Zelena Tabla-Male Bare

[sauruss]

Na sutrašnji dan prije 18 godina, 14. rujna 1991., pripadnici Zbora narodne garde (ZNG) i policijskih snaga iz Metkovića, Opuzena, Ploča i općine Gradac među prvima u Hrvatskoj zauzeli su skladište bivše jugoarmije u Malim Barama kod Ploča.

Tom je prigodom zaplijenjena golema količina streljiva, oružja i druge ratne opreme kojom se od jugo-srpske agresije branio Sinj, Zadar, Šibenik, Karlovac, Vukovar, Dubrovnik i drugi hrvatski gradovi.

Također u oružanoj akciji "Zelena tabla - Male Bare" oslobođena je, prva u Hrvatskoj, vojarna bivše jugoarmije, a u akvatoriju pločanske luke izvedena je prva pomorska bitka u Domovinskom ratu, u kojoj su posade plovne dizalice "Birina", tegljača "Kastor" i trajekta "Pelješčanka" nepovratno s tog područja protjerale ratno brodovlje jugomornarice.

Zbog tih i drugih poznatih ratnih zbivanja 14. rujna slavi se i kao Dan grada Ploča.

Ako netko ima više saznanja osobnih ili općenitih neka napiše. A ja ću pomalo vas upoznavati sa ovom veličanstvenom akcijom hrvatskih snaga.

[sauruss]

Vojno-redarstvenom akcijom je zapovjedao general Petar Šimac.
Ciljevi su bili sljedeći:

1. Primarno je ovladati skladištima oružja u Malim Barama. Vojni kompleks Bara obuhvaća 16 zidanih skladišta osiguranih žičanom ogradom. U skladištima je sada pohranjeno sve naoružanje TO Makarske, Vrgorca, Metkovića i Ploča: 4374 puške, 60 RB, 8 MB 60 mm, 10 MB 82 mm, 8 Browninga, 2 Flaka, 8 Oerlikona, 100 PM s pripadajućom garniturom streljiva, te velikom količinom PP mina, ručnih bombi, tromblona i razne vojne opreme. Objekt čuva 16 stražara, tri podoficira, te tri dresirana psa, a osigurava ga visoka promatračnica, dva stražarska mjesta i jedno mitraljesko gnijezdo. Zadatak je opkoliti objekt, otrovati pse i pozvati vojnike na predaju. U slučaju odbijanja — odmah napasti!

2. Komanda garnizona je smještena u luci, u solidnoj dvokatnici, a oko nje nekoliko pomoćnih zgrada. U njima stalno boravi oko 70 vojnika i oficira sa streljačkim naoružanjem. U garažama i na parkiralištu se nalazi 80 kamiona, više prikolica i cisterni, te razne vojne opreme i neutvrđena količina pješačkog naoružanja i streljiva. Objekt osiguravaju tri stražarska mjesta. Zadatak je opkoliti i pozvati na predaju, a u slučaju odbijanja napasti.

3. Divizion od 6 minolovaca usidren u luci Portini opslužuje i brani 150 mornara i oficira s 9 topova 20 mm, te mitraljeskim gnijezdom na brijegu iznad sidrišta. Zadatak je blokirati izlaz luke, s kopna objekte opkoliti, te pregovorima postići predaju minolovaca. U protivnom minolovce uništiti.

4. Tehnička radionica se nadovezuje na ratnu luku i interesantna je zbog četrdesetak topova te više kamiona i strojeva, koji su tu na remontu. Radionica je slabo branjena, te će sama pasti, ako se realiziraju prethodni ciljevi.

5. Dom JNA i skladište pomorskih mina u Tatinji nije se posebno razmatralo, vjerujući kako će se dva stražara koji ih čuvaju predati kad se ostvare prethodni ciljevi.

[sauruss]

Zanimljivo je spomenuti da se je rečena akcija trebala dogoditi dan ranije, dakle 13.rujna.

