O tajnama i povjeravanju u vezi/braku

[trčalica]

U vezi sam 12 god., od toga 4 u braku. Slučajno sam saznala da je svekar imao još jedan brak, davno prije nego je rođen moj muž. Svekar i svekrva su već neko vrijeme pokojni a ovo mi je rekla susjeda koja je kćer od dobrog prijatelja od svekra (al' sam zakomplicirala, slobodno skicirajte).
Svekar je imao još jednu ženu, i dijete – curicu, koja sad bi mogla imat oko 50 god (moj muž ima 36). Moj muž je navodno pokušao kontaktirat tu polusestru ali ona nije htjela čut za njega. Intuicija mi je signalizirala često da tu ima još nešto, ali ja sam to redovito potiskivala, misleći da JA nemam intuiciju.
Jako me je povrijedilo sve ovo, sve ove godine koje smo zajedno, bila sam uz njega kada mu je mama umrla, trudila se pomoć mu, izvlačila ga iz depre, a on mi nije imao hrabrosti tako nešto reć. Zašto? Ne bi ga ismijala, on nije na to mogao utjecat. Sjećam se nekih komentara njegovih prijatelja, mislim da oni znaju, znači da su oni unutar kruga povjerenja a ja ne. Kako da ja njemu sada vjerujem, on je za mene stranac! Imamo dijete od godine dana i muž kao da gubi tlo pod nogama, gubi se, zaboravlja, izvlači se na stres na poslu (kao da ga mi drugi nemamo?!?!?) a ja mislim da ga baš to muči.
Susjedi svaka čast, cijenim istinu – kakva god bila.

[Pandorah]

Kad je tvoj muž saznao za polusestru i to sve?

[trčalica]

Pandorah kaže:

Kad je tvoj muž saznao za polusestru i to sve?

Koliko sam ja skužila, dugo. Dovoljno dugo. I njegova mama je znala za tu "prvu ženu".

[mali slon]

A ti slusas svoju intuiciju, pricas sa susedom pa dolazis na forum?

Nije ti palo na pamet da..... pricas s muzem?

[Azz]

trčalica kaže:

... a on mi nije imao hrabrosti tako nešto reć. Zašto?

Jel ovo hipotetski il što?
S njim si 12 godina, jesi ga pitala ovo što pitaš nas ovdje?

[plavi-safir]

Tvój muz je garant i sam povrjedjen time da nije znao za sestru,da je sve pod velom tajne. Cemu onda kopa po ranama? Kada dodje i ako dodje vrjemf,oni ce se potraziti..njoj je mozda majka usadila negativne stavove o tvom svekru,pa ga nikad nije htjela ni upoznat.
Moj pokojni otac je imao brata i seku,iz dr.braka njegovog oca..nikad se nisu "nasli" ko obitelj,jer roditelji nisu imali komunikaciju..i ostalo je na tome.
Mislim da tvoj muz nije namjerno sutio o tome,vec je cekao da bude spreman o tom govoriti.
Sto te to toliko muci?

[Ocean13]

trčalica kaže:

Jako me je povrijedilo sve ovo, sve ove godine koje smo zajedno, bila sam uz njega kada mu je mama umrla, trudila se pomoć mu, izvlačila ga iz depre, a on mi nije imao hrabrosti tako nešto reć. Zašto? Ne bi ga ismijala, on nije na to mogao utjecat. Sjećam se nekih komentara njegovih prijatelja, mislim da oni znaju, znači da su oni unutar kruga povjerenja a ja ne. Kako da ja njemu sada vjerujem, on je za mene stranac!

Mislim da jako griješiš u vezi muža, osuđujući ga što ti je to odšutio. Odšuti se obično ono što čovjeka najviše boli, a o tome čovjek može počet razgovarati tek kad rane malo zacijele. Njemu to očito (još uvijek) nije laka tema. Zašto nije rekao tebi? Pa zato što si mu najbliža, možda se boji tvoje osude ili nekog negativnog gledanja na sve to, a stalo mu je do tvog mišljenja! Pričajući o stvarima koje su nam bolne još jednom to sve proživljavamo, nekim ljudima je to jako teško - ne svima, jer svi reagiramo različito, ali činjenica je da za mnoge to vrijedi.

