Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.01.2011., 14:30   #21
Quote:
Zelenogorac kaže: Pogledaj post
Ovisi o vrsti traume i načinu na koji ona utječe na funkcioniranje osobe.

A kako ti znaš da neće? Oprosti, nisi terepeut i nemoj se igrati s takvim stvarima.
Pa da, ovo kayino "protivljenje" terapiji možda i je pretjerano, ali evo imam ja slično iskustvo (trauma nije seksualne prirode, ali se sjećam da je moj psihijatar zastupao stav da se traume moraju proraditi.) Očito se to odnosi na sve vrste trauma.
Uglavnom, ja sam to prorađivala s njim i moram reći da mi ništa nije tako pomoglo kao zaboravljanje. Tako da, po meni, ponovna proživljavanja takvih iskustava nisu od pomoći. Ali s obzirom da je autorica izrazila želju da s nekim stručnim porazgovara, onda podržavam to svakako.
Uostalom, nismo svi isti...
magic potion is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 14:31   #22
Quote:
Zelenogorac kaže: Pogledaj post
Ovisi o vrsti traume i načinu na koji ona utječe na funkcioniranje osobe.

A kako ti znaš da neće? Oprosti, nisi terepeut i nemoj se igrati s takvim stvarima.
Pa nisam terapeut, zato kao laik upravo i pitam nekoga tko je tu stručnjak na koji način je dokazano da je zdravije za organizam sjećati se nego zaboraviti. Pretpostavljam da je nekako ipak dokazano, obzirom da svi psihijatri to smatraju, pa zato moje pitanje i glasi kojim je načinom to dokazano? Kako zapravo izmjeriti da li više pati osoba koja je to potisnula negdje duboko želeći zaboraviti, ili osoba koja je učinila suprotno? Pa pitanje je na mjestu, konkretno je, ne znam zašto bi ako me to zanima to bilo trolanje?
kaya714 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 14:35   #23
Quote:
magic potion kaže: Pogledaj post
Pa da, ovo kayino "protivljenje" terapiji možda i je pretjerano, ali evo imam ja slično iskustvo (trauma nije seksualne prirode, ali se sjećam da je moj psihijatar zastupao stav da se traume moraju proraditi.) Očito se to odnosi na sve vrste trauma.
Uglavnom, ja sam to prorađivala s njim i moram reći da mi ništa nije tako pomoglo kao zaboravljanje. Tako da, po meni, ponovna proživljavanja takvih iskustava nisu od pomoći. Ali s obzirom da je autorica izrazila želju da s nekim stručnim porazgovara, onda podržavam to svakako.
Uostalom, nismo svi isti...
Hvala na razumijevanju, zaista nisam mislila ništa loše, smatrala sam da ovdje mogu baš zato što NE ZNAM pitati nekoga tko zna, ali eto...nije mi zaista namjera soliti pamet stručnjacima, nego zamoliti ih da objasne, ako mogu, barem malo.
Kao i ti, sve loše što mi se ikada dogodilo u životu( nikakve traume, na sreću, ali recimo općenito negativne stvari) najbolje sam preboljela time da ih zaboravim, prijeđem preko njih i - ajmo dalje. Zato i pitam.
kaya714 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 15:35   #24
i imas pravo pitati .. i imas pravo na informaciju po zakonu republike hrvatCke
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 16:26   #25
Quote:
magic potion kaže: Pogledaj post
...ali evo imam ja slično iskustvo (trauma nije seksualne prirode, ali se sjećam da je moj psihijatar zastupao stav da se traume moraju proraditi.) Očito se to odnosi na sve vrste trauma.

Uglavnom, ja sam to prorađivala s njim i moram reći da mi ništa nije tako pomoglo kao zaboravljanje...
Bez ikakve loše namjere jednostavno miješaš kruške i jabuke. Nisu sve traume iste, niti ih sve osobe jednako doživljavaju i proživljavaju. Različite traume, različit pristup, različit doživljaj, različit pristup. Kod tvog problema terapeut je očito procijenio da te potiskivanje koči u normalnom funkcioniranju, zato je zastupao tu tezu.

No kod postraumatskih stresnih poremećaja, u što spada i seksualno zlostavljanje, svakako se neće ići na "prorađivanje" traume. Ne vjerujem da bi to učinio bilo koji terapeut bilo koje škole. Upravo obrnuto. Osobu se mora iščupati iz toga stalnoga zatvorenoga kruga života s neprekidnim proživljavanjem traume, što je jedna od karakteristika PTSP-a.

