Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest > Domovinski rat

Domovinski rat Domovinski rat bez politike

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.03.2013., 03:18   #21
iz prve ruke...

Quote:
Bobi Bobic kaže: Pogledaj post
Pozdrav!

"ISTINE" o vama:
1. Niste krenuli na Lovsku (to svi pišu).
2. Merčep je slomio nogu u prometnoj nezgodi pa niste krenuli.
3. Krenuli ste ali u krivom smijeru, a Merčep je ranjen u nogu.
4. Ti pišeš (ako sam dobro shvatio) da ste tog 29.10.91. napali Lovsku, a
Merčep ranjen.
Haj!
Dobit češ p.p,jer sad u ove sate nemam živaca raspravljati, isto ti je pitaš "žacka" ili mene ,No izdajnika smo imali i mi, te smo čuli sva naša imena jer smo lovili tranzistorima radio Petrovu Goru, da li se vaš taj OG Posavko zvao sa N.?
1-iz Bujavice smo prvotno artiljerijom dobrano gađali Lovsku (i mislili smo da smo ju malte ne odradili)...cilj je bio do mraka stići tamo,premda su putem snajperi vrlo precizno šorali po nama što nam je uzelo odviše vremena ,stigli JESMO , ali su nam naša dva tenka razbucali,jedina dva kaj smo ih imali , ostali su na cesti u plamenu, dozivali smo tenkiste za koje smo mislili da se kriju u kuruzi,( ali nismo znali da su ih čejeni već...) no javljali su se domaći čejeni i glasovno glumatali naše,jer je več bio mrak(zamračenje) predstavljali smo se uporno,ali čim bi došli do kuruze opetovano bi osuli rafalnu po nama(tek smo poslije skontali)....i zabole me "kaj to svi tak pišu" možemo se u krajnjoj liniji upoznati da ti DOKAŽEM.
2-Laž. Merčep je neposredno prije, imao saobračajku s natučenjem i razguljen obraz i čelo (što se vidi na nekim fotkama),imao je prilikom akcije crni jednodjelni kombinenzon tada,ranjen sa prostrijelnom ranom bicepsa odmah na poč. akcije,prethodno je osobno sa grudobrana skinuo čejena. Koliko znam (a znamo se dostatno) nikada nije imal slomljenu nogu ili istu u gipsu.
3-pa i 4 - Rezime( da skratim) u istome dvorištu rasulo, nema zapovj. ...,izmiješani smo bili sa čejenima,...ranjeni dozivaju...,samo vidiš sjene i vatru iz kalića kada puca, ne znaš na koga da pucaš da ne pogodiš svoga,..moraš se raštrkati,ali kuda pak?... ha,pakao?(adrenalin me tada peglao,pa me strah ulovio tek pri snu) sječam se ugl. kada smo se povlačili kroz bostan, da je Lovska zajedno sa našim tenkovima gorjela...E,sada ono kaj bi ti možda bilo bitno,Nakon Tome mjesto zapovj. preuzima "Kosa" (B.Š.) Slijedeća akcija čik-pogodi Lovska,gdje isti dobiva dum-dum metak u podlakticu i izbija mu par prstiju.(poslije ležali na Rebru ,soba do sobe). Zadnja reč. je toliko sveobuhvatno-široka tema,da ju za sada ne bih počinjao.ok?
Pozdrav!

Zadnje uređivanje rezon@tor : 14.03.2013. at 10:18. Reason: citat, oblikovan
nikolinaviolina is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2013., 09:38   #22
U ovom ratu je price o izdaji i spijunima bile su vrlo popularne. Ukljucujuci i gore napisanu. Kako u prici pise vojsku je vodio vodic, a ne zapovjednik. Nesposobnost zapovjednika se prebacila na vodica. Kada vojska treba izvrsiti zadacu, tada se mora obaviti nekakva obavjestajna priprema. Prije akcije se na teren salju izvidnici i sl. Ispred glavnine snaga mora ici nekakva prethodnica, koja ce provjeriti da li je u medjuvremenu postavljena zasjeda.
Sto se tice spominjanja imena vojnika na "Radio Petrovoj gori" to treba uglavnom zahvaliti manekenima koji su rat vodili NMT mobitelima koje nije slusao samo onaj koji nije htio.
zulualpha is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2013., 01:05   #23
Quote:
nikolinaviolina kaže: Pogledaj post
Haj!
Dobit češ p.p,jer sad u ove sate nemam živaca raspravljati, isto ti je pitaš "žacka" ili mene ,No izdajnika smo imali i mi, te smo čuli sva naša imena jer smo lovili tranzistorima radio Petrovu Goru, da li se vaš taj OG Posavko zvao sa N.?

Pozdrav!
Pozdrav!
Prvo slovo prezimena je "K", a imena nikako da se sjetim jer godine rade svoje.
Raspitat ću se i pokušati doznati. Žacko se posljednji put javljao na Forumu
2008., pa možda se odjavio. Ako znaš gdje je, zamoli ga da se uključi. Možda se on sjeti nečega iz onog dijela o izviđačima i zasjedama kod vas. Ako nešto doznam o imenu javit ću ti ovdje, ali i meni treba vremena. A da, skoro sam nešto zaboravio. Postoji ideja i prijedlog od Tigrova da negdje u petom mjesecu prođemo cijeli taj dio, obiđemo mjesta stradavanja naših prijatelja,
poklonimo se i zapalimo svijeće. Uz to bi popričali malo o tim događajima.
Razmisli, pa ako do toga dođe javit ću ti ovdje. Bilo bi mi drago da se upoznamo i da nas vodiš kroz vaš dio tog 29.10.91. Događaji iza 01.11.91.
nisu mi od pomoći jer nam je došla naša smjena, a nakon par dana predali smo položaje 117. brigadi. Otišli smo na odmor, uvježbavanja i nakon pada Vukovara završili smo na bojištu ispod Vinkovaca i Mirkovaca na Bosutu.
Držali smo položaje Privlaka-Otok-Komletinci i tu ih konačno zaustavili.
Toliko za sada!
S poštovanjem, Bobi Bobić
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2013., 04:03   #24
Quote:
zulualpha kaže: Pogledaj post
U ovom ratu je price o izdaji i spijunima bile su vrlo popularne. Ukljucujuci i gore napisanu. Kako u prici pise vojsku je vodio vodic, a ne zapovjednik. Nesposobnost zapovjednika se prebacila na vodica. Kada vojska treba izvrsiti zadacu, tada se mora obaviti nekakva obavjestajna priprema. Prije akcije se na teren salju izvidnici i sl. Ispred glavnine snaga mora ici nekakva prethodnica, koja ce provjeriti da li je u medjuvremenu postavljena zasjeda.
Sto se tice spominjanja imena vojnika na "Radio Petrovoj gori" to treba uglavnom zahvaliti manekenima koji su rat vodili NMT mobitelima koje nije slusao samo onaj koji nije htio.
Pozdrav!
Da si pročitao dva puta do sada navedeni blog "DOMOVINSKI RAT BITKA ZA TROKUT" kojeg je autor Igi, dobio bi odgovore na tvoj komentar, tj. sam bi zaključio neke stvari. Ovako si uletio bez veze i pametuješ. Ne znam ni tko
si, ni što si, niti koliko imaš godina i ni gdje si bio 91. kad se stvarala HV.
Imali smo porođajne muke, slabo naoružani, a bojna je imala 160 ljudi. Koliko cijevi toliko branitelja! No, idemo po redu. Da si pročitao navedeni blog vidio bi
da smo se pripremali za plan "A", a da je OG POSAVINA PLAN "A" OKRENULA
NA GLAVAČKE I DONJELA PLAN "B" I TO TRI SATA PRIJE FORMIRANJA KOLONE I POKRETA. Za plan "B" je znao malen broj branitelja. Ja o planu "B" nisam imao pojma mada sam bio u zapovjedništvu. I da smo svi znali za plan "B"
ne bi bilo neke velike koristi od toga jer vremena više nije bilo. Da li je to bila neka tajna, i zašto je iznenada došlo do promjene plana ja ne znam. Vjerojatno je OG POSAVINA imala razloga za to. To je njihova odluka i ja ju nemam pravo komentirati, prigovarati, pametuvati i praviti se važan.
Ako imaš još što reći u svezi s tim, obrati se OG POSAVINI i održi im lekciju.
Što se tiće prethodnice, imali smo ju i istu je, zajedno s nama na odstojanju, kroz nekoliko kilomara šume vodio glavni izviđač i vodić-četnik "K", dodjeljen nam od OG POSAVINE, jer nitko nije poznavao taj dio terena bolje od njega i njegova dva pomagača, isto četnika. Zašto? Pročitaj u navedenom blogu, kako se taj isti četnik "K" odnosio prema vlastitim, dodijeljenim mu ljudima, koje je trebao obučavati i voditi sa sobom u izviđanja. Pojedine postrojbe imale su i vlastite izviđače, a iste je u izviđanje vodio on. Prema njihovim iskazima doveo ih je do jednog dijela teritorija, naredio im da ostanu tu jer je opasno i dalje nastavio sam ili s ona dva svoja pomagača. Našu prethodnicu je doveo u zasjedu pred bunker skočio u stranu i trk nazad brdskim dijelom Trokuta. Dio branitelja uletio je u ispomoć i borbu, pokušali doći do ranjenih i jednog mrtvog. Tada se pojavio skriveni tenk, snajper... Najveći dio branitelja u trku se povlačio do uspona prema početnom brdskom dijelu Trokuta i tu su
se sklonili. Kako je vojska bila u rasulu, bez jasnih naredbi, a zapovjeni lanac više nije postojao, okupio sam nekolicinu branitelja i poveo ih desnim krilom preko brdskog dijela trokuta. Bilo nas je 7, a za nama je na sigurnom odstojanju krenula vojska. Bili smo njihova prethodnica... Tamo ti sve piše.
U njega nitko nije posumjnao iz više razloga. I dugo se ne bi saznalo tko je
zapravo on da nisam odmah po povratku s Trokuta, uz sve informacije koje sam imao i vidio, kroz prepirku dobio jednu ključnu. To je ono što je on u jednom kritičnom trenutku izgovorio u Motorolu i sve zavarao. U stvari on je ispao naš "Spasitelj" prema početnim tvrdnjama branitelja iz prethodnice. A kako sam ja u tom kritičnom trenutku još prije njega razgovarao s brigadom.
moj zaključak je bio obratan. IZDAJICA!!! Kad sam svima, vičući, objasnio tko je on i iznio neoborive argumente, krenula je potjera za njim. Kako je nestao i
nitko ga više nije vidio od napada, potjeru je preuzela OG POSAVINA.
I po deseti put ti kažem, pročitaj navedeni blog. CILJ SVEGA OVOG JE UTVRĐIVANJE ISTINE I NIŠTA VIŠE. PREVIŠE JE NAPISANO GLUPOSTI I LAŽI
O TIM DOGAĐAJIMA. KAKO SAM NA INDIREKTAN NAČIN ISPAO BUDALA KOJA
JE TRI BRANITELJA ODVELA U SMRT, A TRI SU BILA RANJENA ZAMALO DA MI
SRCE NIJE OTKAZALO. Raspalio sam šakom o stol i rekao: "Sad je stvarno dosta!!!" i pokrenuo sve ovo. Kome drago, kome krivo.
O svemu što pišem, vjeruj mi, oni gore znaju jer znam da znaju. Zar bih bez
veze pisao sve ovo i riskirao zatvor i tužbu? Na Google tražilici upiši "bitka za
Trokut" i vidjet češ da ni danas brenitelji ne znaju što je bio cilj napada, kao i njihove prepirke i svađe o događajima na Trokutu. To što sam ti se javio
je iznimka i od sada vrijedi za sve. KOMUNICIRAT ĆU SAMO S ONIM BRANITELJIMA KOJI SU BILI SUDIONICI OPERACIJE "ORKAN 91" I KOJI ĆE MI DATI NEKE INFORMACIJE ILI ĆE ISTE TRAŽITI OD MENE!!!!!!
Čitaj, proučavaj i uči! Ako još uvijek ne vjeruješ to je tvoj problem, a ne
moj, pa onda sve ovo shvati kao priću maloj djeci za laku noć!!!
Sitni su sati i vrijeme je za ajkiti i pajkiti!
S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2013., 08:35   #25
Quote:
Bobi Bobic kaže: Pogledaj post
Pozdrav!
Da si ...
Nisam rekao kako ne vjerujem u ono sto si pisao. Samo su mi price o izdaji neuvjerljive. Zamisli da radis za drugu stranu, vodis vojnike i trebas ih dovesti u zasjedu. Oni u zasjedi nemaju pojma tko je njihov, sto ce se dogoditi? Kada dovedes vojsku do zasjede, oni sto su cekali raspalit ce po svima iz svega sto imaju na raspolaganju.
Ako ides sa vojskom u napad, logicno je da ces u jednom trenutku naletjeti na protivnicke polozaje. Ne razumijm sto ste ocekivali, da ce vas vodic dovesti do neprijateljevog zapovjednistva bez ispaljenog metka?

