Stvarno ne vidim izlaz iz te situacije. Mozda kad bude veca sustav kazne profunkcionira, ali za sada je to totalno besmisleno.
Pokušaj to možda spustiti na njen nivo i reći da se bebi više ne sviđa ta igra i da mu je to veliki problem i pitaj ju kako će ona to riješiti. Ima li kakav prijedlog. Možda neku novu igru? Što ona kao starija seka može naučiti bebu? Sudjeluj u nuđenju rješenja i osmišljavanja igre, ali cilj je da ipak većinu sama osmisli. Pokušaj kad god uzmeš njenu igračku i daš bebi, prije toga pitati da li može ili neka sama odabere što je za bebu. Pitaj ju češće što misli da bi bilo dobro za bebu, zamoli ju da bebi obuče npr. papučice i sl.
Ne znam kako provodite dane, no pokušaj kroz svakodnevne aktivnosti dati joj mala važna zaduženja oko bebe da stekne osjećaj važnosti i vrijednosti kroz brigu za bebu. S druge strane, ostavi bebu nekom na čuvanje i uzmi nju pa odite nekud ili ostanite doma, ali da ste ti i ona same, sa tatom ili bez, tebi na izbor. Ona mora ponovno vratiti svoj status da vam je važna i posebna.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.
Kako i u svemu tako i u izazivanju grižnje savjesti treba naći razumnu točku odnosno sredinu.
Dijete treba imati empatiju, ali ne i suvislo opterećivanje i konstantno mišljenje:
"Kriv sam. Ne valjam."
Jebiga. Kad moj mene udari ja mu kažem da me boli.
I on to shvaća.
Pa njegova reakcija na "boli me" obično bude takva da mi da pusu.
Ne želim ga učiti "ne udaraj . zašto? zato. zašto? zato jer je to ružno. zašto? zato i točka."
Želim da ne udara iz osjećaja prema drugima a ne zato jer ja tako kažem.
(inače tete u vrtiću kažu da je prava maza i da nikoga ne udara niti grize niti čupa... ali sa mnom ima tu neku morbinu igricu i smiješno mu je kad me potegne za kosu ili mi opali šamar ).
Prije dok je bio mlađi praktički me je non stop tukao.
Tatu je prestao tući odmah kad ga je tata primio za ruku i strogo mu rekao:
"Ne."
Sa mnom je ipak trebalo duže vremena da me prestane tući jer moje su reakcije uglavnom bile takve da bih ga primila za ruku pa bih njome sebe pomazila po kosi ili bih mu rekla:"nemoj me tući. boli me to."
Trebalo je vremena ali kopča bit stvari.
Makar moram priznati da sam jednom napravila lagano sranje i onda kad me je zveknuo počela sam glumiti da plačem... ali je očito baš bio krivi trenutak za to jer je onda i on počeo plakati. Fak. To je baš bila neka vrsta emocionalne ucjene. Inače nije nešto posebno osjetljiv ali taj put ga je to pogodilo... tako da se više ne usudim baš takve drame prakticirati. Jednostavno mu kažem - boli.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
i ja idem odmah poslije posla u knjižnicu posudit knjigu
meni je super ta ideja o nekažnjavanju, posebno fizičkom, i ne pretjeranom nagrađivanju, cilj mi je izgraditi odnos međusobnog povjerenja s djetetom, ne manipulacije - sve o čemu se u temi govori, i sve to zvuči jasno i prekrasno - dok ne dođem doma
tješim se da je moj još premali.... ali za takve male (14 mj) meni se čini da zaista ne pali razgovor: nemoj čupati mamu, to mamu boli, nemoj bacati daljinski, to nije lijepo.... samo blijedo gleda i nastavi po svom a vjerujem da s odgojem treba započeti što ranije, i da vjerojatno postoji neka uspješnija metoda i za te male malce
slažem se što je netko gore napisao da zakašnjela kazna sjedenja u fotelji njima predstavlja igru i nema nikakav učinak
Zadnje uređivanje ZubaTruba : 01.04.2011. at 15:23.
uh, trenutno sam sva nesuvisla od umora, ali budem pokušala ukratko. i da, hvala na komplimentu
uglavnom, ako se pojavi neko problematično ponašanje, onda pokušam vidjeti što djetetu ne paše i gdje ja štekam. onda poslušam dijete i uglavnom da, trebam prilagoditi svoje ponašanje. ako je potrebno piletu ili pilićima objasnim svoje stavove i razmišljanja (u skladu s dobi) i to je to. s poštovanjem, ljubljavlju, razumijevanjem i uvažavanjem.
