Dan prije.
Lagana zagrebacka vecer. Zidovi se hlade posto je sunce zaslo, isparava iz njih svakodnevna ucmalost. Brsljan, koji se ovog proljeca uspeo uz njih, grcevito se drzi imajuci u planu kako da se uspne sto vise. Povremeno vjetar ljeno zapuse, kako to ovdje kazemo bava, - listovi zasuste, uzbudjeni nesto kao da pokusavaju reci. Jednim nesmotrenim pokretom, samo zbog jedne pogreske u gradnji, jedne mikrofrakture, u tom momentu je pocela tresnja. Moji kul zidovi su se urusili.
Danas.
Juzni dio istocne obale Jadranskog mora. Koliko sam mogla, donjela sam te ostatke ovdje sa sobom. Sada ih gledam, po njima na ovom zvizdanu plaze dvije gusterice. Zapleteni brsljan pruzio je par mladica, divlja je to biljka, vjerujem da ce se i ovdje primit.
Mislila sam, ovdje nema mjesta vise za me, da moje srce nije usamljeno, da to sta ga ne dam nikome ne znaci da je usamljeno. Ali, je li to sta je bilo iza zidova, koje sam sama konstruirala i podigla, je li ga to cinilo jednako usamnljenim pa sada ovako nuda mislim da se je nesto promjenilio?
Eto, drage moje i dragi moji. Vracam ove temelje ovdje zajedno sa brsljanom i ovim gustericama. (nadam se da cete mi dati gradjevinsku dozvolu) Jer mi je ovako samoj ovdje dobro.
Ocito je počela sezona prekida i potresa...
Toliko topica drugih ljudi pričaju moju priču..
I onda pomislim kako je tužno tratiti život na tugu, bijes i ljutnju..
Zato uzmem svoje oblake, sjednem, i malo se provozam
što me sjeća jedne pjesme..
"Treba otimati radost danima što bježe,
na svijetu umirati nije teško,
stvaratu život daleko je teže..."
I zato hvataj sreću kad god ti se ona nasmije, raduj se životu i malim stvarima...
"Život je lijep onoliko, koliko smo mi lijepi u duši"
P.S predivno pišeš!
__________________
Remember the shaman when he used to say:man is a dream of dolphin
Mozda ce glupo zvuciti, ali ima tuga svoju snagu, ima nesto ludo u tom osjecaju, nesto sto izvlaci iz tebe starsnu snagu takvog intenziteta koji ne mozes dozivjeti kad ti je sve u zivotu OK. Sa sreceom i zadovoljstvom covjek nauci svaki dan zivjeti tako da ih osjecamo kao po defaultu, ali tuga, braco, tako razdire i kida i kad to osjetis, mozes bar reci da si ziv; ne tijelo, nego dusa, osjecaji.
Tko moze intenzivno tugovati, moze i voljeti, a kad covjek moze jako voljeti prije ili kasnije naci ce nekoga tko ce mu tu ljubav i uzvratiti na isti nacin.
pospanko kaže: Mozda ce glupo zvuciti, ali ima tuga svoju snagu, ima nesto ludo u tom osjecaju, nesto sto izvlaci iz tebe starsnu snagu takvog intenziteta koji ne mozes dozivjeti kad ti je sve u zivotu OK. Sa sreceom i zadovoljstvom covjek nauci svaki dan zivjeti tako da ih osjecamo kao po defaultu, ali tuga, braco, tako razdire i kida i kad to osjetis, mozes bar reci da si ziv; ne tijelo, nego dusa, osjecaji.
Tko moze intenzivno tugovati, moze i voljeti, a kad covjek moze jako voljeti prije ili kasnije naci ce nekoga tko ce mu tu ljubav i uzvratiti na isti nacin.
pospanko kaže: Mozda ce glupo zvuciti, ali ima tuga svoju snagu, ima nesto ludo u tom osjecaju, nesto sto izvlaci iz tebe starsnu snagu takvog intenziteta koji ne mozes dozivjeti kad ti je sve u zivotu OK. Sa sreceom i zadovoljstvom covjek nauci svaki dan zivjeti tako da ih osjecamo kao po defaultu, ali tuga, braco, tako razdire i kida i kad to osjetis, mozes bar reci da si ziv; ne tijelo, nego dusa, osjecaji.
