Planiram kupnju psa. Studiram a moji roditelji rade, sumljam da bi tata previse skakao oko njega jer je taj pas moja obaveza a mama bi sigurno tu i tamo uskocila, pa bi mi trebao neki pasic koji moze biti dovoljno dugo sam. Imate li kakve savjete? Inace, trazim malog psa, za zivot u stanu...i zanima me koliko vi, koji imate manje psice mjesecno torsite na hranu?
dobro razmisli o svemu....
-pas bi jako puno bio sam doma
-pitas za hranu, a ne pada ti na pamet da s kupnjom (narocito rasnog psa) mogu doci zdravstveni problemi cija cijena kudikamo nadilazi cijenu mjesecne hrane.
(moja kujica od 7 i pol kila pojede u danu jedan batak sa zabatkom, malo kuhane zobi ili rize i jednu saku dehidrata)
-imam dojam da niste do sad imali psa
-kad odes od roditelja, nakon faksa i zaposlis se, tko ce ti brinuti za psa?
-pas , pogotovo manje pasmine, zive i preko 15 godina,imaj to na umu
-da li si ga spremna voditi sa sobom na godisnji, s obzirom da mama i tata nisu voljni puno brinuti? ili uopce ne otici na godisnji, ako se pas razboli.
-mali, tj. mladi pas trazi bar nekoliko mjeseci navikavanja na piskenje i kakanje vani i ne moze biti po 8 sati zatvoren u stanu
-pokusaj radije pogledati ako ima na plavoj sapi neki mini pasic, odrastao, nezahtjevan, naviknut na kucni red, koji je dosao iz losih uvjeta, pa ce biti sretan da bude i po 8 sati sam doma, samo da ima mir.
za probu, uzmi na neko vrijem na cuvanje necijeg psa, dok je ta osoba na moru, pa vidi da li ste spremni na psa.
to je jako velika obaveza, a svi ukucani se s tim moraju slagati.
kad ga jednom uzmes, nema nazad.
mislim, ima, ali i nema, jer ga zavolis.
Prije svega ja imam jedan dogovor koji moram ispostovati da moji vide da taj pas nece patiti...neodredeno vrijeme moram 4-5 puta na dan voditi neku stvar van, bez obzira na vrijeme dok me moji ne shvate ozbiljno.
- Sto se tice toga da bi pas bio puno sam doma....ovisno kako gledamo, istina, studiram ali sam sa obvezama gotova mozda d 4 i to uvrh glave, kada i moji dolaze doma. Ja znam da to mozda nije dobro ali ako cemo to gledat, psa onda treba imati samo penzioner koji je uvijek doma i ide setat, a nitko drugi ne.
- Psa sam imala do sada, ne osobno ja, vec moja sestricna i taj pas je pao na leda mojoj baki, i zbog toga se svojima moram dokazati.
- Pitam za hranu, posto sam svjesna zdravs. problema koji se mogu desiti jer je pas kao i covjek.
- Pitam za mj. postrosnju, da vidim koliko obicno vi trosite. Kad odem od roditelja, pas ide samnom.
- maltezer u nasoj obitelji je dozivio 17 godina, jedino se toga i plasim, te njegove starosti kada ne bdue mogao puno toga i kako preboljeti gubitk nekoga ko ti je clan obitelji
- da, spremna sam ga voditi sa sobom na GO ( ne vidim problem u tome)
- slazem se da ne moze, zbog toga i ima nekoliko mj navikavanja
- razmisljala o plavoj sapi kao i o azilu, ali bih voljela stenca da ga naucim na kucna pravila
Didi sorry, al moj jedini uvjet koji sam ja napisala je taj da pasic moze zivjeti u stanu(a Bogu hvala ima i psa koji MORAJU zivjeti u stanu) i taj da nije neka vrsta koja ne podnosi samocu, a ima i takvih.
Anđele, svaki je pas bez svojeg čovjeka usamljen, ali isto tako i svaki pas može ostati sam na onoliko vremena koliko je potrebno zbog dnevnih obaveza svojeg vlasnika. Nema to veze s pasminom. Isto tako, zapravo se svaki pas može držati u stanu, pod uvjetom da mu pružiš dovoljno kretanja.
Ono što ti Hanna i ja pokušavamo reći, svaka na svoj način, jest da se, kada jednom u tvoj život uđe pas, taj život iz temelja mijenja - nakon faksa ćeš trčati kući da ga izvedeš u šetnju ili se s njime poigraš, a nećeš ići na kavu, tvoj dečko i tvoji prijatelji morat će te prihvatiti u paketu s psom, ujutro ćeš ustajati sat vremena ranije nego inače da izvedeš psa u šetnju...
Neću ići redom, ali ću se pokušati osloniti na tvoje argumente.
Najprije, i u azilima ima štenaca, a u ovom je trenutku Plava šapa puna oglasa baš za štence. Tako da, ako baš hoćeš štene, i za to ima prilike. Savjet je bio da uzmeš odraslog manjeg psa koji je već naučen kućnom redu tako da ga ne moraš sama učiti. Uzmeš li štene od dva mjeseca, naredna četiri morat ćeš se intenzivno njime baviti - sama ili uz nečiju pomoć. Pogledaj na temi Štene dolazi kakve sve probleme odnosno zadatke tu treba riješiti.
