Netko je pitao cemu vam sluzi forum. Svemu. Izivljavanju, druzenju, rjesavanju problema, zajebanciji. Isto cemu sluzi zivot kao takav.
Ova tema je inicirana problemom zvanom prijatelji. Dakle ljudi dragi sto vam je najveci problem sa vasim prijateljima... sto vas najvise boli i razocarava, a sto zelite i ocekujete od prijateljstva.
Ako nekog zanima kako je kod mene nek cita dalje, ostali mogu preskociti... dakle smeta sabijanje u neke kutikulice i nesposobnost da se sa mnom vesele oko uspjeha. Drugim rijecima, kad smo se upoznali isla sam recimo svaki vikend u Brazil (klub, ne drzavu), a sad mi se nece, pa me mrze. Ili recimo trenirala sam yogu, a sad idem na kosarku, pa ih zivciram prevrtljivoscu. Ono, help!!! Prije neki dan kazem da sam dobila poziv za medjunarodnu konferenciju, a moja draga frendica kaze - dobro, gdje je mlijeko. Pa jebemu... hocu razgovarat ne o vlastitoj velicini, nego radovat se s njima... ali i rec da me jebeno strah. Tesko mi je vjerovat da su ljubomorni... ja sam krajnje samokriticna... I svi znaju da mijenjam sve uspjehe i titule za dobre ljudske odnose... Ne kuzim...
Ne zelim se osjecati kao azdaja... imam dojam da su drugi odnosi harmonicniji... razuvjerite me... ili dajte savjet.
kao neke kutijice, patronice, uglavnom nesto zatvoreno, nesto u sto te se zabije i onda ocekuje da se po tom modelu ponasas. Mozda bolje da sam rekla ladice.
Drugim rijecima, kad smo se upoznali isla sam recimo svaki vikend u Brazil (klub, ne drzavu), a sad mi se nece, pa me mrze.
Quote:
Ili recimo trenirala sam yogu, a sad idem na kosarku, pa ih zivciram prevrtljivoscu.
imam ja jednog frenda koji svaki tjedan mijenja preokupaciju..., je, to zna bit' iritantno...i svaki put sa onim smiješno-napornim revolucionarnim žarom..
Quote:
Ne kuzim...
Imaš nekvalitentne prijatelje..., ili im samo ideš na živce...
Quote:
Ne zelim se osjecati kao azdaja... imam dojam da su drugi odnosi harmonicniji... razuvjerite me... ili dajte savjet.
mijenjaj prijatelje.., ili mijenjaj sebe.., as simple as that..
sorry al' preumorna sam za smislenije tipkanje..
imam ja jednog frenda koji svaki tjedan mijenja preokupaciju..., je, to zna bit' iritantno...i svaki put sa onim smiješno-napornim revolucionarnim žarom..
Imaš nekvalitentne prijatelje..., ili im samo ideš na živce...
mijenjaj prijatelje.., ili mijenjaj sebe.., as simple as that..
sorry al' preumorna sam za smislenije tipkanje..
Vidim da te iritiram, vidim da nisi procitala moj mail. I zapravo mi nije jasno zasto pises gorenavedena opca mjesta i gluposti. Imas kompulzivnu neurozu pa moras pisat, makar bila nesposobna? Odi se naspavat.
Ma Lucija, ti si to sto jesi. Ne očekuj da te svi vole i da budu sretni zbog tebe. 80 posto ljudi koje zovemo prijateljima nam ustvari nisu prijatelji. Često puta su samo paraziti. U životu imaš samo nekoliko dobrih prijatelja i oni će biti iskreno sretni zbog tvojih uspjeha. Ostale ili nije briga ili ti nesvjesno zavide i ljubomorni su.
Preporučila bih ti jednu knjigu. Zove se - Faktor ljubaznosti, R. Chandler i J.E. Grzyb, košta oko 100 kuna. Mislim da ćeš pomoću nje shvatiti kako se postaviti prema prijateljima i "prijateljima".
