Ljubav je na selu?

[Lord Byron]

Kad god čovjek pomisli da nekog vraga razumije i nekog vraga vidi i nekog vraga može reći o ovome svijetu, naleti na neku Knjigu i shvati koliko je slabašan i jadan u tom svom razumijevanju, viđenju i govorenju.

Meni se tako dogodio Pascal Bruckner. "Paradoks ljubavi".

Borim se s tom knjigom nemilice - zapravo ju tek pokušavam čitati, jer odavno nisam vidio "gušće" rečenice. Onako, jako "ŽuD-ovska" knjiga s hrpom ŽuD-ovskih referenci, gdje se moraš poprilično dugo obračunavati i probijati kroz skoro svaku rečenicu (znam, znam, upravo sam se namjestio za koloplet pošalica o skučenim kognitivnim sposobnostima - a ne gustim rečenicama - kao uzroku problema ).

Pustimo, dakle, po strani činjenicu da su rečenice bogate i uzbuđujuće - onako, čovjek bi mu se namah podao samo da taj Pascal nije, ah, pogrešnoga spola - i ajmo napokon štogod i citirati.

Dakle, kaže naš vrli Pascal:

"Veliki su gradovi sami po sebi mjesta ljudskog bogatstva i navode nas da žustrije živimo. U njima ljubav nije ista kao na selu ili u provinciji: ondje su dani spori, rijetko se susreću nova lica, vladaju sitne intrige, a ovdje je obilje mogućih partnera,sudaraju se različite sklonosti, ruše se granice među društvenim slojevima, tajanstvena vladavina neznanaca."

Krenuo sam u nekakvu elaboraciju o tim "sporim danima" i o činjenici "skučenog izbora" u maloj (seoskoj) zajednici (što za posljedicu ima - sasvim logično - drugačiji način života i drugačiji način razmišljanja u mnogim ŽuD-ovskim parametrima), ali stvar se razvukla bez izgleda za skoro okončanje, pa odustah.

Ukratko: mislite li da je veliki uzrok prijepora u "ŽuD-ovskim stvarima", između ostalog i u "raspolovljenosti" velikog broja ljudi, konfliktu "matrice skučenog izbora" u glavi i života u urbanoj sredini (sad mogu do neba boldati kako ne smatram grad ni po čemu "boljim" od sela, niti selo zaostalim, niti život u gradu nekakvom "premijom" i privilegijem, niti išta slično - već će se naći netko da mi to nabije na nos )?

Ne "potežem" topic zbog toga, ali je zgodan primjer: ne vuče li, zapravo, i ova dugotrajna i vazdavruća rasprava o famoznom prezimenu, korijene u tom nesporazumu pri susretu matrice formirane u maloljudnoj sredini (ili naslijeđene iz te sredine) i mnogoljudne sredine?

[naomi.petric]

Ne mora značit,ali je tako u većini slučajeva,predmnijevam.No budući da su se mnogoljudne sredine omnogoljudile zadnjih par desetljeća,znači li to da su se ljudi iz ruralnih sredina relativno brzo urbanizirali ili se to nama samo čini?

[Perzefona]

naomi.petric kaže:

Ne mora značit,ali je tako u većini slučajeva,predmnijevam.No budući da su se mnogoljudne sredine omnogoljudile zadnjih par desetljeća,znači li to da su se ljudi iz ruralnih sredina relativno brzo urbanizirali ili se to nama samo čini?

Ja bih baš rekla obratno: sama činjenica da se dogodilo preseljenje u urbanu sredinu ne znači i da se usvojio urbani način razmišljanja i života. Dakle, problem je upravo u tome što se nisu urbanizirali.

[ex anais]

Kod nas nema gradova u pravom smislu riječi.
Nekako se ustručavam elaborirati mišljenje na ovoj temi jer se bojim da ću zabrazditi u klišeje. Samo ću reći da je naša česta hrvatska kombinacija provincijskog i urbanog mentalnog sklopa vrlo nesretna i tragična.