što se tiče nagrada, nemam ih. slatkiše ili igračke, pažnju, zagrljaje dobivaju radi njih samih, a ne konkretno radi njihovog ponašanja. npr. ako mi nešto krasno nacrtaju, ne fokusiram se na sam crtež, nego se veselim s njima tome. ako nešto pospreme ili tako, pa mi se pohvale, vidim i konstatiram kako im je sad super, koju dobrobit imaju radi toga što su napravili.
ne znam treutno bolje objasniti, jednostavno ne gledam na odgoj kao na sustav nagrada i kazni, već na dvosmjerni odnos (roditelj-dijete, dijete-roditelj), gjde sam im ja autoritet u smislu da sam im uzor, oslonac, osoba od najvećeg povjerenja, sigurnost (uključujući u sve i oca, naravno).
ne znam, ako sam nejasna, daj potpitanja
Evo ovako i ja s malenim; nema nekakvog jasnog pravila, slušam ga, trudim se svojim ponašanjem doprinesti tome da mu budem uzor pa da ga eventualno kopira pa na taj način izbjegavamo kazne. Nekako smo već sad (ima 3,5 god) u fazi da ga pogledam malo ispod obrva, ozbiljnije pa da zna da je pretjerao i sam se smiri. Ako ga ulovi nekakvo "ludilo" pa nešto želi, nekakvu igračku ili crtić onda mu pokušam usmjeriti pažnju na nešto drugo ili neku novu aktivnost.
I puuuuuno objašnjavanja, pričanja, navečer me zaboli jezik od pričanja
I da, ja sam veliki fan Jespera Juula, svako malo se lovim bilo koje njegove knjige, on mi je melem za dušu. Dao mi je "alat" i na meni je kako da ga primjenim u oblikovanju svog djeteta. Ne znam kako drugačije to objasniti. Ali ga svakako preporučam.
ja mislim da je sve stvar dosljednosti, ako smo dijete od rođenja učili da nešto ne smije, i bili dosljedni u tome da će onda i biti kako mi kažemo. Kod nas je to tako i uspjelo je...
Kad mu kažem NE posluša me i super, ako me ne posluša, opet kažem NE i objasnim mu zašto to ne smije raditi, ako je uporan ko mazga, dobije packe po prstima i mir je...ili ga samo pitam "Mama da packe?" i on kaže NE i ode neš drugo raditi...
On sada ima 20 mjeseci i u fazi je da kad neš ne dobije, plače i baca se po podu, ništa ignoriram ga dok se ne dobije, onda vidi da ga nitko ne gleda i prestane...ma glumci su oni, veliki....
ja mislim da je sve stvar dosljednosti, ako smo dijete od rođenja učili da nešto ne smije, i bili dosljedni u tome da će onda i biti kako mi kažemo. Kod nas je to tako i uspjelo je...
Kad mu kažem NE posluša me i super, ako me ne posluša, opet kažem NE i objasnim mu zašto to ne smije raditi, ako je uporan ko mazga, dobije packe po prstima i mir je...ili ga samo pitam "Mama da packe?" i on kaže NE i ode neš drugo raditi...
On sada ima 20 mjeseci i u fazi je da kad neš ne dobije, plače i baca se po podu, ništa ignoriram ga dok se ne dobije, onda vidi da ga nitko ne gleda i prestane...ma glumci su oni, veliki....
kad ovo vidim tako se ražalostim
Kayla, pa jesi razmišljala ikad kako je Viti? i kako bi tebi bilo da se s tobom tako postupa?
ja mislim da je sve stvar dosljednosti, ako smo dijete od rođenja učili da nešto ne smije, i bili dosljedni u tome da će onda i biti kako mi kažemo. Kod nas je to tako i uspjelo je...