Tamo, između ostalog, piše - prijatelji će te isto izrabljivati ako im to dozvoliš i moraš postaviti granice. Kad ti učiniš neki će otići i naći nove žrtve.
Meni se čini da bi ti ta knjiga trebala kad ti je toliko važno mišljenje frendice. Ja sam nekidan kupila stan (Hej stan!!!!) i nazove me frendica i ja sva histerična velim - joooooooooooooj kupila sam stan, super, baš ono što sam htjela, prema jugu, bla bla, a ona kaže, aha, dobro, i pređe na drugu temu...Nisam joj to zamjerila jer ju znam od prije kakva je. Ona ima 35 godina i živi sa starcima. Ja imam 28 i živjet ću u MOM stanu. Logično je da nije baš happy. Ali ne zbog mene, nego zbog sebe
neki su staticni i uzivaju u poznatim im Teletubis situacijama i tesko prate tudje zelje za promjenama.
Te promjene upoce ne moraju biti rezultat nepostojanosti vec zudnje za zivotom i otkrivanjem novog. I to je pozitivno jer da se pita ovu prvu kategoriju ljudi jos bi bili na nivou prvobitne zajednice.
Ako ne ignoriras svoje prijatelje i ako nisi egocentrik, mijenjaj ih jer oni su daleko iza tebe. Odgovarali su ti u jednom periodu zivota ali ti se razvijas a oni su svoj maximalan stupanj razvoja dosegli. Bilo bi tuzno da sa 28 kazes "ja sam svoje postigla".
Ja sam u zadnje vrijeme malo razočarana jer se stvari s mojim frendicama iz djetinjstva malo naginju ukrivo...
Mijenjam se ja, mijenjaju se one... I zna se kak je... A prilagođavat se nitko nikom neće..
Ja sam jednostavno je, one su one... Pa dokle ide... Bez obzira na sve drage su mi...
Ali učim se da više ne moramo ovisiti jedna o drugoj. Osim toga u moj život su ušli neki novi ljudi i prijatelji s kojima više dijelim iterese iako nemamo onu bliskost iz djetinjstva...
Šablone, ponajviše... Žive po šablonama pa si crna ovca ako po ičemu odskačeš... Imala sam i ja predrasude prema drukčijima pa se sad borim s tim... To je taj zakon čopora. Ljudi su ko psi, ako si drukčiji ili se trude napravit te sličnim njima ili te izopće...
Nažalost, mnogi ljudi nisu svjesni da to čine.
A što očekujem?
Da budu kakvi jesu. Da se trude biti iskreni, kao što se i ja trudim... Da dopuste sebi i meni pogreške.. Da su tolerantni pema sebi i prema meni. Nije puno al opet ponekad je...
asa kaže: Ma Lucija, ti si to sto jesi. Ne očekuj da te svi vole i da budu sretni zbog tebe. 80 posto ljudi koje zovemo prijateljima nam ustvari nisu prijatelji. Često puta su samo paraziti. U životu imaš samo nekoliko dobrih prijatelja i oni će biti iskreno sretni zbog tvojih uspjeha. Ostale ili nije briga ili ti nesvjesno zavide i ljubomorni su.
Preporučila bih ti jednu knjigu. Zove se - Faktor ljubaznosti, R. Chandler i J.E. Grzyb, košta oko 100 kuna. Mislim da ćeš pomoću nje shvatiti kako se postaviti prema prijateljima i "prijateljima".
Tamo, između ostalog, piše - prijatelji će te isto izrabljivati ako im to dozvoliš i moraš postaviti granice. Kad ti učiniš neki će otići i naći nove žrtve.
