Prije točno tri godine zasadili smo novi voćnjak (30tak voćki).
Sadnju smo obavili u prosincu, onak po PSu...
Nakon sadnje odrezali smo vrhove... i tu nastaje današnji problem.
Obzirom da nemamo iskustva u voćarstvu, prije sadnje voćnjaka konzultirali smo literaturu, Web (ofc.Forum.hr) i rado smo saslušali brojne savjete prijatelja, poznatih itd.
U više navrata bili smo upozoreni da prvo prikraćivanje voćaka ne obavimo prenisko jer će to u budućnosti pretstavljati veliki problem prilikom košnje trave oko voćki.
I tako smo voćke prikratili na cca 150 cm.
Danas, tri godine kasnije očigledno je da smo prvo kračenje obavili previsoko i da će vočke kroz koju godinu biti previsoke za orezivanje grana i branje plodova...
Nama dostupna literatura ne spominje ovakvu vrstu problema pa se nadamo da će netko sa foruma.hr uoćiti ovaj post i možda nam pomoći sa nekim savjetom...
U svakom slučaju, dobro je došao bilo koji savjet (osim - reži to i sadi nove...).
Zahvaljujem i pozdravljam sve ljubitelje prčkanja po vrtu...
Dobar dan.
Još uvijek nema odgovora ali kužim da se ne radi o tome da nitko ne želi pomoći već o tome da moje pitanje nije dovoljno jasno postavljeno...
Dakle, zanima me da li postoji neki postupak pomoću kojega se može voćku "prisiliti" da formira nove grane koje bi rasle ispod dosadašnje krošnjice kako bi se krošnja počela formirati niže na deblu?
I još jedna stvar: cijepovi mladih voćaka prilikom sadnje ne smiju biti pokriveni zemljom radi pravilnog zakorjenjivanja. I nakon tri godine vidljivo je mjesto cijepa i ja se trudim da to mjesto i dalje bude iznad zemlje. Zanima me do kada se mora paziti da mjesto cijepa ne bude prekriveno zemljom?
Molim znalce da mi pomognu svojim (makar i kratkim) odgovorom...
Probajte one tri, četiri glavne grane saviti prema zemlji tako što ćete nabaviti:
a) špagu
b) kamen, ciglu ili neki teži predmet
c) drvo/štap oko 1m dužine koje na vrhu ima odrezanu granu nalik dršci kišobrana, kuki, slovu V...
Postupak je sljedeći:
drveni štap omotajte i dobro učvrstite špagom na suprotnom dijelu od "kuke" kojom ste zahvatili granu koju savijate zatim špagu vežite čvrsto na ciglu ili kamen kako vjetar nebi učinio lomove. Pazite da grane ne puknu, tj da ih ne savijete previše i pazite da ne vežete špagom direktno na sablo jer bi mogla špaga urasti u njega prilikom rasta.
Ovim postupkom bi stablo trebalo imati glavne grane bliže podu a time i lakše branje plodova. Samo trebate pričekati da vrijeme napravi svoje
u sredini krošnje bi trebalo podrezati kako bi bilo više sunca za plodove.
To je moj amaterski savjet, ako je tko stručniji neka dopiše štogod.
A saš da vidiš koliko stručnjaka ima u rvackoj, ajmo...
Črni, hvala na savjetu.
Svakako ću ovu ideju isprobati bar na nekoliko voćki ali možda je pametnije pričekati proljeće kada sokovi ponovno prokolaju po granama pa postanu savitljivije.
Pozdrav.
Ne vidim nikakav veći problem da se to učini i sada, a na proljeće eventualno dotegnu grane pošto će sigurno popustiti. Šteta je izgubiti par mjeseci ako je sve dosta viskoko kako kažete jer biljka i kada "miruje" raste
Pa kad se cijepi moš biti 100% siguran/a da se cijep primio kada stablo baci nove listove iznad cijepa a ako je već 3 godine od cijepljenja onda može i zemlja preko.
vidi moj, dobila u nasljedstvo voćnjak koji dobro rodi, MEĐUTIM, toliko je zapušten da je to
dakle, nekoliko voćki je izraslo u visinu na način da imaš deblo visoko 2,5 metra i tek onda račvanje grana.
ajde mi za to dajte savjet
gledam te plodove jabuka na visini od 5 metara i tulim, ne mogu do njih, ne možeš ih trest da otpadnu. šta, da unajmim podiznu platformu?
__________________
Emisija je vrlo zanimljiva s psiholoških, socioloških, antropoloških, etnoloških, političkih, ekonomskih, estetskih pa čak i gastronomskih aspekata :D - by solar
Pa to je upravo to što me brine da će se kroz koju godinu dogoditi i sa mojim voćkama.
