Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 24.10.2010., 22:38   #61
imam jaaako veliku potrebu za snom. često mi se po danu spava bez očitog razloga.

pa recimo da je zadnjih mjeseci prisutan trend povećanja težine.

beznadno se osjećam skoro svaki dan, bar na nekoliko sati.

osjećaj neugode u društvu, nemam.

osjećaj srama i samokrivice- imam prilično često.

da, mislim da preuveličavam svoje mane.

suicidalne ideje me nisu još počele opsjedati. a i svjesna sam da je drugima stalo do mene. samo meni samoj očito nije.

da rezimiramo: 5/7 pozitivnih odgovora!
ladybug24 is offline  
Old 24.10.2010., 22:53   #62
Hm, nećemo odmah na kuju pomišljati, ne?

Vrlo često tvoje stanje može ukazivati na probleme sa štitnjačom, mala žlijezda, ali velike probleme radi, ako još nisi, posjeti endokrinologa, napravi ultrazvuk, izvadi hormonalni status, po ovome što pišeš mislim da je prije hipotireoza nego depra, ne boj se!

Ja sam bila sasvim suprotno-štitnjača OK, ali nesanica konstanta, mršavljenje, gubitak apetita, čudne misli, napadi panike, apatija, suicidalnost, da, i na kraju i pokušaj suicida...i vidi vraga, eto meni F-dijagnoze!

Ali još sam tu, ne dam se, ima i tome lijeka!
GiRL is offline  
Old 24.10.2010., 23:15   #63
Quote:
GiRL kaže: Pogledaj post
Hm, nećemo odmah na kuju pomišljati, ne?

Vrlo često tvoje stanje može ukazivati na probleme sa štitnjačom, mala žlijezda, ali velike probleme radi, ako još nisi, posjeti endokrinologa, napravi ultrazvuk, izvadi hormonalni status, po ovome što pišeš mislim da je prije hipotireoza nego depra, ne boj se!

Ja sam bila sasvim suprotno-štitnjača OK, ali nesanica konstanta, mršavljenje, gubitak apetita, čudne misli, napadi panike, apatija, suicidalnost, da, i na kraju i pokušaj suicida...i vidi vraga, eto meni F-dijagnoze!

Ali još sam tu, ne dam se, ima i tome lijeka!
hmm...moguće. imala sam davno problema sa štitnjačom, ali kad se stanje popravilo, godinama to nisam kontrolirala.

ali bila je hipertireoza u pitanju...
ladybug24 is offline  
Old 24.10.2010., 23:22   #64
A čuj, po ovome kaj si opisala (umor, debljanje, apatija) to bi sad ukazivalo na hipotireozu, ali čuj, sto ljudi, sto simptoma, svakako se kontroliraj, pogotovo ako imaš povijest bolesti iste, ako si možda uzimala oralne kontraceptive ili neke druge pripravke, vjerovala ili ne, ali dokazano je kako kod ljudi koji gutaju zubnu pastu (ja sam to radila kao mala, bila mi je fina ) može doći do oscilacija u razini štitnih hormona, pa čak i blage strume, zbog fluorida u pasti.
GiRL is offline  
Old 24.10.2010., 23:34   #65
ja vadila hormone štitnjače,dobri da ne mogu biti bolji,i na prvu mi je bilo krivo,htjela sam da je problem u tome,a ne u psihi
psiha je gadna stvar
__________________
Sometimes you can't make it on your own...
lamija is offline  
Old 24.10.2010., 23:43   #66
Heh, da, ne zovem ja depru kujom bez razloga!

Kako je na pt? Jesi bila već?
GiRL is offline  
Old 24.10.2010., 23:50   #67
je,i žena mi je rekla da sam zasad samo za suportivnu terapiju,i da se riješim tih svojih simptoma straha će trebati najmanje 4 mj pt,iako ni tada ga se neću rješiti u potpunosti,ahhh
ja sam baš zaglibila
__________________
Sometimes you can't make it on your own...
lamija is offline  
Old 25.10.2010., 01:18   #68
lamija, kad pocinjes?

ja sam u principu ovdje, svaki dan prelistam ovu temu. ali nazalost osjecam se previse isprazno za komunikaciju....

nista.

praznina
sinisa1975 is offline  
Old 25.10.2010., 09:02   #69
Quote:
sinisa1975 kaže: Pogledaj post
lamija, kad pocinjes?

ja sam u principu ovdje, svaki dan prelistam ovu temu. ali nazalost osjecam se previse isprazno za komunikaciju....

nista.

praznina
Sinisa, zasto se tako osjecas? Zasto ne pokusas naci sebi neku zanimaciju da skrenes misli sa te tjeskobe koja te muci? Ili zasto jednostavno ne odes na terapiju? Znam da zivimo u vremenu gdje je svaka kuna bitna, ali ti si najpotrebnija svojoj djeci, ona trebaju majku za dugi period... Nadji u njima snagu da prebrodis ove trenutke...
A ovdje ces uvijek imati podrsku. Nemas pojma koliko meni znaci podrska vas nepoznatih zena, mada sam ja sa druge strane ogledala. Jer kroz vas, ja shvatam neke stvari, koje ne bi mogla shvatiti kao neko ko nije prosao pakao depresije.
Mislim da samim tim sto govorite o tome i sto ste svjesne gdje "grijesite" na dobrom putu da izadjete iz tog zacaranog kruga....