Quote:
kaya714 kaže: Pogledaj post
Kako zapravo izmjeriti da li više pati osoba koja je to potisnula negdje duboko želeći zaboraviti, ili osoba koja je učinila suprotno? Pa pitanje je na mjestu, konkretno je, ne znam zašto bi ako me to zanima to bilo trolanje?
Nisam ni napisao da je trolanje.
Zelenogorac is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2011., 23:02   #26
Quote:
kopitarka kaže: Pogledaj post
ajme, ja bi takve nabijala na kolac kako mi se gade . pa jesi li prijavila seks. zlostavljanje
jesam, onome kome sam znala da mogu u tom trenutku svojoj mami - nisam naišla na neku podršku i dan danas mislim da odbija u to vjerovati jedino što je donekle učinila nakon što sam ju molila par sto puta je da ne komunicira niti se ne druži s tom osobom (što je opet teško jer prvi susjedi i još smo s tom obitelji povezani...no nije toliko bitno)
Ukratko... ja sad imam blizu 30 godina, zbilja je to bilo davno i kad god da je prestalo ja sam to toliko potisnula da je zapravo počelo izbijati tek krajem srednje škole i tada sam postala ubojito destruktivna, a počela sam sama sebe dovoditi u normalu tek nakon 5-6 godina. Ne mogu reći da sam izgubljeni slučaj u potpunosti, ali nisam uspjela odraditi sama sve i imam užasno puno "rupa", odnos prema sebi i drugima, nemam bliska prijateljstva, u nekim sam stvarima ostala totalno oštećena... i mislim da bi mi zbilja dobro došlo da o tim posljedicama traume i mog ponašanja nakon razgovor s nekim nazovi stručnim. također nisam presretna idejom da se vucaram po socijalcima već bih voljela ako netko zna i ima za preporučiti nekoga privatno da me uputi...
ne želim se ja prisjećati, ali sam na to već navikla sada skoro svakodnevno, a čim ga sretnem usere mi čitav dan, ponekad i više
ButterflyEfekt is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 13:59   #27
To je jedna od opasnih predrasuda i dezinformiranosti da je takve stvari najbolje zaboraviti. Jer onda leze u podsvijesti i nagrizaju sve oko tebe i tebe. Dovoljno je čuti nekoliko priča ljudi koji su probali zaboraviti kako im je zivot izgledalo i kako im se to vratilo u odnosima i sl.... Ne vracaju se ljudi tim stvarima jer im treba malo drame, nego jer im je zbog njih otezano funkcioniranje u sadašnjosti, nije da imamo izbora previše.
Pričanje "U prazno" o tome neće toliko pomoći, koliko proživljavanje te traume, suočavanje sa osjećajima itd.
Npr. dijete koje je zlostavljano ne zna da to ne zasluzuje, mnogi čak misle da su oni to izazvali, da su zaveli i sl., da su krivi... djeca tako razmišljaju, i neće prestat dok se taj događaj ne razradi i osjećaji ne izađu na površinu i uvjerenja koje si tada stvori ne preispitaš i promijeniš (na emotivnoj razini, a ne na razini "da,znam da nisam kriva"*klima glavom psihiću/mami/frendovima* a u srcu i dalje mrzi sebe zbog toga. Uglavnom, neko vrijeme je čak gore dok ne bude bolje. Zato ljudi to i ne žele proživjeti. Ali onda postane puno bolje kad prođe klasičan proces žalovanja, ljutnje, boli itd

Meni je samo prisjećanje užasno pomoglo, a tek suočavanje sa osjećajima, nije prošlo ni 3 mjeseca a već sam skoro nova osoba. Stvar je samo u pristupu, postoje mnogi pristupi koji će samo otežat stvari ljudima, jedan od tih je i "pusti, prošlo je toliko dugo, misli na nekaj drugo" .. jer u žrtvinom srcu nije prošla ni sekunda od događaja, svi osjećaji su zamrznuti, ako osoba/dijete nakon zlostavljanja nije prošla proces zalovanja i dobila podršku. Čak sam čitala da posljedice seksualnog zlostavljanja kod djece koja su dobila odmah psihološku pomoć i podršku su svedene na minimum/ništa, za razliku ako se taj/ti događaj(i) izignorira(ju) pa može nastati svašta, u prvom redu samomržnja.

