Vrlo blizu sam toga da nagovorim roditelje da nam kupe psa. Ok, oni ne žele nikakvu odgovornost i slično, ali ja čvrsto stojim iza toga da ću se JA brinuti o njemu.
E sada, voljela bih kad bi mi neko malo približio..
U obzir dolaze samo mali kućni psi, kao jorkširski terijer, maltezer i sl. Kojeg je najlakše naučiti pravila ponašanja?
Muški ili ženski pas? Čula sam da su ženske nježnije, ne obilježavaju teritoriju i sl.
Pas bi naravno ostajao sam kod kuće par sati, da li je to problem? Hoće li gristi namještaj, prosipati stvari..? Može li se desiti da povuče neki ormar na sebe? Svaki odgovor mi je jako važan. Hvala.
Vrlo blizu sam toga da nagovorim roditelje da nam kupe psa. Ok, oni ne žele nikakvu odgovornost i slično, ali ja čvrsto stojim iza toga da ću se JA brinuti o njemu.
E sada, voljela bih kad bi mi neko malo približio..
U obzir dolaze samo mali kućni psi, kao jorkširski terijer, maltezer i sl. Kojeg je najlakše naučiti pravila ponašanja?
Muški ili ženski pas? Čula sam da su ženske nježnije, ne obilježavaju teritoriju i sl.
Pas bi naravno ostajao sam kod kuće par sati, da li je to problem? Hoće li gristi namještaj, prosipati stvari..? Može li se desiti da povuče neki ormar na sebe? Svaki odgovor mi je jako važan. Hvala.
kupi jazavcara ostrodlakog.
a za ovo dal ce grist namjestaj sve ovisi kak ces ga naucit...ak ces mu sve dozvoljavat i koji put ga ne pospotat on te nece nista slusat...moras imat autoritet neki...(uf al sam to srocio XD)
kupi jazavcara ostrodlakog.
a za ovo dal ce grist namjestaj sve ovisi kak ces ga naucit...ak ces mu sve dozvoljavat i koji put ga ne pospotat on te nece nista slusat...moras imat autoritet neki...(uf al sam to srocio XD)
Hmmm.. Evo sad gledam slike manjih pasa.. Ostrodlaki jazavičar mi je nekako, ne znam.. Kako god okrenem maltezer mi dođe kao najslađi.
Aha, znači odgoj što dobije u prvih par sedmica je ključni? Nikako ga ne bih mogla tući, ili vrištati na njega.. Čula sam kao kad obavi nuždu tamo gdje ne treba, zabiješ mu njušku u to. Čini mi se APSOLUTNO SULUDO
Da kao vlasnik četveromjesečnog šteneta pomognem malo kojim dobronamjernim savjetom: štene bi trebalo svakih sat i pol do dva voditi van da obavi nuždu, poslije igre, spavanja, jela, ujutro kad se probudi i prije spavanja navečer. Dosta puta će to štene obaviit u kući, u tom trenutku dovoljno je reći ne i iznijeti štene van da obavi nuždu, a nakon toga ga obavezno pohvaliti Također, svaka štene voli grickati stvari po kući, kao i ruke i noge vlasnice (ono to smatra igrom), a i novi zubi počinju izbijati u dobi od četiri mjeseca. U tom slučaju, oper je dovoljno reći ne i umjesto cipele ili nogavice dati mu igračku da se igra Sretno s novim članom obitelji
__________________
"Ako u raju nema pasa, onda kad umrem želim ići tamo gdje je moj pas!"
Imam mješanca jazavčara starog oko 4 mjeseca. Nas je 2 i odrasli smo ljudi. Složili smo se da želimo psa. Unatoč tome, teško je. Zapravo, sad, nakon 2 tjedna što je kod nas, sad je lakše. Prve 2 noći je vrištala za mamom, onda smo ju stavili da spava u našoj spavaćoj što ju je smirilo, nakon toga smo ju premjestili nazad u hodnik. Dvije noći je lajala i cvilila po pola sata i sva sreća to je bilo sve. A košaru si je dovukla na prag spavaće, valjda da nam bude bliže. Oboje smo bili umorni i neispavani. Osjećala sam se kao da imam bebu. Moraš utvrditi točan raspored, u koliko sati ćeš joj davati jelo, bit ćete obje mirnije, a ne da pas bude nervozan od iščekivanja kad će dobiti. Vodimo ju na wc (van) i prije i poslije jela i još i između. Radije ju izvedem van nego da ribam cijelu kuću svakih pola sata. Sad već kužimo kad treba ići, počne njuškati i zavlačiti se pod stol i slično. Ako si ti odlučila preuzeti svu odgovornost za psa preporučujem ti da pričekaš do recimo Uskršnjih praznika, ili bar da uzmeš psa petkom tako da ima malo vremena da se naikne na novu okolinu.