Zadnje uređivanje rezon@tor : 18.03.2013. at 11:07. Reason: citat, skraćen
zulualpha is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.03.2013., 02:17   #26
Bobi-Bobic u pravu si.
javit če se,već... (ž...)
Što se tiče izdaja,netko je već prethodno napisao kako je baš naš vod išao na ispomoć u prethodnim borbama za Bujavicu,(iza je Lovska)...zamračenje,...mračina,ne vidiš nit pušku ispred sebe,..i najednom ,....ka da se samo nebo umjesto groma rastvorilo i razorilo od pucačine i roštiljanja zemlje ispred tebe, od jebenih rafalnih,tromblona isl. pikanterija... klopka ..dokaz su žrtve prva dva groba na Mirogoju Jure i Nikola -Vukušić i Ivušić.(17 god., 18 god.) prva dva groba u dolini garde. ..o ranjenima da ne govorim.Toliko o tome. Pokj. Mađarelo je spasio za sada ,svoju staru guzu,utekavši tada kamionom municije.(bitno ,da je imao magnuma iz kojega metka nje ispalio...)
O klopkama? Što je bilo na Kupi sa onom Novozagrebačkom mobiliziranom brigadnom jedinicom (10 na 11 mjesec) što gro poginulih,a gro podavljenih,prije akcije spavali u kasarni Črnomerec cca mjesec dana,bez ikake obuke ili bar gađanja (da barem osjete misris baruta..) a ne ih onako nepripremljene i preplašene poslati u noćnu akciju,preko.. Kod Brkiševine im je spomenik ,s pozamašnim brojem navedenih.Volio bih da se varam,pa neka me netko slobodno razuvjeri.
Ugl. sam dojma kako su najdraži borci potjecali iz oskudnih obitelji,mahom dragovoljci,nešto problematičnih, dok bi mi ostali bili skupa zajedno obitavali u atmosferi ,napetoj poput luka...mnogi su znali i dostignuti onu razinu straha,koja je u sebi prikrivala ludilo,gdje bi samo sluč. primjedba ili banalni incident mogla pogurati ljude preko one granice,koja ih pretvara u divlje zvijeri,no neki bi olakšanje nalazili na raznorazne stvari (ka alkohol,koji bi bio legitimna isprika za divljačko ponašanje).Pad Vukovara je na sve nas djelovao strahovito emotivno,čak danima u nevjerici i suzama.Nismo se borili za slavu,odlikovanja i unapređenja,...već više instiktivno kako bismo prioritetno sačuvali svoje živote i suboraca.U početnoj fazi je malo bilo odmora il vremena za predah,razmišljanje il sanjarenje.Bilo je trenutaka i kada sam jecao poput djeteta,ali kaj je bilo važnije od svega tada više nisam bio sam,bio sam u društvu svojih nerazdvojnih prijatelja ,...prijetelja kojima je bilo stalo i koji su to razumjeli,bio sam uvjeren kako bi jedan za drugoga riskirali svoje živote,podijelili zadnju šnitu kruha sa mnom i popili zadnji gutljaj vode.Osim pobjede,to je možda bivala i jedina prava utjeha u ratu,to nesebično i veličanstveno prijateljstvo,koje je raslo iz dana u dan iz tjedna u tjedan.Iskristaliziralo se jezgro grupe,dok je balast slobodno otišao kućama....dakako,da smo i učili od iskusnijih,bio je npr. jedan pok.- T.(Otto Thomas,legionar-u Mostaru poginuo od snajpera) koji je bio "prvak" u postavljanju naizgled nevinih smrtonosnih klopki za neprijatelja i usavršio ih do nevjerojatno fascinantnoga iskustva..koliko bismo samo dnevno puta čuli oštar zvižduk granate,..pad.. ,eksploziju..,bolne krikove,koliko puta bi očistili nekolicinu sela,al smo znali da sreća ne može zanavek trajati,iako smo instiktivno osjećali kako je osobna sreća nepotrošiva.
I ne znam...čemu toliko pišem,u ove sitne sate,ali si bar dušu rasteretim kad se sjetim...i ne znam... By,by..
nikolinaviolina is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.03.2013., 19:38   #27
Quote:
nikolinaviolina kaže: Pogledaj post
Bobi-Bobic u pravu si.
javit če se,već... (ž...)
Što se tiče izdaja,netko je već prethodno napisao kako je baš naš vod išao na ispomoć u prethodnim borbama za Bujavicu,(iza je Lovska)...zamračenje,...mračina,ne vidiš nit pušku ispred sebe,..i najednom ,....ka da se samo nebo umjesto groma rastvorilo i razorilo od pucačine i roštiljanja zemlje ispred tebe, od jebenih rafalnih,tromblona isl. pikanterija... klopka ..dokaz su žrtve prva dva groba na Mirogoju Jure i Nikola -Vukušić i Ivušić.(17 god., 18 god.) prva dva groba u dolini garde. ..o ranjenima da ne govorim.Toliko o tome. Pokj. Mađarelo je spasio za sada ,svoju staru guzu,utekavši tada kamionom municije.(bitno ,da je imao magnuma iz kojega metka nje ispalio...)
O klopkama? Što je bilo na Kupi sa onom Novozagrebačkom mobiliziranom brigadnom jedinicom (10 na 11 mjesec) što gro poginulih,a gro podavljenih,prije akcije spavali u kasarni Črnomerec cca mjesec dana,bez ikake obuke ili bar gađanja (da barem osjete misris baruta..) a ne ih onako nepripremljene i preplašene poslati u noćnu akciju,preko.. Kod Brkiševine im je spomenik ,s pozamašnim brojem navedenih.Volio bih da se varam,pa neka me netko slobodno razuvjeri.
Ugl. sam dojma kako su najdraži borci potjecali iz oskudnih obitelji,mahom dragovoljci,nešto problematičnih, dok bi mi ostali bili skupa zajedno obitavali u atmosferi ,napetoj poput luka...mnogi su znali i dostignuti onu razinu straha,koja je u sebi prikrivala ludilo,gdje bi samo sluč. primjedba ili banalni incident mogla pogurati ljude preko one granice,koja ih pretvara u divlje zvijeri,no neki bi olakšanje nalazili na raznorazne stvari (ka alkohol,koji bi bio legitimna isprika za divljačko ponašanje).Pad Vukovara je na sve nas djelovao strahovito emotivno,čak danima u nevjerici i suzama.Nismo se borili za slavu,odlikovanja i unapređenja,...već više instiktivno kako bismo prioritetno sačuvali svoje živote i suboraca.U početnoj fazi je malo bilo odmora il vremena za predah,razmišljanje il sanjarenje.Bilo je trenutaka i kada sam jecao poput djeteta,ali kaj je bilo važnije od svega tada više nisam bio sam,bio sam u društvu svojih nerazdvojnih prijatelja ,...prijetelja kojima je bilo stalo i koji su to razumjeli,bio sam uvjeren kako bi jedan za drugoga riskirali svoje živote,podijelili zadnju šnitu kruha sa mnom i popili zadnji gutljaj vode.Osim pobjede,to je možda bivala i jedina prava utjeha u ratu,to nesebično i veličanstveno prijateljstvo,koje je raslo iz dana u dan iz tjedna u tjedan.Iskristaliziralo se jezgro grupe,dok je balast slobodno otišao kućama....dakako,da smo i učili od iskusnijih,bio je npr. jedan pok.- T.(Otto Thomas,legionar-u Mostaru poginuo od snajpera) koji je bio "prvak" u postavljanju naizgled nevinih smrtonosnih klopki za neprijatelja i usavršio ih do nevjerojatno fascinantnoga iskustva..koliko bismo samo dnevno puta čuli oštar zvižduk granate,..pad.. ,eksploziju..,bolne krikove,koliko puta bi očistili nekolicinu sela,al smo znali da sreća ne može zanavek trajati,iako smo instiktivno osjećali kako je osobna sreća nepotrošiva.
I ne znam...čemu toliko pišem,u ove sitne sate,ali si bar dušu rasteretim kad se sjetim...i ne znam... By,by..
Mali ispravak, ne ulazim u vašu raspravu, bio je 13. 12 . 1991., brigada je 102. Novi Zagreb i sakupljena, mobilizirana 1.12.1991. Nikakve obuke, istina , nije bilo i bili smo u kasarni Borongaj..
Deadkhc is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2013., 01:20   #28
Quote:
memnon666 kaže: Pogledaj post
Ljudi veliko vam HVALA mada to nije dovoljno, cijeli sam topic procitao odjednom. Pozdrav iz Hercegovine.
Pozdrav!
Znam da nije dovoljno. Cilj nije, da mi branitelji, OVDJE dokazujemo istinu.
Cilj je da se povežemo, da iznesemo svoje istine, svoja saznanja i da ih
među sobom podijelimo. To su naše, braniteljske istine, a ne njihove.
U ratnim vremenima neke se stvari nisu smjele pisati i govoriti. To je tada
tako moralo biti i toga moramo biti svi svjesni. Na našu žalost, takva frizirana i
cenzurirana izvješća, postala su "ISTINA". Na temelju tih "ISTINA" pišu se
knjige, snimaju dokumentarci i dodaju neke nove "ISTINE". Na jednom primjeru
možete se i sami uvjeriti. Opet, po sto i prvi put, pročitajte blog
"Domovinski rat bitka za Trokut" kojeg je autor Igi. U jednom dijelu pišem o
Bairu koji je oslobođen tog 29.10.1991., prvog dana operacije "ORKAN 91".
Na Google tražilici upišite pojam "BAIR" ili "117. brigada"... i vidjet će te
da postoje dva datuma oslobađanja Baira! Da, Bair je dva puta oslobođen!
Zašto? Kako? Zato što ga je 117. izgubila ubrzo nakon što ga je preuzela od
105. brigade. Pokušajte pronaći negdje gdje to službeno piše! Naići ćete na
neke rasprave među braniteljima o tim događajima, ali službeno ništa!
"MAGLA". Častim pivom ili gemištom onog tko to nađe na službenim
stranicama!!! Na navedenom blogu kao i ovdje molim sve sudionike operacije
"Orkan 91." tog 29.10.91. da se uključe i pišu o svojim saznanjima i
pravim ISTINAMA. No, rijetki branitelji prate i čitaju ovakve stvari i pišu!
To ti je kao da "Tražiš iglu u plastu sijena!" Sve što sam napisao ovdje, a i na
