ja i dragi smo se zaručili nezaposleni i pričali smo o tome kad bi se htjeli vjenčati ali trenutno smo isto nezaposleni plus tome je on trenutno na doškolovanju tako da nam je nam na prvom mjestu da nađemo stalne poslove, riješimo stambeno rješenje jer još neznamo u kojem gradu ćemo živjeti pošto sam ja iz varaždina, a on iz osijeka i onda ćemo planirati kad ćemo se vjenčati tako nam sad nije ni na kraj pameti da planiramo vjenčanje, a kamoli da razmišljamo o bebi ali nadam se da će nam se sve ostvariti u sljedećih par godina
Svaka čast vašim roditeljima koji će im platit svadbu i imati ih na grbači dok se ne snađu jer ja to nebi napravila svojim roditeljima napravila niti u najluđim snovima
Ja mislim da je ipak bolje pričekati da barem jedno od vas dobije posao, ok je da roditelji financiraju vjenčanje ako to žele, ali nije ok da vas moraju hraniti i oblačiti, barem meni to ne bi bilo ugodno koliko god oni to željeli... A za djecu da ne pričam, pa o djeci je suludo razmišljati dok si bez posla ili barem nekih financijskih zaliha dok ne nađeš posao...
Evo cura i ja smo isto već razmišljali o vjenčanju i iako nam je stambeno pitanje potpuno sređeno (naravno zbog nasljedstva- otac prepisao jedan stan na mene) svejedno čekamo da završimo faks i da nam se malo sredi financijska situacija (koja je sad ok, zaradi se na honorarnim poslićima, ali nisu to stalna i stabilna primanja), nema smisla srljati, a i ne vidim gdje bi se žurili toliko, pa vjenčanje je samo jedna lijepa simbolika, ima vremena Doduše, neki ljudi zbilja previše čekaju, ono valjda dok im se sve zvijezde ne poklope točno u milimetar, a od toga obično na kraju ne bude niš nego se veze od 10 godina raspadnu (imam par takvih primjera oko sebe), jer se obično toliko čeka jedino iz nekog straha ili neodlučnosti... ili pak neželje za brakom, ali to je opet neka druga priča...
zapravo ne. zove se procjenitelj koji procijeni stan, pola od tog iznosa date bratu i on potpiše ugovor kojim potvrđuje da ste ga isplatili i da više nema potraživanja kao ni njegovi starci.
mi imamo sličnu situaciju za kuću koja bi trebala ostat seki a mene bi isplatili.
ma pusti ti to.
koliko sam puta cula da se netko nakon 10 godina nasao uvrijeđenim ili prevarenim; "procjenitelj" je sigurno bio netko poznat pa je zato rekao da stan vrijedi toliko i toliko, a principu vrijedi... bla. bla.
kuzis?
mislim, naravno da se to nece dogoditi, niti ne mora. ali opet.
better safe than sorry.
planiranje svadbe je jedan pojam, a kretanje u organizaciju svadbe je sasvim drugi pojam
planirati oni mogu koliko hoće (gledat restorane, pozivnice, vjenčanice) ali kada se krene u organizaciju - bogme treba i neke kapare poplaćat i kaj će onda? vuć mamu za rukav: mama mama daj mi 1000 kn da kaparim restoran?
meni je to suludo i potpuno neodgovorno bez obzira koliko se vole, koliko to žele i koliko su dugo skupa
a ako sam dobro izračunala debelo su preko 20 godina i trebali bi imati malo zrelije poglede na život od ovih koje imaju
ništa se neće materijalizirat samo od sebe pa tako ni vjenčanje iz bajke
na kraju krajeva uvijek mogu početi živjeti zajedno u tom prostoru koji imaju na raspolaganju
ali opet je pitanje na čijoj grbači?
__________________ Moj Zmajek je MPO beba i tako sam jebeno ponosna na to!!! Istine i laži o MPO
Meni je bezveze ne vjenčavati se zato što je netko nezaposlen. Zašto? zato jer će ionako i dalje biti i nezaposlen i nevjenčan, a ovako može barem biti vjenčan.
Ne vidim probleme u tome da ako netko ima gdje živjeti da se vjenča. I dalje će ga roditelji uzdržavati kao i do tada i sve fine. Ono što vidim kao problem je pravljenje djece, dok nijedno nema posao. To je neodgovorno.
Ali ako se ljudi žele oženiti nezaposleni i živjeti kao i do tada, zašto ne bi. Pa neće radi ove proklete šugave situacije uništiti čitav vlastiti život i ljubav i vezu, zato jer nemaju usrani posao. A tko zna, možda ih taj brak još jače motivira na traženje posla, nego do sad kad to i ne moraju jer žive kao uzdržavani mladi u vezi.
Ja tu opće ne krivim buduće mladence nego roditelje koji to dopuštaju!