Meni se čini da bi ti ta knjiga trebala kad ti je toliko važno mišljenje frendice. Ja sam nekidan kupila stan (Hej stan!!!!) i nazove me frendica i ja sva histerična velim - joooooooooooooj kupila sam stan, super, baš ono što sam htjela, prema jugu, bla bla, a ona kaže, aha, dobro, i pređe na drugu temu...Nisam joj to zamjerila jer ju znam od prije kakva je. Ona ima 35 godina i živi sa starcima. Ja imam 28 i živjet ću u MOM stanu. Logično je da nije baš happy. Ali ne zbog mene, nego zbog sebe
p,s,
al to niije moj problem,hehehehe
Aso... tvoje pismo je kao melem na ranu. Stvarno.
Ponekad mislim da je razgovor o prijateljskim odnosima veci tabu od razgovora o novcu... svi nesto masu tim svojim prijateljima, a ono sto ja vidim u svom zivotu jer bas ono sto si napisala...
Ova tvoja frendica je stvarno biser.... lijepo da si sa 28 godina uspjela kupiti stan, svaka cast :-)) Nadam se da cu ti se uskoro pridruzit (26 g...)...
Kupit cu tu knjigu, jako me zanima.
Ma tuzno je to... ta ljudska realnost... u zadnjih recimo tri mjeseca imala sam pa četiri pet stvarno bitnih zivotnih i poslovnih uspjeha. Sa mnom se veselila samo jedna cura, novostecena frendica. Oni stari, provjereni su samo brijali po svojemu... po tome shvatis tko su i kako misle.
xxGaladrielxx kaže: neki su staticni i uzivaju u poznatim im Teletubis situacijama i tesko prate tudje zelje za promjenama.
Te promjene upoce ne moraju biti rezultat nepostojanosti vec zudnje za zivotom i otkrivanjem novog. I to je pozitivno jer da se pita ovu prvu kategoriju ljudi jos bi bili na nivou prvobitne zajednice.
Ako ne ignoriras svoje prijatelje i ako nisi egocentrik, mijenjaj ih jer oni su daleko iza tebe. Odgovarali su ti u jednom periodu zivota ali ti se razvijas a oni su svoj maximalan stupanj razvoja dosegli. Bilo bi tuzno da sa 28 kazes "ja sam svoje postigla".
Pametan i utjesan post. Da me bar netko razumije... Tesko mi je ostavit te prijatelje; neke ne mogu ostaviti... morat cu ih podnosit... al sam se stvarno pitala sto sa mnom ne stima...
Ti isto imas takva iskustva? Nasao si prave frendove u medjuvremenu?
Šablone, ponajviše... Žive po šablonama pa si crna ovca ako po ičemu odskačeš... Imala sam i ja predrasude prema drukčijima pa se sad borim s tim... To je taj zakon čopora. Ljudi su ko psi, ako si drukčiji ili se trude napravit te sličnim njima ili te izopće...
Nažalost, mnogi ljudi nisu svjesni da to čine.
A što očekujem?
Da budu kakvi jesu. Da se trude biti iskreni, kao što se i ja trudim... Da dopuste sebi i meni pogreške.. Da su tolerantni pema sebi i prema meni. Nije puno al opet ponekad je...
Izgleda da je istina kako ljudi ne vole uspjesne. Nisam ja sad neko cudo, ali radim s ljubavlju, volim to sto radim i stvarno mi vazne stvari u zivotu idu relativno dobro. Nitko ne vidi neprospavane noci, strahove, duge setnje u kojima sama sebe tjesim i pokusavam shvatit sto se zbiva... nikome nije jasno da zivim sama kod sebe na racun povjerenja u sebe kojeg jos nemam, nego mislim da cu jednom steci pa uzimam kredit...
U skladu s time sam samosvjesnija i biram stvari koje mi pasu, koje ne, imam relativno jasne odnose sa suprotnim spolom, sigurna sam u svoje izbore...
i rezultat svega toga jest da sam usamljena, da se moram boriti sa zaviscu, odbacivanjem, izrugivanjem....