Kvalitetna hrana prištedit će ti trošak ili bar velik dio nepotrebnih troškova na veterinara, a psiću osigurati zdrav ili zdraviji život. Mi svojim psima odavno više ne kuhamo, a i imamo velike pse pa ti mogu samo reći da labradorica pojede mjesečno vreću Eukanube od 15 kila po cijeni od 450 kn u prosjeku. O tome koliko ćeš malog psa imati ovisi i količina hrane, ali za primjer, koliko se sjećam tablice, psić veličine maltezera trebao bi jesti 80-100 grama dehidrata dnevno - neka me ispravi netko tko točno zna, a labrador pojede četiri do pet puta toliko. S obzirom na to da za manjeg psa treba manja vreća, a manja je vreća razmjerno skuplja, na dehidrat bi, ako se odlučiš na to, trebala mjesečno potrošiti od 100 do 150 kn (ovisno o kvaliteti hrane).
Jednom mjesečno stavljat ćeš psu zaštitu od krpelja i buha. Ne znam cijenu za Advantix za manje pse, ali mislim da mora biti između 30 i 40 kn.
To su mjesečni troškovi. Godišnji su troškovi cijepljenje od bjesnoće (obavezno) te cijepljenje od zaraznih bolesti (jako, jako poželjno i preporučljivo), a čipiranje je jednokratno, no pretpostavljam da to znaš.
Ne, pse nemaju samo penzioneri. Ljudi koji rade osam sati dnevno, a sat vremena trebaju za odlazak na posao i povratak s posla, dakle, odsutni su od kuće desetak sati dnevno, isto imaju pse. U tom se slučaju dogovore s nekim susjedom ili prijateljem da negdje oko podneva izvede psa na kratku piš pauzu, a možda bi i tvoji roditelji mogli odvojiti desetak minuta za to.
Što ti pokušavam reći? Ne postavljamo mi uvjete u koje ćemo uklopiti psa, tu i tu vrstu, nego pas postavlja svoje osnovne uvjete: redovite šetnje i igra te redovita hranidba. Ne mora to sve biti baš na minutu, ali otprilike u isto vrijeme. Dakle, ako radnim danom psa hraniš u 6 ili 7, ne možeš mu nedjeljom dati jelo u podne, ako ga radnim danom izvodiš u 6 ili 7 u šetnju, ne može u nedjelju čekati do podneva da obavi nuždu. Obavljanje nužde nije jedini razlog zbog kojeg se psa izvodi u šetnju, ali su izlasci svakako vezani uz to.
Ova ideja s izvođenjem "neke stvari" 4-5 puta dnevno nije mi baš jasna. Ako se radi o tome da ćeš uzeti, recimo, cipelu i iznijeti je na minutu pred kuću, a onda se vratiti, to nije isto kao i izlazak s psom u šetnju. I četiri-pet puta ili nije potrebno ili nije dovoljno. Odraslom manjem psu treba jednako toliko boravka na "svježem" zraku kao i velikom (svježi pod navodnicima, jer je svježina zraka u gradu upitna, a zapravo i ne znam u kojim uvjetima živiš, osim da si u stanu), samo mu možda treba manje razgibavanja - velikog psa moraš dobro istrčati da bi mu svi mišići proradili, a malenom je dovoljno i malo divljanja po parku s drugim psima. No i za jedno i za drugo trebat će ti minimalno po sat vremena ujutro i sat vremena poslijepodne po hladnijem ili navečer po toplijem vremenu. U podne ćeš srediti da psa netko izvede na kratko piškenje, a popodne ili navečer, ovisno o vrućini, izvest ćeš ga ti na pola sata. Štene ćeš voditi van svaki čas - kad nešto pojede, kad se napije vode, kad se probudi, kad završi s igrom...
Nadam se da je ovo koliko-toliko jasan prikaz načina zajedničkog života čovjeka i psa. Znam da nažalost ima ljudi koji psa izbace na balkon ili zatvore u kupaonicu dok ih nema kod kuće, ili im opet osiguraju pijesak, pelenicu, madrac, ali to je nehigijenski i nehumano i takvim bi ljudima trebalo zabraniti držanje pasa. Sretala sam se s takvim slučajevima i znam koliko su takve životinje bile nesretne i bolesne.
Anđele, svaki je pas bez svojeg čovjeka usamljen, ali isto tako i svaki pas može ostati sam na onoliko vremena koliko je potrebno zbog dnevnih obaveza svojeg vlasnika. Nema to veze s pasminom. Isto tako, zapravo se svaki pas može držati u stanu, pod uvjetom da mu pružiš dovoljno kretanja.
Ono što ti Hanna i ja pokušavamo reći, svaka na svoj način, jest da se, kada jednom u tvoj život uđe pas, taj život iz temelja mijenja - nakon faksa ćeš trčati kući da ga izvedeš u šetnju ili se s njime poigraš, a nećeš ići na kavu, tvoj dečko i tvoji prijatelji morat će te prihvatiti u paketu s psom, ujutro ćeš ustajati sat vremena ranije nego inače da izvedeš psa u šetnju...
Neću ići redom, ali ću se pokušati osloniti na tvoje argumente.
Najprije, i u azilima ima štenaca, a u ovom je trenutku Plava šapa puna oglasa baš za štence. Tako da, ako baš hoćeš štene, i za to ima prilike. Savjet je bio da uzmeš odraslog manjeg psa koji je već naučen kućnom redu tako da ga ne moraš sama učiti. Uzmeš li štene od dva mjeseca, naredna četiri morat ćeš se intenzivno njime baviti - sama ili uz nečiju pomoć. Pogledaj na temi Štene dolazi kakve sve probleme odnosno zadatke tu treba riješiti.