I na taj način će se voditi cijeli svoj život!
Nek oni planiraju vjenčanje, ali roditelji onda trebaju biti ti koji će reči da si novac za kapare sami nabave. A isto tako i za poslije. Roditelji će uvijek pomagati svakom od nas, ako ništa dat će ti kolača da si poneseš, ali baš da mi daje za kavu....
Iako znam za jedan vrlo sličan slučaj koji je ispao sasvim ok!
On je završio faks ali nije radio. Ona je još studirala. Odlučili su se vjenčati. Svatove su im platili roditelji, a žive kod njegovih gore na katu. Malo su stan opremili prije svatova, a malo poslije. A živjeli su od novca koji su dobili u svatovima.
U međuvremenu je on dobio posao, ona je sad pri kraju faksa, radi malo nešta u fušu i skroz im je ok.
Al to je primjer koji je dobro završio! Neće svi imati takve sreće
Ja tu opće ne krivim buduće mladence nego roditelje koji to dopuštaju!
I na taj način će se voditi cijeli svoj život!
Nek oni planiraju vjenčanje, ali roditelji onda trebaju biti ti koji će reči da si novac za kapare sami nabave. A isto tako i za poslije. Roditelji će uvijek pomagati svakom od nas, ako ništa dat će ti kolača da si poneseš, ali baš da mi daje za kavu....
Iako znam za jedan vrlo sličan slučaj koji je ispao sasvim ok!
On je završio faks ali nije radio. Ona je još studirala. Odlučili su se vjenčati. Svatove su im platili roditelji, a žive kod njegovih gore na katu. Malo su stan opremili prije svatova, a malo poslije. A živjeli su od novca koji su dobili u svatovima.
U međuvremenu je on dobio posao, ona je sad pri kraju faksa, radi malo nešta u fušu i skroz im je ok.
Al to je primjer koji je dobro završio! Neće svi imati takve sreće
Pa zar se ne mogu ljudi oženiti i bez nekih velikih troškova. Vjenčanje kod matičara i skromna zabava mogu koštati 5000 kuna. Čak se vjenčanje može održati kod nekog umjesto u restoranu! A skupi fotografi i ine kerefeke jednostavno ne trebaju! Danas ima super fotića već za tisuću kuna i svatko može napraviti s njima super slike ako ima imalo smisla. Kao da moraju biti kao one s naslovnice. Samo večera, malo cvijeća i matičar i ljudi se vjenčaju.
Ako se nema love radi čega treba zabava od 100 tisuća kuna? To je za mene glupost. Vjenčanje uopće ne mora biti skupo. Matičar, crkva ne koštaju puno!
Pa zar se ne mogu ljudi oženiti i bez nekih velikih troškova. Vjenčanje kod matičara i skromna zabava mogu koštati 5000 kuna. Čak se vjenčanje može održati kod nekog umjesto u restoranu! A skupi fotografi i ine kerefeke jednostavno ne trebaju! Danas ima super fotića već za tisuću kuna i svatko može napraviti s njima super slike ako ima imalo smisla. Kao da moraju biti kao one s naslovnice. Samo večera, malo cvijeća i matičar i ljudi se vjenčaju.
Ako se nema love radi čega treba zabava od 100 tisuća kuna? To je za mene glupost. Vjenčanje uopće ne mora biti skupo. Matičar, crkva ne koštaju puno!
pa naravno da se može ali ovi iz autoričinog posta planiraju raditi baš svadbu
__________________ Moj Zmajek je MPO beba i tako sam jebeno ponosna na to!!! Istine i laži o MPO
Naime, moja sestra i njen decko su se odlucili vjencati. Medjutim ni jedno od njih dvoje ne radi. zajedno su jako dugo, nedavno su zavrsili fakultete i u ovoj sveopcoj krizi ne mogu naci posao a zele da se vjencaju i imaju djecu.
E sad i njegovi a i moji i sestrini roditelji jos uvijek rade i imaju solidna primanja. Zivjeli bi kod njegovih roditelja u stanu dok se sami ne snadju.
E ono sto mene iteresuje je neko objektivno misljenje. Da li je ovo uredu? Ocekivati da vas roditelji izdrzavaju a zapocinjete osnivanje porodice. Znam da ce kad tada dobiti posao, ali je meni to sve nekako pre rizicno i moze dovesti do razlicitih problema.
MM i ja kada smo planirali vjencanje cekali smo da bar jedno od nas dobije koliko toliko siguran posao kako bi mogli nesto zapoceti.
Zašto ne bi bilo u redu? Zar gospođe imaju veće troškove od gospođica? Tko ih sad uzdržava, vjerojatno roditelji? I tko će to raditi nakon vjenčanja? Opet isti ljudi.
Koje osnivanje porodice? Ne vidim da planiraju djecu, a ako i planiraju, zar će ih nevjenčani status spriječiti u tome?
