Progresivni katolicizam

[Rob-Roy]

Pojava koju u kršćanskom svijetu sve češće susrećemo je tzv. progresivni katolicizam. Pa evo nekoliko riječi o tome:

Prije nešto više od 100 godina sv. papa Pio X. potpisao je encikliku pod naslovom Pascendi Dominici Gregis, obznanivši Crkvi i svijetu nultu stopu tolerancije prema modernizmu. Što se točno obuhvaća pojam modernizam, najbolje će nam reći sluga Božji biskup Josip Lang, naše gore list:

Pod modernizmom razumjevamo onaj krivi smjer u Katoličkoj crkvi, koji tvrdi da je kršćanstvo u svojoj sadašnjoj formi zastarjelo i da ne odgovara više potrebama modernoga naprednoga vremena; treba stoga, da se u mnogim dijelovima promjeni i da se prilagodi sada vladajućoj struji duševnoj.

Danas, 100 godina kasnije, neke stvari su promijenile svoje ime. Ono što je sv. papa Pio X nazvao "modernizmom" danas se naziva progresivizam. Modernisti prije 100 godina i progresivisti danas nemaju iste ciljeve po pitanju konkretnih inicijativa, ali oba pokreta slažu se po pitanju ideje Crkve koja se mora prilagođavati trenutno vladajućem mentalitetu svijeta. Upravo ta konstantna prilagodba svijetu i stavovima svijeta je ono što u isto vrijeme onemogućuje trajnu identifikaciju modernista sa nekom pojedinačnom zabludom, dok s druge strane modernist prihvaća sve zablude koje trenutno prevladavaju u društvu (bilo moralnog, bilo vjerskog, bilo socijalnog karaktera).

Upravo zbog toga, riječi sv. pape Pia X. i danas odzvanjaju jednakom snagom i uvjerljivošću: "Modernizam je sinteza svih hereza."


Kako prepoznati progresivista?

Danas je puno lakše prepoznati progresivista, nego što je prije 100 godina bilo prepoznati modernista. Iz jednostavnog razloga što se modernisti danas ne srame toga što jesu, ponosno to ističu. Ako progresivni katolik (što je inače kontradikcija u sebi, kao što ću kasnije objasniti) slučajno koristi Facebook, on će vrlo vjerojatno pod vjerska uvjerenja napisati upravo to: "Progressive Catholic". I time će smatrati da on time odašilje svijetu sliku slobodoumnog vjernika, koji (kako to kaže široj javnosti najpoznatiji hrvatski progresivist Drago Pilsel) "neće nikada, ni pod kojim okolnostima, pristati da mu ikoja crkvena vlast odredi u što i kako vjerovati".

Međutim, svjedoci smo također i sve raširenije pojave vukova u janjećim kožama, koji progresivističko krivovjerje prodaju kao učenje Majke Crkve. Na sreću, takvi se daju lako raskrinkati - nekoliko je pokazatelja:

1. Progresivisti su usredotočeni na promjenu radi sebe same, neovisno o šteti učinjenoj ikome ili ičemu oko njih, uključujući njih same. Oni smatraju da je svaki napredak dobar, jer on uvijek dovodi do stanja koje je bolje nego ovo koje vlada danas. U svojoj mahnitoj želji za novotarijama, oni su često skloni raskinuti svaku sponu sa prošlošću. Prošlost je nešto što je prezreno i ismijano. Progresivist je usmjeren na budućnost i upravo svoj naraštaj smatra najpametnijim i najmudrijim u povijesti čovječanstva.

2. Iz te želje za promjenom koja je sama sebi svrha, progresivist je prisiljen napustiti prethodno utvrđene Istine, kao i objektivna moralna mjerila.

3. Selektivno čitanje povijesti - povijest se uvijek gleda u negativnom kontektstu, kao nešto što treba nadići i ostaviti iza sebe.

4. Promicanje novog autoriteta, najčešće njihovog vlastitog. Jer, ako odbacimo svaku povijesnu pouku, svaku mudrost naših predaka, svako objektivno mjerilo i napuštanje Istina, ništa drugo ne preostaje nego sebe proglasiti autoritetom, koji će objasniti drugima kako stvari zaista stoje.

5. Progresivizam se često pojavljuje odjeven u katoličko ruho, želeći na taj način ostvariti subverzivno djelovanje i unutar same Crkve uspostaviti vladavinu zbunjenosti, nedostatka jasnoće i dvosmislenosti. U maniri trojanskog konja, progresivisti često vole koristiti izraze kao što su: "zajednička osnova", "duh Drugog vatikanskog koncila", mi smo Crkva", "ekumenizam", "dijalog sa nekatoličkim skupinama", i tako dalje.