Odluka: napadamo 13. 9. u 19.15! Odluku je donio štab u nazočnosti P. Šimca, M. Raosa, G. Kovačevića, V. Barbira, B. Miloševića, I. Pavlovića, A. Eraka, B. Vuletića, P. Bezera, Z. Kaleba i Z. Puljića. Svi prisutni su prihvatili precizne zadatke i vrijeme u kojem ih moraju obaviti. Užurbanost i nervoza se nije mogla sakriti, naročito u manevru zauzimanja polaznih položaja. Budući da pripreme nisu ostale neprimijećene obavještajcima JNA, a pismeni nalog za napad iz Ministarstva nismo imali, neki se pokolebaše.
Tog kritičnog dana (13. rujna 1991.) gradonačelnik Metkovića I. Margeta izjavi: Neretva će ostati oaza mira! Ne znam je li čitao izjavu Šešelja o branju mandarina u Neretvi, ali je odbio uključiti 120 Neretljana (pripadnika MUP-a i ZNG-a Metković) u akciju Zelena tabla.

Napad je odgođen.

Međutim, neke već poduzete radnje nisu se dale zaustaviti: 13. 9. u 17 sati je presječen vojni telefonski kabel Ploče—Korčula—Vis, a Mile Budiša sa svojom grupom intenzivira ometanje i prisluškivanje radio i telefonskih veza JNA.
U 18.30 dignut je pokretni most u Omišu, te ponovno spušten. U toj situaciji probija se radio šutnja i traži ministra Bebića. Dana 14. 9. u 8.30 dobija se zapovijed: Danas, bez obzira na sve, plan izvršite!
Konačno, u 14.30 od ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, stiže pismeno odobrenje: Zelena tabla — danas! Kad se proslijedila zapovijed: Sve po istom planu. Početak u 19.15 sati!, svima je laknulo.
U međuvremenu, uočivši našu užurbanost, JNA je tijekom noći između 13. i 14. 9. izvela dodatna miniranja i ojačala straže, a nije se imalo vremena registrirati sve promjene. To će rezultirati izmjenom nekih planova i improvizacijama, te na koncu umanjiti ukupan rezultat akcije.

[žalac_1]

sauruss kaže:

Također u oružanoj akciji "Zelena tabla - Male Bare" oslobođena je, prva u Hrvatskoj, vojarna bivše jugoarmije, a u akvatoriju pločanske luke izvedena je prva pomorska bitka u Domovinskom ratu, u kojoj su posade plovne dizalice "Birina", tegljača "Kastor" i trajekta "Pelješčanka" nepovratno s tog područja protjerale ratno brodovlje jugomornarice.

trajekt, tegljač i dizalica otjerali JRM.
čime?
Ovako sa distance djeluje pomalo čudno i teško je zamisliti sliku di dizalica i putnički trajekt tjeraju vojne brodove pred sobom...jel bilo stradalih?

[Veliki vladar]

žalac_1 kaže:

trajekt, tegljač i dizalica otjerali JRM.
čime?
(ovako sa distance djeluje pomalo čudno i teško je zamisliti sliku di dizalica i putnički trajekt tjeraju vojne brodove pred sobom..malo baca i na komediju)

Ma nije jedina glupost,meni se kosa na glavi dize kod svake proslave rujanskog rata u sibeniku i prica o "oslobadanju" bitnice zirije ribarskim brodovima iz tribunja

(za neupucene,zapovjednik bitnice je bia porijeklom crnogorac koji je prisa na hr.stranu i topove usmjerina na sibenski most sprijecavajuci tenkovima da isti pridu i na brodove koji su trebali izvrsiti pomorsku blokadu grada. Dolazak ribarskih brodova na otok je bilo,ali vise simbolican cin stavljanja pod hrvatsku kontrolu,jer je doticni (inace heroj domovinskog rata) vec danima tuka po srpskim polozajima,a i ta prica ide toliko u besmisao da jedna bitnica moze prekinuti blokadu grada i otirati stvarno impresivnu pomorsku silu,a svega par dana poslije da je pokore tri ribarska broda bez naoruzanja )

[dk1]

mene zanimaju ti minolovci. negdje na internetu sam pročitao da su to bili neki malo veći drveni čamci francuske proizvodnje i da su navodno bili uhvaćeni u klopku u nekoj uvali i da je postavljena sajla koja im je blokirala izlaz. a sad, koliko se takvim pričama može vjerovati.........

[Joppa]

http://www.vjesnik.hr/pdf/2004%5C08%5C25%5C03A3.PDF

Iz te su se vojarne nauruzala i Hercegvina.