Kad mu kažem NE posluša me i super, ako me ne posluša, opet kažem NE i objasnim mu zašto to ne smije raditi, ako je uporan ko mazga, dobije packe po prstima i mir je...ili ga samo pitam "Mama da packe?" i on kaže NE i ode neš drugo raditi...
On sada ima 20 mjeseci i u fazi je da kad neš ne dobije, plače i baca se po podu, ništa ignoriram ga dok se ne dobije, onda vidi da ga nitko ne gleda i prestane...ma glumci su oni, veliki....
Oprosti molim te ali da dijete od 20 mj. dobije packe po prstima pa ne znam kako slabašne su mi u krajnju ruku katastrofa Što ono od 20 mj. tako strašno napravi da mu mama da po prstima?? Malo si prouči knjige o beztjelesnom kažnjavanju.
Također, ignoriranjem djeteta razvijaš u njemu bezosjećajnost (između ostalog).
Što li će tek biti kad napuni 3-4-5 godina? Meni je ovo žalosno, katastrofa.
On sada ima 20 mjeseci i u fazi je da kad neš ne dobije, plače i baca se po podu, ništa ignoriram ga dok se ne dobije, onda vidi da ga nitko ne gleda i prestane...ma glumci su oni, veliki....
A kaj bi trebao, nastaviti? Pa nije glup ako je mali. Naravno da prestane, samo je pitanje iz kojeg razloga.
__________________
Well, I'm not going to sit around moping. I'm going to do what every woman does when they hit rock bottom.
I'm going to go out and meet some boys. And crush their hearts one by one.
Oprosti molim te ali da dijete od 20 mj. dobije packe po prstima pa ne znam kako slabašne su mi u krajnju ruku katastrofa Što ono od 20 mj. tako strašno napravi da mu mama da po prstima?? Malo si prouči knjige o beztjelesnom kažnjavanju.
Također, ignoriranjem djeteta razvijaš u njemu bezosjećajnost (između ostalog).
Što li će tek biti kad napuni 3-4-5 godina? Meni je ovo žalosno, katastrofa.
meni je žalosno da vi kao i ja koji smo kao mali dobili batina s kuhačom, pa neki i remenom, tu dijelite super ultra moderne savjete o nekim knjigama i ne znam ti ja čemu ne...ja ne tučem svoje dijete, niti ga maltretiram, dobije malo po prstima, da zna da ne smije to raditi, to nije nikakva bol, ni mučenje...
A ovo za ignoriranje, je meni tek žalosno, da možeš reći da razvijam bezosjećajnost, sad bi ja tebi trebala reći da si pročitaš koju knjigu...
meni je žalosno da vi kao i ja koji smo kao mali dobili batina s kuhačom, pa neki i remenom, tu dijelite super ultra moderne savjete o nekim knjigama i ne znam ti ja čemu ne...ja ne tučem svoje dijete, niti ga maltretiram, dobije malo po prstima, da zna da ne smije to raditi, to nije nikakva bol, ni mučenje...
A ovo za ignoriranje, je meni tek žalosno, da možeš reći da razvijam bezosjećajnost, sad bi ja tebi trebala reći da si pročitaš koju knjigu...
odakle ti znas tko je dobivao batine, a tko nije?
i ako si ti dobivala, onda ti to daje pravo da udaras dijete?!
a to sto mislis da kada udaris dijete po prstima da ono zna da ne smije to raditi, najradije bih se nasmijala tvojoj naivnosti, al mi je pretuzno
Pitam je obavezno zasto to radi i uvijek je isti odgovor: Zato sto je to igra. A sto se tice toga da mi prepoznamo situacije kad se to dogadja: uglavnom kad je umorna ili kad zeli nasu paznju. Ali ponekad mi se bas cini da ga zvekne iz cista mira (jako rijetko). I zbilja se trudimo i muz i ja da sprijecimo te napade na maloga, ali ne uspijeva nam uvijek. I onda kad se dese, moramo nekako reagirat. Ali izostaje zeljeni ucinak, jer iako je jako nezadovoljna i shvaca da je u kazni, za pet minuta ili drugi dan (kakokad) pokusa napraviti/napravi istu stvar.