Tko moze intenzivno tugovati, moze i voljeti, a kad covjek moze jako voljeti prije ili kasnije naci ce nekoga tko ce mu tu ljubav i uzvratiti na isti nacin.
Zato glavu gore i sretno
Tocno tako
__________________
Remember the shaman when he used to say:man is a dream of dolphin
slusaj, brsljan ti je zeznuta biljka, ali ako ga itko ima ukrotiti (ili bar isusiti) onda si to ti! Sto se gusterica tice, ne znam jesu li neke odredene or not, but, ako ti ne smetaju - let them be, ako ti idu na zivce - odsjeci im repove i nece te yaboraviti, ako su ti se yamjerile - odsjeci im glave, i nece te vise bacati van takta
kako se ti zbediraš kad odeš kući?!?!??!
Pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je kuća na moru!
Uvijek ima netko kome je lošije nego tebi. Uh jesam pametan!
__________________
stupido stupido non capisci niente
siram on fire kaže: Dan prije.
Lagana zagrebacka vecer. Zidovi se hlade posto je sunce zaslo, isparava iz njih svakodnevna ucmalost. Brsljan, koji se ovog proljeca uspeo uz njih, grcevito se drzi imajuci u planu kako da se uspne sto vise. Povremeno vjetar ljeno zapuse, kako to ovdje kazemo bava, - listovi zasuste, uzbudjeni nesto kao da pokusavaju reci. Jednim nesmotrenim pokretom, samo zbog jedne pogreske u gradnji, jedne mikrofrakture, u tom momentu je pocela tresnja. Moji kul zidovi su se urusili.
Danas.
Juzni dio istocne obale Jadranskog mora. Koliko sam mogla, donjela sam te ostatke ovdje sa sobom. Sada ih gledam, po njima na ovom zvizdanu plaze dvije gusterice. Zapleteni brsljan pruzio je par mladica, divlja je to biljka, vjerujem da ce se i ovdje primit.
Mislila sam, ovdje nema mjesta vise za me, da moje srce nije usamljeno, da to sta ga ne dam nikome ne znaci da je usamljeno. Ali, je li to sta je bilo iza zidova, koje sam sama konstruirala i podigla, je li ga to cinilo jednako usamnljenim pa sada ovako nuda mislim da se je nesto promjenilio?
Eto, drage moje i dragi moji. Vracam ove temelje ovdje zajedno sa brsljanom i ovim gustericama. (nadam se da cete mi dati gradjevinsku dozvolu) Jer mi je ovako samoj ovdje dobro.
Sutra.
ajoj...prekrasno napisan post, veoma nadahnut. uh...prvo bih se o tome dalo puno puno pisati.....jer si stvarno ovo napisala kao da si neka fakni pjesnica....i zato ti moram prvo reci....ono sto je rekao matoš....moja duša čaroban je kraj......a kolko vidim, tvoja zaista je!
od sumorne i vruće zagbrebačke noći ti si učinila nešto strastveno, nošto osvježavajuće, jer samo čitajući sto si napisala more si čovik u glavi to sve zamisliti, ali to sad ovdje nije bitno...
prvo....zasto ti zidovo uopce postoje? koji je razlog da su se morali izgraditi....i zasto su nakon duge i mukotrpnje gradnje, od samo jedne navale ti zidovi pukli, srušili se i tebe ostavili samu i nezaštićenu? Da li si ti možda tako htjela, da li ti je dosta života među zidovima gdje ti je jedini prijatelj bršljan, koji s tobom komunicira jedino na način da se razvija, da se mijenja, da raste iz dana u dan?
i ako si već otišla tako daleko, da si srušila zidove, zašto nosiš djelove sa sobom, zašto ih nisi mogla ostaviti da leže u prašini tvog prošlog života, zakopani duboko ispod tvoje tuge i razočaranosti? Zašto ih nosiš sa sobom kao podjetnik, zar ti sam život prije pada tih zidova dovoljan podsjetnik?
a opet, cak je i tvoj bršljan našao nekoga....pa makar to bile gušterice...
kazes samoj ti je dobro....