[sauruss]

žalac_1 kaže:

trajekt, tegljač i dizalica otjerali JRM.
čime?
Ovako sa distance djeluje pomalo čudno i teško je zamisliti sliku di dizalica i putnički trajekt tjeraju vojne brodove pred sobom...jel bilo stradalih?

moraš imat na umu da JRM ipak nije imala muda opalit po tim civilnim brodovima. pucalo se malo po gradu ali njima je bilo najvažnije da se sklone i otplove do Boke. postojala je šansa da se ti brodovi predaju. Zapovjednik garnizona je bio za to ali kapetani na brodu baš i ne.

i da, postojala je sajla kojom su zaprečavali normalnu plovidbu.

žrtava je bilo, ali ne na moru nego prilikom izvlačenja oružja.

nastavljam dalje..

[sauruss]

U popodnevnim satima 14. rujna sva raspoloživa prijevozna sredstva za potrebe akcije Zelena tabla, kao i vozači u stanju su pripravnosti.
18.30 sati: Blokira se Jadranska magistrala od Makarske do Rogotina, a sve sporedne ceste su pod kontrolom MUP-a.
18.35 sati: Domovi zdravlja i sve ambulante od Metkovića do Ploča i Vrgorca su stavljene u stanje pune pripravnosti.
18.45 sati: Prekidaju se sve telefonske veze, te se počinjem prisluškivati i ometati radioveze JNA.
18.50 sati: Natežu se čelične sajle između rta Višnjice i mula, te blokira izlaz i ulaz u luku Ploče.
19.05 sati: Prekida se opskrba električnom energijom čitave regije donje Neretve.
19.15 sati: Kamion s hrvatskim vojnicima zaustavlja se pred ulazom u Male Bare. Grupa ZNG-a prevrće veliki JEŽ koji štiti ulaz. Pregovori su potrajali 7 minuta, a onda trojica podoficira i 16 vojnika odlože oružje i bez ispaljenog metka predaju objekat. Ovim je završena tek polovina posla. Sad nastupa ukrcaj oružja i vojne opreme na kamione, koji su po dogovoru pristizali. U ovaj posao se uključe svi vojnici koji se zatekoše u Barama, ali se zbog suženog manevarskog prostora ukrcaj i odvoz odvijao sporo. Iz luke se čula rafalna i topovska paljba, što je govorilo da posao s komandom garnizona i ratnom lukom ne teče glatko.

[sauruss]

22.00 sata: Ploče nadlijeću avioni dajući na znanje da je komanda garnizona probila informativnu blokadu. U drugom naletu avioni baciše svjetleće bombe na zamraćene Ploče. Čitava luka, grad i vojni objekti i naši kamioni na ukrcaju postadoše vidljivi kao usred podneva. Ostavši bez zaštite mraka, očekujući raketni udar, dijelom ljudstva ovlada panika. Razbježaše se.

Pokušaj prebacivanja rezervnih snaga i intenziviranja ukrcaja tek je djelomično uspio. Nije se moglo dohvatiti sve, budući su walkie-talkie uređaji, koji su se koristili čitav dan, jedan po jedan crkavali.
Do 23.00 sata se ipak izvuklo 31 kamiona oružja, streljiva i opreme.
U 23.10 sata počelo je raketiranje luke, Malih Bara, ceste Baćina-Ploče i zatečenih vozila. Već u prvom naletu teško je ranjen Ante Vrdoljak iz Sinja, vozač Jadrantransa. (Napomenuti je da su u akciji Zelena tabla najveći dio tereta preuzeli vozači i kamioni Jadrantransa, koje je odlično organizirao i vodio Marko Luetić). Odmah je preuzet od sanitetske ekipe i upućen u KBC Split.
Sad nastaje trka s vremenom. Kola Hitne pomoći unatoč kontrolama i brojnim krivinama udaljenost od Ploča do Omiša prelaze za jedan sat i staju. Most na Cetini je dignut. Psovke i škripa. Automobil okreće put Vrulje i Gata. Ante krvari, gubi svijest i posljednju bitku za život.
U međuvremenu naleti se ponavljaju svakih 30 do 40 minuta i nastavljaju do zore. U trenucima raketiranja skakalo se u obližnje škrape i ljubilo kamen, dok su preko letjeli komadi betona, kamenja i drvlja. Gorjela su vrata, prozori, grmlje, trava. U intervalima između napada, opaljene kose i iskidane odjeće drhtavim rukama se grabilo puške, mine, športska krila, bilo što i ponovno skakalo u škrape. U ovoj gimnastici života, pakla i smrti, vikom i psovkama se hrabrilo sebe i izdržalo se do 4 sata. Izvučeno je još 15 kamiona razne vojne opreme i zatim se napustio pakao Malih Bara.