Stvarno ne vidim izlaz iz te situacije. Mozda kad bude veca sustav kazne profunkcionira, ali za sada je to totalno besmisleno.
eto, zadovoljite njenu potrebu za odmorom ili paznjom i rijesili ste veci dio problema (ak ne i cijeli)
npr. ogranicite umornom djetetu pristup bebi, ukljucite ju u neke poslove oko bebe, u skladu sa njenim sposobnostim (da se osjeca vazna i uspjesna)itd.
al definitivno prestanite sa ovakvom kaznom, jer ocito nema ucinka, a dugorocno ce imati i los ucinak (dijete ce vam poceti raditi razna sranja da privuce vasu negativnu paznju)
pogotovo prestanite kaznjavati dijete, ako istovremno drugo dijete mazite i ljubite, jer je to jebeno bolno (nisi napisala sto napravis bebi kad ju ova pocupa ili zvekne, al ja zamisljam da ju milujes, guras sisu/dudu, tepas....ne zaboravi da to drugo dijete boli vise nego da ju nalemas do smrti)
nova beba i kazne starijem djetetu su po meni nesto jakooo brutalno i dugorocno stetno
probaj se staviti u situaciju da ti muz dovede doma ljubavnicu. i da ti kaze da tebe voli, al da sad voli i nju (hoces mu vjerovati ili ti mora nekako dokazat da te jos voli? jel ti smeta ta nova zena?). sto ces raditi dok se bavi samo sa njom, a tebi tek ovlas odgovori na poluputanje, jedva te pogleda....sa tobom provodi sve manje i manje vremena nasamo, tek rutinsko zadovoljavanje primarnih potreba....hoce li tebi past na pamet da ju ponekad zveknes po glavi (i njega?)...i onda, ona ne samo sto nece past u nesvjest i nestat, nego ce ju muz malo maziti, a tebe zavezati za krevet....kako bi ti se osjecala?
mozda malo pretjerujem, al ja ti tako vidim dolazak druge bebe u obitelj...ma kolko pripremali dijete na dolazak (ja sam to prosla, i jako suosjecam sa starijim bracom/sestrama)
laz je da kada dodje nova beba da paznju djelimo jednako i da ih jednako volimo...u nasim ocima i srcima mozda i da, u ocima djece nikako....i imaju pravo na svoje osjecaje i razocaranja i na borbu da nas osvoje ponovo
Ovo boldano je super. I moja ima takvu 'kaznu', odnosno da popravi štetu ili pomogne oko popravljanja štete. I moja je namjerno proljevala da bi ona mogla brisati i briše. Ovo je sjajno jer je kazna povezana s prijestupom, konstruktivna je i na kraju dijete nauči nešt,a to je da kad nešto pogriješi može to i popraviti te da nije tragedija i smak svijeta ako pogriješi.
Dosta ljudi vjeruje da kazna mora biti neugodna, no to ne mora biti tako.
Meni je besmisleno uopće smatrati to kaznom. Ja isto obrišem ako nešto prolijem, ne za kaznu nego da ne ostane mokro.
odakle ti znas tko je dobivao batine, a tko nije?
i ako si ti dobivala, onda ti to daje pravo da udaras dijete?!
a to sto mislis da kada udaris dijete po prstima da ono zna da ne smije to raditi, najradije bih se nasmijala tvojoj naivnosti, al mi je pretuzno
dobila sam tu i tamo s kuhačom, kažem većina jer je to tako išlo prije, sad po novom ima super knjiga, sve neke nove teorije...treba djetetu objašnjavati, pričati s njim, ne znam postavit se na trepavice, ali ni slučajno ga ni taknut, jebote kaj će mu bit od packi, to ne boli, dobije kao po guzi preko pelena, ajme teškog li užasa, a ove spike nemojte ga ignorirati jer će biti bezosjećajno, ma dajte molim vas poštedite me, možda zato danas ima toliko pedera i mimoza...
dobila sam tu i tamo s kuhačom, kažem većina jer je to tako išlo prije, sad po novom ima super knjiga, sve neke nove teorije...treba djetetu objašnjavati, pričati s njim, ne znam postavit se na trepavice, ali ni slučajno ga ni taknut, jebote kaj će mu bit od packi, to ne boli, dobije kao po guzi preko pelena, ajme teškog li užasa, a ove spike nemojte ga ignorirati jer će biti bezosjećajno, ma dajte molim vas poštedite me, možda zato danas ima toliko pedera i mimoza...
