećam isto.
Iznajmljujem stan. Zovem podstanare i ne jave se odmah. Odmah počnem zamišljati najgore moguće scenarije - da su mi pokrali sve stvari iz stana i nestali, da je eksplodirala plinska boca u mom stanu i digla u zrak pola zgrade.... ma prestrašno što mi sve pada na pamet.

3. Inače ne volim tračati, niti sam tome sklona. Međutim, ponekada mi se, kao i svakom drugom, omakne, pa nekoga sa nekime malo istračam.
Ubrzo nakon toga me počne hvatati neopisiv strah što ako ta osoba to sazna, što ako nešto što sam rekla bude imalo nekakve dalekosežne posljedice (koje također izmislim u svojoj glavi, umislim si cijele scenarije u koje ubrzo počnem i vjerovati).
Ako tu istračanu osobu sretnem, kako god da se ona ponašala ili ophodila sa mnom, ja ću naći neku riječ, gestu ili pokret iz koje ću zaključiti da ta osoba zna da sam ju tračala.

Sve ovo što sam opisala vrlo često se kod mene manifestira i fizički - dobijem grčeve u trbuhu, a nerijetko i proljev.

Što da radim? Meni to zagorčava život, a ne mogu si pomoći.
Pokušala sam sa nekim ljudima o tome razgovarati (sa prijateljima, dečkom) i svi mi oni nastoje dati dobronamjerne savjete, ali problem je u tome što imam osjećaj da oni naprosto ne shvaćaju da si ja ne mogu pomoći. Počnu racionalizirati i objašnjavati mi kao malom djetetu da takvo moje razmišljanje nije racionalno - kao da to i sama ne znam.
Ja sam apsolutno svjesna toga da takvo razmišljanje nije ispravno, ali si unatoč tome ne mogu pomoći.
Bih li trebala potražiti stručnu pomoć možda? Naime, ja sam se već na to navikla i već jako dugo živim s time, pa mi nije baš često padalo napamet da bi to trebala "liječiti".
Hobby is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.07.2010., 14:50   #7
Perzijka
Registrirani korisnik
 
Perzijka Avatar
 
Registracija: Oct 2009.
Postova: 313
Quote:
bezsmisla kaže: Pogledaj post
Jednostavno trebas doci do odgovora da to nije tako i da je to u tvojoj glavi. Kad realno sagledas stvari bit ce ti sve jasno i neces moci vjerovati da si cijeli zivot bila uvjerena krivo. Neznam ali jednostavno gledaj televiziju i gledaj ljude na cestu iz kuce, stana i probaj sagledat stvari iz njihovih ociju. To ti je samo jedan kliker. Kad ukljucis taj kliker upalit ces svjetlo i onda ce ti sve ici lakše. Znam sto pricam jer sam i ja imala totalno isti problem
postoje razlozi zašto je neko paranoičan, zbog negativnih iskustava koje su na sablazan i duboko ranjavaju nevinu dušu, tijelo koju je drugi uprljao, ugrozio
Perzijka is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.07.2010., 15:14   #8
NextG
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2006.
Postova: 395
Quote:
bezsmisla kaže: Pogledaj post
Kako ti gledas na ljude ljude mislis da i oni gledaju na tebe i to se osjeti. Probaj jednom hodat cestom, sjedni na klupicu i promatraj ljude koji prolaze..promatraj ih toliko dugo dok ne skuzis da oni nemaju veze s tobom, da imaju svoje probleme i da smo mi svi manje vise slicni...kad ti to postane jasno nikad vise paranoju od ljudi neces imati...
i ja imam ogromnih problema s paranojom,, e sad