Ako ti mogu dati savjet-radije si uzmi velikog psa, npr zlatnog retrivera, oni su ti daleko mirniji i poslusniji od bilokojeg mini psa. Cak bih rekla da mu nije potreban niti nesto veci zivotni prostor. Uz naravno setnje barem jednom dnevno, uz jos nekoliko izlazaka makar samo pred kucu da obavi nuzdu.
Sto se tice papanja namjestaja, cipela i sl, to mozes ocekivati od svakog steneta, preporucam da koristis metodu upozoravanja ozbiljnim dubokim glasom dok ga gledas direkt u oci, ja sam svoje pse tako odgajala i pali. Agresivne metode samo naprave histericnog psa koji ce jedva docekati par minuta samo da ti okusi trosjed i zapisa fotelju. . .
Za kraj, kada si se vec odlucila uzeti psa, preporucila bih ti da odes do lokalnog azila, em sto mozes naci psa koji je mozda vec i odgojen, a da ne govorimo da time cinis dobro djelo i imas prijatelja koji ti je odan do groba...
Zelim ti puno srece i smijeha sa svojim novim cetveronoznim frendicem!
__________________
assumption is the mother of all f***ups!
Gledaj, čistokrvni psi imaju bube u glavi i žute minute. Često su samovoljni, nisu toliko privrženi i neposlušniji. Dok su mješanci puno više privrženi, mirniji, poslušniji i daju više ljubav. Evo imaš na forumu
samo jedan savjet: nemoj kupovati psa, radije udomi!
iz osobnog iskustva, ako si normalna osoba, bit ce ti bitnija osobnost tvog psa nego vanjski izgled i status na livadi "to je ona sa cistokrvnim necim". zato ako vec uzimas psa ucini dobro djelo i spasi psica koji nema nikoga. to su uvijek najbolji psi.
Točno, usput čistokrvni znaju biti živčani, ovi su smireni. Poslala sam ti PM, pa mi pliz odgovori na moj broj moba. Idem doktorici i neću biti na netu. Možemo se dogovoriti oko pojedinosti i mogu ti pomoći oko psića jer znam puno o njima.
samo jedan savjet: nemoj kupovati psa, radije udomi!
iz osobnog iskustva, ako si normalna osoba, bit ce ti bitnija osobnost tvog psa nego vanjski izgled i status na livadi "to je ona sa cistokrvnim necim". zato ako vec uzimas psa ucini dobro djelo i spasi psica koji nema nikoga. to su uvijek najbolji psi.
Točno, usput čistokrvni znaju biti živčani, ovi su smireni. Poslala sam ti PM, pa mi pliz odgovori na moj broj moba. Idem doktorici i neću biti na netu. Možemo se dogovoriti oko pojedinosti i mogu ti pomoći oko psića jer znam puno o njima.
I dok apsolutno odobravam, stovise podrzavam udomljavanje zivotinja iz azila, ovo je totalni nonsens (kao i prijasnji post Spiritovke). Svaki pas ima svoju osobnost, neovisno o "standardu pasmine" ili porijeklu.
Dok god je pas, macka ili koji drugi ljubimac good match s karakterom i navikama vlasnika, i dok god se taj vlasnik/ca odnosi dobro i brine za svog ljubimca, I say go for it, neovisno o "cistoci" porijekla.
Naravno, prije odluke o dolasku ljubimca u tvoj zivot, svakako se informiraj i saznaj sto je vise moguce - meni je to oduzelo godinu dana zivota prije same odluke
kupi jazavcara ostrodlakog.
a za ovo dal ce grist namjestaj sve ovisi kak ces ga naucit...ak ces mu sve dozvoljavat i koji put ga ne pospotat on te nece nista slusat...moras imat autoritet neki...(uf al sam to srocio XD)
jako je pametno nekome tko nema blage veze o psima preporučivati jazavčara
__________________
Zajeb s nesanicom je u tome što ti imaš vremena, a svi drugi spavaju :D
Gledaj, čistokrvni psi imaju bube u glavi i žute minute. Često su samovoljni, nisu toliko privrženi i neposlušniji. Dok su mješanci puno više privrženi, mirniji, poslušniji i daju više ljubav.