Kvalitetna hrana prištedit će ti trošak ili bar velik dio nepotrebnih troškova na veterinara, a psiću osigurati zdrav ili zdraviji život. Mi svojim psima odavno više ne kuhamo, a i imamo velike pse pa ti mogu samo reći da labradorica pojede mjesečno vreću Eukanube od 15 kila po cijeni od 450 kn u prosjeku. O tome koliko ćeš malog psa imati ovisi i količina hrane, ali za primjer, koliko se sjećam tablice, psić veličine maltezera trebao bi jesti 80-100 grama dehidrata dnevno - neka me ispravi netko tko točno zna, a labrador pojede četiri do pet puta toliko. S obzirom na to da za manjeg psa treba manja vreća, a manja je vreća razmjerno skuplja, na dehidrat bi, ako se odlučiš na to, trebala mjesečno potrošiti od 100 do 150 kn (ovisno o kvaliteti hrane).
Jednom mjesečno stavljat ćeš psu zaštitu od krpelja i buha. Ne znam cijenu za Advantix za manje pse, ali mislim da mora biti između 30 i 40 kn.
To su mjesečni troškovi. Godišnji su troškovi cijepljenje od bjesnoće (obavezno) te cijepljenje od zaraznih bolesti (jako, jako poželjno i preporučljivo), a čipiranje je jednokratno, no pretpostavljam da to znaš.
Ne, pse nemaju samo penzioneri. Ljudi koji rade osam sati dnevno, a sat vremena trebaju za odlazak na posao i povratak s posla, dakle, odsutni su od kuće desetak sati dnevno, isto imaju pse. U tom se slučaju dogovore s nekim susjedom ili prijateljem da negdje oko podneva izvede psa na kratku piš pauzu, a možda bi i tvoji roditelji mogli odvojiti desetak minuta za to.
Što ti pokušavam reći? Ne postavljamo mi uvjete u koje ćemo uklopiti psa, tu i tu vrstu, nego pas postavlja svoje osnovne uvjete: redovite šetnje i igra te redovita hranidba. Ne mora to sve biti baš na minutu, ali otprilike u isto vrijeme. Dakle, ako radnim danom psa hraniš u 6 ili 7, ne možeš mu nedjeljom dati jelo u podne, ako ga radnim danom izvodiš u 6 ili 7 u šetnju, ne može u nedjelju čekati do podneva da obavi nuždu. Obavljanje nužde nije jedini razlog zbog kojeg se psa izvodi u šetnju, ali su izlasci svakako vezani uz to.
Ova ideja s izvođenjem "neke stvari" 4-5 puta dnevno nije mi baš jasna. Ako se radi o tome da ćeš uzeti, recimo, cipelu i iznijeti je na minutu pred kuću, a onda se vratiti, to nije isto kao i izlazak s psom u šetnju. I četiri-pet puta ili nije potrebno ili nije dovoljno. Odraslom manjem psu treba jednako toliko boravka na "svježem" zraku kao i velikom (svježi pod navodnicima, jer je svježina zraka u gradu upitna, a zapravo i ne znam u kojim uvjetima živiš, osim da si u stanu), samo mu možda treba manje razgibavanja - velikog psa moraš dobro istrčati da bi mu svi mišići proradili, a malenom je dovoljno i malo divljanja po parku s drugim psima. No i za jedno i za drugo trebat će ti minimalno po sat vremena ujutro i sat vremena poslijepodne po hladnijem ili navečer po toplijem vremenu. U podne ćeš srediti da psa netko izvede na kratko piškenje, a popodne ili navečer, ovisno o vrućini, izvest ćeš ga ti na pola sata. Štene ćeš voditi van svaki čas - kad nešto pojede, kad se napije vode, kad se probudi, kad završi s igrom...
Nadam se da je ovo koliko-toliko jasan prikaz načina zajedničkog života čovjeka i psa. Znam da nažalost ima ljudi koji psa izbace na balkon ili zatvore u kupaonicu dok ih nema kod kuće, ili im opet osiguraju pijesak, pelenicu, madrac, ali to je nehigijenski i nehumano i takvim bi ljudima trebalo zabraniti držanje pasa. Sretala sam se s takvim slučajevima i znam koliko su takve životinje bile nesretne i bolesne.
Sve je to istina...ali u mojoj okolini imam puno ljudi koji odlaze od kuce u 7 i dolaze u 7, bez dogovora sa susjedima, pasu se da hrana i pice, pas je izdresiran jer se dresura platila...ako nuzdz obavi na tepihu, plocicama ili ecmu god...nije problem jer naravno da je mogao, ali to je takav ritam zivota da po vasim pricama pas nije za nikoga, osim za nekoga ko je doma svaki dan u isto vrijeme. Prijateljica ima 2 psa na 8 katu, vodi ih van po 3 puta na dan, ujutro, popodne i navecer...dok su manji bili im se znalo desit da im pobjegne, sada vise ne...jednostavno znaju kada se ide van i gotovo. Inace sam protiv toga da netko tvrdi da je pas samo za kucu i vrt, naravno da mu treba i prostor, kao i svakom covjeku. Tako je isto is a nuzdom i sa vremenom koje mora proesti sam. I covjek isto mora biti sam nekada. Neznam koliko vi imate godina i koliko sati ste dnevno odstune, ali u masi mojih prijatelja i prijatelja mojih roditelja...samo je jedna obitelj imala psa sa putovnicom koja ga je vodila u trst dok su sopingirali. Molim vas objasnite mi sta vi radite sa psom kada morate ic negdje? Zivite li u kucama ili stanu?