bezsmisla, ti tvrdis da je moj (i autoričin) problem paranoje taj što ja prema ljudima ocjecam iste onakve negativne stavove, ne volim ih, smetaju mi, vjerujem da jako lose misle o meni, žele zajebat di stignu itd.. zato sto ja isto tako prema njima osjecam.
meni je to jasno. ako si pun ljubavi iznutra, suosjecanja, dobrodušnosti prema ljudima, pretpostavljam da paranoje nece biti, jer cu na isti takav nacin dozivljavati i druge prema sebi...
projekcija naših osjecaja na druge pa ih tako i dozivljavamo.. ja sam se na neki nacin ogradio od toga jer me zaboli sto netko misli o meni. i briga me ako netko osjeca ono sto ja osjecam prema njemu.
ali naravno cijenim ako netko osjeca pozitivno, tada cu ja vratiti trostruko.
i ovo sto kazem, briga me za takve ljude, ali zajebano je zivjet u takvoj okolini i s takvim mislima, malo te izjedaju ponekad jer povlaci onda i negativne stavove i prema drugim stvarima...

e ali da se vratim na tvoj savjet u kojem kazes da probamo mi paranoičari nekako okrenut plocu i probat druge dozivljavat puno srdačnije.

pa da te pitam,, nebi li to bilo samozavaravanje? nebi li to bilo na silu umetnuti osjecaji? jer ja to sa svojom slobodom volje ne osjecam. a ako bih reciumo na silu u sebe uturio osjecaj respekta prema babi u busu kojoj ne pase propuh dok se ostalih 67 ljudi kuha nebi li tad malo moji osjecaji bili fejk?
ili se to zove izgradnja sebe? duhovna obnova? krščanstvo?

ps. mozda sam malo otisao predaleko jer je moja paranoja jako jako povezana s velikom netrpeljivosti ljudi, mozda i mizantropijom..

samo hocu rec, da okrenem plocu i zavolim ljude, to bi bilo jako lažno. jer ne vidim ništa dobrog u ljudima. bar ne u nasumičnim ljudima i ljudima koji oblikuju ovaj svijet počevši od političara, celebritija, menađera...
NextG is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.07.2010., 15:21   #9
NextG
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2006.
Postova: 395
Quote:
Hobby kaže: Pogledaj post
Ja sam apsolutno svjesna toga da takvo razmišljanje nije ispravno, ali si unatoč tome ne mogu pomoći.
vidiš, da sam bar na tvom mjestu.. jer meni je realno da su ljudi govna. ne svi. oni koji nisu sa njima se druzim recimo. ali ako uzmes 10 ljudi nasumicno iz bilo kojeg diska, busa, firme cega vec, ja znam da je barem 8/10 ljudi govna...

i da bar, kao ti, uvidim da to nije tocno, da sam u zabludi, ja ti garantiram da bi moj popravak duše bio vrlo lagan i mogao bih si pomoć.
NextG is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2010., 06:49   #10
ScuderiaBull
Drifterator
 
ScuderiaBull Avatar
 
Registracija: Nov 2008.
Postova: 654
Talking

Quote:
NextG kaže: Pogledaj post
vidiš, da sam bar na tvom mjestu.. jer meni je realno da su ljudi govna. ne svi. oni koji nisu sa njima se druzim recimo. ali ako uzmes 10 ljudi nasumicno iz bilo kojeg diska, busa, firme cega vec, ja znam da je barem 8/10 ljudi govna...

i da bar, kao ti, uvidim da to nije tocno, da sam u zabludi, ja ti garantiram da bi moj popravak duše bio vrlo lagan i mogao bih si pomoć.

Isuse koja tema, ja sam fakat svestrana osoba (od nutricionizma, psihologije, medicine-anatomije-kirurgije, vojno pilotstvo, dobri auti, trening, i puno novaca) nekako si svugdje mjesta nalazim!

Moram komentirati,

Ja sebe smatram VRLO optimističnom osobom, "open minded" tipom,

ne mogu si točno ni zamisliti kakve se sve to stvari odvijaju u vašim glavama, jer nikada nisam imao taj problem...

Ja mislim da je veliki udio tog problema upravo odgoj u vašem ranom djetinjstvu,
npr. roditelji vas nisu puno "vukli" sa sobom u goste ili pak po trgovinama...