Doista nisam mislila da je ona prica o usamljenim ljudima koji se usudjuju zivjeti svoj zivot tocna. Ali jest. Mislim nadju se novi ljudi i sve to, ali tesko je prihvatiti da vise nisi naivni clan skupine, nego slobodni strijelac koji uziva u slobodi, ali isto tako i stalno nosi svoj teret sam, bez one ugodne coporativnosti...
Shvatila sam da pripadnost čoporu ne znači da si blagoslovljen prijateljstvima...
Usamljeni jahači također imaju prijatelje... Onakve poput njih samih. Dojašu niotkud u trenutku kad su ti najpotrebniji, učine sve za tebe i ponovno misteriozno nestanu svojim poslom...
Sretni su jer znaju da ćeš i ti u sličnoj situaciji dojahati do njih.
Tinchi kaže: Shvatila sam da pripadnost čoporu ne znači da si blagoslovljen prijateljstvima...
Usamljeni jahači također imaju prijatelje... Onakve poput njih samih. Dojašu niotkud u trenutku kad su ti najpotrebniji, učine sve za tebe i ponovno misteriozno nestanu svojim poslom...
Sretni su jer znaju da ćeš i ti u sličnoj situaciji dojahati do njih.
Tinchi... RESPECT!!!!!!!
Ovo je jedan od onih trenutaka kad stvari prestanu boljet (bar jako) jer su izrecene, ergo shvacene. To je to! Tako se osjecam... i imam te prijatelje usamljene jahace... al njih nema uvecer da zajedno vecerate (osim rijetko), oni nisu na nedjeljnom rucku... oni dolaze i odlaze u neprocjenjivim razmacima...
Divni su...
Al ponekad se pitam kako sam postala usamljeni jahac....
Vidim da te iritiram, vidim da nisi procitala moj mail. I zapravo mi nije jasno zasto pises gorenavedena opca mjesta i gluposti. Imas kompulzivnu neurozu pa moras pisat, makar bila nesposobna? Odi se naspavat.
Ma loše vidiš, Lucija moja, uopće me ne irititaš, pročitala sam tek par tvojih postova.., a imam visoku granicu iritacije...
Što se tiče kompulzivne neuroze da moram pisat, makar bila nesposobna.. -naslijepo si gađala, al' si se bome skrumpirala, stara moja, tako je bilo... Pročitah tvoj post, u kasni sat, nakon što sam već napisala jedan oduži na LJESu, u bunilu i deliriju svog sinoćnjeh stanja, nesposobnog al' odlučnog mi uma što naloži prstićima da stisnu ''odgovori'', al' onda spoznah da ću se onesvjestit u stolcu, u pola rečenice, pa rekoh da modificiram i skratim priču... A kako to obično biva kod reduciranja..., perje se uskovitla..., sranje izrodi..
Ajd', dobro Lusika, kad sam ti već neplanirano digla živac i kad sam se već lijepo noćas naspavala, podijelit' ću s tobom i tvojim problemom jutarnju kaficu i komadić svog viđenja dotične problematike...