Ja iovako mislim a ljudi i zivotinje nisu da budu skupa, jer ce kada tada, pa makar i na minutu, dvije doci do toga da se ta zivotinja zanemari...ali isto je i sa djecom i sa prijateljima i obiteljima. Zivimo takvim tempom da nam je jednostavno sve ubrzano al to ne znaci da se jednog dana necu udati i imati djete, ili da cu se izolirati od prijatelja, da ih nebi ponekad zbog obaveza zanemarila. Zivot se mjenja uvijek akda dode netko novi u zivot, pa tako i taj mali pas....ovdje ispada kao da bi ga ja danima zanemarivala. naravno da ne treba biti sam, ali oprostite mislim da si nitko ne moze izdvojit 24 sata da uvijek bude uz psa.
Moj savjet ti je da uzmeš manjeg peseka.... I kao što je netko drugi napisao - ne štene nego starijega (preporuka azili, Plava šapa...).
Recimo jedongodišnji pas je "gotov pas", znaš koliko će narasti, kojeg je zdravstvenog statusa, kakav mu je karakter... Ima već sve trajne zubeke, ne grize namještaj, ne iziskuje svakih sat vremena vođenje na piškanje i kakanje - jer jedino tako štene možeš naučiti da je obavljanje nužde vani-OK, obavljanje njužde u kući-bezveze i ne radi se.
Ja sam uzela malu Daru (azil Koprivnica)... Odnosno, Dara je uzela mene
Šetam s njome sat vremena ujutro (od 5,50 do 6,50, prije posla), pa kratka šetnja kad se vratim s posla (oko 16,30), pa igranje po doma i maženje, pa duža šetnja navečer (oko 19 pa do negdje 20). U ovom "režimu" niti jednom nuždu nije napravila u kući, čak niti ne izgleda kao da joj je panika kad izađe (uijek prvo malo hodamo, njuška, trči, prije nego ide obaviti nuždu...).
Pretpostavljam da imam štene ili mlađeg peseka - ovako nešto ne bi bilo moguće. Odnosno bi, ali nakon par mjeseci rada sa štenetom.
Sretno s odabirom peseka i uživajte oboje kad se pronađete i krenete u zajendički život
Sve je to istina...ali u mojoj okolini imam puno ljudi koji odlaze od kuce u 7 i dolaze u 7, bez dogovora sa susjedima, pasu se da hrana i pice, pas je izdresiran jer se dresura platila..
Dakle u svojoj okolini imaš puno zlostavljača. Sorry, ali meni ovo nije ništa drugo doli zlostavljanje - pustiti životinju da trpi cijeli dan bez šetnje. Ako imaš takav tempo života - ne nabavljaš životinju ili platiš nekome da ju šeće ili ostaviš u "vrtiću za pse" (da i toga ima). Ima puno solucija, samo treba dobra volja. I novac, naravno.
Quote:
.ako nuzdz obavi na tepihu, plocicama ili ecmu god...nije problem jer naravno da je mogao,
Je, problem je. Jer pas je po prirodi čista životinja koja ne sere i ne piša tamo gdje boravi osim ako je na to prisiljena, a pas je nakon 12 sati bogami prisiljen da se olakša.
Quote:
ali to je takav ritam zivota da po vasim pricama pas nije za nikoga, osim za nekoga ko je doma svaki dan u isto vrijeme.
Ne, nego za nekoga tko će se adekvatno pobrinuti za životinju ukoliko ne može biti doma.
Quote:
Molim vas objasnite mi sta vi radite sa psom kada morate ic negdje? Zivite li u kucama ili stanu?
Moji idu s nama ili se pobrinem da ih ima tko izvesti van ako se desi da npr. odemo nekamo na cijeli dan a ne mogu ih voditi sa sobom. Postoje i hoteli za pse, postoje prijatelji koje eventualno pitam, susjedi koji uskoče i ja njima kada možemo, no uglavnom idu s nama, neovisno o tome imam li kuću, stan, vrt ili slično. Moji psi ne obavljaju nuždu ni u svome vrtu, šeću 3-4 puta dnevno.
Argument koji navodiš: ...cit.:"ali bih voljela stenca da ga naucim na kucna pravila" ... moram osporiti.
Mislim da idealiziraš situaciju i očigledno nemaš iskustva sa psima pa ne možeš ni zamisliti koliko je ovo zahtjevno. I to je u redu - svakome je jedan pas bio PRVI u životu. Ali zato poslušaj iskusnije i uzmi psa do godine dana starosti. To je još uvijek psić u pubertetu a već je stekao sve potrebne navike ili da se bolje izrazim: više ne radi pi*darije po kući. Kućnom redu ćeš takvog psa naučiti za tjedan dana. A štene ćeš učiti 6-8 mjeseci. Pa ti vidi.
Odgoj i dresura psa zapravo i počinje tek oko godine dana. Ranije je pas još prezaigran za neki ozbiljan rad.
Uz svo moje iskustvo u radu i suživotu sa psima - oko 30 godina - vjeruj mi, nikada ne bih uzela štene, nego odraslog psa.
Udomljavanjem siročeta iz azila ili privremenog smještaja, spasiti ćeš nekome život a on će biti zahvalan i ako bude 8 sati sam - samo da je na sigurnom, da ima malo ljubavi, hrane u zdjelici i skrb. Pogledaj malo PŠ - ima trenutno dosta malih pasa koji bi bili pogodni za život u stanu. A za novac koji bi potrošila za kupnju rasnog psa (500-1000 eur) moći ćeš hraniti jedno siroče 2 godine.
Razmisli prvo koji su ti motivi (i pritom budi iskrena) - ako želiš prijatelja i voliš životinje - onda će ti biti svejedno kako pas izgleda i da li je "plave krvi". S druge strane, ako se na špici želiš pokazivati s novim modnim dodatkom, onda počni štediti.
.