navedenom blogu ISTINA je i za to imam svjedoke. Tako da to nije neka tajna
Joj koliki branitelji iz 3. bojne 105. brigade znaju za četnika "K", potjeri,...
Oni nisu pisali o tome jer ih se nije ticalo. Kako se to direktno prelomilo
preko mojih leđa, ponosa i dostojanstva, progovorio sam.
U Igi-jevom blogu vam sve piše. Treba pisati i govoriti o ISTINAMA i one gore
pritisnuti da konačno progovore i kažu pravu istinu nama braniteljima kao i
roditeljima i rodbini poginulih branitelja. Šuteći nećemo ništa postići!
Šutio sam i što se dogodilo? Ispal sem budala. I kaj bi ja sad trebal? I dalje
čkometi? NE!!!
S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2013., 03:03   #29
Quote:
zulualpha kaže: Pogledaj post
Nisam rekao kako ne vjerujem u ono sto si pisao. Samo su mi price o izdaji neuvjerljive. Zamisli da radis za drugu stranu, vodis vojnike i trebas ih dovesti u zasjedu. Oni u zasjedi nemaju pojma tko je njihov, sto ce se dogoditi? Kada dovedes vojsku do zasjede, oni sto su cekali raspalit ce po svima iz svega sto imaju na raspolaganju.
Ako ides sa vojskom u napad, logicno je da ces u jednom trenutku naletjeti na protivnicke polozaje. Ne razumijm sto ste ocekivali, da ce vas vodic dovesti do neprijateljevog zapovjednistva bez ispaljenog metka?
Pozdrav!
OK! Odlučio sam ti ispuniti još jednu želju (kao "Zlatna ribica"), tj. odgovoriti na tvoja pitanja. Malo sam pogledao gdje se sve javljaš i opal sem na rit!
Čovječe, kad ti spavaš? Ima li teme gdje se ne javljaš? Jesi li bolestan, tj. ovisnik ovih mašinica? Vidio sam da si pametan, da znaš biti i kulturan, ali
nije mi jasno zašto si bezobrazan prema meni? Mogao si me sve to lijepo
pitati, tj kulturno. Imam osjećaj da me vučeš za nos, da se praviš blesavim,
a sve zbog kinte (love)! I da tebe boli ona stvar što je "ISTINA", a što
ISTINA! Jesam li u pravu ili ne? Idemo na posao! Prvo bih htio da se
upoznamo! Nije mi namjera da te uplašim ili sebe da uzdižem i hvalim se.
Samo te molim da me više ne vrijeđaš i podcjenjuješ! Tri godine svog života
posvetio sam stvaranju Hrvatske, a i osobno sam nastradao na Trokutu!
02.03.1990. ušao sam u "ZNA SE"! Krajem 5. mjeseca 1990., nazove me
meni poznata osoba i traži da se nađemo tu i tu!
Nađemo se tu i tu i ona meni kaže:"Bobić imam poruku za tebe iz (...),
a ona glasi: Bobe čuvaj se jer si na popisu za likvidaciju!" Ja zbunjen, pitam:
"Možda za hapšenje?" Osoba mi odgovara: "Rečeno mi je za likvidaciju!"
I ode. Ja jadan gledam u izlog trgovine svojih 158 cm visine i pitam se:
"Što u meni malom i jadnom vide opasnog?" I tada se sjetih svojih grijeha!
Grijeha koje sam činio u JNA, na odsluženju vojnog roka i kao rezervist na
vježbama ("NNNI 84" i t.d.)! Nisam znao da je grijeh biti "NAJBOLJI".
Sje.. sam samog sebe! Naravno, znao sam da bi do toga došlo tek u određenoj političkoj situaciji. Te iste 1990. pojavljuje se famozni video generala M.Š., afera s njegovim oružjem na našem području, pratnje, uhićenja, suđenja, organiziranje trojki, skakanje iz kreveta noću kad čuješ lavež svoga psa, oduzimanje oružja (16.01.1991. nalog za upad u kuću i potvrda o oduzimanju "Kalašnjikova" koje i danas imam). Naravno, znao sam da dolaze, ali ne i tko. Drugi "Kalašnjikov" bio je spreman i na dohvat ruke, u slučaju da me pokušaju privesti. Zbog onog popisa za likvidaciju i funkcije u ...(politička stranka) nisam im smio živ pasti u ruke. Uh, otišli su s oduzetim jednim automatom!
Negdje u 02. mjesecu 1991. dolazi general "Picok" M.M. u svoj, a i
moj rodni grad u kome i danas živim. Povlačimo dio oružja generala M.Š. sa
terena za potrebe njegove spec. postrojbe. Dovozimo ga noću ispred jedne kuće. Dečki u crnim kapama preko glave, a generalova narolana.
Nije skrivao lice pred nama. Rukovali smo se, malo popričali i svatko na svoju stranu. Negdje u 03. mjesecu 1991. dolazi nalog za povlačenje svega oružja
i predavanje istog u P.P., a za potrebe rezervnog sastava policije. Pokušavam
i molim dva mjeseca da uđem u rezervni sastav policije, ali ništa od toga.
Razlog? Načelnik ureda za obranu rekao mi je u lice da sam preekstreman!!!
????????? Sve moje znanje.....! Šok! Nevjerica! I pitaš se tko je tu lud?
Za jugoslave sam opasan, a za naše preekstreman! 01.08.1991. dolazi do
osnutka 105. brigade. Zapovjednik 3. bojne 105. brigade je M.K. bivši oficir
JNA. Odlazim do njega i molim ga da me uvrsti u 3. bojnu 105. Obećano i učinjeno! Od oružja lovačke puške, karabini, nekoliko PAP-ovki, mitraljez
"Šarac", nakoliko AP, ruski dobošari (tog sam dužio). Bili smo sirotinja, a
koji mjesec ranije imali smo oružja u izobilju i to novog, novcatog, zapakiranog! Slijede obuke branitelja. Gotovo svaki dan drugi ljudi. Oslobađalo ih se po svim mogućim vezama. Krenuli smo na bojišta! Bojna sa 60 branitelja, 90, 120 i Novi Grabovac 160 branitelja. Koliko cijevi toliko i branitelja.
Došao sam sa posuđenom AP-eom. Odora DDR (šibicari), traperice, patike.
Toliko o tome za sada.
Po planu "B" o kome nisam imao pojma (pišem prema saznanjima) iz kolone,
u borbenu formaciju trebali smo preći u području Blatuše, daleko prije Trokuta.
A tu barikade od drveća, po cesti hrpice lišća, tisuće hrpica. Po cijelom
području Blatuše (oko 1 ili 1.5 km, možda i više. Pogledaj na karti).
Piše ti negdje među pisanjima branitelja iz Samobora. Izviđači su izvadili kartu
da vide gdje smo (dakle ni oni nisu imali pojma gdje smo), a ono zasuli nas
granatama, ali samo područje Blatuše, desno prema Bairu. Orali su cijelu
Blatušu, a mi na cesti klečimo među hrpicama lišća. Dva branitelja iz Samobora
su ranjena. Jedan je preminuo na putu ili u bolnici, a drugi je invalid.
Sreća je bila što smo kasnili i nismo zauzeli početne položaje u Blatuši.
Bili smo još na cesti. Kaku su znali da smo baš tu? NE! NIJE BILO KOREKCIJE
ARTILJERIJE! DAKLE, NITKO NAS NIJE VIDIO. DA SU NAS VIDJELI DALI BI
KOREKCIJU SVOJOJ ARTILJERIJI I TU NAS SVE POBILI!!! Usred napada uvido
sam tu nelogičnost i nazvao brigadu (naravno šifrirano). Odgovor je bio ne!
Naša artiljerija nije tukla! Pa koji onda k... se događa? Pitao sam se i gledao
taj užas! Tukli su još dosta dugo i onda tišina. U stvari, tada je glavni izviđač
četnik "K" izgovorio u motorolu :"Pič... vam materina! Prekinite s paljbom!" i
paljba je prestala isti tren. Spašavao je svoju guzicu. Trebao nas je ostaviti
u području Blatuše i zbrisati! Kad sam to čuo od branitelja iz prethodnice,
tada sam sve shvatio! Pisao sam o tome gore. Izviđačima, nakon krvi i onog
užasa, nije bilo ni na kraj pameti da više gledaju kartu! Kolona je nastavila
dalje! U meni se probudila sumnja! Sve jače i jače! Kako sam bio gotovo na
začelju kolone, a kolona nije stajala, zbog kašnjenja su se požurili, a mi zaostali u minskom polju! Počeo sam trčati prema čelu kolone da stanu.
Nešto nije bilo u redu! Crne slutnje! Ali prekasno! Počela je paljba!
Šuma, cesta skreće, zavoj, brdo ništa ne vidiš. Sklanjam se iza brda, početak
uspona prema Trokutu. Vojska se u trku povlačila, uspio sam dobiti neke
informacije i pokrenuo sam proboj desnim krilom. Pisao sam o tome gore.
Sam bunker je bio na skrovitom mjestu tako da ga prethodnica nije odmah uočila. Iz bunkera je ispaljen kratki rafal u zrak. Nikom nije ni dlaka s glave
pala. Četnik "K" se bacio desno prema brdu i zbrisao. Tu su branitelji dobili na
kojoj sekundi da se bace u zaklon, a dodatne sekunde spasa za
branitelje izborio je branitelj M.K. (ne zapovjednik M.K.), bio je pripadnik
HOS-a i to mu je bio prvi teren s nama i bio je u prethodnici. Nakon tog
prvog rafala u zrak, on je ostao stajati na cesti i raspalio po otvoru bunkera.
Iz bunkera su pucali nasumice na njega. Oni koji su to vidjeli kažu da su
iskre frcale oko njega i njegovih nogu, ali on se nije sklanjao sve dok nije pao
pogođen u lijevo rame i odvalilo mu dio kosti plečke........ I tu počinje pakao.
Oni koji su bili naprijed tek tada su shvatili gdje su. Da su na 150 do 200 m
prije vrha Trokuta....... KRAJ!!! Opet sitni sati!! Još koja riječ. Taj branitelj
M.K. postao je zapovjednik 3. bojne prije odlaska u istočnu Slavoniju,
odmah nakon pada Vukovara, sa šavovima i zavojima na sebi. Mi smo ga
predložili, a general M.Š. ga je imenovao. Danas ga ponekad viđate na televiziji - nedjeljom u poljoprivrednoj emisiji kad govori o pčelama i pčelarima!!!
S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2013., 20:24   #30
Quote:
Bobi Bobic kaže: Pogledaj post
Pozdrav!
OK! Odlučio sam ti ispuniti još jednu želju (kao "Zlatna ribica"), tj. odgovoriti na tvoja pitanja. Malo sam pogledao gdje se sve javljaš i opal sem na rit!
Čovječe, kad ti spavaš? !
Spavam od 00 do 07 sati. Znaci 7 sati dnevno sto je sasvim dovoljno.