[K@rlo]

Perzefon@ kaže:

Ja bih baš rekla obratno: sama činjenica da se dogodilo preseljenje u urbanu sredinu ne znači i da se usvojio urbani način razmišljanja i života. Dakle, problem je upravo u tome što se nisu urbanizirali.

Pri tome urbana sredina trpi patroniziranje onih koji se nisu prilagodili ili se nisu htjeli/znali prilagoditi.
Tipičan primjer Zagreba.

[Pixie777]

Ne pamtim da je Lordić toliko tema ikad otvarao.

Hm, ne znam odakle bih počela.

Bojim se i sama klišeja. Ako krenem od provincijskog ili pak urbanog "stava", načina života, razmišljanja, bojim se da ću zabrazditi i otići debelo u off.
No, mogu se složiti s ovim

sama činjenica da se dogodilo preseljenje u urbanu sredinu ne znači i da se usvojio urbani način razmišljanja i života.

[naomi.petric]

Ma nije se meni učinilo nego njegovom lordstvu. Šta mi je ovo tribalo!

Živili seljaci!

[Lord Byron]

ex anais kaže:

Kod nas nema gradova u pravom smislu riječi.

Od puno natuknica o kojima sam razmišljao u početnom postu (dok još nije bio preimenovan ), jedna je i ova standardna izjava o tome kako "kod nas" imamo samo manja i veća sela.

Ne bih se složio s tim. Zagreb čini milijun duša, ima još gradova sa stotinama tisuća stanovnika - i koliko god nam se mentalitet svih tih duša činio "negradski", koliko god pod gradom podrazumijevali neke druge, daleke gradove, toliko nije sasvim točno "negirati postojanje gradova" (ne kažem da si to htjela reći).

Naime, čak i sama mnogoljudnost kao takva, bez obzira kakav bio dominantni mentalitet te mnogoljudnosti, jednostavno znači mogućnost izbora. Ono, "ako ne'š ti, ima 'ko 'oće". Mnoštvo postojećih "drugih" olakšava odustajanje od veze (teže ćeš ostaviti nekoga ako je "ponuda" mogućih opcija slaba), mnoštvo postojećih "drugih" usađuje onog crva sumnje "a što ako je ona/j pravi/a netko drugi negdje drugdje?".

[ex anais]

Lord Byron kaže:

Od puno natuknica o kojima sam razmišljao u početnom postu (dok još nije bio preimenovan ), jedna je i ova standardna izjava o tome kako "kod nas" imamo samo manja i veća sela.

Ne bih se složio s tim. Zagreb čini milijun duša, ima još gradova sa stotinama tisuća stanovnika - i koliko god nam se mentalitet svih tih duša činio "negradski", koliko god pod gradom podrazumijevali neke druge, daleke gradove, toliko nije sasvim točno "negirati postojanje gradova" (ne kažem da si to htjela reći).

Naime, čak i sama mnogoljudnost kao takva, bez obzira kakav bio dominantni mentalitet te mnogoljudnosti, jednostavno znači mogućnost izbora. Ono, "ako ne'š ti, ima 'ko 'oće". Mnoštvo postojećih "drugih" olakšava odustajanje od veze (teže ćeš ostaviti nekoga ako je "ponuda" mogućih opcija slaba), mnoštvo postojećih "drugih" usađuje onog crva sumnje "a što ako je ona/j pravi/a netko drugi negdje drugdje?".

Recimo da sam to rekla izvan ŽuDovskog konteksta.
Zaista mislim da kod nas ne postoji pravi urbani mentalitet.

Što se pak mnogoljudnosti tiče... hm, moguće, ali ako polazim od svog grada, koji je peti po veličini, teško da tu nekakva mnogoljudnost igra preveliku ulogu. Mogu ti reći da je meni net bio doslovce prozor u svijet. Moguće da sam se ja kretala među krivim ljudima, moguće da u mom gradu zaista postoji nekakva skupina koja bi meni svjetonazorski odgovarala pa je ja nisam srela nego uglavnom rijetke rijetke pojedince, ali iskreno, većinom nailazim na one koje se čitavog života trudim izbjegavati.