Kako bi reagirala da ti muž da malu pljuskicu kad napraviš nešto što ti se ne sviđa? Ne da boli, više da ti bude jasno da izrazito negoduje i želi ti jasno dati do znanja da mu se to tvoje ponašanje uopće ne sviđa i želi da prestaneš?
Kako bi reagirala da ti muž da malu pljuskicu kad napraviš nešto što ti se ne sviđa? Ne da boli, više da ti bude jasno da izrazito negoduje i želi ti jasno dati do znanja da mu se to tvoje ponašanje uopće ne sviđa i želi da prestaneš?
dobila sam tu i tamo s kuhačom, kažem većina jer je to tako išlo prije, sad po novom ima super knjiga, sve neke nove teorije...treba djetetu objašnjavati, pričati s njim, ne znam postavit se na trepavice, ali ni slučajno ga ni taknut, jebote kaj će mu bit od packi, to ne boli, dobije kao po guzi preko pelena, ajme teškog li užasa, a ove spike nemojte ga ignorirati jer će biti bezosjećajno, ma dajte molim vas poštedite me, možda zato danas ima toliko pedera i mimoza...
ma da, nece mu biti nista od packi
vjerojatno ga niti ne bole (al cemu onda one uopce )
al mu saljes poruku da je okej tuci druge (vidis, to su i tebi radili, sada ti radis svom djetetu), da ne rjesavas problem nego gasis pozar, da mu pokazujes da te se treba bojati i ono najvaznije, ako ne usadis strah, sto kada jednom preraste packe (koje su, kak kazes, bezbolne sa 20mj),kaj ide dalje, sa 5-8-10godina?
siba, remen, bacis ga sa balkona?!
i, što bi korisnoga dobila time? osim tvoje trenutne satisfakcije? jel' bi to rješilo tvoj problem koji imaš? bi li te čokoladna bolje shvatila? bi li te počela poštivati ili uvažavati tvoje mišljenje?
Zašto? Misliš da su djeca mamlazi i da se ne osjećaju poniženo kad ih samo malo udariš, onako kako bi se ti osjećala da te muž samo malo pljusne? Ili nešto zbrljaš na poslu, a šefica ti da čvengu. Nemaš kartu u busu, pa te kontrolor povuče za uho.
znas kaj, nece mu biti nista od packi
vjerojatno ga niti ne bole (al cemu onda one uopce )
al mu saljes poruku da je okej tuci druge (vidis, to su i tebi radili, sada ti radis svom djetetu), da ne rjesavas problem nego gasis pozar, da mu pokazujes da te se treba bojati i ono najvaznije, ako ne usadis strah, sto kada jednom preraste packe (koje su, kak kazes, bezbolne sa 20mj),kaj ide dalje, sa 5-8-10godina?
siba, remen, bacis ga sa balkona?!
ma neeeeeeee ni govora, volim previše svoje dijete da potičem bilo kakvu vrstu nasilja, agresiju, učim ga da ne smije nikoga tuči, da to nije dobro i tako, zasad ne pokazuje da bi nekoga udario...al evo iskreno najiskrenije ja ne vjerujem da vi ovdje na forumu niste nikada dali djetetu po guzi ili po prstima, ak je nekaj loše napravio, mislim da su to sve preseravanja i niš drugo....
S dijetetom treba puno razgovarati, objašnjavati mu na sve moguće načine što je dobro, a što nije, biti kreativan kod toga, tako da mu neke stvari i ostanu, međutim dijete treba jasno znati što smije, a što ne smije, najčešće ga maknemo od nečega što ne smije...shvati poantu
).
a vjerujem da s odgojem treba započeti što ranije, i da vjerojatno postoji neka uspješnija metoda i za te male malce
)
Linearni mod