6. Negiranje moralnog nauka Crkve najbolje se očituje po pitanju spolne etike. Progresivist u pravilu odbacuje nauk Crkve po pitanju kontracepcije, umjetne oplodnje i homoseksualnosti. Ako pitate progresivista što misli o pobačaju, vjerojatno ćete dobiti nejasan i dvosmislen odgovor (kao i na većinu "škakljivih" pitanja - progresivizam ne trpi jasnoću nedvosmislenost!).

Iz svega toga, možemo definirati progresivizam kao skup vjerovanja koji izbjegava bilo kakav pojam objektivne istine, koji su poznavali naši preci, i teži uvesti novi autoritet koji pokušava preinačiti sam pojam istine te ga podvrgnuti novim pravilima koja su uspostavili njegovi pristaše. To se postiže različitim metodama, od kojih se mnoge služe namjernim dvosmislenostima kako bi smele ljudski um.


Za kraj, obećao sam objasniti zašto je pojam "progresivni katolik" u sebi kontradiktoran. Katolik je krštena osoba koja prihvaća kompletan nauk Crkve. Krštena osoba koja odbacuje nauk Crkve ne može se zvati katolikom - on može biti ili shizmatik (ukoliko pripada nekoj drugoj Crkvi utemeljenoj na autentičnom apostolatu, npr. Pravoslavnoj) ili protestant ili apostata. A budući da progresivist ne prihvaća učenje Katoličke Crkve, on se ni u kojem slučaju ne može zvati katolikom.

[Besramni]

da. Vjera, Crkveni nauk i naslijeđe su konstanta i tako bi među vjernicima trebalo i biti, bez obzira na fluktuacije života i tendencija

[Pedro Emanuel]

Zanimljiva tema, još ću ja puno naučiti na ovom forumu

Meni ja žao što se ti progresivici baš "oblače" u katoličko, bilo bi bolje da kažu kao i mnogi ja vjerujem u Boga ali ne i u crkvu.... i amen na kraju.... ali ovo je kao katolik izdajica svoje vjere

[blue bird]

Rob-Roy kaže:

Pojava koju u kršćanskom svijetu sve češće susrećemo je tzv. progresivni katolicizam. Pa evo nekoliko riječi o tome:

Prije nešto više od 100 godina sv. papa Pio X. potpisao je encikliku pod naslovom Pascendi Dominici Gregis, obznanivši Crkvi i svijetu nultu stopu tolerancije prema modernizmu. Što se točno obuhvaća pojam modernizam, najbolje će nam reći sluga Božji biskup Josip Lang, naše gore list:

Pod modernizmom razumjevamo onaj krivi smjer u Katoličkoj crkvi, koji tvrdi da je kršćanstvo u svojoj sadašnjoj formi zastarjelo i da ne odgovara više potrebama modernoga naprednoga vremena; treba stoga, da se u mnogim dijelovima promjeni i da se prilagodi sada vladajućoj struji duševnoj.

Upravo zbog toga, riječi sv. pape Pia X. i danas odzvanjaju jednakom snagom i uvjerljivošću: "Modernizam je sinteza svih hereza."



Za kraj, obećao sam objasniti zašto je pojam "progresivni katolik" u sebi kontradiktoran. Katolik je krštena osoba koja prihvaća kompletan nauk Crkve. Krštena osoba koja odbacuje nauk Crkve ne može se zvati katolikom - on može biti ili shizmatik (ukoliko pripada nekoj drugoj Crkvi utemeljenoj na autentičnom apostolatu, npr. Pravoslavnoj) ili protestant ili apostata. A budući da progresivist ne prihvaća učenje Katoličke Crkve, on se ni u kojem slučaju ne može zvati katolikom.

Znaci nije katolik, ali je 'progresivan' vjernik, prevedeno 'heretik'?

Pitanje: da li je isprika za spaljivanja, za Galilea ili recimo prihvacanje evolucije od strane Vatikana (uz prime movera) progresivno, jer to je doista novost u ponasanju u odnosu na minula vremena?

[---IvAn---]

Pedro Emanuel kaže:

*cut*.... ali ovo je kao katolik izdajica svoje vjere

i meni se cini.

[Nemruth Dagi]

Progresija i katolicizam idu ko suha krpa na dnu mora

[Uranija]

Rob-Roy kaže:

5. Progresivizam se često pojavljuje odjeven u katoličko ruho, želeći na taj način ostvariti subverzivno djelovanje i unutar same Crkve uspostaviti vladavinu zbunjenosti, nedostatka jasnoće i dvosmislenosti. U maniri trojanskog konja, progresivisti često vole koristiti izraze kao što su: "zajednička osnova", "duh Drugog vatikanskog koncila", mi smo Crkva", "ekumenizam", "dijalog sa nekatoličkim skupinama", i tako dalje.