Isuse sveti... otkud natrkelja toliko gluposti! Pas je pas, čistokrvan ili mješanac, kako ga odgojiš takav će biti. Naravno, postoje određene pasminske karakteristike, ali ako spariš dva, kako ti kažeš "čistokrvna živčenjaka" misliš li zaista da ćeš dobiti mješanca koji će biti mrtvo puhalo? I ovo da mješanci i psi iz azila daju više ljubavi je obični marketinški trik da se nekom uvali pas iz azila. Sorry, nemoj me krivo shvatiti, imam dva udomljena psa i oni su ko nebo i zemlja, jedna zakeljena za mene ko čičak, a drugi mali vjetropir. Imala sam i pseto s pedigreom, privrženije od svih do sad skupa.
Nego, da curi odgovorimo na pitanje. Da, štenad piša, kenja, uništava, psi se linjaju, zmažu se, prde i smrde. Ovisi o tome koliko se brineš za njih. U fazi odrastanja, štenje će žvakati cipele, šlape, kablove, štošta - jer mu rastu zubići ko i malom djetetu ili jer je samo pa tako ubija vrijeme. Ako nabaviš Yorkija, ne brini, neće pomicati namještaj sa svoje cca kile nema baš toliko snage Ono što je bitno je da prilikom nabave šteneta obavezno uzmeš dva tjedna godišnjeg/slobodno da mu se možeš u potpunosti posvetiti i početi ga privikavati na osnovne stvari. Na pišanje se tako malog psa vodi svakih sat i po do dva, učiš ga da boravi u boxu (ograđenom prostoru) dok te nema i koješta još. Imaš puno u topicu "štene dolazi".
..i cijela obitelj sudjeluje u odgoju pasa i istog moraju svi željeti. Ne govorim o dogovoru tko će kad vani s njim/njom, ili tko će skupit govance sa poda (iako je i to dio svakodnevnice kad pas dođe u kuću), već prvenstveno o odgoju i onom psećem feelingu da je dobrodošao tu gdje jest i voljen. Jer ako će netko od ukućana vječito psa šikanirati i doživljavati ga kao smetnju, pas će to osjetiti i neće biti sretan. Ista stvar s odgojem. Ono što je jednom "Ne" je uvijek tako i od svih ukućana. Nema smisla da jedan kaže jedno psu, a drugi drugo. Tako da će sigurno cijela obitelj, netko više netko manje, ali SVI, biti uključeni u život psića. Razmisli i o tome, dogovor s ukućanima je tu bitan, nikakvo nagovaranje.
Koliko imaš godina? Psi žive dugo i teško je sada znati što će život donjeti za 5-10-15 godina, ali treba razmišljati unaprijed. Recimo, ako si sada srednja škola, gdje će psić ako odeš na fakultet u drugi grad, i slično. Ista stvar s troškovima. Najlakše je psa nabaviti, ali onda kreću svakodnevni troškovi, a treba razmišljati i o izvanrednim troškovima (npr. ako mu zatreba veterinar).
Eto malo natuknica za razmišljanje. Odluka je velika i bitna, imati psa je velika odgovornost i "posao", polako i pametno odlučite svi zajedno o tome. A tek nakon toga kreće raspitivanje o pasminama (i skupljanje novaca za kupnju iz provjerene uzgajivčnice) ili raspitivanje o psićima koji se poklanjaju.