Quote:
Ima li teme gdje se ne javljaš? Jesi li bolestan, tj. ovisnik ovih mašinica?
Ima, javljam se na teme vezane uz domovinski rat i teme vezane uz politiku.

Quote:
Vidio sam da si pametan, da znaš biti i kulturan, ali
nije mi jasno zašto si bezobrazan prema meni? Mogao si me sve to lijepo
pitati, tj kulturno.
Ne znam po cemu sam bio bezobrazan prema tebi? Samo sam prokomentirao ono sto si pisao.

Quote:
Imam osjećaj da me vučeš za nos, da se praviš blesavim,
a sve zbog kinte (love)! I da tebe boli ona stvar što je "ISTINA", a što
ISTINA! Jesam li u pravu ili ne?
Ovo sto pisem, ne radim zbog novca. Istina me uvijek zanima.


Quote:
Idemo na posao! Prvo bih htio da se
upoznamo! Nije mi namjera da te uplašim ili sebe da uzdižem i hvalim se.
Samo te molim da me više ne vrijeđaš i podcjenjuješ! Tri godine svog života
posvetio sam stvaranju Hrvatske, a i osobno sam nastradao na Trokutu!
02.03.1990. ušao sam u "ZNA SE"! Krajem 5. mjeseca 1990., nazove me
meni poznata osoba i traži da se nađemo tu i tu!
Nađemo se tu i tu i ona meni kaže:"Bobić imam poruku za tebe iz (...),
a ona glasi: Bobe čuvaj se jer si na popisu za likvidaciju!" Ja zbunjen, pitam:
"Možda za hapšenje?" Osoba mi odgovara: "Rečeno mi je za likvidaciju!"
I ode. Ja jadan gledam u izlog trgovine svojih 158 cm visine i pitam se:
"Što u meni malom i jadnom vide opasnog?" I tada se sjetih svojih grijeha!
Grijeha koje sam činio u JNA, na odsluženju vojnog roka i kao rezervist na
vježbama ("NNNI 84" i t.d.)! Nisam znao da je grijeh biti "NAJBOLJI".
Sje.. sam samog sebe! Naravno, znao sam da bi do toga došlo tek u određenoj političkoj situaciji. Te iste 1990. pojavljuje se famozni video generala M.Š., afera s njegovim oružjem na našem području, pratnje, uhićenja, suđenja, organiziranje trojki, skakanje iz kreveta noću kad čuješ lavež svoga psa, oduzimanje oružja (16.01.1991. nalog za upad u kuću i potvrda o oduzimanju "Kalašnjikova" koje i danas imam). Naravno, znao sam da dolaze, ali ne i tko. Drugi "Kalašnjikov" bio je spreman i na dohvat ruke, u slučaju da me pokušaju privesti. Zbog onog popisa za likvidaciju i funkcije u ...(politička stranka) nisam im smio živ pasti u ruke. Uh, otišli su s oduzetim jednim automatom!
Negdje u 02. mjesecu 1991. dolazi general "Picok" M.M. u svoj, a i
moj rodni grad u kome i danas živim. Povlačimo dio oružja generala M.Š. sa
terena za potrebe njegove spec. postrojbe. Dovozimo ga noću ispred jedne kuće. Dečki u crnim kapama preko glave, a generalova narolana.
Nije skrivao lice pred nama. Rukovali smo se, malo popričali i svatko na svoju stranu. Negdje u 03. mjesecu 1991. dolazi nalog za povlačenje svega oružja
i predavanje istog u P.P., a za potrebe rezervnog sastava policije. Pokušavam
i molim dva mjeseca da uđem u rezervni sastav policije, ali ništa od toga.
Razlog? Načelnik ureda za obranu rekao mi je u lice da sam preekstreman!!!
????????? Sve moje znanje.....! Šok! Nevjerica! I pitaš se tko je tu lud?
Za jugoslave sam opasan, a za naše preekstreman! 01.08.1991. dolazi do
osnutka 105. brigade. Zapovjednik 3. bojne 105. brigade je M.K. bivši oficir
JNA. Odlazim do njega i molim ga da me uvrsti u 3. bojnu 105. Obećano i učinjeno! Od oružja lovačke puške, karabini, nekoliko PAP-ovki, mitraljez
"Šarac", nakoliko AP, ruski dobošari (tog sam dužio). Bili smo sirotinja, a
koji mjesec ranije imali smo oružja u izobilju i to novog, novcatog, zapakiranog! Slijede obuke branitelja. Gotovo svaki dan drugi ljudi. Oslobađalo ih se po svim mogućim vezama. Krenuli smo na bojišta! Bojna sa 60 branitelja, 90, 120 i Novi Grabovac 160 branitelja. Koliko cijevi toliko i branitelja.
Došao sam sa posuđenom AP-eom. Odora DDR (šibicari), traperice, patike.
Toliko o tome za sada.
Po planu "B" o kome nisam imao pojma (pišem prema saznanjima) iz kolone,
u borbenu formaciju trebali smo preći u području Blatuše, daleko prije Trokuta.
A tu barikade od drveća, po cesti hrpice lišća, tisuće hrpica. Po cijelom
području Blatuše (oko 1 ili 1.5 km, možda i više. Pogledaj na karti).
Piše ti negdje među pisanjima branitelja iz Samobora. Izviđači su izvadili kartu
da vide gdje smo (dakle ni oni nisu imali pojma gdje smo), a ono zasuli nas
granatama, ali samo područje Blatuše, desno prema Bairu. Orali su cijelu
Blatušu, a mi na cesti klečimo među hrpicama lišća. Dva branitelja iz Samobora
su ranjena. Jedan je preminuo na putu ili u bolnici, a drugi je invalid.
Sreća je bila što smo kasnili i nismo zauzeli početne položaje u Blatuši.
Bili smo još na cesti. Kaku su znali da smo baš tu? NE! NIJE BILO KOREKCIJE
ARTILJERIJE! DAKLE, NITKO NAS NIJE VIDIO. DA SU NAS VIDJELI DALI BI
KOREKCIJU SVOJOJ ARTILJERIJI I TU NAS SVE POBILI!!! Usred napada uvido
sam tu nelogičnost i nazvao brigadu (naravno šifrirano). Odgovor je bio ne!
Naša artiljerija nije tukla! Pa koji onda k... se događa? Pitao sam se i gledao
taj užas! Tukli su još dosta dugo i onda tišina. U stvari, tada je glavni izviđač
četnik "K" izgovorio u motorolu :"Pič... vam materina! Prekinite s paljbom!" i
paljba je prestala isti tren. Spašavao je svoju guzicu. Trebao nas je ostaviti
u području Blatuše i zbrisati! Kad sam to čuo od branitelja iz prethodnice,
tada sam sve shvatio! Pisao sam o tome gore. Izviđačima, nakon krvi i onog
užasa, nije bilo ni na kraj pameti da više gledaju kartu! Kolona je nastavila
dalje! U meni se probudila sumnja! Sve jače i jače! Kako sam bio gotovo na
začelju kolone, a kolona nije stajala, zbog kašnjenja su se požurili, a mi zaostali u minskom polju! Počeo sam trčati prema čelu kolone da stanu.
Nešto nije bilo u redu! Crne slutnje! Ali prekasno! Počela je paljba!
Šuma, cesta skreće, zavoj, brdo ništa ne vidiš. Sklanjam se iza brda, početak
uspona prema Trokutu. Vojska se u trku povlačila, uspio sam dobiti neke
informacije i pokrenuo sam proboj desnim krilom. Pisao sam o tome gore.
Sam bunker je bio na skrovitom mjestu tako da ga prethodnica nije odmah uočila. Iz bunkera je ispaljen kratki rafal u zrak. Nikom nije ni dlaka s glave
pala. Četnik "K" se bacio desno prema brdu i zbrisao. Tu su branitelji dobili na
kojoj sekundi da se bace u zaklon, a dodatne sekunde spasa za
branitelje izborio je branitelj M.K. (ne zapovjednik M.K.), bio je pripadnik
HOS-a i to mu je bio prvi teren s nama i bio je u prethodnici. Nakon tog
prvog rafala u zrak, on je ostao stajati na cesti i raspalio po otvoru bunkera.
Iz bunkera su pucali nasumice na njega. Oni koji su to vidjeli kažu da su
iskre frcale oko njega i njegovih nogu, ali on se nije sklanjao sve dok nije pao
pogođen u lijevo rame i odvalilo mu dio kosti plečke........ I tu počinje pakao.
Oni koji su bili naprijed tek tada su shvatili gdje su. Da su na 150 do 200 m
prije vrha Trokuta....... KRAJ!!! Opet sitni sati!! Još koja riječ. Taj branitelj
M.K. postao je zapovjednik 3. bojne prije odlaska u istočnu Slavoniju,
odmah nakon pada Vukovara, sa šavovima i zavojima na sebi. Mi smo ga
predložili, a general M.Š. ga je imenovao. Danas ga ponekad viđate na televiziji - nedjeljom u poljoprivrednoj emisiji kad govori o pčelama i pčelarima!!!
S poštovanjem, Bobi Bobic
Nemam razloga ne vjerovati da je tako bilo kako si napisao. Na tom podrucju nisam bio. Upoznao sam neke bivse pripadnike 105. brigade.
zulualpha is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.05.2013., 05:12   #31
Bobi Bobic@ samo da te pozdravim, sve prethodno navedeno je istinito s pretprošle strane topica ! (inače,nik-od violina je autentično napisano((bilo iz memoara bilo iz prisjećanja)).