Problem na prvi pogled i ne izgleda baš značajan... ali gle tvoju situaciju absoluta,
Tvojim voćkama vesele se samo ptice i vjeverice...
Moja poruka svima koji sade mlade voćke: nakon sadnje podrezujte ih na max. 1m od tla!!!
Ako želite imati voćnjak poput plantažnih, vezanih na žicu, onda uzmite voćke za takve voćnjake.
To su voćke sa minimalno bujnim podlogama.
Ako pak želite "normalniji" voćnjak, da voćka sama sebe nosi i da joj ne treba žica, onda uzmite malo bujnije podloge.
Ako pak želite imati voćnjak na veselje sebe i ptica, i ostalog živog svijetu u njima, onda uzmite voćke sa što bujnijim podlogama.
Ako pak želite maltretirati voćku svojim upornim obrezivanjima svake godine, onda uzmite što god hoćete.
Ni jedna voćka ne može jadna toliko rasti koliko je vi možete obrezivati.
Voćke su se istrenirale u vjekovima svoga opstoja da same sebi planiraju krošnju kako im najbolje odgovara.
Svaka mlada voćka prvo grabi rastom u visinu pa kad to uspije, zametne si plodove.
Plodovi onda tu voćku, tj. njene grane, od oblika metle, savijanjem pod teretom plodova, rasporede u divan oblik krošnje, koji sam sebe održava godinama uz tek poneku malu intervenciju čovjeka.
Ja imam i previše voćki u svom voćnjaku i sve slobodno rastu u vis.
Volio bih da još više rastu ali nemam takvih, nažalost. Prave voćke žive i dulje od čovjeka.
Svaki plod, ama baš svaki, mogu da uberem uz pomoć ljestava 3x9 prečki i uz pomoć duge motke od 5 metara koja na kraju ima košaricu za skidanje voćaka.
No, nemam volje da pričam dalje, kad ionako malo tko to sluša, a naši djedovi su svi tako radili uglavnom.
Što reče Krleža; glupost je gora od zlobe. Zloba se jednom ipak umori i stane a glupost se nikad ne umara.
Ako želite imati voćnjak poput plantažnih, vezanih na žicu, onda uzmite voćke za takve voćnjake.
To su voćke sa minimalno bujnim podlogama.
Ako pak želite "normalniji" voćnjak, da voćka sama sebe nosi i da joj ne treba žica, onda uzmite malo bujnije podloge.
Ako pak želite imati voćnjak na veselje sebe i ptica, i ostalog živog svijetu u njima, onda uzmite voćke sa što bujnijim podlogama.
Ako pak želite maltretirati voćku svojim upornim obrezivanjima svake godine, onda uzmite što god hoćete.
Ni jedna voćka ne može jadna toliko rasti koliko je vi možete obrezivati.
Voćke su se istrenirale u vjekovima svoga opstoja da same sebi planiraju krošnju kako im najbolje odgovara.
Svaka mlada voćka prvo grabi rastom u visinu pa kad to uspije, zametne si plodove.
Plodovi onda tu voćku, tj. njene grane, od oblika metle, savijanjem pod teretom plodova, rasporede u divan oblik krošnje, koji sam sebe održava godinama uz tek poneku malu intervenciju čovjeka.
Ja imam i previše voćki u svom voćnjaku i sve slobodno rastu u vis.
Volio bih da još više rastu ali nemam takvih, nažalost. Prave voćke žive i dulje od čovjeka.
Svaki plod, ama baš svaki, mogu da uberem uz pomoć ljestava 3x9 prečki i uz pomoć duge motke od 5 metara koja na kraju ima košaricu za skidanje voćaka.
No, nemam volje da pričam dalje, kad ionako malo tko to sluša, a naši djedovi su svi tako radili uglavnom.
Što reče Krleža; glupost je gora od zlobe. Zloba se jednom ipak umori i stane a glupost se nikad ne umara.
Čovjek se jedino može složiti sa ovom zadnjom rečenicom. Stvarno je čudno, aali na forumu prečesto govore ljudi koji nemaju što reći, zapravo ne odgovaraju na pitanja i ne komentiraju zadane teme već trabunjaju neke svoje kvazifilozofije. Što je glupo ako čovjek hoće oblikovati voćku tako da ne bude previsoka? Ti vjerojatno ne nosiš kišobran kad pada kiša jer bi to bila odveć prevelika intervencija čovjeka naspram prirode i boga.
vidi moj, dobila u nasljedstvo voćnjak koji dobro rodi, MEĐUTIM, toliko je zapušten da je to
dakle, nekoliko voćki je izraslo u visinu na način da imaš deblo visoko 2,5 metra i tek onda račvanje grana.
ajde mi za to dajte savjet
gledam te plodove jabuka na visini od 5 metara i tulim, ne mogu do njih, ne možeš ih trest da otpadnu. šta, da unajmim podiznu platformu?