Što po meni stvara jednu prazninu (čitaj rupu) u onom socialnom dijelu glave, dio glave koji mora biti popunjen sporadičnim iskustvom dobrih i loših scena u životu...

Ajmo reći da kao maleni niste išli puno po gostima, trgovinama, putovanja itd... tj imali po današnjem standardu poprilično jednoličan život

Gosti su najvjerojatnije dolazili kod vas (htjeli vi to ili ne, ipak imate 8god. ne?)
I svaki put kada netko novi dođe, vi ga ne poznate, niste dotad imali previše iskustva s ljudima pa ste AUTOMATSKI stali u Defenzivni stav,,,
(ono, ja tebe ne znam, idem se zaključati u sobu i igrati sam/a)

Time što niste prisustvovali u međuljudskim odnosima/događajima (psihički, ne fizički), ljudi su vam počeli biti nametljivi (naravno u vašoj glavi), smetaju vam, kaj vas ne puste na miru, ne"?!
Šutite i nabijate si komplekste kak ćete im se osvetiti... (za kaj, ne znam, ja samo mislim da vas kužim)

I tako stvorite sliku o svim ljudima (znači svedete cijelu ljudsku rasu na 1 čovjek/ljudi) kakvih se danas svi bojimo. (znači lošim)
Čovjek= govno


Ok, mjenjam lice!,
Jeste li ikada razmišljali o sebi? Da li je možda problem u vama,
što vi činite da je svijet oko vas tako "loš"?
I naravno što možete napraviti da se on promjeni na jebeno BOLJE?

Jeste razmišljali zašto na vas znaju tako pogriješno reagirati?

Ajmo s promjenama,,,

-osobni izgled/ pojava,
stvarno ne morate imati imalo privlačan izgled,
ali neka jednostavna stvar kao obleka vas može razlikovati od ostalih...

Iziđite van i obucite nekaj šareno... (možda zvoži glupo, ali ima smisla)

Možda da s lica maknete namršteni izraz koji je viječno bez osmijeha...
(jeste ikada razmišljali kak bi završila "ona neugodna situacija u dućanu" kada bi vi od početka imali osmijeh na licu i pozitivan stav
__________________
Proklet bio taj koji mi brani da se smijem!
ScuderiaBull is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2010., 06:52   #11
ScuderiaBull
Drifterator
 
ScuderiaBull Avatar
 
Registracija: Nov 2008.
Postova: 654
Talking

Pokušajte barem jedan dan u životu otići van u neki sasvim nepoznati kvart, s prijateljem.
Budite SIGURNO da vas tamo nitko ne poznaje, tak da ne zna da ste "loša" osoba...

Hodajte uspravno, izbijajte šale s prijateljem i imajte osmijeh na licu...

Vidjet ćete kako će vas ljudi poćeti primječivati, ali u dobrom smislu,
neće biti mišljenja o tome kak vas mrze.

Idite van, komentirajte ljude, komentirajte naglas neka vas čuju (kao ajoooj! danas nosimo cigle u torbicama?!), večina će se nasmijati,
a to vam ostavlja prostora priči, čak u međuvremenu namignete nekoj curi/dečki koj vam se doima zgodnom/im... Možda vam namigne natrag!


Evo ja bih baš htio upoznati jednu takvu pesimističnu osobu, s kojom bih prošao sve ovo, primio je za glavu i ajmo se vozit tramvajem, gratis pjevušim cijelim putem.!

Sigurno mi je neke stvari teško shvatiti, pošto mi se ne odvijaju u glavi.

Ali recimo ja na ništa ne gledam crno-bijelo,
volim začiniti život, načiniti ga raznolikim. I NE, nisam peder! I nemam niš protiv njih, drago bi mi bilo kad bi imao par takvih prijatelja!