Inače, ne razumijem zašto bi to uopće trebala biti tako velika stvar i nešto strašno misteriozno što mu je otac imao prvi brak i kćer iz prvog braka, pa ni to što ti muž ne kontaktira s tom polusestrom. Tvoj muž tu nije ni luk jeo ni mirisao, on se vjerojatno samo morao povinovati stavu kakav su njegovi otac i majka zauzeli prema svojoj prošlosti. Možda je pokušao s polusestrom kontaktirati kao odrastao čovjek i možda je to ona odbila (zapravo ne možda nego sama kažeš da je bilo tako) - i to je njeno pravo, a na njemu je da se s tim pomiri. Tko zna kako je ta polusestra odgajana, možda u uvjerenju da je je majka tvog muža preotela njenoj majci muža, njoj oca itd. Dakle, puno je tu stvari, ali tuđih stvari, koje se zapravo direktno ne tiču tvg muža. On je u svemu tome na neki način bio i kolateralna žrtva. Zato, nemoj ga zbog toga osuđivati.

Njegova polusestra koja s njim ne želi komunicirati ne bi trebala imati nikakvog utjecaja na vaš život i brak, pogotovo ne na taj način da se ti ohladiš od njega. Život piše romane, ljudi prožive i puno gore i teže stvari u obiteljima i šta sad?!

To što osjećaš da je tvom mužu trenutno teško i da nešto proživljava može i ne mora biti povezano s ovim. Znam sasvim dovoljno braće i sestrara (pravih) koji međusobno ne komuniciraju, pa zašto onda toliko se čuditi što polusestra iz prvog braka iz nekih razloga ne želi komunicirati s polubratom? Oni zajedno nisu ni odrastali i jedno drugom su stranci. Neki ljudi se unatoč tome žele povezati, jer im je drago da imaju nekog svog, neki ne žele jer ih to opterećuje nekim bolnim pitanjima... i to je sve. Nemoj slušati bapske priče (ljudi svašta pričaju i obično još dodaju i preuveličaju!!!) i ne osuđuj muža zbog toga, on ništa nije kriv.

[trčalica]

mali_slon kaže:

A ti slusas svoju intuiciju, pricas sa susedom pa dolazis na forum?

Nije ti palo na pamet da..... pricas s muzem?

Malo sam već umorna započinjat takve teške priče jer to stalno radim, kad god je neki problem, u vezi biločega - ja moram načet temu i počet rješavat jer se on začahuri i čeka da sve prođe. Ne da mi se više bit policajac. Zašto ON ne bi pričao SA MNOM, za promjenu, kužiš? Tj, zašto nije, sve ove fuckin' godine...

plavi-safir kaže:

Tvój muz je garant i sam povrjedjen time da nije znao za sestru,da je sve pod velom tajne. Cemu onda kopa po ranama? Kada dodje i ako dodje vrjemf,oni ce se potraziti..njoj je mozda majka usadila negativne stavove o tvom svekru,pa ga nikad nije htjela ni upoznat.
Moj pokojni otac je imao brata i seku,iz dr.braka njegovog oca..nikad se nisu "nasli" ko obitelj,jer roditelji nisu imali komunikaciju..i ostalo je na tome.
Mislim da tvoj muz nije namjerno sutio o tome,vec je cekao da bude spreman o tom govoriti.
Sto te to toliko muci?

Jer se sjećam komentara jednog njegovog priatelja, koji mislim da zna za to. Jer se njemu imao hrabrosti povjerit a meni nije. Jesi imao kad onaj osjećaj kako ljudi oko tebe nešto znaju a ti si svjestan da nešto znaju, ali ne znaš šta je to šta znaju...?