Ja imam takve sa 3 puta po 9 prečki a kupit ću prvom prilikom veće tj. 3 puta 11 prečki.
Vrlo važno, kod upotrebe tih ljestava, je paziti da jedna noga od ljestvi ne stane na nevidljivi podzemni krtičin kanal. Tako, prilikom penjanja, ta noga može da utone u taj kanal i ljestve se onda nagnu na jednu stranu i eto problema.
To je naročito važno, ako se penjete na ljestve kada su one postavljene u obliku obrnutog slova y ili lamda, jer tada, ako jedna noga od ljestava pod vašim teretom utone u zemlju, sigurno ste uskoro na zemlji.
To mi se na početku desilo par puta, pa sam padajući za sobom vukao grane i na kraju relativno bezbolno pao na guzicu, sa potrganim granama u rukama. No imao sam sreću.
Zato prije svakog početka penjanja, svojim nogama probati utisnuti, nogu po nogu od ljestvi u nevidljivi podzemni kanal. Ako noga od ljestava propadne, premjestiti ljestve malo dalje i opet sve ponoviti.
Ako je baš na tom mjestu puno kanala od krtice i stalno noge od ljestava propadaju, onda utisnuti obje noge u zemlju tako da prva prečka bude dodatni oslonac.
Ispraksiran već, često tako postupam jer me mrzi premještati ljestve.
To ne preporučujem početnicima.
Ako su ljestve potpuno razvučene i na vrhu prislonjene na siguran oslonac, onda takva opasnost ne postoji.
htjela sam napisati odgovor, al vidim da me Haludovo preduhitrio.
upravo ovakve scenarije imam u glavi na tako visokim ljestvama.
nadala sam se da će mi netko dati rezidbeno rješenje za tako visoke voće, al vidim da to, valjda, i nije neki osobiti problem
__________________
Emisija je vrlo zanimljiva s psiholoških, socioloških, antropoloških, etnoloških, političkih, ekonomskih, estetskih pa čak i gastronomskih aspekata :D - by solar
upravo ovakve scenarije imam u glavi na tako visokim ljestvama.
Nemaš puno izbora.
Ako budeš rezala te voćke, imat ćeš ipak malo plodova, jer ih priroda nije za to genetski programirala. A na kraju i uništit ćeš voćke, pa nećeš imati ništa.
Ako ih pustiš da rastu slobodno, dobit ćeš mnogo više plodova.
Bit će dovoljno i za tebe i za ptice, koje će te nagraditi posjećivanjem tih voćaka i ostalim korisnim djelovanjima.
Nećeš imati problema oko rezanja svako proljeće i spremanja granja itd.
Sa tim ljestvama, uz minimalne rizike, sa minimalnim visinama penjanja, možeš nabrati više plodova nego rukama sa orezanih voćaka.
Ne treba ići, kao što ja idem, do vrha ispruženih ljestava, pa ja i vrh voćke stojimo jedan pored drugog a on debeo tek pet šest centimetara, ali nas skupa održava u ravnoteži vertikalni položaj.
Tebi je dovoljno popeti se tek metar dva i nabrati si koliko tebi treba.
Osim toga ljestve razvučene u lamda položaj (obrnuto y) vrlo su stabilne na malim visinama korištenja i nema šanse da padneš ako imalo paziš.
Jedna suha i duga motka, koja na kraju ima onu kesicu za branje plodova je također dobro pomagalo za branje.
Vjeruj mi. Ne reži to. Za rezanje uvijek imaš vremena.
__________________
Emisija je vrlo zanimljiva s psiholoških, socioloških, antropoloških, etnoloških, političkih, ekonomskih, estetskih pa čak i gastronomskih aspekata :D - by solar
A visoke voćke ne volim, ne radi toga jer sam prema voćkama sadistički raspoložena, već zato jer nemam hektare zemlje već 100 kvadrata u Primorju na terasastom terenu i ako ih pustim da rasu koliko hoće tada mi se dogodi da mi hladovinom "pojedu" cijeli vrt, čak i ako su na donjoj terasi.
Ne može .
Nema povrća koje dobro raste u hladovini.
Hajmo još jednom!
No imao sam sreću. 
.
.
Linearni mod