U životu možeš izabrati, grubo rečeno, između dva pristupa. Možeš kroz život ići radeći čistke, kratke rezove, i bacati u smeće odnose za koje znaš da nikad neće doseći stupanj razvoja koji bi te u potpunosti zadovoljio i ispunio..., da nikad neće dostići impozantan stupanj kvalitete, etc.. Ako odabereš ovaj pristup, imat ćeš možda tri, četiri, kvalitetna odnosa i kao posljedici toga viđenje sebe kao usamljenog vuka samotnjaka u beskrupuloznom i mračnom svijetu. Kako se ljudi uvelike razlikuju nekima će, naravno, ovaj put najbolje odgovarati.. Moja filozofija prijateljstva ne korača ovim putem, pa ću analizu istog ostaviti nekom kvalificiranijem. ''Filozofija'' koju ću ti pokušati približiti oformljena je negdje sredinom srednje škole kada su se prvobitna prijateljstva ''svi za jednog, jedan za sve'' počela raspadati.. Do tog vremena prijateljstva su bila prava mala ''bratstva'' u doslovnom i revolucionarnom smislu tog pojma. Ona sjajna, velika prijateljstva male djece, koja opstati mogu jedino i samo unutar strogih granica tog dječjeg svijeta. Nakon prelaska u iduću fazu ''svijeta'' ova prijateljstva dolaze pred zid iliti svojevrstan filter kroz koji možda dvadesetak posto njih uspijeva izmigoljiti na drugu stranu, a ova preostala ostaju u prvobitnom i pretvaraju se u sjećanje ili prva poglavlja memoara. Sada kada smo zakoračili u ''odrasli'' svijet došli smo do točke gdje postavljamo svoje, manje ili više, jasne kriterije u definiranju prijateljstava i oformljujemo svoju, ranije spomenutu, filozofiju istog. Ova točka ''definiranja'', kao i ostali procesi ''samoizgradnje'', za različite ljude ima različitu dužinu trajanja. Moja je bila oformljena relativno brzo, i uz podrazumijevane sitne modifikacije, važi i danas. Vrlo je brzo postalo evidentno kako su ljudska stvorenja zajebana na N načina, kako nas ima svih vrsta i oblika i kako su ''savršena-nadopunjavanja-na-svim-razinama-koja-onda-tvore-taj-uzvišeni-''kvalitetan''-odnos'' u najmanju ruku rijetka, te sam spoznavši to otpljunula kratko na svoja dječja razmišljanja i raskrstila tako sa svim idealima, uzevši ono što je preostalo, ne plačući nad onim što nije.. To što je preostalo nije naravno savršenstvo, ali ne postoji na svijetu samo zlato i željezo, to nikako ne treba zaboraviti.., jer šank nemora biti od mramora da bi se za njim pilo i zabavljalo i jebeš čovjeka koji samo za takvim može biti zadovoljan... Da se nebismo krivo skužili, meni je savršeno jasno o čemu ti pričaš i tih ''pravih'' (iako ne volim takve klasifikacije) prijateljstava, uzvišenih i pjesničkih, svatko od nas u životu ima tek par.. I to je tako i nema tu velike mudrolije, jer je samorazumljivo i logično. Ali radi se o tome da ja nisam sva ova preostala i manje ''kvalitetna'' prezirno odbacila, samosažaljevajući se što me ti ljudi ne kuže u željenom postotku, što mi nisu kozmički prijatelji i šta ti ja znam šta... Ne, jer postoje različita prijateljstva (i ne govorim tu o poznanicima, jer su oni sasvim druga kategorija), različiti ljudi za različite stvari.. Postoje ljudi s kojima pijem kave i filozofiram, postoje ljudi s kojima pijem vino i sjedim na Cvjetnom kad više ništa ne radi, postoje ljudi s kojima partijam i plešem, postoje različiti ljudi i različiti odnosi, al' ne mjerim im kvalitetu prema tome koliko su me sposobni ''čitati'', jer se svi ''čitamo'' na nekim razinama, i dobro nam je baš tu gdje jesmo. Neznam da li se razumijemo, ali tomu je tako i zbog toga što mi ideal niti nije savršenstvo.., bilo bi glupo da jest, jer ako mi nismo savršeni zašto bi naša prijateljstva morala biti.. Svi su oni moji prijatelji, jer sa svima dijelim nešto što mi je važno i što mogu dijeliti samo sa njima.. A da mi Bog kaže da mogu, ako želim, sve njih stopiti