Jedno je (ne)prihvaćanje nauka KC sebe radi, a sasvim drugo ulazak u ekumenu i poticanje pozitivnog duha reforme u skladu s vremenoom - inače do tih koncila ni dijaloga nikad ne bismo došli niti ćemo opet doći.

Umjesto da se ne vodi računa kako da se što više ljudi definicijama istisne, bilo bi korisnije tražiti načine da se ljude privuče, ne tvrdoglavim silovanjem pravila uvijek i svagdje, nego duhom Kristovim koji priziva sebi.

[Rob-Roy]

blue bird kaže:

Pitanje: da li je isprika za spaljivanja, za Galilea ili recimo prihvacanje evolucije od strane Vatikana (uz prime movera) progresivno, jer to je doista novost u ponasanju u odnosu na minula vremena?

Ne, to nema veze sa progresivizmom. Za razliku od opće uvriježenog mišljenja, promjene unutar Crkve uvijek dolaze iznutra, a nisu uvjetovane vanjskom prisilom. Nije Crkva promijenila svoj stav prema metodama Svete Inkvizicije zbog toga što ju je vanjski svijet na to prisilio, već zbog toga što su sveci unutar Crkve ukazivali na grešnost tih postupaka. Oni su, a ne svijet, ukazali Crkvi na vlastitu grešnost što je dovelo do promjene.

Ista je stvar sa odnosom prema znanošću. Iako službeni nauk Crkve nikada nije negirao evoluciju, heliocentrični sustav, ili bilo koju drugu znanstvenu istinu, u prošlosti je bilo kardinala koji nisu ispravno razmijeli dogmatiku - što je rezultiralo slučajem Galilei. Međutim, greška je uočena i otklonjena; ne od strane svijeta koji je Crkvu prisilio na ispravno razumijevanje dogmatike, već opet iznutra. Crkva je sama prepoznala nesporazum koji je nastao i otklonila ga. Crkva je Božja, njoj ne treba svijet da ju korigira. Naravno, to ne znači da Crkva treba odbijati dobar savjet, ma odakle dolazio. Ali u konačnici je uvijek Crkva ta koja pokreće promjenu unutar sebe. Jer, kao što kaže stara srednjovjekovna formula, Ecclesia semper reformans, semper reformanda - Crkva je uvijek potrebna reforme i uvijek se reformira.

Uranija kaže:

Jedno je (ne)prihvaćanje nauka KC sebe radi, a sasvim drugo ulazak u ekumenu i poticanje pozitivnog duha reforme u skladu s vremenoom - inače do tih koncila ni dijaloga nikad ne bismo došli niti ćemo opet doći.

Apsolutno. Ali spremnost na dijalog ne znači spremnost na odricanje od vjerskih istina koje su Crkvi dane na čuvanje. Cilj dijaloga nije sporazum već razumijevanje, a od strana u dijalogu ne očekuje se kompromis, već iskrenost. Dijalog služi kako bi se izgradili dobri odnosi i postiglo razumijevanje. A ne kako bi se trgovalo istinama i postigao neki kompromis, nekakva sredina koja nije ni tamo ni vamo. Crkva nema pravo to raditi, ona nije gospodarica Istine, već njezina suradnica i služavka.

[kor-im]

ja se zapravo u potpunostio slažem sa večinom ovoga što rob-roy piše
stvarno, katolik progresivist je živuči oksimoron, nedosljedna osoba nesvjesna vlastitog konteksta
reklo bi se da je svjest takvih pojedinaca konstruirana na monstruozan način
meni bi bilo jako drago kada bi katolička crkva smislila neki način da se u potpunosti očisti od takvih vjernika
tipa kada bi uveli strožu kontrolu vjerske naobrazbe, recimo obavezne ispite i polaganje tečajeva za odrasle, ili sastanke laika na kojima bi se utvrđivalo poznavanje i prihvačanje dogmi i dosljedan vjernički svjetonazor, kako ga diktira vatikan, ili barem potaknuli javnu raspravu sa jasnim smjernicama i utvrđenom linijom argumentacije

i ja se ovime nimalo ne šalim, u potpunosti sam ozbiljan, nema tu sarkazma, ovaj put

tako bi znali tko je vjernik, a tko se preserava jer mu stvari naprosto nisu jasne

zapravo imam samo jednu primjedbu
u vezi ovoga sa inkvizicijom
nije tu bilo greške.
možda im to povjesno gledano nije uvjek jednako koristilo, ali oni nisu baš previše činili grešaka, oni su znali točno šta rade, i bili učinkovita organizacija, drugo je kako se to danas vrednuje