Kakva ponuda, realno? Ako govorimo o nekakvom Zagrebu, mogu razumjeti, ali kakva ponuda u jednom Solinu, Opatiji, Makarskoj? To su zablude. Velike zablude. Mene nakon svih godina pomalo užasavaju izlasci u mom gradu. Postoje naravno neka mjesta gdje možeš sresti ljude slične sebi, ali to su rijetki i izolirani primjeri. Teško mi je zamisliti kako je onda tek u manjim mjestima.

[Lord Byron]

ex anais kaže:

Ako govorimo o nekakvom Zagrebu, mogu razumjeti, ali kakva ponuda u jednom Solinu, Opatiji, Makarskoj?

Naravno.

Recimo da nekakvu "ponudu" možeš imati u 3-4 grada - ali, to ti je onda skoro pola Hrvatske.

BTW, ti baš žudiš za zapunjenjem inboxa - mislim, sad kad ti krene virtualna "ponuda"...

[Perzefona]

ex anais kaže:

Ako govorimo o nekakvom Zagrebu, mogu razumjeti, ali kakva ponuda u jednom Solinu, Opatiji, Makarskoj?

Ja to rado uspoređujem s kupovinom cipela, npr.

Pretpostavljam da bi većina odabrala West Gate za to. Desetak golemih trgovina prepunih cipela. Toliko ih ima da, koje god si kupila, uvijek odlaziš s mrvom sumnje da si možda mogla u toj silnoj ponudi pronaći nešto ljepše i povoljnije.

Ako pak cipele kupiš u gradu, u nekakvoj Obući, možeš biti prilično sigurna da si kupila najpovoljnije iz ponude.

[Pixie777]

ex anais kaže:

Moguće da sam se ja kretala među krivim ljudima, moguće da u mom gradu zaista postoji nekakva skupina koja bi meni svjetonazorski odgovarala pa je ja nisam srela nego uglavnom rijetke rijetke pojedince, ali iskreno, većinom nailazim na one koje se čitavog života trudim izbjegavati.

Skoro pa ista stvar.
Mislim da mi jednostavno mentalitet rodnog grada i kraja nije odgovarao.
Na drugim lokacijama sam našla mnoštvo onih, sebi sličnih, s kojima sam i danas u dobrim odnosima. Ali, takve sam pronalazila u mjestima kojih gotovo i nema na karti.

[Blackmore]

Perzefon@ kaže:

Ja to rado uspoređujem s kupovinom cipela, npr.

Pretpostavljam da bi većina odabrala West Gate za to. Desetak golemih trgovina prepunih cipela. Toliko ih ima da, koje god si kupila, uvijek odlaziš s mrvom sumnje da si možda mogla u toj silnoj ponudi pronaći nešto ljepše i povoljnije.

Ako pak cipele kupiš u gradu, u nekakvoj Obući, možeš biti prilično sigurna da si kupila najpovoljnije iz ponude.

Da, samo kad bi žene birale muškarce sa jednakim oprezom, estetikom i pažnjom kao cipele... bilo bi manje nesreće za njih.

Nadam se da nisam offT... tj. uvjeren sam da nisam offT.

[naomi.petric]

Eto kakav si,reka bi da su žene neoprezne!

[*Ava*]

Lord Byron kaže:

"Veliki su gradovi sami po sebi mjesta ljudskog bogatstva i navode nas da žustrije živimo. U njima ljubav nije ista kao na selu ili u provinciji: ondje su dani spori, rijetko se susreću nova lica, vladaju sitne intrige, a ovdje je obilje mogućih partnera,sudaraju se različite sklonosti, ruše se granice među društvenim slojevima, tajanstvena vladavina neznanaca."

Ukratko: mislite li da je veliki uzrok prijepora u "ŽuD-ovskim stvarima", između ostalog i u "raspolovljenosti" velikog broja ljudi, konfliktu "matrice skučenog izbora" u glavi i života u urbanoj sredini (sad mogu do neba boldati kako ne smatram grad ni po čemu "boljim" od sela, niti selo zaostalim, niti život u gradu nekakvom "premijom" i privilegijem, niti išta slično - već će se naći netko da mi to nabije na nos )?