__________________
Proof and a myriad of other emotions are all fictional concepts based on subjective beliefs within an objective collective temporal awareness. Truth is a collective agreement of a unilateral belief.
Do kraja prošlog ljeta dečko i ja smo prije imali sjebano radno vrijeme i nismo bili sigurni do kad ćemo radit. To je moglo biti (najčešće i je) oko 20:15, s time da smo odlazili rano ujutro. Svaka subota do nekih pola 2. Htjeli smo psa ali ga nismo mogli uzet upravo zbog toga, s time da nas je bilo dvoje.
Kad nam se radno vrijeme promjenilo onda smo "slučajno" uzeli psa, ali smo ga prije toga zbilja jakoo željeli. Nije bilo dvojbe. Recimo da smo sve već bili unaprijed riješili i onda smo tek uzeli psa. Pomirili smo se s uništavanjem, pišanjem, dizanjem parketa, šetnjom od jedno 6 puta prvih par mj, gledanjem di ćeš stat ako se ponoći probudiš pa moraš na wc, osposobili smo auto, dogovorili se di će bit ako on nemože s nama na put, dogovorili se s kim će ostat ako slučajno prekinemo, imamo i dedu koji može posudit i iskeširat do par tisuća kn, ako je potreban neka operacija il sl. jer ni on ni ja nemamo kartice, nit mozemo dić kredit. Pripremili se na odricanje novčeka zbog klope, šampončića, igračka, grickalica, uzica, ogrlica, svaki mjesec se nešto nađe Na šetnje, a i na to da nemožeš konstantno npr preko radnog tjedna odlazit navečer prijateljima kod koji pas nije dobrodošao, jer nebi bilo fer ostavit psa toliko dugo samog (a i oko pola 8 on zna da je sad na redu veeelika šetnja i šetkara se nestrpljivo po stanu). Dosta mu je bilo 7-8 h dok si bila na poslu/faxu.
Neznam kako je drugim ljudima, on još uvijek nema definirano radno vrijeme (niti će imat), al ja imam, od 8-16. U 16 i 17 sam doma obavezno, on najčešće odlazi oko 9 pa je on zadužen za jutarnju šetnju. Kad dođem doma prvo kaj napravim je odem s njim van. Nema kave, nema onog: idem samo do grada, nema da te frendica nazove koju nisi vidjela 2-5-6 godina i kaze ja sam konačno u Zagrebu daj dođi do grada poslije posla (budi spremna na sigurno svađanje s onima koje nikad nisu imale psa i jednostavno ne kuže da je to velika obaveza, ili se boje psa, pa neće s tobom u auto ili ti doć do doma) Nema onog: joj tak i tak idem u grad pa ću to obavit poslije posla, šoping itd.... pogotovo dok je štene i jako mladi pas. Nije fer prema njemu, a i znam da ce me doma docekat još veći kaos. Kad dođeš doma onda sljedi šetnja pa čišćenje
Mislim da je jakoo važno nać osobu koja će ti uskočit kad je frka, za čuvanje psa jer nikad neznaš kaj i kad će ti iskočit. Mi smo doznali u ponedjeljak navečer da u četvrtak poslovno idemo u Italiju preko vikenda. Naravno da pes nije mogao s nama. I tak, bilo je dosta takvih situacija. Iako je on valjda više s nama u autu nego u stanu Najgore je kaj je njemu samom dosadno i konstantno radi štetu. Prekjučer nam se zavukao u teretanu (sam si je vrata otvorio), zdrapao nam je 2 prostirke za vježbanje, kupili smo nova sobna vrata koja su čekala postavljanje, srušio ih je na utege i probio panel. Vrata su za bacit u smeće. Možda bi šteta i bila manja da nije prije toga strgao svu foliju s njih. U ovih 11 mjeseci s njim popis je jedno 10 metarski, ne staje a ima već 11 mj.
Tata mata za uništavanje
Mjesečno samo na njegovu hranu trošimo oko 400 i nešto kuna. Ali to je samo hrana, a vjeruj mi, nikad nije samo hrana..
Moraš biti spremna na iznenadne veterinarske troškove. Tipa onih: gle štap, baš je fiiiini.. I zum, ode 600 kn kod veta jer se njemu komadić zaglavio u jednjaku. Gle oooosa! Kak je guba! Zum ode 200 i nešt kuna jer je dobio alergijsku reakciju (plus benzin i auto, druga po meni dosta važna stvar, da ga možeš odfurat na fax il negdje kad je hića, mi imamo sreću da nas takve stvari zadese u većini slučaja baš u nedjelju) Pa onda on se stalno svrbi, analke, pregled za demodikozu i kaj ja znam kaj.. oko 300 kn. Dobio je upalu uha, pa smo isli od jednog od drugog veta ( kod jednog su nam samo 3 pregleda naplatili 210 kn, to je bez ljekova, samo gledanje uha) I tak, ali ako ga zbilja želiš ništa ti od toga neće biti teško.
U šetnju idemo ujutro, odmah poslije posla, pa nekad padne i ona između, i onda finalna i divlja na livadi. Ta je najduža i traje od 1 do 3 h. Zavisi kako kad, ako te nema onda je doma kaos, a ni neće bas spavat po noći. Kad kiša pada onda smo u jednom velikom hodniku kod nasipa.
Što je mlađi to ti je pretpostavljam kao da imaš malu bebu doma (ali to još nebih znala jer nemam djecu). Ovo skoro sve gore nabrojano je iskustvo sa štenetom-mlađim zaigranijim i nemirnijim psom.