[sauruss]

I sutradan (15. 9.) jugoslavenska avijacija je nastavila bombardirati skladišta i uništavati vojnu opremu kako ne bi došla u hrvatske ruke. Izlažući se smrtnoj opasnosti, neorganizirani su pojedinci upadali u skladišta i raznosili materijal, čije putove kasnije nismo mogli kontrolirati.
Tom prigodom su dvojica građana poginula, a izvučen je iz uskog škripa i jedan polumrtav zastavnik JNA. Pošto se pribrao od šoka, ispričao je kako je u onoj rupi proveo 17 sati, doživo 80 udara bombi raketa, zatim se onesvijestio.
Zahvaljujući sretnim okolnostima ili dobrim zaklonima, svih 16 vojnika JNA je preživjelo raketiranje. Tako pocijepane odjeće, opaljenih lica, kose i obrva prebačeni su u hotel Narona u Metković. Poslije liječničkog pregleda i oporavka, preodjeveni u građanaska odijela krenuli su svojim kućama.
Cijeni se da je iz Bara izvučeno: 4800 pušaka, 20 PA topova, 190 PM, veće količine zolja, 500 pištolja, tisuće trombolona, ručnih bombi, mina, raznog streljiva. Sveukupno, više od 300 tona raznog ratnog materijala.

Iako rezultati u ostalim vojnim objektima nisu bili spektakularni, akcija Zelena tabla je poslije dva dana naknadnih pregovora dovela do predaje svih vojnih objekata hrvatskim vlastima u kojima je poslije evakuacije JNA ostalo 120 kamiona i drugih vozila, 84 topa 20 i 40 m/m te mnoštvo razne vojne opreme i streljiva.

[sauruss]

A evo šta se istovremeno događalo u ostalim objektima JNA:

U 19.05 sati Milivoj Jelić na kamionima je poveo grupu ZNG-a k bazi Šestog diviziona minolovaca. Približili smo se s namjerom pregovora o uvjetima predaje, pričao je kasnije Jelić. Na nas je odmah osuta mitraljeska vatra.
Računajući i s tom mogućnošću, kamione smo obložili čeličnim limovima i bez žrtava izdržali prvi udar. Tada su sa šest usidrenih minolovaca zapucali 20 m/m topovima, na sreću neprecizno. Granate su letjele iznad nas, padale po gradu i cesti. U tom je trenutku grupa V. Barbira s mora zapucala po minolovcima. U međuvremenu smo i mi zauzeli povoljne pozicije i otvorili vatru. Vidjeli smo posadu kako skače s brodova i bježi u betonske zaklone na obali. Odatle su nastavili pružati žilav otpor, ali napušteni brodovi na sidrištu su nam nudili izglednije pozicije za pregovore.
S presječenim komunikacijama (bar smo mi tako mislili), opkoljeni mornari u bazi minolovaca nisu imali baš nikakvih šansi. Očekujući da shvate bezizlaznu poziciju, a s ciljem preuzimanja neoštećenih brodova i čuvajući vlastite ljude, nismo forsirali napad. Pogađanje o uvjetima predaje se odužilo na jedan, a zatim na čitava dva sata. Počeli smo gubiti živce, a kad su u 22.00 sata preko nas preletjeli avioni i bacili svjetleće bombe, shvatili smo da smo izigrani. Sad smo možda imali vremena tek onesposobiti minolovce.

Zapucali smo po njima iz svega što smo imali. Tri su minolovca planula, a četvrtog je Suad Hasanbašić probušio ispod vodne crte tek uzetom zoljom iz skladišta Malih Bara i onesposobio za manevar. Plamen s minolovca spojio se s bljeskovima svjetlećih bombi, a onda poče raketiranje. Uskoro su dojurili torpedni čamci (vjerojatno s Visa), presjekli čeličnu sajlu i otvorili izlaz iz luke.