Zadnje uređivanje SIA Zagreb : 13.01.2011. at 14:15.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 14:10   #28
Quote:
magic potion kaže: Pogledaj post
Pa da, ovo kayino "protivljenje" terapiji možda i je pretjerano, ali evo imam ja slično iskustvo (trauma nije seksualne prirode, ali se sjećam da je moj psihijatar zastupao stav da se traume moraju proraditi.) Očito se to odnosi na sve vrste trauma.
Uglavnom, ja sam to prorađivala s njim i moram reći da mi ništa nije tako pomoglo kao zaboravljanje. Tako da, po meni, ponovna proživljavanja takvih iskustava nisu od pomoći. Ali s obzirom da je autorica izrazila želju da s nekim stručnim porazgovara, onda podržavam to svakako.
Uostalom, nismo svi isti...
Da si fakat prozivljavala sa njim pomoglo bi ti, vjerojatno ste se samo vrtili u krug, u traumi, to čak i može pojačat stvari. A većina psihijatara radi upravo to, samo pričanje o tome neće ništa pomoći (ostaješ "u glavi"), meni nije, ali mi je život potpuno promijenilo emotivno proživljavanje toga. Ja bi bila emotivno mrtav čovjek i za 10 godina da nisam počela to proživljavati.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 14:12   #29
Quote:
shopgirl kaže: Pogledaj post
cu ti ja sta ce te spasiti.kad ga JEDNOM VIDIS A ON SE DRZI U SIGURNOSTI
da ga nikad neces na to sto se je desilo obazriti onda stani pred njega i reci mu da je djubre ,obicno govno i da ti se muci kad ga vidis.nemoj da dobije utisak da je jaci od tebe,pluni mu u facu.vidjeces sta ce se stobom desiti.opet ces svoj zivot i svoju sudbinu imat u svojoj ruci.samo to pali.


ili ako već nemaju priliku ili se boje i sl., to mogu i napraviti u mašti.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 15:49   #30
Quote:
ButterflyEfekt kaže: Pogledaj post
i mislim da bi mi zbilja dobro došlo da o tim posljedicama traume i mog ponašanja nakon razgovor s nekim nazovi stručnim. također nisam presretna idejom da se vucaram po socijalcima već bih voljela ako netko zna i ima za preporučiti nekoga privatno da me uputi...
ne želim se ja prisjećati, ali sam na to već navikla sada skoro svakodnevno, a čim ga sretnem usere mi čitav dan, ponekad i više

U poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba http://www.poliklinika-djeca.hr/inde...tpage&Itemid=1 se bave ovom tematikom i tamo rade stručnjaci koji su specijalizirani za to područje, tako da bi možda mogla nazvati tamo i raspitati se pruža li netko od stručnjaka pomoć odraslim žrtvama seksualnog zlostavljanja.

Što se prisjećanja/zaboravljanja tiče... odgovor je vrlo jednostavan. Zaboraviti takvo nešto je nemoguće. Upravo zato se takva trauma mora proraditi, sve emocije se moraju izvuči van i kroz cijeli proces zlostavljanja se zapravo mora proći, ali uz podršku terapeuta. Na taj način se osnažujemo, ali i mijenjamo krive predodžbe koje imamo o samima sebi, zlostavljaču i cijeloj situaciji (npr. Ja sam kriva, da sam bila ovakva, ili da nisam išla tamo, ili da sam slušala mamu... to se ne bi dogodilo).

Provela sam pola svog dijetinjstva i cijelu adolescensciju u "zaboravljanju". To me dovelo do autodestrukcije na svim mogućim razinama, mržnje prema samoj sebi, nedostatka samopoštovanja/samopouzdanja, viška kilograma, lošeg društva... Željela sam zaboraviti jer je preteško o tome misliti. Ali ne ide. Uvijek te negdje iz mraka čeka sjećanje, možda mutno, možda potpuno, ali tu je. Dolazi ti u snovima, kad si sama, podsjete te drugi ljudi. Svaki put kad uđeš u neki odnos, ne možeš vjerovati drugima. Jer ti je povjerenje u ljude jednom uništio netko onda kad si tek učila što je to.
Zato poanta tog cijelog procesa nije zaboraviti, jer zaboraviti nećemo nikad. To je dio nas, i to iskustvo nas je oblikovalo kao osobe, i to je činjenica. Naučiti živjeti sa tim iskustvom, a kasnije i pronaći u sebi osobine, snage i prednosti koje ne bi bile ovdje da tog iskustva nije bilo, to je poanta.