Pascal opisujući veliki grad prikazuje savršeno mjesto za pronalazak usputnih partnera za flert i površne veze temeljene na sexu. Naravno da se rađa i ljubavi ( da me ne bi odmah netko napao ), ali ovaj boldani dio baš stavlja naglasak na uzbuđenje i sex.

Generalno se ne bi složila s ovom teorijom. Smatram da je pristup ljubavi i međuljudskim odnosima pojedinca više baziran na demografskim karakteristima nego na geografskim. Tako će npr. osoba koja ima tradicionalan pogled na obitelj, boriti se za opstanak iste bez obzira živjela ona u gradu s 10 milijuna stanovnika ili selu od 100 stanovnika. To nikako ne znači da ta osoba nije urbanizirana. Danas se previše "negativnih" predznaka veže uz urbani način života.

Edit - obzirom da ja volim brojkice potkrijepit ću primjerom

Očekivano, gotovo polovinu razvedenih - 193, čine stanovnici grada Osijeka, a u razvrgavanju brakova slijede Đakovčani s 39 razvoda, Belišćani s 21 razvodom I stanovnici Belog Manastira s 19 razvoda.

Beli Manastir, 10.986 stanovnika
Belišće, 11.786 stanovnika
Đakovo, 30.092 stanovnika
Osijek, 114.616 stanovnika, sjedište županije

Na primjeru se vidi da Osijek ne odskače značajno brojem razvoda od ostaka gradova koji su i 10 puta manji poput Belog Manastira.

[ex anais]

Lord Byron kaže:

Naravno.

Recimo da nekakvu "ponudu" možeš imati u 3-4 grada - ali, to ti je onda skoro pola Hrvatske.

Kad ne živiš u tim gradovima onda je to malo teže tehnički izvedivo. Tehnologiji unatoč.

BTW, ti baš žudiš za zapunjenjem inboxa

Nisi u pravu.

Perzefon@ kaže:

Ja to rado uspoređujem s kupovinom cipela, npr.

Pretpostavljam da bi većina odabrala West Gate za to. Desetak golemih trgovina prepunih cipela. Toliko ih ima da, koje god si kupila, uvijek odlaziš s mrvom sumnje da si možda mogla u toj silnoj ponudi pronaći nešto ljepše i povoljnije.

Ako pak cipele kupiš u gradu, u nekakvoj Obući, možeš biti prilično sigurna da si kupila najpovoljnije iz ponude.

Ja bih to usporedila čak i s parfemima. Ima divnih, ali samo poneki stvaraju savršenu mirisnu kombinaciju s mojom kožom.

Pixie777 kaže:

Ali, takve sam pronalazila u mjestima kojih gotovo i nema na karti.

Također. To je ono "retki nađu retke".

[higijeničarka]

Perzefon@ kaže:

Ja to rado uspoređujem s kupovinom cipela, npr.

Pretpostavljam da bi većina odabrala West Gate za to. Desetak golemih trgovina prepunih cipela. Toliko ih ima da, koje god si kupila, uvijek odlaziš s mrvom sumnje da si možda mogla u toj silnoj ponudi pronaći nešto ljepše i povoljnije.

Ako pak cipele kupiš u gradu, u nekakvoj Obući, možeš biti prilično sigurna da si kupila najpovoljnije iz ponude.

Joj, ovo me podsjeća na moje djetinjstvo. Zapravo, pubertetstvo.

Svako ljeto sam provodila kod bake na selu. Gomila djece trčkarala selom, a samo jedan dečko bio moje dobi (a da mi nije bio rod, ofkors).

Pol sela se bavilo uparivanjem mladih pa tako i nas dvoje vječito gurkali da provodimo vrijeme zajedno.
Naravno, on mi je bivao sve ljepši, sve draži, sve bolji... sve dok nije postao naj u svemu. Inaravno da sam se zatreskala u njega, naravno da je bio moj prvi momak.