Svi mrze Nevena Ciganovića, a ja ga obožavam,
duša od čovjeka, točnije jedno veliko 190cm visoko srce na nogama!
Pametan, dobar u duši, iskren, i kaj je najbitnije on ne misli loše o ljudima!
Pa kaj ak je napravil koji plastični potezić (nebi li i vi htijeli?) I tko je taj koji ima pravo čovjeka suditi po "koricama"!!!

I sami znamo kak u našem društvu ima puno nadobudnih stereotipa koji bi ga "stukli ko konja", a kad bi ih pitali zašto, "nebi znali reći"!, jer su glupi, treba se pomiriti da živimo u takvom svijetu, bio nedužan ili kriv uvjek će biti takvih budala, nažalost! (i sam svjedočim svakakvim glupostima i ispadima, temeljena na nečijem "egu")
__________________
Proklet bio taj koji mi brani da se smijem!
ScuderiaBull is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2010., 06:53   #12
ScuderiaBull
Drifterator
 
ScuderiaBull Avatar
 
Registracija: Nov 2008.
Postova: 654
Talking

Čak i kada se stvarno loše osječam, i dalje imam osmijeh na licu među ljudima.

Volim pričati s ljudima, pogotovo s totalnim strancima koje sam tek primjetio na ulici. Volim nasmijavati ljude gdje god dođem! bila škola, dućan, knjižnica, autobus, cesta ili utorak! (kužite?)

Volim se obući u tople boje, i staviti na sebe nešto sasvim neuravnoteženo iliti šareno! Zakaj?
Zato što to potiče komentare ljudi, i hipotetička prijateljstva!
Volim kada cura pogleda i vidi da sam u kratkim hlačama na -15, pa joj velim "sve drugo je bilo u pranju" (a zapravo sam išao trčati)

Ljude ovijek gledam pozitivno, a čak i one koje znam da nisu, pokušavam ih načiniti da budu! Uvijek ima nade.


Odmah po najboljoj prilici, kada pročitate ovaj post.
Odmah oblačenje u nekaj šareno, Mp3 u vuha, sjest u autobus, pa lagana šetnja kroz kvartove uz osmijeh na licu !!!(i tu i tam namignete kojem pripadniku suprotnog spola, ne bih vjerovali kakvi su rezultati)




Iako jedva da imam 18 god., i još nisam ušao u onaj najbolji dio života,,,
vjerujte mi "prošel sam svakaj" i moje mišljenje nije ni za promil manje vrijedno od ičijeg drugog!


zato "MANITE SE ČORAVA POSLA", i defregmentirajte C disk u glavi, i gledajte pravo!



Ovaj tekst je napisan ko iz puške, bez prepravljanja,
znači točno kak su mi iz glave misli letile,
unatoč pravopisnim greškama vjerujem da će se snaći onaj tko želi!!!

Život je kratak, zamislite si ga ko limun, odrežite ga na pola da odmah znate gdje ste i procjedite ga iz petnih žila da bi izvukli što više đusa!

I ako je netko zaista pročitao ovo, ja mu zahvaljujem kaj me trpil, jer se moram negdje ispucat!,
samo me obavjestite ak je tema zaživjela!
__________________
Proklet bio taj koji mi brani da se smijem!
ScuderiaBull is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2010., 06:54   #13
ScuderiaBull
Drifterator
 
ScuderiaBull Avatar
 
Registracija: Nov 2008.
Postova: 654
Uhhh ode jedna debela kamenčina s leđa i srca!
__________________
Proklet bio taj koji mi brani da se smijem!
ScuderiaBull is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2011., 09:21   #14
daisydai
Registrirani korisnik
 
daisydai Avatar
 
Registracija: Apr 2011.
Postova: 295
Quote:
ScuderiaBull kaže: Pogledaj post

ne mogu si točno ni zamisliti kakve se sve to stvari odvijaju u vašim glavama, jer nikada nisam imao taj problem...