Senadica, nadam se da si ti danas bolje i da je kod tebe samo prolazna kriza? Nadam se da si nasla i okidac koji je doveo do takvog stanja, jer mislim da je to najbolji nacin da se nadje uzrok takvog stanja... Ako potraje jos par dana, obavezno odi svom doktoru, mozda ti treba samo razgovor sa njim. Nemoj da to potraje da se zavuces, da "miss D" pusti svoje otrovne pipke u tvoju dusu, bolje ju je ostaviti samo da te grebe po kozi...

Htjela sam vas jos nesto pitati. Da li ste u tim svojim trenucima guranja voljenih to radili zato sto ste zeljeli da odu od vas vasom voljom ili vam je bilo svejedno kako ce oni otici? Da pojasnim: pricala sam sa dragim i on mi je priznao da kad otupi od problema, da je totalno izgubljen, onda ima tu neku snagu da i mene pusti od sebe, da me izbaci iz svog zivota, jer ga je toliki strah da bi mogla ja otici od njega kad je on nespreman za to. I tad sam shvatila sta je bio okidac kod njega. On se osjecao dosta dugo lose, zbog posla i svega sto ga muci, i onda smo otisli na vjencanje, gdju su sve muske oci bile uprte u mene (iskreno, dijelom jer sam bila kuma, a dijelom, jer sam zaista izgledala lijepo taj dan) i mislim da je tad pomislio da ja mogu birati izmedju lijecnika koji su mi poklanjali paznju te veceri, pa do inzenjera... (decki koji imaju rijesena sva bitna zivotna pitanja i mogu mi priustiti vise od cvijeca) ali cinjenica je da ja ne vidim nikoga drugog do njega, da sam ja popricala i sa lijecnicima i sa ostalima, ali da sam odmah vidjela i neke njihove mane, da su to decki sa kojima se moze popiti kava, ali ja se ni sa jednim ne vidim... ne zelim se vidjeti...
Znam da sam u danasnjem vremenu iskrivljenih vrijednosti, jedna od rijetkih koja tako razmislja, ali meni nisu materijalna dobra prioritet i ja samo zelim kraj sebe covjeka sa kojim mogu graditi dom i obitelj, a ne da slazem diplome i titule po zidovima, a da izmedju nas postoji samo zid.
Samo, ono sto me najvise plasi, da li ce neko ko je sklon depresivnim stanjima to moci shvatiti i da li ce nestati taj bezrazlozni strah od gubitka jos jedne voljene osobe? Jer ja ne idem nikuda, jos najmanje 35 godina...
__________________
Nisam andjeo, jer mi crveno mnogo bolje stoji...
dorothea is offline  
Old 25.10.2010., 09:11   #70
Quote:
Senadica kaže: Pogledaj post
Pozzzz.....ja i dalje onako
nekako trpim,i previse razmisljam,
kopam da pronadjem okidac,ali nissss.
Zalosno kako se u momentu sve okrene.
A znam da ce proci,mora,i prije je prolazilo.
A ta cinjenica mi ne pomaze da se bolje osjecam.
A sada idem spavati sa nadom da se necu buditi,
i zeljom da nista ne sanjam.
Laku noc.
Ej, senadice!
Draga moja, žao mi je što opet trpiš, ali proći će! U svakoj sekundi neka ti ta misao bude na pameti! I znam da je teško vjerovati, ali hoće! Tisuću puta sam bila na dnu i digla se opet i znam kako je teško, čini ti se da je svaki puta teže i da sve manje snage imaš i da bi bilo najbolje prepustiti se tom ništavnom osjećaju, ali to je samo varka mozga! Varka depresije!
I nije tako i PROĆI ĆE!
Ja sam dobro. Evo, nakon turbulentnog početka ljeta, kao da ništa nije bilo. A, mislila sam da je kriza ogromna i najveća i bolna do besvijesti!
Nije. Svaki puta kada se desi čini se najgore, a nije. Realno, ti sama teško da možeš procijeniti jačinu vlastite krize jer uz sve negativne osjećaje koji te obuzmu, javi se i strah da se baš toga puta nećeš izvući. Taj strah pojačava tvoj osjećaj nemoći i depresije i vrtiš se u krug. Ali, realno, ja sam sigurna da su tvoje krize slabije i kraće nego šta su bile iako je tvoj subjektivan osjećaj drugačiji. Meni je i sam psihijatar to ljetos objašnjavao, i stvarno, bio je u pravu.
Možda ti treba mala promjena terapije pa ne bi bilo loše da kontaktiraš svoga psihijatra i vidiš da li će nešto mijenjati. Meni je u zadnjoj krizi psihijatar promijenio terapiju i sada je dobro. Doduše, trajalo je dok nismo pronašli pravu kombinaciju, ali opet, glavno da je dobro!
On će sam procijeniti, ako su ti krize češće u zadnje vrijeme, onda definitivno treba nešto mijenjati, najbolje da ga nazoveš. Nije to dizanje panike ni ništa slično, već najnormalniji postupak u takvom slučaju.
Sretno, draga i ne brini, bit ćeš opet dobro! I to sigurno!
zveki 97 is offline  
Old 25.10.2010., 10:04   #71
Dorothea,
jedino rješenje je stručna pomoć. Znam da se ponavljam, ali nema drugog izlaza iz tvog problema. Ponudi mu da ćeš s njim ići psihijatru i odvesti ga tamo za ruku ako treba, ali nema druge.
Sve ostalo je pretakanje iz šupljeg u prazno. Oboje patite, on zbog stanja u kojem je, a ti zbog njega. To je začarani krug koji treba prekinuti i koji se može prekinuti uz trud i zalaganje i stručnu pomoć. Ništa nije tragično ni tako crno kako izgleda. Rješenja ima, i to nadohvat ruke, samo treba krenuti!
Natjeraj ga! Pronađi način! Ni ti ni on ne slutite kako mu život opet može biti lijep i ispunjen ako krene pravim putem.
Liječenje, terapija i ti, pomoći ćete mu da prebrodi krizu u kojoj se nalazi, a koja je dio života. Kod nekoga jača, kod nekoga slabija, ali ono što je glavno je to da je prebrodiva! Samo treba znati izabrati pravi način!
zveki 97 is offline  
Old 25.10.2010., 10:14   #72
Quote:
lamija kaže: Pogledaj post
je,i žena mi je rekla da sam zasad samo za suportivnu terapiju,i da se riješim tih svojih simptoma straha će trebati najmanje 4 mj pt,iako ni tada ga se neću rješiti u potpunosti,ahhh
ja sam baš zaglibila
Ma nisi, trust me, zaglibila je "luđakinja" koja si je izmasakrirala podlaktice i sad već godinu dana hodočasti na dijamantnu mikrodermoabraziju da se riješi istog...