Dok drugi, koji ima 8 godina samo leži po krevetima i spava. Više mu nisu napete tak ni šetnje, a kamoli da trči sa drugim psima i igra se s lopticom! Il dok je solo doma da se digne s fotelje i ode radit nered Mislim da mu je to nezamislivo. Il da ide naganjat ose i gutat štapove po livadi On si pojede, popije, van se ode samo pokakat i popišat, malo si pošnjofat i ajmo doma. Onda se malo pomazi i spaaaaavanje. Eventualno ode s fotelje na krevet i iz spavaće u dnevni. Ali on je sasvim drugačiji karakter od ovog mlađeg, uvijek je i bio. Nikad nije bio ni jako zaigran ni hiperaktivan, ni divlji, niti je toliko uništavao, niti su mu bile potrebne duge šetnje, natjeravanje po livadi.
Psi se razlikuju, zato bi ti najbolje bilo da uzmeš mladog ili starijeg psa. Velika većina ih je to sve već prošla i već su "formirani". Odmah možeš vidjet kakav mu je karakter i dal se slažete. Ne bi ni ja uzimala štene, ali odluka i nije bila baš na meni nego na dečku, a zna se ko je najviše čistio i tko još uvijek čisti
__________________
"When life gets rough and you only have a dime in your pocket, go get your shoes shined!"
Smartie je odgovorila umjesto mene. Ipak mi je prvi dojam bio dobar, Anđele. Nabavi plišanog psa. Pas nije niti mora biti centar čovječjeg svijeta, ali jest i mora biti odgovornost koju preuzimaš kad ga nabavljaš. Odgovornost ne možeš zanemariti. Ili je radije ne prihvaćaj. Uostalom, ne mora svatko imati psa. Niti bilo kakvog kućnog ljubimca. Netko jednostavno nema smisla za to, ali ima smisla za nešto drugo.
Quote:
LinaLena kaže:
Odgoj i dresura psa zapravo i počinje tek oko godine dana. Ranije je pas još prezaigran za neki ozbiljan rad.
Ako se smijem djelomično ne složiti: odgoj počinje od prvog trenutka kada pas stupi u kuću, odnosno još i ranije - u trenutku kada se pas upozna sa svojim čovjekom. Dresura kućnog ljubimca zapravo i ne znam što je. Ako je riječ o radnom psu, onda je to druga priča i da, za to treba pričekati da pas navrši bar godinu dana.
ja bih samo kratko dodao.....mali psi su većinom histerični i puno energičniji od većih pasmina.....barem mi se tako čini s obzirom koliko sam malih agresivaca upoznao....
a ljudi često misle, mali pas, manje brige, manje papice, manje ulaganja itd.....
pas je pas....bio velik ili mali, mora jesti, mora vani, mora ovo mora ono.....
Kad se pas kupuje, treba dobro razmisliti što mu možemo pružiti......za razliku od sviđa mi se ta pasmina, hoću si tog psa......pa onda nemaš volje, vremena, para ili ne znam čega već......za tog psa iako je lijep
__________________
Dok joj je na vjetru viorila kosa, curila joj je slina iz nosa
Odgoj i dresura psa zapravo i počinje tek oko godine dana.
Ja se s ovim ne bi NIKAKO složila. Odgoj počinje od onog momenta kada pas uđe u tvoj dom, a samim time i "dresura" (mrzim tu riječ ). Odgoj zapravo počinje od samog rođenja, no tada veći dio obavlja majka, a kasnije bi trebao uzgajivač. Psić od 6-7 tjedana sasvim je zreo da kroz zabavu i igru nauči osnove poput "sjedi", "dođi", "pusti"... tako da s godinu dana već sve to zna. Čekanjem do godine dana pa tek onda početi s "dresurom" radimo ogroman propust i za nas i za psa. Psi spasioci, policijski, psi vodiči kreću sa osnovama i uvodom u sve to od najranijih dana Točno je da se s nekim ozbiljnijim stvarima poput školovanja za neke discipline sportske kinologije i sl. treba pričekati da pas sazrije, primjerice, glupo je očekivati da štene od 4-6 mjeseci može odležavati 30 minuta i slično (čak i na natjecanjima vrijeme odležavanja je oko 10 min.).
Također, ogromna LAŽ i NEISTINA je da starijeg psa ne možeš naučiti ničemu novom, da ga ne možeš naviknuti na svoje životne navike i prilagoditi odgojem njegovo ponašanje svom životnom stilu (valjda sam se dobro izrazila). Psi uče cijeli život i sposobni su učiti i naučiti cijeli život. Za neke stvari i ostvarenje određenih ciljeva je lakše da uzmemo štene, ali ti trebaš psa za ljubimca, pa to pada u vodu.
Odrasli pas je naučen tj. može izdržati bez da se popiša dok te nema za razliku od šteneta koje to ne može. Iako ćeš i odraslog psa ako ga uzmeš morati neko vrijeme češće voditi van da nauči rutinu i shvati da je odlazak van između ostalog i odlazak na wc.
Quote:
@Ajd-u-K: mali psi su većinom histerični i puno energičniji od većih pasmina.....barem mi se tako čini s obzirom koliko sam malih agresivaca upoznao....
Nije istina. Istina je da viđaš histerikuse, ali ti hiserikusi nisu prirodno histerični već su takvi postali radi pogrešnog odnosa i odgoja.
Quote:
a ljudi često misle, mali pas, manje brige, manje papice, manje ulaganja itd.....