Ono što je meni pomoglo je pisanje dnevnika. Zapisala sam svako i najmanje sjećanje, i da, bilo je bolno. Ali pomoglo mi je. Pa eto, i to je jedan prijedlog.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 17:22   #31
Quote:
PantaPita kaže: Pogledaj post
U poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba http://www.poliklinika-djeca.hr/inde...tpage&Itemid=1 se bave ovom tematikom i tamo rade stručnjaci koji su specijalizirani za to područje, tako da bi možda mogla nazvati tamo i raspitati se pruža li netko od stručnjaka pomoć odraslim žrtvama seksualnog zlostavljanja.
Ja sam zvala njih i mogu samo reći da su me čak ismijali (sluzbenica na telefonu) da što zovem kad sam punoljetna. Isto tako ima Ženska kuća, ali tamo isto uopće ne ponude pomoć, jer su valjda neorganizirani. Postoji ogromna potreba za ovakvom udrugom, u Srbiji postoji 15 godina, i vrlo je aktivna, a eto, kod nas ništa. A vidim postoje grupe podrške za žrtve mobinga koje su pod kontrolom psihijatra itd., da ne povjeruješ da se ovim apsolutno nitko ne bavi.

Quote:
Što se prisjećanja/zaboravljanja tiče... odgovor je vrlo jednostavan. Zaboraviti takvo nešto je nemoguće. Upravo zato se takva trauma mora proraditi, sve emocije se moraju izvuči van i kroz cijeli proces zlostavljanja se zapravo mora proći, ali uz podršku terapeuta. Na taj način se osnažujemo, ali i mijenjamo krive predodžbe koje imamo o samima sebi, zlostavljaču i cijeloj situaciji (npr. Ja sam kriva, da sam bila ovakva, ili da nisam išla tamo, ili da sam slušala mamu... to se ne bi dogodilo).

Provela sam pola svog dijetinjstva i cijelu adolescensciju u "zaboravljanju". To me dovelo do autodestrukcije na svim mogućim razinama, mržnje prema samoj sebi, nedostatka samopoštovanja/samopouzdanja, viška kilograma, lošeg društva... Željela sam zaboraviti jer je preteško o tome misliti. Ali ne ide. Uvijek te negdje iz mraka čeka sjećanje, možda mutno, možda potpuno, ali tu je. Dolazi ti u snovima, kad si sama, podsjete te drugi ljudi. Svaki put kad uđeš u neki odnos, ne možeš vjerovati drugima. Jer ti je povjerenje u ljude jednom uništio netko onda kad si tek učila što je to.
Zato poanta tog cijelog procesa nije zaboraviti, jer zaboraviti nećemo nikad. To je dio nas, i to iskustvo nas je oblikovalo kao osobe, i to je činjenica. Naučiti živjeti sa tim iskustvom, a kasnije i pronaći u sebi osobine, snage i prednosti koje ne bi bile ovdje da tog iskustva nije bilo, to je poanta.

Ono što je meni pomoglo je pisanje dnevnika. Zapisala sam svako i najmanje sjećanje, i da, bilo je bolno. Ali pomoglo mi je. Pa eto, i to je jedan prijedlog.


SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 23:26   #32
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Ja sam zvala njih i mogu samo reći da su me čak ismijali (sluzbenica na telefonu) da što zovem kad sam punoljetna.
Službenice na telefonu, što reći nego
Ugl, oni rade na uputnice i samo s djecom. Meni je palo na pamet da se možda ButterflyEfekt raspita prima li netko od psihologa koji tamo rade privatno ljude.

Drugo što mi pada na pamet je http://www.zenskasoba.hr/index.php?o...d=35&Itemid=52.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 02:06   #33
Quote:
ButterflyEfekt kaže: Pogledaj post
ne želim se ja prisjećati, ali sam na to već navikla sada skoro svakodnevno, a čim ga sretnem usere mi čitav dan, ponekad i više
A možeš li nam reći malo više o tomu.. sve ustvari?

Mislim pogledaj malo.. nebi smjela dopustiti da ti jedan kretenizam defektira cijeli život Bufica. To ne zaslužuješ čak i unatoč tome što misliš da je značajno što si se susrela s tim kretenizmom. Ne znači i da si manje seksi i privlačna recimo, ako se to zapitkuješ također zbog toga što se onomad zbilo.