__________________
Unfortunately, in America, babies are not found in cola cans. I asked my mother when I was four and she said they came from eggs laid by rabbis. If you aren't Jewish, they're laid by Catholic nuns. If you're an atheist, they're laid by dirty, lonely prostitutes.
Naime, moja sestra i njen decko su se odlucili vjencati. Medjutim ni jedno od njih dvoje ne radi. zajedno su jako dugo, nedavno su zavrsili fakultete i u ovoj sveopcoj krizi ne mogu naci posao a zele da se vjencaju i imaju djecu.
E sad i njegovi a i moji i sestrini roditelji jos uvijek rade i imaju solidna primanja. Zivjeli bi kod njegovih roditelja u stanu dok se sami ne snadju.
E ono sto mene iteresuje je neko objektivno misljenje. Da li je ovo uredu? Ocekivati da vas roditelji izdrzavaju a zapocinjete osnivanje porodice. Znam da ce kad tada dobiti posao, ali je meni to sve nekako pre rizicno i moze dovesti do razlicitih problema.
MM i ja kada smo planirali vjencanje cekali smo da bar jedno od nas dobije koliko toliko siguran posao kako bi mogli nesto zapoceti.
moj stav je da je to jako nezrelo..taj "papir" te može jako puno koštat..jer u startu to znači da netko drugi plaća, a ne ti sam...ali meni i inače to baš ne predstavlja nešto posebno nego mnogo para u vjetar-a može se recimo otić na putovanje..
pa naravno da se može ali ovi iz autoričinog posta planiraju raditi baš svadbu
Oprosti, ali gdje si ovo pročitala?
Niti jednim slovom se ne spominje svadba niti planiranje iste. (naslov je nadjenula moderatorica, a ne autorica posta)
Osim toga, uz najbolju volju, nisam uspjela shvatiti što ova tema radi na Vjenčanjima.
__________________
"Don't go around saying the world owes you a living. The world owes you nothing. It was here first." Twain
Smatram da je to neozbiljan i nezdrel način!!!
ja i moj dečko oboje radimo i imamo za ovo vrijeme dobre plače..
al me i pomisao na kupnju prstenja i organizaciju vjenčanja plaši....puno je to sve..
tražit od roditelja?! da...samo što ako roditelji nemaju?! ne zdrelo je ići se vjenčat zasnivat svoju obitelj biti "odrastao" i radit svadbu na roditeljovoj grbači...uhh
ja i moj dragi ne radimo ali vjenčanje već planiramo...tj. kaparili smo restoran, glazbu i foto...roditelji su nam u mogućnosti i na sreću plaćaju sav trošak svatova...nadamo se da ćemo do svatova (koji su sljedeće god) naći posao a ako ne za početak ćemo živjeti od love od svatova...i ne znam zašto je loše da roditelji pomognu svojoj djeci ako su u mogućnosti!?
pomoći mi mogu ako ostanem bez posla pa nemamo što jesti ni za platiti režije
pomoći mi mogu ako želim kupiti stan pa hajde ulete starci za namještaj neki i tak to - da skupimo za osnovno
za hir kakav je svadba, smatram da pomoć roditelja nije pomoć nego udovoljavanje razmaženosti podmladka
__________________ Moj Zmajek je MPO beba i tako sam jebeno ponosna na to!!! Istine i laži o MPO
ako ne nađete posao, zivjet cete od love zarađene u svatovima...vrlo zrelo i hrabro razmišljanje za pocetak bracnog zivota... no dobro, uvik imate mamu i tatu... imam primjer u daljoj obitelji... ista situacija, samo sto su sad 3 god u braku, mala beba od god dana a nisu se pomakli s mjesta a imucni roditelji im sve financiraju... zivot za poželit
ja i moj dragi ne radimo ali vjenčanje već planiramo...tj. kaparili smo restoran, glazbu i foto...roditelji su nam u mogućnosti i na sreću plaćaju sav trošak svatova...nadamo se da ćemo do svatova (koji su sljedeće god) naći posao a ako ne za početak ćemo živjeti od love od svatova...i ne znam zašto je loše da roditelji pomognu svojoj djeci ako su u mogućnosti!?
Ovdje nije riječ o tome dal roditelji žele i mogu već dal je ispravno razmišljanje odlučit se ženit bez kuna u džepu, očekivat od roditelja da ti plate svadbu, a od gostiju koji dođu na svadbu da ti financiraju daljnji život dok ne nađeš posao!!!!
mrzim što nisam završila faks, i što nemam svoj posao...jer sam planirala ići nekim redom...
mi smo vjenčanje (svadbu) planirali kasnije,kad ja diplomiram, i zaposlim se, ali ja moram ostat trudna odmah ako mislim imati djecu.
dečko radi, imamo svoj stan, auto..ali meni roditelji i dalje daju džeparac, i to mi je grozno...