Pa gle, u neku ruku je točno da mali pas = manje brige. Malog psa svuda možeš nositi. Staviš ga u torbu i furaš. Ja sa svojim rotom ne mogu na mnoga mjesta, a čivavu metnem u torbu i niko ni ne zna da ju imam. Kad je veliki pas bolestan, treba mi dvoje ili troje odraslih ljudi da ga dignem (3 za moju pokojnu kuju). Malog pesa sama nosim. S velikim bolesnim psom ne mogu bilo kad u tramvaj/bus ako nemam auto, a s malim mogu. Veliki pas pojede i do kilu hrane, mali samo šaku. Kad kalkuliram koliko potrošim hrane na rota, koliko na malog mixića i koliko na čivavu, razlike su predrastične. Veterinarski troškovi su tu negdje za sve, osim što je anestezija za minića jeftinija od one za mrgu od 40 kila Ali skupo je i za prcleke i za mrge. Bjesnoća je ista cijena za velike i male, zarazne isto. Dakle, razlike definitivno ima i razumijem ljude koji žele male pse iz tih nekih razloga. Ja preferiram velike pa kud puklo da puklo i moram se biti voljna nositi s time.
Ja se s ovim ne bi NIKAKO složila. Odgoj počinje od onog momenta kada pas uđe u tvoj dom, a samim time i "dresura" (mrzim tu riječ ). Odgoj zapravo počinje od samog rođenja, no tada veći dio obavlja majka, a kasnije bi trebao uzgajivač. Psić od 6-7 tjedana sasvim je zreo da kroz zabavu i igru nauči osnove poput "sjedi", "dođi", "pusti"... tako da s godinu dana već sve to zna. Čekanjem do godine dana pa tek onda početi s "dresurom" radimo ogroman propust i za nas i za psa. Psi spasioci, policijski, psi vodiči kreću sa osnovama i uvodom u sve to od najranijih dana Točno je da se s nekim ozbiljnijim stvarima poput školovanja za neke discipline sportske kinologije i sl. treba pričekati da pas sazrije, primjerice, glupo je očekivati da štene od 4-6 mjeseci može odležavati 30 minuta i slično (čak i na natjecanjima vrijeme odležavanja je oko 10 min.).
Smartie - možda sam se nespretno izrazila. NARAVNO da "dresura", odnosno ODGOJ počinje od prvog dana kada pas uđe u kuću ... htjela sam samo naglasiti da niti sa godinom dana nije prekasno - dapače, ako se želi krenuti s nekim ozbiljnijim treningom ili radom onda je godina dana sasvim prikladna starost.
Nisam primijetila da su mnogi psi koji su od najmlađe dobi kod vlasnika bolje odgojeni npr. od onih koji su došli već odrasli (opet naglašavam - ovo ovisi isključivo o čovjeku). Upravo u tome je caka - da se s odgojem krene od PRVOG DANA, bez odgađanja. Jednom stečene loše navike se teško mijenjaju.
.
__________________
Proof and a myriad of other emotions are all fictional concepts based on subjective beliefs within an objective collective temporal awareness. Truth is a collective agreement of a unilateral belief.
Odrasli pas je naučen tj. može izdržati bez da se popiša dok te nema za razliku od šteneta koje to ne može. Iako ćeš i odraslog psa ako ga uzmeš morati neko vrijeme češće voditi van da nauči rutinu i shvati da je odlazak van između ostalog i odlazak na wc.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam odrasle nesocijalizirane pse koji nikada nisu ni vidjeli interijer stana a kamoli boravili u njemu, naučila na čistoću, odnosno režim "vanjskog pišanja" u 24-48 sati - najviše tjedan dana (ako je pas zdrav naravno). A od šteneta se jednaka dinamika baš ne može očekivati jer naprosto ne mogu kontrolirati mjehur do te mjere.
__________________
Proof and a myriad of other emotions are all fictional concepts based on subjective beliefs within an objective collective temporal awareness. Truth is a collective agreement of a unilateral belief.
eh, da... ja ti samo mogu reći da je pas jedno goooolemo odricanje, ja imam mopsa koji može se reći ne jede puno za razliku od drugih većih pasmina pa opet mjesečno otiđe do 500 kn samo na hranu, a di su još troškovi vodilica, oprsnica, svaki put nekakva igračkica, mjesečno to dođe i više, a veterinare da i ne spominjem, nama je sad u mjesec dana na veta otišla oko 2000 kn ( a da ne govorim za gorivo za auto pošto do veta u jednom smjeru imam 50 km)...
nadalje...npr. danas sestra i dečko idu na more, mogla sam i ja uz uvijet da psa ostavim doma mamici na brigu, što sam naravno odmah odbila, jer kud moj pas ne može ne želim nit ja, uglavnom postoji još mnogo sličnih situacija, a da ne govorim o tome da se ne sjećam kad sam zadni puta bilo kaj sebi priuštila...
Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam odrasle nesocijalizirane pse koji nikada nisu ni vidjeli interijer stana a kamoli boravili u njemu, naučila na čistoću, odnosno režim "vanjskog pišanja" u 24-48 sati - najviše tjedan dana (ako je pas zdrav naravno). A od šteneta se jednaka dinamika baš ne može očekivati jer naprosto ne mogu kontrolirati mjehur do te mjere.
A mogu i ja, ali ovisi od psa do psa. Neki pesi su jednostavno ukočeni pa neće pišat vani kad ih ispeljaš, ali generalno isto NIKAD nisam imala nezgode s odraslim psima
di su još troškovi vodilica, oprsnica, svaki put nekakva igračkica, mjesečno to dođe i više
Pa ne znam. Moji imaju jednu te istu ogrlicu već godinama. A perem ih u mašini, idu u blato i svuda. Tako da sad stavljanje toga u nekakav mjesečni ili regularni troškovnik mi nema puno smisla.