Ne boj se, vjerojatno ćeš poslije i na kbt terapiju, ona je meni bila udarnička, gadna, ali jako djelotvorna, riješila sam se socijalne, pa gotovo 90% posto, rekla bih, ne ide to skroz, nažalost.
GiRL is offline  
Old 25.10.2010., 12:46   #73
U svijetu tajni, mi nismo sami:

http://danas.net.hr/hrvatska/page/20...06.html?pos=n1
GiRL is offline  
Old 25.10.2010., 13:46   #74
Quote:
GiRL kaže: Pogledaj post
A gdje su tek neevidentirani.

magic potion is offline  
Old 25.10.2010., 19:29   #75
Heh, cijelo selo krka bijelo, tj. Heliće, Praxiće, Leksiće, ali eto, mi koji ih pijemo zbog opravdanih medicinskih indikacija smo tabletomani i ovisnici, jeb' majku, to sve ludo!
GiRL is offline  
Old 25.10.2010., 20:16   #76
Quote:
GiRL kaže: Pogledaj post
A micek...

Ja bila bez neta za vikend, okružena patkama, a kad sam pokušala preko moba, nije me htio ulogirati na forum nikako.

Joj, ako te to kaj tješi, mene svaka 2-3 mjeseca opizdi blagi panični u tramvaju, čisto ono, da ne zaboravim, valjda, i kad se sjetim razrezanih podlaktica i šivanja bez anestezije, bude mi muka....