[blue bird]

Rob-Roy kaže:

Ne, to nema veze sa progresivizmom. Za razliku od opće uvriježenog mišljenja, promjene unutar Crkve uvijek dolaze iznutra, a nisu uvjetovane vanjskom prisilom. Nije Crkva promijenila svoj stav prema metodama Svete Inkvizicije zbog toga što ju je vanjski svijet na to prisilio, već zbog toga što su sveci unutar Crkve ukazivali na grešnost tih postupaka. Oni su, a ne svijet, ukazali Crkvi na vlastitu grešnost što je dovelo do promjene.

Ista je stvar sa odnosom prema znanošću. Iako službeni nauk Crkve nikada nije negirao evoluciju, heliocentrični sustav, ili bilo koju drugu znanstvenu istinu, u prošlosti je bilo kardinala koji nisu ispravno razmijeli dogmatiku - što je rezultiralo slučajem Galilei. Međutim, greška je uočena i otklonjena; ne od strane svijeta koji je Crkvu prisilio na ispravno razumijevanje dogmatike, već opet iznutra. Crkva je sama prepoznala nesporazum koji je nastao i otklonila ga. Crkva je Božja, njoj ne treba svijet da ju korigira. Naravno, to ne znači da Crkva treba odbijati dobar savjet, ma odakle dolazio. Ali u konačnici je uvijek Crkva ta koja pokreće promjenu unutar sebe. Jer, kao što kaže stara srednjovjekovna formula, Ecclesia semper reformans, semper reformanda - Crkva je uvijek potrebna reforme i uvijek se reformira.

Nije li ovo ('reformacija') upravo 'progresija'

Kazes 'unutar sebe', pa Crkvu cine ljudi...dakle radi se o promjeni necega ili nazovi to produbljivanjem tumacenja zajednickim dogovorom. Od nekog valjda pocinje inicijativa? Znaci, ako se prihvati necije 'progresivno' stajaliste, ono postaje stajaliste crkve, sto znaci nesto progresivno je postalo sto sad?

[NewWorldOrder]

Rob-Roy kaže:

Nije Crkva promijenila svoj stav prema metodama Svete Inkvizicije zbog toga što ju je vanjski svijet na to prisilio, već zbog toga što su sveci unutar Crkve ukazivali na grešnost tih postupaka. Oni su, a ne svijet, ukazali Crkvi na vlastitu grešnost što je dovelo do promjene.

Ne slažem se.Inkvizicija je toliki moralni pad kompletne KC da će se od toga pada teško iskupiti pred Bogom.Tu su svjesno sudjelovali mnogi pape koji su zarad svojih sitnih partikularnih interesa ubijali u krvi čitave regije i narode.
Nisam vidio da se Crkva ikada javno pred Bogom pokajala za grijehe koje je učinila zbog svog protukršćanskog i protučovječnog vođenja od svog osnutka do danas.
Priča o Crkvi je priča o iskrivljavanju jedne plemenite ideje kroz stoljeća.
Crkva kakva je danas nema ama baš nikakve veze sa prvom Crkvom kakvu je ustanovio Isus Krist.Za to krivnju snose njezini pape kroz povijest.

[Rob-Roy]

blue bird kaže:

Nije li ovo ('reformacija') upravo 'progresija'

Nije. Modernizam (danas progresivizam) počiva na uvjerenju da se Crkva mora mijenjati ovisno o trenutno vladajućem mentalitetu svijeta. Dakle, danas je u svijetu razvod braka normalna stvar, pa bi Crkva to trebala prihvatiti. Ili, danas se homoseksualnost smatra društveno prihvatljivim fenomenom, pa bi to trebala napraviti i Crkva.

Crkva treba mijenjati svoj ustroj i prilagođavati se vremenu u smislu toga da uvijek bude bliska ljudima (recimo, biti prisutna u medijima i na internetu, prilagoditi svoj rječnik današnjem vremenu, itd.) U tom smislu se Crkva uvijek mora reformirati. Ali ono što progresivisti žele jest da Crkva svoj nauk - koji je dan od Boga i kao takav apsolutan i vječan - treba mijenjati kako bi ugodila vladajućem mentalitetu svijeta.

Kazes 'unutar sebe', pa Crkvu cine ljudi...dakle radi se o promjeni necega ili nazovi to produbljivanjem tumacenja zajednickim dogovorom. Od nekog valjda pocinje inicijativa? Znaci, ako se prihvati necije 'progresivno' stajaliste, ono postaje stajaliste crkve, sto znaci nesto progresivno je postalo sto sad?