Quote:
a veterinare da i ne spominjem, nama je sad u mjesec dana na veta otišla oko 2000 kn ( a da ne govorim za gorivo za auto pošto do veta u jednom smjeru imam 50 km)...
zato proučiš pasminu prije no što nabavljaš, pažljivo potražiš uzgajivače koji paze i na zdravlje osim na sam izgled i tako... osobno nikad ne bi kupovala psiće za koje se zna da imaju genetske predispozicije za boležljivost i probleme, pa taman da su mi naj ljepši na svijetu, ali to je osobna stvar.
Evo da se i ja uključim, čisto jer imam malo drugačija stajališta, pa da cura ima više za razmišljanje.....
Nisam od onih koji misle da pas ne smije biti 8 - 10 sati dnevno sam (ukoliko je nahranjen i UVIJEK ima vode). I psu treba mir, tišina i odmor, i ako je u dobrim uvjetima (box + sunce + hlad + kućica + dostupna voda + nahranjen + zaštićen), ne vidim u tome prevelik problem. Neki psi samoću podnose teže, neki lakše, nekad je pametnije imati dva psa u tom slučaju, ili bar mačke da mu prave društvo.
Pitanje je možeš li psu pružiti ono što mu treba preostalih 15tak sati u danu. Dakle, pas se mora redovito istrčavati i igrati i imati tvoju pažnju, tako da sate samoće ne shvati kao zatvor nego kao vrijeme odmora. Uz to, ne bi baš smio biti 100% sam, ako vidi iz kaveza poznate ljude (susjede) i životinje (njihove ljubimce), osjećati će se manje izolirano.
Svima nam se život mijenja - moja mama je uzela psa kad sam ja bila u situaciji kao i ti, a ona putuje i nema je doma 2-3 dana tjedno. Pas je bio svakodnevno istrčavan i hranjen - pošto je ta faza studija "mušičava", nekad smo bili skupa po 2-3 dana u "šutu", a nekad je bio i cijeli dan sam.
Kad se zaposliš, pa možda oženiš, rodiš..., slobodno vrijeme će se mijenjati, a time i vrijeme koje ćeš odvojiti za psa. Možda ćeš otići raditi u Njemačku, ili se oženiti za tipa iz Amerike. Tko zna? Slažem se: da svi čekamo IDEALNE uvijete, nitko nikad ne bi imao niti smio imati psa.
Mislim da je osnovno pitanje koje sebi moraš postaviti ono o tome koliko si se u stanju pobrinuti i odreći nekih stvari zbog psa. Jesi li spremna ne ići na kavu jer psu treba šetnja? Jesi li spremna odgoditi spoj jer ideš vetu? Jesi li spremna ustajati u 5 ujutro jer pas mora u šetnju prije posla..? Jesi li spremna ne kupiti novi komp/mob/odjeću jer pas ovaj mjesec ide na cijepljenje? Itd... ako jesi, i ako misliš da ništa od toga DOISTA nije problem, onda uzmi psa. Uopće se nemoj opterećivati s dokazivanjem svojim roditeljima - morat ćeš se dokazati psu.
Što se tiče vrste, malo si rekla o vlastitim preferencama da bismo ti mogli doista pomoći. Tvom opisu odgovara velik broj pasa. Predlažem da ne uzmeš štene, i predlažem da nikako ne uzmeš lovačkog psa (uz možebitnu iznimku basseta). Što se tiče same nabave psa, predlažem da dobro prosurfaš po azilima i skloništima za životinje, ima puno (rasnih!) pasa koji čekaju nekog poput tebe. Da, u jednu ruku se slažem sa Smartie - pas sam u stanu nije idealna situacija, ali što je bolje: topao dom i vlasnik koji povremeno nema vremena, ili - Dumovec?
Na šetnje, a i na to da nemožeš konstantno npr preko radnog tjedna odlazit navečer prijateljima kod koji pas nije dobrodošao, jer nebi bilo fer ostavit psa toliko dugo samog (a i oko pola 8 on zna da je sad na redu veeelika šetnja i šetkara se nestrpljivo po stanu). Dosta mu je bilo 7-8 h dok si bila na poslu/faxu. 
Mislim da mu je to nezamislivo. Il da ide naganjat ose i gutat štapove po livadi 
On si pojede, popije, van se ode samo pokakat i popišat, malo si pošnjofat i ajmo doma. Onda se malo pomazi i spaaaaavanje. Eventualno ode s fotelje na krevet i iz spavaće u dnevni. Ali on je sasvim drugačiji karakter od ovog mlađeg, uvijek je i bio. Nikad nije bio ni jako zaigran ni hiperaktivan, ni divlji, niti je toliko uništavao, niti su mu bile potrebne duge šetnje, natjeravanje po livadi. 
). Odgoj zapravo počinje od samog rođenja, no tada veći dio obavlja majka, a kasnije bi trebao uzgajivač. Psić od 6-7 tjedana sasvim je zreo da kroz zabavu i igru nauči osnove poput "sjedi", "dođi", "pusti"... tako da s godinu dana već sve to zna. Čekanjem do godine dana pa tek onda početi s "dresurom" radimo ogroman propust i za nas i za psa. Psi spasioci, policijski, psi vodiči kreću sa osnovama i uvodom u sve to od najranijih dana 
Točno je da se s nekim ozbiljnijim stvarima poput školovanja za neke discipline sportske kinologije i sl. treba pričekati da pas sazrije, primjerice, glupo je očekivati da štene od 4-6 mjeseci može odležavati 30 minuta i slično (čak i na natjecanjima vrijeme odležavanja je oko 10 min.).
Linearni mod