Mislim da je otprilike tako i da tu moguće griješiš. Ne daj da ti uništi ne samo čitav dan već bilo što. Život je iskorištavanje na razne načine ionako, samo je pitanje čemu ćemo dati značaj da nam ono uništi sve. A kretenizam svakako nije neka težina za to.

A nebi trebala bit opcija da se osjećaš tako ni na trenutak.
Psih is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 10:23   #34
Quote:
Psih kaže: Pogledaj post
Ne znači i da si manje seksi i privlačna recimo, ako se to zapitkuješ također zbog toga što se onomad zbilo.
Generalno se slažem s postom, samo bih se htjela osvrnuti na ovaj dio.
Mi koji smo proživjeli seksualno zlostavljanje većinu vremena ni ne želimo biti seksi i privlačni. Ili pak želimo biti jako privlačni do te mjere da idemo u promiskuitet.

Cilj prorade traume je također i da sebi dopustimo da budemo privlačni nekome, da nas privuče netko i da smo s njim u stanju ostvariti intiman, blizak odnos, odnos pun povjerenja bez "prtljage" koju vučemo iz prošlosti.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 11:56   #35
Quote:
Psih kaže: Pogledaj post
Mislim pogledaj malo.. nebi smjela dopustiti da ti jedan kretenizam defektira cijeli život Bufica. To ne zaslužuješ čak i unatoč tome što misliš da je značajno što si se susrela s tim kretenizmom. Ne znači i da si manje seksi i privlačna recimo, ako se to zapitkuješ također zbog toga što se onomad zbilo.

Mislim da je otprilike tako i da tu moguće griješiš. Ne daj da ti uništi ne samo čitav dan već bilo što. Život je iskorištavanje na razne načine ionako, samo je pitanje čemu ćemo dati značaj da nam ono uništi sve. A kretenizam svakako nije neka težina za to.

A nebi trebala bit opcija da se osjećaš tako ni na trenutak.
Psih , ne shvati osobno..
Citajuci ovaj post , u meni se pojavila velika uznemirenost .
Bijes , ljutnja na ljude koji zrtvama neke traume , nasilja zamjeraju da se osjecaju i ponasaju upravo tako kako se osjecaju . Bijes na mene, sto si sama nisam dopustala neke osjecaje( kao posljedice traume) i zbog toga se kritizirala .
__________________
Da ist mehr Hunger nach Liebe und Wertschätzung auf der Welt, als nach Brot. - Mutter Teresa
emofree KJ is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 16:19   #36
Quote:
emofree KJ kaže: Pogledaj post
Psih , ne shvati osobno..
Citajuci ovaj post , u meni se pojavila velika uznemirenost .
Bijes , ljutnja na ljude koji zrtvama neke traume , nasilja zamjeraju da se osjecaju i ponasaju upravo tako kako se osjecaju . Bijes na mene, sto si sama nisam dopustala neke osjecaje( kao posljedice traume) i zbog toga se kritizirala .
Awwww...

Ma naravno nije poanta posta bila da to držiš u sebi (i ugnjetavaš se na taj način) već.. takve stvari iz života moramo "pustiti away" - inače ćemo si uništiti sve ostalo. Sve, sve ostalo.

Sad razmisli zašto - zbog davanja vječnog značaja našem seksualnom zlostavljanju?

Mislim i da (da oproste čitatelji) "egzekucioniraš" tog zlostavljača nećeš kompenzirati to. Zato da bi pomogle sebi trebate podvući jednu novu granicu svemu, reći sebi "iskorištena sam kvragu, zlostavljana okej", prihvatiti taj događaj kroza vrijeme i odbaciti ga. Život je puno značajniji od toga.

Nemojte me krivo shvatit ne natucam ovdje baš i takve osobe su mi taaaako drage jer uzimaju sebi jako puno zbog jednog trenutka iz života za koje ne snose krivicu. No, umjesto da tražite način kako naplatiti taj događaj, najbolje je da taj event - šupite nogom u smeće. Bolje ni ne zaslužuje.

***
Pod "seksi i privlačna", da - to više i ne želiš biti baš. Baš zato sam to i spomenuo. E pa znaš.. tako se trebaš osjećati. Neee zbog toga što se zbilo, pobogu već.. zato što vjerojatno takve jeste.