Pogledaj što sam gore napisao. Velika je razlika u motivu i načinu kojim dolazi do promjene unutar Crkve. Crkva mora težiti što boljem rasvjetljivanju Istine, a ne prilagođavati svoj nauk mentalitetu svijeta. Tu značajnu ulogu igra i Duh Sveti, prema riječima samog Gospodina Isusa Krista: Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. (Iv 16,12-13). Dakle, Duh Sveti je taj koji je trajno nastanjen u Crkvi i koji uvijek vodi Crkvu ka boljem rasvjetljavanju Istine.

I tu treba naglasiti da se od vremena sv. Petra nikakva bitna promjena u Crkvi zapravo nije zbila. Promijenila se njezina vanjska manifestacija, ali njezina otajstvena bit (utemeljena na hijerarhiji, sakramentima i pokladu vjere) ostala je potpuno nepromijenjena kroz 2000 godina.

NewWorldOrder kaže:

Nisam vidio da se Crkva ikada javno pred Bogom pokajala za grijehe koje je učinila zbog svog protukršćanskog i protučovječnog vođenja od svog osnutka do danas.

Pogledaj malo bolje. Crkva se jako puno puta ispričala i priznala svoje povijesne grijehe. Najpotpuniju ispriku izrazio je papa Ivan Pavao II, povodom jubileja 2000. godine - on se tada javno i pred Bogom pokajao za sve grijehe koje je Crkva učinila od svog osnutka do danas. Međutim, metode Inkvizicije su davno osuđena od mnogih njegovih prethodnika.

Nedavno sam i citirao Katoličku enciklopediju koja nedvosmisleno osuđuje metode inkviziciju kao nečovječne i protukršćanske. Pokušavam naći gdje je to bilo, ali ne uspjevam... ali nije ni bitno, ako do sada nisi shvatio da je Crkva osudila sve svoje grijehe u prošlosti i danas - onda sumnjam da će te taj citat prosvijetliti.

Ja samo ne znam koliko puta Crkva mora ponoviti da ne odobrava postupke svojih prethodnika koji su vodili Inkviziciju?

Crkva kakva je danas nema ama baš nikakve veze sa prvom Crkvom kakvu je ustanovio Isus Krist.

Upravo suprotno. Crkva danas ista je ona koju je utemeljio Isus Krist. Ona je upravo onakva kakvom ju je Gospodin osnovao, zamislio i htio. Da je Bog htio skupinu robota i lutaka na koncu bez slobodne volje, onda se ne bi ni mučio stvarati čovjeka, objavljivati mu se i sve ostalo.

[Matt]

Ovo je vrlo pozitivna stvar za sve katolike. Progresivnost katoličanstva nije nešto što treba Crkvi, već ljudima koji žele bolju i ljepšu instituciju. Također treba pomoći u očuvanju Kristove riječi i svih svetaca.

[Nepoznati]

Progresivni katolicizam . STOP

Mislim da ti je jasno što iz toga proizlazi - nazadni katolicizam, koji sve više kasni u vremenu i prostoru....

[danijel12]

Kad govorimo o tim progresivnim katolicima, kao naručeno je današnje misno čitanje:

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. (2 Tim 4,1-8)

Uistinu došlo je to vrijeme mnogo puta već, pa tako i u ovom suvremenom razdoblju povijesti.

pridruzujem se podrsci da katolicka crkva ostane dosljedna sebi. dapace, sto kor-im pise je vrlo preporucljivo. i ovako se pripadnicima kc deklarira puno ljudi koji vrlo malo uopce razmisljaju sto to zapravo znaci, a krsenje zapovijedi je postala 'prihvatljiva' praksa. vecina hrvata se izjasnjavaju kao katolici i vidimo kakav moral u drzavi vlada.

[Rob-Roy]

danijel12 kaže:

Kad govorimo o tim progresivnim katolicima, kao naručeno je današnje misno čitanje ...

Da, i meni je danas na misi to baš nekako zapelo za uho. To je upravo to o čemu je ovdje riječ!


@Nepoznati,
Alternativa progresivizmu nije nazadnost, već sadašnjost. Od katolika se ne očekuje da živi u nekom prošlom vremenu, kao što se ni ne očekuje da provede život u anticipiranju nekog budućeg vremena. Treba živjeti sada, u današnjoj Crkvi, suočen sa današnjim izazovima. Crkva kao takva je izvan vremena, ona nije niti nazadna niti napredna - ona je takva kakva jest, ista je već 2000 godina i bit će ista do kraja svijeta.