u jednu savršenu osobu i jedan savršeni odnos, rekla bih Ne, jer uživam baš u toj raznolikosti, i nije mi manje drag ili manje važan Ante koji me izvuče u tri ujutro da dođem na Autobusni na pivu i bulažnjenje, od Ive s kojom ću ujutro raspravljat o Mahleru.. I jedan i drugi odnos imaju svoje mjesto i svoju vrijednost i nisu nešto što se ide komparirati. A ova razočarenja o kojima ti pričaš, moram reći da ne razumijem, jer sam davno dovoljno upoznala svoje prijatelje i dobro znam od koga šta da očekujem.. Izabrala sam one koje želim u svom životu i ne zaboravljam zašto sam ih izabrala.., i upravo zbog toga sam ti i napisala onu zlokobnu rečenicu da mijenjaš ili sebe ili svoje prijatelje, jer se ovdje i radi o izboru - ili da prekineš to prijateljstvo koje te ne zadovoljava, ili ako to ne želiš, pospremiš tu svoju frendicu u neku drugu ladicu.. Razočarenjima, po mom sudu, nema baš previše mjesta, jer one koji ti ne odgovaraju makneš od sebe, a one koji imaju vrijednost, prihvatiš takve kakvi jesu i ne plačeš licemjerno što nisu savršeniji. Uostalom, ja sam prilično jednostavna osoba, pa da mi se i desi da Ivi, (koja mi je dugogodišnja prijateljica, jer ju cijenim i volim, bla, bla..) kažem kako sam kupila stan, a ona mi odgovori ''aha, i ja volim krafne'', rekla bih joj ''koje jebene krafne te spopale, jel' čuješ ti mene, babo sumanuta, jebale te krafne da te jebale - fringfaking S t a n, hej, buksa, zeka, peka, zemlja zove Ivu..'', a ne bi mi se oči napunile suzama neshvaćenosti... Ne držim te za glupu osobu, pa niti nisam pretpostavila da su ti prijatelji maloumnici, ali ako ipak jesu, onda ni nemamo o čem pričati, nego ih lijepo križaj i točka, jer ne raspravljamo valjda o fenomenu idiotizma u svijetu...
Tako.., i još da parafraziram Eowyn, stvari nikad nisu onoliko komplicirane koliko se čini... Život je sjajan, svi u život!
Patagonija, kvalitativni skok izmedju tvoja dva maila zasluzuje . Da... lijepo razmisljanje... i imas pravo, nema se sto... Zavidim ti na toj sposobnosti ocuvanja raznih prijateljstava... ja negdje grijesim, to je ocito. Nedavno me jedno veselo drustvo jednostavno prestalo pozivat na druzenje nakon sto sam otfikarila jednu curu koja me stvarno verbalno zlostavljala do mucnine (duga prica); svi znaju da je cura zakinuta, da je plitka, da je umalo pa antisemit i ljuti nacionalist... i jos puno toga sto nije za javnost. Nisam mogla vjerovat da su stali iza nje i jednostavno mene zaboravili. Mozda sam ja kriva, ne znam, ali nisam vise mogla podnijeti njezine opaske... To me pogodilo.
Usput, dobra ti je poanta o kritici frendice koja ne obraca paznju na kupnju stana. Respect.
ne volim prijateljstva... previse se opustis uz takvu osobu... i kad tad poberesh nozh u ledja... nekad i vishe puta
__________________ I came up with a new game show idea recently. It's called The Old Game. You've got three old guys with loaded guns on stage.
They look back at their lives, see who they were, what they've accomplished... How close they came to realising their dreams...
The winner is the one who doesn't blow his brains out. He gets a refrigirator.
. Da... lijepo razmisljanje... i imas pravo, nema se sto... Zavidim ti na toj sposobnosti ocuvanja raznih prijateljstava... ja negdje grijesim, to je ocito. Nedavno me jedno veselo drustvo jednostavno prestalo pozivat na druzenje nakon sto sam otfikarila jednu curu koja me stvarno verbalno zlostavljala do mucnine (duga prica); svi znaju da je cura zakinuta, da je plitka, da je umalo pa antisemit i ljuti nacionalist... i jos puno toga sto nije za javnost. Nisam mogla vjerovat da su stali iza nje i jednostavno mene zaboravili. Mozda sam ja kriva, ne znam, ali nisam vise mogla podnijeti njezine opaske... To me pogodilo.
Linearni mod