Znate što želim reći s time ionako...
Psih is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 17:09   #37
Quote:
emofree KJ kaže: Pogledaj post
Psih , ne shvati osobno..
Citajuci ovaj post , u meni se pojavila velika uznemirenost .
Bijes , ljutnja na ljude koji zrtvama neke traume , nasilja zamjeraju da se osjecaju i ponasaju upravo tako kako se osjecaju . Bijes na mene, sto si sama nisam dopustala neke osjecaje( kao posljedice traume) i zbog toga se kritizirala .


Slazem se.

Bez uvrede Psih ali sa postom si, po meni,promasio ceo fudbal jer nema tu "trebala" i "smijela" - zrtve, a i drugi ljudi, ne biraju sto osjecaju, nije tu da ti odlucis prestat to i to osjecat pa eto makne se. Ne biraju bit ranjeni.
Ali eto to cak i neki strucnjaci ne kuze, nego se savjeti svode na "pokreni se", "pusti" tak da ne cudi da i drugi ne kuze..
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 17:13   #38
Opet... "pridavanje prevelikog znacaja zlostavljanju" - (ne radi se samo o dogadjajima; radi se neki put i o godinama zlostavljanja), stavljas u poziciju kao da zrtve prenapuhuju to, nitko ne pridaje preevelik znacaj nego to i ima velik znacaj. Nema tu "just let go", nitko nikad to nije let go , nego je isplakao, a da bi to napravio moras prvo pridat tome velik znacaj.

Bez uvrede ali jako si neinformiran o problematici, da je tako jednostavno... Bilo bi super, al nije.

Radje se informiraj. Vise ces pomoci ljudima.

Quote:
Psih kaže: Pogledaj post
Awwww...

Ma naravno nije poanta posta bila da to držiš u sebi (i ugnjetavaš se na taj način) već.. takve stvari iz života moramo "pustiti away" - inače ćemo si uništiti sve ostalo. Sve, sve ostalo.

Sad razmisli zašto - zbog davanja vječnog značaja našem seksualnom zlostavljanju?

Mislim i da (da oproste čitatelji) "egzekucioniraš" tog zlostavljača nećeš kompenzirati to. Zato da bi pomogle sebi trebate podvući jednu novu granicu svemu, reći sebi "iskorištena sam kvragu, zlostavljana okej", prihvatiti taj događaj kroza vrijeme i odbaciti ga. Život je puno značajniji od toga.

Nemojte me krivo shvatit ne natucam ovdje baš i takve osobe su mi taaaako drage jer uzimaju sebi jako puno zbog jednog trenutka iz života za koje ne snose krivicu. No, umjesto da tražite način kako naplatiti taj događaj, najbolje je da taj event - šupite nogom u smeće. Bolje ni ne zaslužuje.

***
Pod "seksi i privlačna", da - to više i ne želiš biti baš. Baš zato sam to i spomenuo. E pa znaš.. tako se trebaš osjećati. Neee zbog toga što se zbilo, pobogu već.. zato što vjerojatno takve jeste.

Znate što želim reći s time ionako...
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 17:17   #39
Ovaj link lijepo opisuje 3 profila osoba koje su bile zlostavljane. Vecina koja "ne pridaje tome prevelik znacaj" je u prvoj grupi; victim. Thrivers su oni moji su vec tome pridali velik znacaj i probavili to. To je proces. Kakva korist od savjetovanja da trebas preskocit stadije zalovanja....
http://www.cbwhit.com/Victim-to-survivor.htm
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 17:56   #40
Quote:
Psih kaže: Pogledaj post

Sad razmisli zašto - zbog davanja vječnog značaja našem seksualnom zlostavljanju?

Mislim i da (da oproste čitatelji) "egzekucioniraš" tog zlostavljača nećeš kompenzirati to. Zato da bi pomogle sebi trebate podvući jednu novu granicu svemu, reći sebi "iskorištena sam kvragu, zlostavljana okej", prihvatiti taj događaj kroza vrijeme i odbaciti ga. Život je puno značajniji od toga.
.
Shvatam ja sto zelis reci , motivirati , ohrabriti...ali totalno pogresan pristup .

Sve to sto kazes govori i razum , um svake zrtve i cudi se zasto to ne funkcionira . U konfliktu je sa neprozivljenim emocijama dijela osobe u sebi, koja se sada, sama od sebe osjeca neshvaceno i pati jos vise .
__________________
Da ist mehr Hunger nach Liebe und Wertschätzung auf der Welt, als nach Brot. - Mutter Teresa
emofree KJ is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:17.