Tijelo pamti, to sam već rekla, nekome treba više da zaboravi, nekome manje, ali ovo naše se ne zaboravlja, nikada, toga moraš biti svjesna.
A joj draga neka si te nauzivala sa patkicama,prekrasne su,a mogu mislite kako te opusta bavljenje njima.
A za sebe ne znam sta da kazem,znam da mora biti bolje,ali mi ovo tesko pada,iz dana u dan po pitanju depre ne znam sta me ceka, gadna je kuja jedna.U svakaom slucaju hvala draga na podrsci.
Valjda bude bolje do puhanja svjecica ...pozzzz....
Senadica is offline  
Old 25.10.2010., 20:23   #77
[QUOTE=zveki 97;29651590]Ej, senadice!
Draga moja, žao mi je što opet trpiš, ali proći će! U svakoj sekundi neka ti ta misao bude na pameti! I znam da je teško vjerovati, ali hoće! Tisuću puta sam bila na dnu i digla se opet i znam kako je teško, čini ti se da je svaki puta teže i da sve manje snage imaš i da bi bilo najbolje prepustiti se tom ništavnom osjećaju, ali to je samo varka mozga! Varka depresije!
I nije tako i PROĆI ĆE!
Ja sam dobro. Evo, nakon turbulentnog početka ljeta, kao da ništa nije bilo. A, mislila sam da je kriza ogromna i najveća i bolna do besvijesti!
Nije. Svaki puta kada se desi čini se najgore, a nije. Realno, ti sama teško da možeš procijeniti jačinu vlastite krize jer uz sve negativne osjećaje koji te obuzmu, javi se i strah da se baš toga puta nećeš izvući. Taj strah pojačava tvoj osjećaj nemoći i depresije i vrtiš se u krug. Ali, realno, ja sam sigurna da su tvoje krize slabije i kraće nego šta su bile iako je tvoj subjektivan osjećaj drugačiji. Meni je i sam psihijatar to ljetos objašnjavao, i stvarno, bio je u pravu.


Draga moja Zveki,ne znam sta bi mislila.
Mozda je ovo posljedica tragedije koja je moju
porodicu snasla nedavno.
Ili mozda moja strasna zelja da smanjim velafax pa da
se skinem sa njega,pa to radim prebrzo.
Mada sam vec godinu na toj terapiji,a smanjila sam sa dvije na jednu tabletu.
A to radim samo iz razloga da mogu zatrudniti,pa poslije moze ako
treba AD i na dozivotno sto se mene tice.
A ne bi mijenjala terapiju,jer mi je na ovoj bilo dobro ,ali tko zna mozda,
zavisi sta psihic kaze.
Hvala ti draga na podrsci,i drago mi je da si ti sada dobro..pozzz...
Senadica is offline  
Old 26.10.2010., 15:55   #78
kod mene je vrijeme UŽASNO. čim vidim takav dan, odmah mi se stanje pogorša.
a najgore od svega je što moram staviti neku masku veselog raspoloženja. jer drugi me smatraju "normalnom" i funkcionalnom osobom. a ja sam u komi totalnoj... najradije bih legla u krevet i pokrila se preko glave.
a onda bih opet imala grižnju savjesti što to radim od života...itd.
ladybug24 is offline  
Old 26.10.2010., 22:42   #79
Quote:
ladybug24 kaže: Pogledaj post
kod mene je vrijeme UŽASNO. čim vidim takav dan, odmah mi se stanje pogorša.
a najgore od svega je što moram staviti neku masku veselog raspoloženja. jer drugi me smatraju "normalnom" i funkcionalnom osobom. a ja sam u komi totalnoj... najradije bih legla u krevet i pokrila se preko glave.
a onda bih opet imala grižnju savjesti što to radim od života...itd.
Mozda i mene vrijeme cini jos losijom.
Kisa ne prestaje vec nekoliko dana,a ne volim ju.
A ja sam nekako promjenljiva pola dana dobro
a pola lose.
I ne glumim ovih dana,svima kazem da sam losa,kazem valjda PMS,
a bas me briga sto misle.
A trebamo se boriti,nikako se pokrivati po glavi,jer ce mo se
izvuci iz ovoga...
Senadica is offline  
Old 27.10.2010., 01:08   #80
E, da dragi moji meteoropati, loše vrijeme, tmurno i nikakvo kakvo je trenutno može pojačati osjećaj depresije kod već postojećih depresivaca!
Doduše, moram priznati da na mene, kada nisam u depresiji, vrijeme nema nikakav učinak. Može "visiti", pljuštati, biti mračno, tmurno i jadno, ali ako sam dobro, ja sam dobro! A, ako sam loše, onda će vrijeme dodatno produbiti to loše.
Tako da vjerujem kada kažete da se u dane lošeg vremena osjećate još gore, ali vrijeme samo po sebi nije uzročnik lošeg stanja.

Senadice, javi se svome psihijatru, nemoj uzalud trpiti! Mislim da nema smisla da se mučiš jer ipak je psihijatar taj koji treba pratiti tvoje stanje i znati za tvoje uspone i padove kako bi te mogao pravilno liječiti. Nemoj se mučiti više, draga, ipak sve te naše depresivne krize ostavljaju trag i na duši i na tijelu, a to nije dobro! Taj začarani krug treba prekinuti što prije.
zveki 97 is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:33.