Pozdrav!
žaccko is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.05.2013., 23:07   #32
Quote:
žaccko kaže: Pogledaj post
Bobi Bobic@ samo da te pozdravim, sve prethodno navedeno je istinito s pretprošle strane topica ! (inače,nik-od violina je autentično napisano((bilo iz memoara bilo iz prisjećanja)).


Pozdrav!
Pozdrav Žaccko!
Nisam ni u jedno trenutku posumnjao u istinitost! Malo sam u gužvi s poslom
pa sam stao, no čačkam i dalje, tj. istražujem neke stvari na istu temu!
Ono što sam doznao je strašno!!!!!!! Kako ne volim iznositi neprovjerene
podatke, sada radim na tome. Vjerujem da ću ih u toku 5. mjeseca prikupiti
i objaviti ovdje kao i na igi-jevom blogu "DOMOVINSKI RAT BITKA ZA TROKUT".
Volio bi da i vi napišete vašu istinu na navedenom blogu, pa da sve bude na
jednom mjestu jer Forum ide dalje i gube se saznanja, tj. razvodnjavaju se.
Molim te ostani ovdje i prati! Javit ću se tebi i Nikoliniviolini!
Dečki velika vam hvala! Istina ide dalje!

S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.05.2013., 17:32   #33
Quote:
Bobi Bobic kaže: Pogledaj post
Pozdrav!
Sve što ću sada napisati ozbiljno je i stojim iza svake riječi, a postoje i svjedoci!
Ono što me zanima slijedi na kraju. Prvo da te upoznam sa događajima kod nas prema Trokutu tog 29.10.91. i o operaciji "ORKAN 91". O tome postoje mnoge "ISTINE", a zbog jedne takve "ISTINE" i to od gospodina koji se predstavio kao OG POSAVINA ispao sam budala koja je zalutala na Trokutu tog dana. Taj dan trebali smo zauzeti Trokut, a vi napasti i osvojiti Lovsku i potjerati četnike prema nama. Njihovo povlačenje trebali smo spriječiti na Trokutu s ciljem njihova uništenja. Ali, uvijek postoji taj "ALI". Sve je pošlo po zlu. Krenuli smo iz Novog Grabovca i upali u zasjedu. Umjesto u borbenoj formaciji, dodijeljeni nam vodič, doveo nas je u koloni u zasjedu na nekih 150 do 200 m prije samog vrha Trokuta. Pucnjava, panika, padaju prve žrtve. Puca zapovjedni lanac, pokrećem proboj desnim krilom preko brdovitog dijela Trokuta u pokušaju da im priđemo s leđa. Probijamo se, napadamo im zapovjedništvo smješteno u motelu na samom vrhu Trokuta. Čekam pojačanje, ali od pojačanja ništa! Kao da su naši svi u zemlju propali, a slijedili su nas. Sad slijedi ono što se tiče vas koji ste trebali napasti Lovsku. Nemoj se ljutiti na mene jer pišem o jednoj od "ISTINA" koja se odnosi na vas. Kako tog dana niste napali Lovsku, četnici su svoje snage preusmjerili na nas, na vrh Trokuta. Gore ne može biti ni u paklu! Izgubio sam tri branitelja, a tri su bila ranjena. Tu je još nastradao i naš transporter i u njemu još 6 branitelja. Od njih 8 samo dvojicu smo spasili. Čelo kolone koje je upalo u zasjedu (oko 150 do 200m) ispod nas u šumi, prije vrha Trokuta, imalo je isto poginule i ranjene. U stvari, mi smo bili njihov štit i spriječili smo okruženje naših snaga i spriječili katastrofu. Jedva smo se izvukli iz tog pakla. Po povratku s Trokuta, uz sve viđeno i dobivenu jednu informaciju, digla mi se kosa na glavi. Zbrojio sam 2 i 2. Taj vodič koji nas je vodio bio je izdajica ili bolje rečeno četnik. Krenula je potjera za njim. Početno slovo njegova prezimena je "K". Bio je nešto stariji, puno je pričao i volio se hvaliti. Imao je i dva mlada pomagača. Oni su bili i izviđači i vodiči, pripadnici HV-a. Prolazili se kroz redove gotovo svih postrojbi pod zapovjedništvom OG POSAVINE, davali informacije istoj (moš' si mislit kakve), a u stvari davali informacije braći četnicima o nama. Četnik "K" je bio glavni i sudjelovao je na pripremama i brifinzima operacije "ORKAN 91". Shvaćaš da su četnici znali gotovo sve o toj operaciji i spremno nas dočekali na svim pravcima djelovanja naših snaga. Zato smo gotovo svi "POPUŠILI". Jedino su dečki na Bairu odradili svoj posao jer četnici nisu znali baš sve. Nisu znali o diverzantskim jedinicama. Nisu znali interne planove donešene mimo uha četnika. Uhvaćeni su i sprovedeni u Remetinec. Tu priča o njima ne završava, ima svoj nastavak, ali ja tu stajem. O svemu ostalome treba pitati OG POSAVINU, obavještanje službe i institucije pravne države. Dobivena informacija, vjerojatno od OG POSAVINE: "Niste vi jedini (ili prvi) koje je on vodio i koji su najeb...".
"ISTINE" o vama:
1. Niste krenuli na Lovsku (to svi pišu).
2. Merčep je slomio nogu u prometnoj nezgodi pa niste krenuli.
3. Krenuli ste ali u krivom smijeru, a Merčep je ranjen u nogu.
4. Ti pišeš (ako sam dobro shvatio) da ste tog 29.10.91. napali Lovsku, a
Merčep ranjen.

Nas je vodio glavni četnik "K", a spomenuta dva mlada četnika, nisu viđeni od
ranih jutarnjih sati tog 29.10.91., a uhvaćeni su u Banovoj Jarugi 30.10.91.
Uhićenja i sprovođenja odvijala su se pod okriljem OG POSAVINE, u tajnosti.
Pitanja:
1. Što je ISTINA od gore navedenih "ISTINA"?
2. Koga su ti četnici vodili u akcije zaključno sa 28.10.91.? Možda vas?
3. Da li je OG POSAVINA znala o tim vašim akcijama? Shvaćaš?
4. Da li su i ona dva mlada četnika nekog vodila tog 29.10.91.? Možda vas?

Ako imaš neka saznanja volio bih da ih napišeš na ranije navedeno blogu od
Igi-ja. VOLIO BIH DA JE ISTINA O 29.10.91. NA JEDNIM MJESTU ! Na Google tražilici upiši samo pojam "DOMOVINSKI RAT BITKA ZA TROKUT" i odmah ćeš ga uočiti! Ako nisi voljan pisati, molim te da nađeš nekog tko je voljan!
Svakako mi ovdje javi što ćeš učiniti.
S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi pozdrav,

sad sam tek skužio tvoj upis. Trenutno nemam vremena, radim, pa ću probat, onako, kako se sjećam. Ali si, u načelu, ti napisao otprilike kako i ja pamtim.

Bio sam u toj akciji, mi smo krenuli iz Novog Grabovca, bio sam u "satniji" iz Zagreba (iz N. Grabovca je još, ako se dobro sjećam išla i ekipa iz Koprivnice, Pitomače ili Vrbovca - u jednom su trenutku prošli pored nas 3 BVP i 2 tenka i razvili se na jednoj čistini, proplanku i raspalili po Bairu). Pun qrac smo hodali do tamo, pa hodaj, pa čekaj na nekoj cesti pod brijegom, ne znam već mi je onda to izgledalo malo nekoordinirano, a ovi su nas mogli čuti da dolazimo na tri kilometra od dernjave po šumi, pa neka ekipa (ne znam od kuda su uopće bili) ostavi, zagubi one rakete/samar za RB "jer im se ne da nositi".

Mi smo onda nastavili dalje po asfaltiranoj cesti kroz šumu, već smo prošli par tih srušenih balvana i odjednom je počelo žestoko rokanje po nama i većina nas se prebacila desno od ceste (gledajući prema Trokutu) u nekakvu "rupu" 50x50x10m, udubljenje (kao neka mala vrtača) u šumi. Tu su nas rokali i s minobacačima ali je većina mina eksplodrirala u krošnjama. U jednom trenutku sam mislio i da sam pogođen jer mi je "curila" krv po vratu da bi ustavnovio da je to zapravo triješće, piljevina od drveta od rokanja (to mi se i danas čini nevjerojatnim).

Onda je već sranje nastalo jer je netko bio ranjen, iznad na cesti, pa su ga išli izvlačiti pa su i drugi ranjeni... Gledam okolo, kaj drugi rade, kaj da radimo, ekipa polako curi, povlače se jer nema zapovjednika, tražim zapovjednika (kojeg su nam, btw, postavili za zapovjednika par dana prije, jer je imao nekakav čin u JNA pa kao zna kak se kaj radi), nema ga, frajer nestao, zapalio (kad smo došli natrag u Grabovac on čući u podrumu jedne kuće, malo "zbunjen"). Jel to taj kojeg spominješ pod nadimkom "Bambi"?