[pp5d6]

Značajna akcija za hrvatski jug u to doba s obziorm da se u skladištu Male bare čuvalo oruzje TO puno okolnih općina tj. gradova. Još važnije u toj akciji se HRM dočepao vrlo učinkovitog oružja -morskih mina SAG2,TEP-ova i druge opreme.
Malo je poznato da su lučki radnici ogranizirani tajno u postrojbu ZNG izveli prije ove akcije kroz srpanj i kolovoz 1991 ukupno tri akcije :Zbrojovka (krali automatske puške koje su preko luke Ploče izvozili Mađari),Barut (ukrali 500 tona baruta ) i Pšenica (ukrali 4,5 milijuna tona pšenice) te je s njima Hrvatska plaćala oružje pod embargom.
Čelnici Ploča-krizni stab i gradonačelnik i šef policije nisu htjeli čuti za sukob sa JNA/JRM.
Na sastanku 13.09.91 dan prije akcije kod svećenika Ljube na Vlaki kod Opuzena donešena je odluka za napad. na to je načelnik policije iz Ploča Ante Erak, jer je kasnio na ovaj sastanak koji je počeo u podne a dolazio je na njega sa sastanka kriznog staba Ploče, izjavio da će streljati svakog tko uđe u sukob s vojskom.
Na to mu je Petar Štimac odgovorio da će biti ustreljen svatko tko se akciji bude protivio.

[sauruss]

pp5d6 kaže:

Čelnici Ploča-krizni stab i gradonačelnik i šef policije nisu htjeli čuti za sukob sa JNA/JRM.
Na sastanku 13.09.91 dan prije akcije kod svećenika Ljube na Vlaki kod Opuzena donešena je odluka za napad. na to je načelnik policije iz Ploča Ante Erak, jer je kasnio na ovaj sastanak koji je počeo u podne a dolazio je na njega sa sastanka kriznog staba Ploče, izjavio da će streljati svakog tko uđe u sukob s vojskom.
Na to mu je Petar Štimac odgovorio da će biti ustreljen svatko tko se akciji bude protivio.

neću biti ničiji odvjetnik ali mislim da su gradonačelnik i načelnik policije prvenstveno mislili na sigurnost građana i nisu željeli ulaziti u otvorene sukobe sa JNA. jer nikad nisi znao kakva se budala nalazi sa druge strane. ploče je moglo biti sravnjeno sa zemljom da je bio neki psihopata na JNA strani. ali o tome ću još pisati. sad ću nastaviti sa kronološkim zbivanjima po sjećanjima generala Petra Šimca (s kojim sam baš jučer, na dan grada imao priliku razgovarati jedno 15 tak minuta)

[sauruss]

Petar Šimac tako govori:

Ni s komandom garnizona nismo imali više sreće. U noći odgođene akcije (13./14. rujna) izgubljen je moment iznenađenja, te je JNA dodatno minirala sve prilaze komandi i našu aktivnost zadržala na odstojanju. Poziv na predaju dočekan je rafalnom paljbom, na koju smo mi uzvraćali držeći komandu u okruženju sve do preleta aviona i početka raketiranja. Tada smo se povukli na polazne položaje.
— Iz navedenoga slijedi da kombinirani napad na garnizon Ploče nije bio iznenađenje za JNA, pa začuđuje brza predaja skladišta u Malim Barama?
— Akcija Zelena tabla nije nikad u cijelosti provaljena, a kad je prestala biti iznenađenje, ostalo je premalo vremena i ljudstva i prostora (garnizon JNA je bio praktično opkoljen) za uspješno suprotstavljanje. Skladišta u Malim Barama su bila primarni cilj, i mi bismo ga ostvarili bez obzira na žrtve. Nije ih bilo zahvaljujući našem čovjeku koji se nalazio u objektu i pripremao predaju. To je onaj zastavnik za kojim smo tragali i izvukli ga iz škripa. Nađen je u potpunom šoku, koji je doživio ne samo zbog raketiranja nego i moralnih dilema. Istražujući generalije svih vojnika u Barama, saznali smo kako upravo taj zastavnik ima zeta u našim postrojbama. Psihološkim marketingom smo ga privoljeli na suradnju, jamčili anonimnost, a poslije osigurali egzistenciju.
— A gdje ste se nalazili Vi za vrijeme čitave akcije?
— Rukovodio sam akcijom iz prostorija MUP-a Ploča, sve do prvog raketiranja. U 23.10 sam napustio štab i dojurio u Male Bare, te s Goranom nastavio rad u intervalima raketiranja do 4 sata. Tada sam fizički i psihički iscrpljen, s najizdržljivijim sudionicima akcije, napustio Bare.