ja isto jako zelim imati psa. mama je skorz uz mene ako to bubu odredene pasmine,a tata je jedva popustio ali nece imati veze s njim jer misli da ce taj pas ko zna di zavrsiti. vac vise od godinu dana zelim psa, u to vrijeme sam citao knjige o njima gledao koju cu pasminu posto zivimo u stanu. i sad kad imam dozvolu cu skupit malo novca i kupiti odlicnog en. bulldoga cim mi zavrsi skola jer tad imam najvise vremena. a ta pasmina mi najvise pase tamo gdje zivim i koliko se mogu brinit o njemu... Da li mi je bolji muski ili zenski? koja je najveca steta sto moze napraviti( neki mi kazu da bulldozi nista nerade da samo spavaju, a neki obratno), koliko ga treba setat( jer znam neke kojima se ni neda setat nego samo spavaju), i oko cega se sve treban brinuti
U ovakvim slucajevima kad klinci zele psa, radije si nabavi macku Pas je obaveza, isto kao dijete. Poslije četvrte godine ne mozes odustati od njega. Kazem ti kupi ribice ili macku, ako ti roditelji nisu spremni pomoc
__________________
Ne znam što pričam, ali znam da je istina
Otkad znam za sebe imam ovaj problem I znam kako je to kad želiš psa a drugi članovi obitelji to ne odobravaju ili jedva na to pristanu (naravno nikada u potpunosti nisu za to).. Od malena želim psa ali moj tata je jako protiv toga da pas bude s nama u stanu.. kaže da je kao mali imao astmu i da mu je sve to vjerojatno izazvala pseća dlaka.. Ali nagovarala sam ja njega na psa dobrih 15ak godina.. Znala sam ih onako na moru pokupit na cesti pa dovest i sve je ok dok su oni u dvorištu. On smatra da je pas za dvorište a nikako za stan! I koliko god ja našla minijaturnog psa on se nikada nije složio s tim da on bude s nama u stanu.. Mama je još nekako pristala ali ni jedan ni drugi baš nisu bili oduševljeni tom idejom.. Tek kad sam se odselila sam bez straha i grižnje savjesti mogla udomiti jednog.. Odlučila sam se udomiti psa zato što mi nije jasno kako ljudi mogu biti takvi prema životinjama i jednostavno mi je nepojmljivo dati hrpu love za nekog malog psa.. Sada živim u kući s dvorištem ali naša mala rea je s nama u kući.. i uživa! Dođemo mi i kod mog tate i voli ju on, poigraju se..ali on nakon toga odma pere ruke!
Hvala svima na odgovorima.
Da, jesam, srednja sam škola. I sad za sad, nemam želju ići u bilo koji drugi grad da studiram. Živim u Sarajevu, i tu ću upisati fakultet.
Mačke.. Ma nisu mi one slatke kao psi, nekako mi se čini da žele biti gospodari, a ne kućni ljubimci. Ribice sam imala, i one su mi više kao ukras, nego kao životinje. Pas je ipak pas.
Još ću se malo informisati, čitati, gledati, i onda odlučiti. Sad čitam onu temu "Štene dolazi".. Vidim da nije nimalo jednostavno, ali.. Mogu ja to.
Vjeruj mi sama bez pristanka svojih roditelja ne možeš!
Znam..
Dobre vijesti.. Tata koji je imao najviše protiv psa u kući, polako mi se čini da pristajee..
Samo žele vidjeti da moja želja za psom nije hir, nego da ga zaista želim, i da poslije 2-3 mjeseca neću odustati. I NEĆU.
Oni ne žele obavezu, da ga moraju šetat rano ujutro i naveče. Misle da će meni dosaditi, i da će oni umorni poslije posla morati brinuti još i oko psa. Al neće. Čak sam napravila i isprintala pravi mali dokument, i potpisala se.
Kako god okrenem maltezer mi dođe kao najslađi. 
Također, svaka štene voli grickati stvari po kući, kao i ruke i noge vlasnice (ono to smatra igrom), a i novi zubi počinju izbijati u dobi od četiri mjeseca. U tom slučaju, oper je dovoljno reći ne i umjesto cipele ili nogavice dati mu igračku da se igra
I znam kako je to kad želiš psa a drugi članovi obitelji to ne odobravaju ili jedva na to pristanu (naravno nikada u potpunosti nisu za to).. Od malena želim psa ali moj tata je jako protiv toga da pas bude s nama u stanu.. kaže da je kao mali imao astmu i da mu je sve to vjerojatno izazvala pseća dlaka.. Ali nagovarala sam ja njega na psa dobrih 15ak godina.. Znala sam ih onako na moru pokupit na cesti pa dovest i sve je ok dok su oni u dvorištu. On smatra da je pas za dvorište a nikako za stan! I koliko god ja našla minijaturnog psa on se nikada nije složio s tim da on bude s nama u stanu.. Mama je još nekako pristala ali ni jedan ni drugi baš nisu bili oduševljeni tom idejom.. Tek kad sam se odselila sam bez straha i grižnje savjesti mogla udomiti jednog.. Odlučila sam se udomiti psa zato što mi nije jasno kako ljudi mogu biti takvi prema životinjama i jednostavno mi je nepojmljivo dati hrpu love za nekog malog psa.. Sada živim u kući s dvorištem ali naša mala rea je s nama u kući.. i uživa! Dođemo mi i kod mog tate i voli ju on, poigraju se..ali on nakon toga odma pere ruke!
Linearni mod