SUTRA.....
u sumornoj noći, dašak vjetar ljubi lišće koje kao malo dijete razvlači osmijeh i nevino se igra......da li je moguće da tu postoji ljubav, da vjetar jednostavno zna kad je vrijeme za zapuhati i svoje lišće razveseliti? Naravno da je to ljuabav neka luda čudna, nerazumljiva, ali je ljubav....
zato, ne diži zidove, jer povjetarac do tebe doći neće moći doći....i neće ti milovati kosu i lice....ukratko...neće ti moći pružiti svoju ljubav kroz te zidove....koji su nota bene....srušeni od strane tvoje podsvjesti, koja se bori sa trenutnom svijesti.
ja sam si vako to objasnio, pa ako sam sve falija i zabrija..jebiga...moja greska...ali sam si barem dao truda....jer si fakin super napisala svoj post.....
__________________ baš me briga što misliš, bitno da misliš.....
hvala za tvoje sutra, kegi. Ma to pitanje i ja vrtim po glavi:
Quote:
za?to nosi? djelove sa sobom, za?to ih nisi mogla ostaviti da le?e u pra?ini
zasto zasto? Ne znam. Ocito mi nesto znace. Iako osjecam ustvari da previse toga vucem sasobom. Mislim da cu ih ostviti ovdje, a na sljedeci viag bez prtljage
siram on fire kaže: hvala za tvoje sutra, kegi. Ma to pitanje i ja vrtim po glavi: zasto zasto? Ne znam. Ocito mi nesto znace. Iako osjecam ustvari da previse toga vucem sasobom. Mislim da cu ih ostviti ovdje, a na sljedeci viag bez prtljage
uvijek je potrebno nositi dio prošlosti sa sobom, čisto iz razloga da te podsjeti na tu prošlost i te zidove, koji su te dijelili od sreće i ljubavi, zato i nije loše nešto takvo imati uza sebe. Uglavnom, u redu je ponekad imati zidove, jer nije zlato sve sto sja i mi se ipak trebamo nekako štititi. Zato imaj zidove, ali ponekad izađi iz njih, čisto da vidiš što se vani dogadja i da li ima razloga da srušiš svoje zidove. Jer, ukoliko ih potpuno srušiš i doživiš još jedan pad, još jedno razočarenje, stvorit ćeš takve zidove oko sebe, da više ni ti sama nećeš moći doprijeti do sebe i srušiti te zidove. Uh, al ga ja serem!
U svakom slučaju, zidovi su tu da te štite, ali ne da te sakriju, pokopaju ili čak da ti postaneš dio njih. Izdađi vani, laganim korakom i pokušaj naći nešto s čime ćeš uživati među svoja 4 zida...a u slučaju opasnosti, vrati se nazad i skupljaj hrabrosti za drugi pokušaj, jer bez zidova si ogoljena, ranjiva...a sa previsokim zidovima si nedostupna...čak ne toliko nama...koliko samoj sebi.
uglavnom, jedan kamen nosi sa sobom, kao podsjetnik teških i tužnih osjećanja, kamen koji kad ti bude teško stisni u ruci i reci sebi: ja nisam hladan kamen i postat neću, jer ja sam ljudsko biće, željno ljubavi i pažnje! Što u krajnju ruku i zaslužuješ!
sretno!
__________________ baš me briga što misliš, bitno da misliš.....
novi temelji
Sto se gusterica tice, ne znam jesu li neke odredene or not, but, ako ti ne smetaju - let them be, ako ti idu na zivce - odsjeci im repove i nece te yaboraviti, ako su ti se yamjerile - odsjeci im glave, i nece te vise bacati van takta
a ni biljcice, let them be - tako ce i bit
hvala za tvoje sutra, kegi. Ma to pitanje i ja vrtim po glavi: 
Linearni mod