Sjećam se i da je ekipa još desnije od nas spominjala da su vidjeli/pričali s dva dečka iz tog našeg pogođenog BVP i kako su bili dezorjentirani.

Isto mi je ostalo u sjećanju da je već isti ili drugi dan bila priča o izdaji i kako nas je četnik dofurao pred neki bunker (tada mi se to činila samo "priča" jer mi je djelovala nemogućom i jednom od sličnih, prenapuhanih "isprika" tj opravdanja za neuspjeh)

A realno gledajući skupina u kojoj sam ja bio je bila hrpa (negdje oko 100 pa u dvije smjene) dragovoljaca s Medveščaka, ZG, od 18 do 60 god (bio je i neki "deda" inženjer elektrotehnike, specijalac, kaže zadnja generacija nekakvih Titovih padobranaca s Visa iz, ne znam, iz '54. i taj se fakat i najozbiljnije, najprofesionalnije ponašao, bar je meni laiku tako izgledao, od njega sam i pokušavao nešto naučiti), tek tjedan-dva svi skupa, bez ikakave obuke, borbena vrijednost jako mala... držali položaje u N. Grabovcu. Praktički prvi pravi teren, prije toga bili jednu noć kod aerodroma i dan-noć, mislim 14.10. kod Jasenovca-Brestače kad je bio onaj žestoki napad na Novsku.

Nismo se tada nešto pokazali i dugo sam imao grižnju savjest zbog toga a onda sam skužio da u tom trenutku očito više nismo ni mogli, jednostavno i da smo htjeli nismo znali (bar ja), niti nas je zapravo netko vodio kako spada. Koliko sam bio sretan da sam nesposoban i da sam se izvukao od JNA '90., toliko mi je tada bilo žao jer qrca o qrcu u vojsci nisam znao.

Bili smo tamo (u N. Grabovcu) samo da nas ima, popunili rupu u obrani, odradili svoju ulogu, čedama da znaju da smo tamo, da ne mogu samo tako proći dalje, "dali" svi skupa još malo vremena da se ustroji HV. Kaj da ti kažem kad smo se u Zagrebu trojica prešvercali na istu sačmaricu (puštali su ekipu samo s dugim cijevima) samo da dođemo do terena. Još sam imao prometnu par mjeseci prije toga pa ni desnu šaku nisam mogao stisnuti 50% neg sam si namotao izolirband na rukohvat puške da ju uopće mogu primit i pucati. Ono, neobučeni, slijepi invalid hoće pomoć i braniti zemlju.

Mada, moram reći da je od svih nas bilo i jedno 10ak dečkiju koji su znali kaj rade i imali srca - bar su tako djelovali, oni su bili interventni - ostao mi je u sječanju jedan s američkom konfederalnom kapicom, mislim Zeko i njegova ekipa, pa onaj Mačak s njemačkim šljemom... Dio te ekipe je i poslje nastavio, mislim da su '92. prebačeni negdje kod Kupe.


Tebi neizmjerno hvala, jer si nas očito, skupa s ostatkom ekipe, spasio puno, puno većeg zla.


P.S. Ovo sve pišem po sjećanju, na brzinu, s velikim odmakom, i možda sam neke detalje i pomiješao bez ikakave zle namjere. Ako se sjetim još čega napisati ću i ako želiš možemo se i čuti, javi se na PP.
nixolino is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.05.2013., 22:59   #34
Quote:
nixolino kaže: Pogledaj post
A realno gledajući skupina u kojoj sam ja bio je bila hrpa (negdje oko 100 pa u dvije smjene) dragovoljaca s Medveščaka, ZG, od 18 do 60 god (bio je i neki "deda" inženjer elektrotehnike, specijalac, kaže zadnja generacija nekakvih Titovih padobranaca s Visa iz, ne znam, iz '54. i taj se fakat i najozbiljnije, najprofesionalnije ponašao, bar je meni laiku tako izgledao, od njega sam i pokušavao nešto naučiti), tek tjedan-dva svi skupa, bez ikakave obuke, borbena vrijednost jako mala... držali položaje u N. Grabovcu. Praktički prvi pravi teren, prije toga bili jednu noć kod aerodroma i dan-noć, mislim 14.10. kod Jasenovca-Brestače kad je bio onaj žestoki napad na Novsku.
Neda mi više editirati pa da ovako ispravim - nije Jasenovac-Brestača nego Jasenovac-Bročice.

Btw, tu smo došli ujutro i prvo bili na nasipu prema Savi a onda su nas oko 12 sata pomakli preko livade na nasip od pruge. Tad još nisam ni kužio kaj je to, kakvi su to insekti kaj čudno zazuje oko glave. Koja naivnost, kretenluk i neznanje - idem s jednog nasipa na drugi (onaj okomiti na Savu, prema Košutarici između kojih je "rupa" prema Bosni) po lopatu i ekipa mi iz daljine maše, ja im ozdravljam i brijem koji im je kurac, pa ni neznamo se, kaj su tak sretni, a svako malo "insekat" proleti. Onda sam ih čuo kaj viču i istovremeno shvatio kaj se zapravo događa i pošteno zalagao po prvi put.

Kasnije, kod tog drugog nasipa od pruge, rasporedili nas svakih 50m uz stup, opustio se, procijenio da se neće više nista događati taj dan i skroz se raskomotio, sunčam se, puška 2 m od mene (i zbog tog ću žaliti do kraja života) - meditacije, zen i totalni smiraj... kad u to - najveći user u životu. Takav, prrasak, eksploziju koju ne da čuješ nego osjetiš cijelim tijelom, plućima, svaku stanicu i mitohondrij protrese... Od šoka, straha sam u tisucinki iz ležećeg položaja odletio 3 metra dalje u zaklon, u trnje, kupine.
Naime od Bosne je, skroz nečujno ugašenih motora, doletio, spustio se Orao i taman negdje u našoj blizini upalio hebene urlajuće motore, po plinu i digao se i odletio prema Novskoj... Frajer je bio 15-30m lijevo, pored i iznad mene, toliko nisko da sam mu bez problema vidio facu tj bijelu kacigu, masku za disanje... i žalit ću to opuštanje jer da sam bio spreman mogao sam pucat na njega, istina sačmom ali mogao sam pucat po avionu, hebenom Orlu, koji je minutu kasnije rokao po Novskoj. Da sam ga bar jednom onom olovnom točkicom, kuglicom pogodio, makar mu malu štetu nanjeo, rupicu, ovako je ostao samo žal i što bi bilo da je bilo.... I da nebi bilo... u akciji poslje, ovo kaj si ti pisao, na Trokutu, sam se uspio ogrebat za AK od dečka koji je išao ja smjenu u Zg, ali opet bio jedini od 10ak ljudi koje sam relativno znao (iz kvarta tj tih par mjeseci iz mjesne zajednice) ostali papovke i nesjećam se dal je bilo tandžara.

Ostali su mi tada u sjećanju i HOSovci i kako voze cik-cak dok padaju granate oko njih po cesti prema Jasenovcu i jedan od njih sa ogromnim sombrerom

I da cijelo vrijeme su mi oni u glavi a nisam riječi posvetio poginulim i njihovoj hrabrosti. A bogme ju je trebalo imati da bi natjerao sebe i svoje tijelo da se digne i vodi boj u onom kaosu zasjede. Slava im. I mir i spokoj njihovim obiteljima.

Zadnje uređivanje nixolino : 06.05.2013. at 23:57.
nixolino is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2013., 03:40   #35
Quote:
nixolino kaže: Pogledaj post

