Dragi roditelji evo jedna korisna vijest,ako su vas zadesile tužne okolnosti, za vas čija su dječica na bolničkom liječenju u Zagrebu,a živite u nekom drugom gradu/dijelu Hrvatske.
http://www.zupa-jordanovac.hr/
Evo moga iskustva,ukratko.
copy/paste sa drugog foruma:
"Iz osobnog iskustva znam kako je teško mjesecima biti kod ljudi koje nisam poznavala(poznanici), koji su nas primili kad mi je Mia bila na Rebru.I na kraju krajeva nas je i koštalo.Stanovala sam u Stupniku kod emezzete(još malo iza).
A da ne govorim da sam bila tek poslije carskog i da je bila ciča zima,a morala sam pješačiti do prve bus stanice,pa busom, pa onda tek tramvajem i opet busom(češće pješke) do Rebra,oko 1,5-2 sata mi je trebalo da dođem svaki dan do moje mrvice,tako i nazad.
Buđenje je bilo oko 5 h,a povratak oko 22 sata kako kad,u prosjeku 17 sati na nogama.Ne pitajte me kada sam jela,pila...jer neznam.
Bila sam očajna i iscrpljena,i to je primjetila jedna sestra na genetici i uplašila se za mene,tada mi je rekla za prihvatilište za majke u župi sv.Barbare u krugu Rebra i uputila me kod svećenika(hvala joj na tome).Nakon tjedan dana sam dobila sobicu u prihvatilištu i bila sam blizu svojoj malenoj mrvici,tad sam se počela skupljati snagu za dalje,jer nas je čekala još jedna operacija srca u Linzu i boravak od mjesec dana u toj bolnici.
Boraveći na Rebru vidjela sam jako puno tužnih roditelja bolesne dječice koji nemaju izbora,plačaju smještaj ili putuju svaki dan to je strašno."
Eto nadam se da će ova informacija barem nekome pomoći,i molim Boga da nitko ovako nešto tužno i teško ne mora proći u životu!!!
Linearni mod