Azzura kaže:

Jel ovo hipotetski il što?
S njim si 12 godina, jesi ga pitala ovo što pitaš nas ovdje?

ovo sam saznala u petak, nisam ga još pitala. Još poštujem njegovu šutnju, ne znam koliko ću još moć, dok ne počnem urlat i vrijeđat... MOžda me neki vaš odgovor smiri i da snagu da ne kažem ništa.

[Ocean13]

trčalica kaže:

ovo sam saznala u petak, nisam ga još pitala. Još poštujem njegovu šutnju, ne znam koliko ću još moć, dok ne počnem urlat i vrijeđat... MOžda me neki vaš odgovor smiri i da snagu da ne kažem ništa.

"Dok ne počnem urlat i vrijeđat"? Sorry, ovaj tvoj gnjev ukazuje na neke dublje probleme u vašem odnosu, a ne na to da bi najveći problem bio taj što ima polusestru o kojoj nikad ne govori.

[trčalica]

Ocean13 kaže:

Mislim da jako griješiš u vezi muža, osuđujući ga što ti je to odšutio. Odšuti se obično ono što čovjeka najviše boli, a o tome čovjek može počet razgovarati tek kad rane malo zacijele. Njemu to očito (još uvijek) nije laka tema. Zašto nije rekao tebi? Pa zato što si mu najbliža, možda se boji tvoje osude ili nekog negativnog gledanja na sve to, a stalo mu je do tvog mišljenja! Pričajući o stvarima koje su nam bolne još jednom to sve proživljavamo, nekim ljudima je to jako teško - ne svima, jer svi reagiramo različito, ali činjenica je da za mnoge to vrijedi.

Inače, ne razumijem zašto bi to uopće trebala biti tako velika stvar i nešto strašno misteriozno što mu je otac imao prvi brak i kćer iz prvog braka, pa ni to što ti muž ne kontaktira s tom polusestrom. Tvoj muž tu nije ni luk jeo ni mirisao, on se vjerojatno samo morao povinovati stavu kakav su njegovi otac i majka zauzeli prema svojoj prošlosti. Možda je pokušao s polusestrom kontaktirati kao odrastao čovjek i možda je to ona odbila (zapravo ne možda nego sama kažeš da je bilo tako) - i to je njeno pravo, a na njemu je da se s tim pomiri. Tko zna kako je ta polusestra odgajana, možda u uvjerenju da je je majka tvog muža preotela njenoj majci muža, njoj oca itd. Dakle, puno je tu stvari, ali tuđih stvari, koje se zapravo direktno ne tiču tvg muža. On je u svemu tome na neki način bio i kolateralna žrtva. Zato, nemoj ga zbog toga osuđivati.

Njegova polusestra koja s njim ne želi komunicirati ne bi trebala imati nikakvog utjecaja na vaš život i brak, pogotovo ne na taj način da se ti ohladiš od njega. Život piše romane, ljudi prožive i puno gore i teže stvari u obiteljima i šta sad?!

To što osjećaš da je tvom mužu trenutno teško i da nešto proživljava može i ne mora biti povezano s ovim. Znam sasvim dovoljno braće i sestrara (pravih) koji međusobno ne komuniciraju, pa zašto onda toliko se čuditi što polusestra iz prvog braka iz nekih razloga ne želi komunicirati s polubratom? Oni zajedno nisu ni odrastali i jedno drugom su stranci. Neki ljudi se unatoč tome žele povezati, jer im je drago da imaju nekog svog, neki ne žele jer ih to opterećuje nekim bolnim pitanjima... i to je sve. Nemoj slušati bapske priče (ljudi svašta pričaju i obično još dodaju i preuveličaju!!!) i ne osuđuj muža zbog toga, on ništa nije kriv.

NE KRIVIM GA UOPĆE RADI TOG CIJELOG BRAKA - NORMALNO DA NIJE KRIV, TO SE DESILO PRIJE NEGO JE ON UOPĆE POSTOJAO. BOLI ME TO ŠTO JE NEKIMA REKAO, A NEKIMA NIJE... Dobro zna da ga ja ne bi osudila, jer je i moj tata imao takvu sličnu komplikaciju sa svojim roditeljima i ja sam se njemu jadala kako je to sve utjecalo na moju obitelj - znači, eto još jedne prilike za zbližavanje i jadanje...