[sauruss]

17. rujna 1991. Ploče su i službeno oslobođene, a svi objekti s preostalom opremom su predani u ruke hrvatskih vlasti. Unatoč nekim pogrešnim procjenama i mjestimičnog oklijevanja, ukupne materijalne rezultate povećava i moralni efekt oslobađanja, te ih vrednujem vrlo dobrim. Riskirajući život, Hrvoje Šakota je kamerom pratio našu akciju, te je već 16. rujna 1991. verificirana na HTV-u.

Taj moralni učinak cijenim jednako vrijednim materijalnom učinku, a on je vojnom opremom ojačao naše snage u Dalmaciji za čitavih 150 posto. Zelena tabla je imala i strateške posljedice, osujetivši namjere JNA da prodre iz Mostara dolinom Neretve i odvoji južnu Dalmaciju.

[sauruss]

A šta se tiče akcije zbrojovka, rezultati su bili sljedeći:

Zbrojovka, koja je izvršena 22./23. srpnja 1991. godine. Tada smo iz izvoznog kontingenta oružja oduzeli 2000 pušaka i 126 tona streljiva. Tim oružjem je naoružana 113. br. ZNG-a u Šibeniku, s 860 pušaka i 35 tona streljiva, 4 br. ZNG-a, sa 650 pušaka i 40 tona streljiva, druge brigade i postrojbe HV-a u Dalmaciji, a dio je upućen i u Zagreb za osiguranje Predsjedničkih dvora (o akciji Zbrojevka u svemu je bilo upoznato Ministarstvo obrane i zapovjednik 4. br. ZNG-a general u mirovini Ivo Jelić, koji su i vodili akciju). Za uspjeh obiju akcija dugujem zahvalnost ne samo ljudima uz mene, nego i čitavome narodu doline Neretve, bez čije potpore akcija ne bi uspjela. Zbog konspirativnih razloga nismo ih smjeli obavijestiti o predstojećim akcijama. Strpljivo su podnijeli dane neizvjesnosti, strahujući za goli život.

[pp5d6]

Jeste li saznali tko je ukrao ronilačku opremu za pomorske diverzante vrijedne 1 milijun DEM-a koje HRM nije našla a bila je u skladištima ?
Što se 72 mm sajle tiče tamo je dar mar radila RTOP-404 pod zapovjedništvom Horvata koja je pramčnim topom cal.57 mm radila dosta problema .

[sauruss]

mislim da je javna tajna tko je maznuo tu opremu. uglavnom, poslije akcije je bilo mnogo kriminala gdje su se dosta obogatili sad a već ugledni ljudi. ali jbg, šuti se.
no, to ne umanjuje hrabrost onih koji su išli sa časnim namjerama.
da ne bi ušli u politiku, sutra ću staviti intervju sa tadašnjim zapovjednikom garnizona JNA. da se čuje i njegova strana.

[vonpauluss]

[QUOTE=sauruss;22586842]mislim da je javna tajna tko je maznuo tu opremu. uglavnom, poslije akcije je bilo mnogo kriminala gdje su se dosta obogatili sad a već ugledni ljudi. ali jbg, šuti se.
no, to ne umanjuje hrabrost onih koji su išli sa časnim namjerama.
da ne bi ušli u politiku, sutra ću staviti intervju sa tadašnjim zapovjednikom garnizona JNA. da se čuje i njegova strana.

evo ovo mene boli,kazes da je javna tajna tko je krao opremu za ronjenje (valjda se i obogatio s njom)a sa druge strane hrabrost se ne moze jesti,oni koji su u tom trenutku krvarili da se domognu oruzja i opreme za daljnje ratovanje su stavljali glavu na nakovanj da bi drugi uzimali ono sto ce im trebati posli rata da bi se osigurali,danas siguran sam barem 2 od onih fanitaika koji su prvi ulazili u vojarnu po oruzje, danas,skupljaju boce po kontejnerima jer BUDALE GINU ZA IDEALE a ti nemoj reci javnu tajnu , ma reci tko ih sisa imenom i prezimenom,i sam si napomenuo most u Omisu kiji je bio dignut i heroj je izgubio zivot ,to te ljuti a ovo ne ?????
Ne znam tko su oni mada kazes da su javna tajna ,nisam s tih podrucja ali slicno ima i kod nas,reci imenom i prezimenom ,ovako,mi smo vodili rat oni su krali.......