Isto mi je ostalo u sjećanju da je već isti ili drugi dan bila priča o izdaji i kako nas je četnik dofurao pred neki bunker (tada mi se to činila samo "priča" jer mi je djelovala nemogućom i jednom od sličnih, prenapuhanih "isprika" tj opravdanja za neuspjeh)
Pozdrav Nixolino!
Joj, da znaš kako mi je drago što si mi se javio!!! Konačno netko od branitelja
koji su tog 29.10.1991. krenuli iz Novog Grabovca prema Trokutu!!!
Ma nije bitno tko je što od nas učinio ili nije učinio. Bitno je to što smo svi mi
imali srce i hrabrosti da uzmemo oružje u ruke i krenemo u RAT ZA NAŠU
DOMOVINU HRVATSKU! No, tužan sam što se nakon toliko godina pišu laži
o tim događajima i prešučuju istine. Zar smo to zaslužili? Zašto?
Zbog nečijih činova? Položaja? Sve ovo što pišem, pišem radi svih nas koji
smo bili sudionici operacije "ORKAN 91" tog 29.10.1991. Želim upoznati sve
branitelje s istinom. Zbog izdaje nismo mogli više učiniti, a za nju mi nismo
krivi. I ranije sam napisao, a i sada ponavljam. Cilj svega ovog je istina i
ništa više! Kako sam bio na popisu za likvidaciju odlučio sam svoju kožu
skupo prodati i to me je pokretalo! Pisao sam o tome ranije. Misliš da mene
nije bilo strah? Varaš se! Kada sam naredio da bombama krenemo na četničke
rovove i da im se što više približimo, na laktovima i koljenima smo im se
približavali. Samo da lišće što manje šušti. Vjeruj mi da mi se šupak stisnuo
ko usta kad zagrizu limun. Kad smo došli na dobačaj zaboravio sam i disati!
Kako na područje spomen parka četnici nisu obračali pažnju, odlučili smo se
približiti preko 2m visokom kamenom zidu, s dva prolaza, ispred samog motela.
Zatim izletjeti van na cestu i početi ih ubijati. Šetali su se oko motela bez
oružja. Kao da su na izletu, a 150 m prema Novom Grabovcu vodila se bitka.
Šepurili su se, a krv je kipjela u nama. Trebalo je samo neprimječeno doći do
zida, a velik broj branitelja je bio iza nas. Oni su nam trebali biti zaleđe,
pratiti nas u akciji. Ali, taj "ALI". Na 15m prije zida četnik se s rukama u
džepu, biljareći, pojavio ispred nas na prolazu. Dva branitelja iz Samobora
bili su ispred mene na pola metra i baš u tom trenu pogled su usmjerili na
onaj drugi prolaz ne videći čedu ispred sebe. Ja zbog njih nisam mogao
pucati. Viknuo sam:"Pazi!!!" Kad ga je rafal dostigao vidjele su mu se samo
čizme. Napravio je salto i zbrisao! Sve se to odigralo u 3 do 4 sekunde.
I počela je bitka. Vojska se nije pojavila, ostala je u četničkim rovovima,
Dio preusmjerenih snaga već je bio prisutan u šumi preko puta motela.
Tamo su se sakupljali. Pridružile su im se nove pristigle snage, napravili
su frontu od nekih pola kilometra, možda i više i obrušili se na nas.
Zarobili su dva branitelja iz Samobora.... Kad smo trojica zalegli na cestu,
štemali smo dokle god su išli metci i dozvoljavala konfiguracija terena.
O onome što sa dalje događalo pisao sam ovdje, a i na ranije navedenom
igi-jevom blogu. A sad o zapovjednicima za koje si me pitao. Bambi je bio
zapovjednik minobacača u Novom Grabovcu i iz Samobora je. Izuzetno
hrabar čovjek. Uključio se u bitku kod bunkera i spašavao je i izvlačio
ranjene branitelje. Nega sam vodio u ona dva naša minobacačka napada
30.10.1991. u popodnevnim satima. Ispalili smo ukupno oko 300 minobacačkih
granata na motel i vrh trokuta. Tada smo uništili "TISU" tj. četničkog
zapovjednika i tko zna koliko čeda. OSVETA!!!!! Uzalud su ih dozivali radio
uređajima. Taj dan "TISA" se više nije javljala. Javila se "SAMOBORSKA TISA"
tj. upali su u njihovu mrežu i na čistom srpskom napravili još veću pomutnju
u njihovim redovima. Uh, što sam bio ljut na dečke, ali nisu mogli odoljeti.
Bili su gori od male djece. Čede nisu ništa skužile o upadu i prisluškivanju.
Zapovjednik M.K. bivši oficir JNA bio je na čelu kolone. Od šoka, prilikom upada u zasjedu pukao mu je čir ili čirevi u žalucu. Imao je i ranije preoblema
s njima. Od bolova morali su ga odvesti u Novi Grabovac. Doktor je bio ljut
na njega jer se nije dao u bolnicu, a imao je krv u stolici. Razgovarao sam s
doktorom. Nije znao što da radi s njim. Bojao se da mu ne iskrvari, a on
nije htio napustiti vojsku. 31.10.1991. na Trokut je došao novi, mladi četnički
zapovjednik. Kad je čuo naše tenkove i transportere počeo je plakati i
opraštati se sa prijatelejm preko radio uređaja. Na njega su išli tenkovi,
transporteri i 500 Ustaša, pa onda 1000 Ustaša...
Kako se četnički izdajice bili uhičeni, totalno su bili dezorijentirani, u strahu i
panici. Nisu znali više što se događa. Uh, koliko toga imam za pričati!
Što se tiće četnika "K" pripremam se da objavim ono što se događalo dalje.
Završio je u Remetincu sa ona svoja dva mlada pomagaća. Priča ide od
Remetinaca pa do slučaja "L" i danas aktualnog. Malo igre asocijacije.
Mlado od medvjeda je medvjedić, a od plemičke titule "K" mlado je ....
Ovim putem molim ob.službe da porade na ovome i oglase se.
A da , ima toga i o Vukovaru tj. zadnjim danima Vukovara.
O igrama ob. službi iza kulisa znao sam još početkom 1992. , a gospodin
Manolić ih je iznio pred oko 5 ili 6 godina javno na HTV-u optužujući 105. brigadu za pad Vukovara. To je bila verzija "B", a za verziju "A" treba imati
dobar žaludac. Malo surfajte i vidjet će te da smo trebali ići u proboj prema
Vukovaru. Piše vam da se 105. nije pojavila....
Nixolino ćut čemo se još!!!

S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2013., 21:18   #36
Bobic reci mi molim te,samo jeste li i Vi trebali završiti u Vukovaru,dok se moglo još unići u njega?
Sada me pak hebeno interesira tvoja verzija "A" i Manolić ,tj.mislimo li na isto?
I nemoj me zafrkavati,da nismo krenuli na LOvsku,i to ne jedan puta,prvi puta sa oslobođene Bujavice,kada smo i popljugali,izgubili zapovjednika(ranjen u ruku) u dr. napadu na Lovsku pak dr. zapovjednik "Kosa" (Branko Šdobiva dum-dum metak (prvo službeno,vračeno selo iz ruku čejena je tada bila Bujavica).
Pa gdje da surfamo za taj proboj prema Vukovaru,o čemu govoriš?
(ja sam se nanovo ulogirao sa istim nikom jer me sjebao već odavno server...)
...i rekao sam da smo se svi javili na Velesajmu tokom zamračenja u paviljonu,tamo su bili repovi dragovoljaca za Vukovar, gdje su ti svi ljudi poslani,mogu samo nagađati jer su tada linije pucale na sve strane.I mi smo naveče uvedeni u spisak ,zadužili još konzerviranu pušku i uniformu kod Buceka,a za ujutro su nam rekli kako idemo kombijem za VU....eh,sad pakrac je bio na pola/pola, a Lipik je došao u
medvjeđe šape ,pa su nas poslali u neku tamo P.poljanu (za koju sam tada prvi puta i čuo. toliko o tome...
Inače sam mislio o svemu knjigu napisati,ali jbg ostalo je sve na papirima...
Pozdrav!

Zadnje uređivanje žaccko : 08.05.2013. at 21:23.
žaccko is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.05.2013., 02:24   #37
@ Bobi Bobic

Poštovanje Bobi,
Bobi i meni je drago da smo se tu "našli" i čuti za stvari za koje pojma nisam imao, ovo za tog zapovjednika kaj mu je čir pukao, pojma nisam imao, ja sam ga valjda taj dan vidio prvi i zadnji put. Sad mi je bed jer sam ga stoput stero u qrac od tada. štucalo mu se negdje.
Mada teško je ovako preko foruma pricat i raspravljat i tipkati po mobilnom o tome. Ako misliš da ikako mogu pomoci, svakako javi. Zapravo svakako javi da bar znam ime đubreta koje nas je izdalo? Jel frajer srbin? Domaći? Samo nemoj reći da je "naš".


Znači to je to, definitivno? Šupak je i osuđen za to??? Di je sada? U srbiji? A ta dva mladca?

Tebi još jednom kapa do poda!

A ovo nakraju s rebusima... bog te mazo. jel ovo "K" onda Knežić ili Knezić, zapravo Knežević? Mada mi i dalje to nista ne govori.
E da, koliko nas je uopće krenulo iz, N. Grabovca koliko iz Baira, ako znaš? Da, sjećam se i Samoboraca, dečki su se fakat pokazali. I vidjelo se da su ekipa, da se poznaju.

@ Žacko izgleda smo se mimoilazili na velesajmu. Mada je moj dojam da nisu svi oni ljudi bili za Vukovar. Dio je išao na Kupu, dio za Novu Gradišku, dio negdje za jug... Krpalo se valjda di je trebalo začepit. Nas su konkretno pitali da li ima dobrovoljaca za Vukovar, od 10-15 ljudi iz tog stroja javilo se 3-4, a nas par iz MZ je otišlo za N. Grabovac jer je tam vec bila neka ekipa s općine pa smo im išli na smjenu.
Sve mi se pomjesalo s datumima, neznam jeli to bio 4.10. ili 14. ili dan, dva ranije. I to za vukovar. Prije da je 4.10. tada smo to završili dole kod Jasenovca i to je nažalost bio debakl i neznanje, neorganiziranost, panika, greške na kojima se učilo. Ustrojavanje jedne vojske. Valjda. Nama su naredili povlačenje, da je, Novska pala, da ćemo kao nešto okolo doći u Novsku. Bilo je dosta kasno navečer, ne mogu vrijeme procijeniti, od 22-24, vec je dugo bila noć. Negdje kod kanala su nas dobro minama zrokali.
Dva dana prije se skupili u zg, dve noći prije nas iskipali u Novskoj, ujutro kod Brocica, dan kod jasenovca, i noć gubljenja po nekoj šumetini, jutro na autoputu.

Bog nas je čuvao. I Tigrovi i tigrovi (to su ovi koji nisu bili baš u Tigrovima al su ipak Tigrovi. Ko Bobi)

Pozdrav Bobi. Ajde još malo rebusa tj rješenja.

Zadnje uređivanje nixolino : 10.05.2013. at 03:02.
nixolino is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2013., 04:11   #38
Quote:
nixolino kaže: Pogledaj post

A ovo nakraju s rebusima... bog te mazo. jel ovo "K" onda Knežić ili Knezić, zapravo Knežević?
E da, koliko nas je uopće krenulo iz, N. Grabovca koliko iz Baira, ako znaš? Da, sjećam se i Samoboraca, dečki su se fakat pokazali. I vidjelo se da su ekipa, da se poznaju.

Ajde još malo rebusa tj rješenja.
Pozdrav Nixolino!

Da i tebi i Žaccku odgovorim sada, ne bih imao vremena ni oka sklopiti, a
danas idem na posao! Prvo ću tebi odgovoriti jer je kraće, a zatim Žaccku!
Za Vukovar ima toliko toga da ne znam otkud da krenem, a prirpemam i
dokumente u svezi Vukovara! Zato Žaccko, molim te za strpljenje!

Bravo Nixolino! Pogodio si! Prezime tog izdajice je KNEŽEVIĆ !!!!
O ona dva pomagaća neznam ništa osim da su završili u Remetincu.
Koje je Knežević nacionalnost neznam, ali po svim saznanjima nije među
živima. Napisao sam da ga je stigla ruka pravde. Ono što znam je
sljedeće :
- Pušten je u razmjeni za naše branitelje.
- Pridružio se svojoj brači četnicima i to na južnom bojištu.
- Pratile su ga ob.službe.
- Hvalio se, čini mi se srpskoj televiziji (mislim JUTEL-u ili tako nešto),
kako je pobio cijelu jednu bojnu Ustaša.
- U ljetu 1992. saznajem da je likvidiran (tada smo bili u istočnoj Slavoniji
ispod Vinkovaca i Mirkovaca tj. Bosutska fronta:Privlaka-Otok-
Komletinci. Nakon pada Vukovara tu smo ih zaustavili. Nijemci su pali
16.11.1991. tj. dan prije našeg dolaska).
- Ono što istražujem je slučaj "L" u Splitu. (koji je tamo zatvor?)
Dakle, u to još nisam 100% siguran, ali po istražnim dokumentima sa
suđenja čuvarima, opisom njegovih postupaka, glume, imena,godina
snalažlivosti, brzini, mogu sa 80% sigurnosti reći da je to on i da je
tamo skončao pri pokušaju bijega).
- Svi ti dokumenti sa suđenja i istražne radnje su ti dostupni na
internetu.