Ja mislim da je veliki udio tog problema upravo odgoj u vašem ranom djetinjstvu,

Ajmo reći da kao maleni niste išli puno po gostima, trgovinama, putovanja itd... tj imali po današnjem standardu poprilično jednoličan život

Gosti su najvjerojatnije dolazili kod vas
Ajmo s promjenama,,,

-osobni izgled/ pojava,
stvarno ne morate imati imalo privlačan izgled,
ali neka jednostavna stvar kao obleka vas može razlikovati od ostalih...

Iziđite van i obucite nekaj šareno
v
kuoutala sam negdje polovicu koja je najbitnija, ostalo nisam mogla niti citati koliko nisi u pravu. ovime te ne mislim vrijedati, vjerovatno neces niti vidjeti ovo jer dizem temu koja je odavno zaboravljena, ali ne bi si mogla pomoci da ovo ne napisem.

prvo kazes da ne mozes niti zamisliti sto se nama dogada, sto je sasvim u redu. paranoju je jako tesko shvatiti, znam jer sam dugo pokusavala objasniti ljudima oko mene how that feels, i nula bodova. i sad, umjesto da semako te vec zanima ova tema, odes informirati o njoj, ti pocnes pisat gluposti da nas roditelji u ranom djetinjstvu nisu vodili sa sobom u ducan i da je to razlog nase paranoje. u prvom postu ti je lijepo objasnjeno koliko je to slozeno i tesko osobi koja se nosi s time, a smatras da je kljuc svega u promijeni stila, kako se moramo osisati, poceti nositi rozo utorkom i crveno srijedom i da ce to sigurno rijesiti nase nesigurnosti, strahove i opterecenja.



eto, imala sam potrebu to napisati, mozda pomogne nekome tko poznaje paranoicnu osobu da ima vise razumijevanja.
__________________
strah me otici iz ove sobe i nikad vise ne osjecati ovo sto osjecam kad sam s tobom.
daisydai is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2011., 19:55   #15
kikakm
Registrirani korisnik
 
Registracija: May 2006.
Postova: 979
ScuderiaBull, sve ti to tako lijepo pišeš, ali meni se, iskreno, čini da si ti pomalo naivan i pre-samouvjeren, što je i razumljivo za adolescentsku dob
Ljudima koji imaju pravih, ozbiljnih psihičkih problema u životu je najmanje potrebno da slušaju priče tipa, obuci nešto novo, upoznaj nekoga novoga...sve će biti ok, samo stavi ružičaste naočale...Tvoja namjera da time želiš zapravo pomoći nekome je lijepa, ali ovime samo odmažeš. No, bilo bi te krasno posuditi u trenucima kad se čovjek osjeća pod pritiskom svakodnevnog stresa, živčanosti i sl., ali bi možda onda pesimizam drugih prešao na tebe što nije ok. Sviđa mi se kako si pozitivno napisao tekst, pogotovo ovo o Cigiju i uveseljavanju drugih
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2012., 12:52   #16
luka0
Registrirani korisnik
 
Registracija: Jun 2012.
Postova: 2
Ja sam prije dva dana otisa u 23:30 na marjan i popea se na jedan mracni put i seta sam tako sam(zna bit i narkomana tu) oblia me hladan znoj ali nisam pocea trcat i kad sam konacno dosa na osvijetljeno misto i spustia se prema gradu nekako sam se dobro osjeca. Zelim rec da me do tad stalno mucila paranoja okreta sam se na ulici jer sam mislia da me neko prati,bilo me strah ljudi al tu vecer kad sam se vraca doma nisam se uopce okrenia tako i proslu vecer a ujutro se budim vesel za razliku od prijasnjih dana kad bi se probudia sa osjecajem "ala opet ovi sugavi dan".
luka0 is offline  
Odgovori s citatom
Sponsored links
Advertisement
 
Advertisement
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Pravila postanja
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smajlići su On
[IMG] kôd je On
HTML kôd je Off

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +1. Trenutno vrijeme je: 03:14.



Powered by vBulletin Version 3.8.4 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2014, Jelsoft Enterprises Ltd.
Site content ©1999-2014 Forum.hr
Ad Management by RedTyger