Sad kada razmišljam o tome, ne znam što sam vidjela na njemu. A da sam imala još "cipela u dućanu" pitanje je jel bi ovaj par cipela u usporedbi sa drugima uopće i primijetila, a kamoli odabrala.



Nadam se da sam barem malo na temi.

[.aquarius.]

Lord Byron kaže:

Ne "potežem" topic zbog toga, ali je zgodan primjer: ne vuče li, zapravo, i ova dugotrajna i vazdavruća rasprava o famoznom prezimenu, korijene u tom nesporazumu pri susretu matrice formirane u maloljudnoj sredini (ili naslijeđene iz te sredine) i mnogoljudne sredine?

ta teza bi mogla proći kad bi mogli iz bilo čega sa sigurnošću ustvrditi da ljudi u manjim sredinama nemaju ili ne koriste mozak. budući da to ipak nije tako, mala sredina nikako ne može biti opravdanje/izlika za ta i slična razmišljanja. pogotovo danas kad je i malim sredinama napokon otvoren prozor ako već nisu vrata.

osim toga, ja kao provincijalka često budem osupnuta uskošću velegradskih primjeraka, pa zaključujem na temelju toga da i odgoj i sredinu možemo "kriviti" do određene dobi. kasnije je ipak sve na nama, našim vijugama, svjesnosti i voljnosti proširivanja svijesti.

[SSDM]

Znam da je of topic ali bas sam danas nesto razmisljala od vracanju ljudi prirodnom stanju.
Naime, gledam neku emisiju o lijecenim narkomanima koji sada zive na nekakvom imanju neggdje bogu iz ledja i bave se poljoprivredom, hrane koke, cuvaju ovce i sl. Djeluju pravo sretno i izliceni su.
Mogu ce je da nam je urbanizacija donijela mnogo probleme u medjuljudskim odnosima. Ljudi koji su rodjeni i zive u gradu ako ne uspiju kojim slucajem da zavrse skole i nemaju roditelje koji ih guraju kroz zivot bar u pocetku, osudjeni su na propast. U svom tom sivilu grada gube identitet, a potom i zelju za zivotom, dosada ih izjeda kao i nemogucnost za zarade dovoljno novca da pariraju svojim bogatim prijateljima.
Vracajuci se da kazem prirodnom nacinu zivota ti ljudi se rehabilituju i konacno nalaze sebe!!
Moja prognoza za buducsost i to veoma blisku je da ce gradovi uskoro da propadni, a ljudi ce se sve vise okretati prirodnim nacinima zivota i proizvodnji hrane.

[Lord Byron]

ex anais kaže:

Mene nakon svih godina pomalo užasavaju izlasci u mom gradu. Postoje naravno neka mjesta gdje možeš sresti ljude slične sebi, ali to su rijetki i izolirani primjeri. Teško mi je zamisliti kako je onda tek u manjim mjestima.

Konačno barem malo vremena za smisleni odgovor.

Dakle, mislim da i ispod ovog tvog problema stoji "problem mnogoljudne matrice" u glavi: ne čini li ti se da oko sebe vidiš one koji se i u tim i takvim okolnostima uparuju, a da to uparivanje ni najmanje nije idaelno ni savršeno? Čim kreneš tražiti "slične sebi", čim "postaviš letvicu", uvlačiš u igru mogućnost izbora, pa i pravo na izbor.

Ti imaš očekivanja i svjesna si svoga prava na očekivanja i svoje mogućnosti da, ne nađeš li lokalnoga "prasvog", ta očekivanja možda pokušaš ispuniti negdje drugdje. Ono što pokušavam reći je da, u situaciji "doživotne osuđenosti" na malu sredinu, ta matrica (ne svima, ali mnogima) jednostavno izgleda drugačije.

Onako, Marko je zgodan, ne pije (previše), draga sam mu, s njim mi valjda neće biti loše. I onda odradiš život s Markom, nadajući se da neće previše piti i tješeći se da te baš i nema s kim varati.