Pretraživao sam po prezimenu i imenu (koje nam je svima u magli, ali me
nešto asociralo na njegovo ime. Nikolinaviolina je isto spomenuo poćetno slovo
njegova imena.) Uz prezime i ime dodao sam nestali, pa ubijeni i šok. Moš si
mislit kako sam bio iznenađen kad mi se pojavio taj slučaj. Opal sem na rit.
Opisat ću ti što se događalo prije, kao i samog 29.10.1991.
Knežević je svoj nos zavlačio svugdje. Hvalio se i nije mu bilo ravna u njegovoj
hrabrosti i znanju. Vojska se okupljala oko njega, a ja sam ga izbjegavao jer
mi se nije dopadao. Jednostavno ga nisam podnosio. Imao sam cijela dva branitelja kojima sam bio zapovjednik. I to je bilo barem nešto. Dva tjedna
ranije bio sam sam sebi zapovjednik. Sva trojiaca gledali smo ga ispod oka i
započeli razgovor. Rekao sam da mi se taj Knežević nimalo ne dopada i da mi je odvratan. To su potvrdila i oba moja branitelja, s tim da je jedan od njih
dodao da mu ne izgleda da je baš "čist" (mislio je na nacionalnost).
Zatim sam poduzeo mjere osiguranja podataka. Izdao sam naredbu njima
dvojici da mu zabrane pristup u našu sobu, tj. da ga kulturno zamole da je napusti. Pa ako treba i silom. Dokumente sam sklonio i pokrio ono što nije
smijo vidjeti. Vidio je da ga gledam ispod oka i nije mi se približavao.
Nakon upada u zasjedu i onog stampeda pored mene, ostao sam sam kod
tog početka uspona prema vrhu Trokuta. Tu ste se svi sklonili i otišli niže
tj. dublje prema Bairu. Cestom sam otišao nekih desetak metara prema
naprijed tj. prema bunkeru. Pokušao sam shvatiti što se događa i promatrao
suprotu stranu kao i konfiguraciju terena. Kako je lijeva strana, od Lovske,
bila gotovo u ravnini s cestom, svaki pokušaj kretanja prema bunkeru
mogao je biti poguban. Jedino što je bilo moguće je bilo krenuti desnom
brdskom stranom Trokuta. Stajao sam uz desni rub ceste i polako se povlaćio
unazad prateći suprotnu stranu od Lovske. Na toj desnoj strani je bilo i neko
žbunje. Odjednom začujem lom grančica i šuštanje lišća iza sebe.
Onako napet s prstom na okidaću refleksno se okrećem prema žbunju,
a iz njega izleti Knežević. Kako je bila nagla nizbrdica, sklisko i lišće, poskliznuo se i na guzici dosanjkao na pola metra od cijevi mog automata.
Kako je bio u sjedečem stavu, a nogama se zaustavio na bankini, cijev mu
je bila uperena u glavu. Dvije ili tri, sekunde u šoku smo gledali jedan drugog.
što je on mislio neznam, ali znam da sam se pitao što on tu radi? Pa bio je u
predhodnici. Tada je on odjednom počeo jaukati. Pitao sam ga je li ranjen, a
on mi je odgovorio da nije. Kad su zapucali iz bunkera na njih da je skičio u
stranu i uganuo gležanj. Tako je glasno jaukao da je sanitetlija odmah dojurio
do nas. Pitao je što je i Knežević mu je objasnio da je uganuo desni gležanj.
Htio mu je skinuti čizmu, ali Knežević to nije dao već mu je rekao da zavojem
snažno omota nogu preko čizme jer da mora hodati. Sanitetlija je to i učinio.
Knežević se digao i ne jedvite jade se oslanjao na nogu i krenuo prema
Novom Grabovcu. Stajao sam na cesti i gledao ga. Korak mu je bio sve brži i
brži. Da bi naglo dodao gas i dao se u sprint i to bez šepanja. Shvatio sam
da bježi s bojišta. Tada sam poluglasno promrljao: "E toliko o tvojoj hrabrosti.
Dobit ćeš ti svoje kad se vratim u Grabovac!" Za Boga miloga, tada mi ni na
kraju pameti nije bila pomisao da je izdajica! Nisam mogao pucati u leđa
branitelju koji bježi s bojišta! Mislio sam ga izvrijeđati pred cijelom vojskom
pa da više ne sere! Tada nisam ni slutio da je to moje mrmljanje bilo neko
predviđanje budučih događaja. A ja inaće u životu, svoje obečanje uvijek
održim. Pisao sam da sam ga razotkrio kad sam dobio onu ključnu
informaciju tj. ono što je rekao u Motorolu. Po sječanju znam da se ukrcao
u transporter ili sanitetsko vozilo. U njemu je bio jedan ranjeni branitelj
(znam i koji). Knežević je skinuo zavoj s čizme pred njim, potapšao ga,
i s osmjehom na licu rekao mu nešto u smislu:" Da Hrvatska ima više takvih
branitelja kao što je on, da bi bila brzo oslobođena!" I nakon toga iskočio
je iz vozila i nestao. Više ga nitko nije vidio do uhičenja!
O brojkama ti ne mogu ništa točno reći jer nas je bilo odasvud.
Možda nešto pronađem pa ću ti javiti! Toliko za sada! Traži i čitaj!
Volim da ljudi sami neke stvari pročitaju, da se sami uvjere i dođu do
zaključaka!

S poštovanjem, Bobi Bobic!
Bobi Bobic is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2013., 15:30   #39
Quote:
Bobi Bobic kaže: Pogledaj post
Pozdrav Nixolino!

Da i tebi i Žaccku odgovorim sada, ne bih imao vremena ni oka sklopiti, a
danas idem na posao! Prvo ću tebi odgovoriti jer je kraće, a zatim Žaccku!
Za Vukovar ima toliko toga da ne znam otkud da krenem, a prirpemam i
dokumente u svezi Vukovara! Zato Žaccko, molim te za strpljenje!

Bravo Nixolino! Pogodio si! Prezime tog izdajice je KNEŽEVIĆ !!!!
O ona dva pomagaća neznam ništa osim da su završili u Remetincu...

S poštovanjem, Bobi Bobic!
auuu Bobi, ovo postaje kao zaplet nekog filma.
Hvala na odgovorima.

I sam sam trenutno u strci, cajtnotu, hebiga žrvanj života ide dalje, posao, obveze... a i kćer mi se sutra krizma pa ću samo kratko.

- pomislio sam da je "L" Lora ali odmah i da je to nemoguće jer je "daleko" od zapadne slavonije. Koji zajeb.

- uopće ne sumnjam da si ti pročačkao sve oko Kneževića ali ono što mi sad, ovako na prvu, odmah zapelo za oko, nakon brzinske pretrage, da je Nenad Knežević, rođen u Benkovcu a živio (kaže imao kuću) u Kaštelima, pa mislim da bi ga ti, kao "sjevernjak", skužio po govoru da nije iz Novske, tj da bi to zapamtio. Da li ti je to ostalo u sjećanju?

- ima jedna dobra, narodna - svaka rit dođe na šekret

- da li je taj naš iz transportera ranjen u rame? Viši, jači dečko? Jer sam u jednom trenutku skužio da nas je od pun qrac, u toj šumi, udubini ispod spoja ceste od Grabovca i Baira prema Trokutu, ostalo 10ak. Ekipa polako curi. Pucnjava se smirila. Tražim zapovjednika, šta da radimo, nema ga, povlačim se gore prema cesti za Grabovac tu srećem tog ranjenog u rame u pratnji sanitetlije (niži dečko), pitam da li mogu kako pomoć, kažu ne treba (čovjek se fakat dobro držao, samostalno hodao (više mi je izgledao ljut što mu se to dogodilo). Neko vrijeme idemo zajedno, šutke, zlovoljni i kad smo vec dosta odmakli od tamo i šume vidimo hrpu naše vojske kako ide, onak, u grupicama, prema Grabovcu i taj naš transporter (mislim da su oni tamo otišli a ja dalje prema Grabovcu.)
Btw, kad sam došao u Grabovac u podrumu je bio zapovjednik i još sam prošli put htjeo napisati da sam ga zatekao u podrumu (i to baš kuće u kojoj smo mi spavali) kako čuči, presavijen poput fetusa, i evo sad zahvaljujući tebi znam i zakaj. Imao sam nedavno sličnih problema i takva bol je stvarno neugodna i onesposobljavajuća.

- btw, ak se tebi onda pakšu stisnuo kao usta kad zagrizeš limun meni je radio kao blenda 2 pa 22 pa 2 pa tako u nekoliko serija - malo osmjeha za kraj - nije dobro za zdravlje, psihičko i fizičko, biti negativan

- poslah ti poruku, provjeri sandučić

Pozdrav!
nixolino is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2013., 19:03   #40
@ moderator
sjetih se (i vidjeh da sam imao zadnji upis ) da postoji tema o operaciji "ORKAN '91" pa možda da prebacite ove postove koji se tiču iste?
www.forum.hr/showthread.php?t=530685

Tu se malo vidi sam motel ali i nevjerojatna priča g. Jure Rešetara - Jurka tj. njegovo svjedočanstvo i što šu sve Samoborci prošli.
http://www.samoborskiglasnik.net/14d...101&tempg=2011
http://www.samoborskiglasnik.net/atr...028&tempg=2010

Nađoh i zanimljivu prepisku samih učesnika akcije, ovog dijela iz Grabovca ali ekipe iz Samoborske brigade:
http://www.samoborskiglasnik.net/for...=pisma&cl=1299
(ispričavam se ako je problem zbog pravila linkati druge rasprave alu mi se čini zanimljivo jer je većim djelom svjedočanstvo jednog od učesnika

@ Bobi - malo surfah pa nađoh podatak da je iz grabovca krenulo 134 (ali od čovjeka koji nije bio tamo nego prema nekakvom popisu pismom pred sam odlazak, sad dal je to samo Samoborska brigada ili svi skupa ali i meni je u glavi oko sto-sto pedeset ljudi)

Kažeš 80% si siguran da je to taj? Da li postoji ikakav način da se dođe do točnih podataka iz sudskog procesa za dotičnog ili je to pod vojna tajna?
Ak su ga stavili u buksu mora biti neke papirologije, neka presuda ili odluka temeljem koje ide u razmjenu?
nixolino is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:07.