[Azz]

Tračalica, ti meni izgledaš k'o tempirana bomba

Gle, to vikanje, vrijeđanje i ne znam ni ja što, neće donijet ništa dobrog. Mislim da to i sama zapravo već znaš.
Nemam pojma što ćeš ti napraviti, ali da sam ja doznala nešto tako od svog dugogodišnjeg partnera, pa prva adresa sa pitanjem "pobogu, pa što je ovo..sestra, šutnja? zašto?" bi mi bio on sam.

Nije ni stvar da ništa ne kažeš. Čovjek očito iz nekog razloga ima blokadu. Ali nitko ti na ovom forumu to ne može bolje objasniti od njega. Ti si s njim 12 godina. Stavi bar za sada sa strane to što ni inače on ne potencira priču nego ti i pokušaj doznati to što te trenutno muči. Ne uvlači se u vrtlog optužbi "ti nikad...uvijek ja...vječito...zavjeka..."

[bliss]

Ocean13 kaže:

"Dok ne počnem urlat i vrijeđat"? Sorry, ovaj tvoj gnjev ukazuje na neke dublje probleme u vašem odnosu, a ne na to da bi najveći problem bio taj što ima polusestru o kojoj nikad ne govori.

Slažem se. Mislim da se ovdje ne radi o nikakvom tajnom životu svekra već o problemima između autorice i muža, koji sigurno postoje neovisno o ovom slučaju. Ne vidim ništa šokantno o tome da je svekar prije bio u braku iz kojeg ima dijete. Pitanje je je li svekar nakom razvoda bio u ikakvom kontaktu s tim djetetom; ako nije, nije ništa čudno da ta žena sad ne želi čuti za njega i da želi da ju se pusti na miru.

Da je autoričin brak bez dubljih problema, koje ne spominje, sumnjam da bi imala poriv urlat i vrijeđat. Kako je situacija predstavljena, čovjek bi pomislio da se radi o dvostrukom životu njena muža a ne o prvom braku njenog svekra.
Ne znam šta se susjeda uopće ima petljat u to.

[trčalica]

Ocean13 kaže:

"Dok ne počnem urlat i vrijeđat"? Sorry, ovaj tvoj gnjev ukazuje na neke dublje probleme u vašem odnosu, a ne na to da bi najveći problem bio taj što ima polusestru o kojoj nikad ne govori.

Pa ima i dubljih problema da, zašto bi se sramila svoje ljutnje? Imam pravo bit ljuta, kao i sretna i tužna... Ja kad imam neki problem, pričam s njim o tome, svađam se i iznesem argumente i ne trpim i pravim se kao da je sve ok. Ja sam njemu svašta priznavala i jadala mu se kad god mi je trebalo, jer sam mu vjerovala, jer je on moj muž (prije bio dečko), jer sam mislila da to partneri rade, da su si rame za plakanje. Isto tako, pokušavala sam s njim pričat, kad god bi vidjela da je tužan i da mu niš ne ide od ruke, on bi na kraju razgovora uvijek rekao da je sretan i da ne bi ništa mijenjao. Ljuta sam, što tek sada saznajem da ima tu tajnu koja ga svo ovo vrijeme muči...

[Azz]

trčalica kaže:

Pa ima i dubljih problema da, zašto bi se sramila svoje ljutnje?

To da ima dubljih problema vidljivo je iz aviona. Mislim da se nemaš što sramiti svojih osjećaja (i da,imaš potpuno pravo na njih), stvar je u tome hoće li ti ljutnja išta pomoći?

Svakako moraš to iskomunicirati s njim, a kad i na koji način to ćeš sama odabrati. Ljudima obično nije do priče kad se na njih ide s đonom.

[bliss]

trčalica kaže:

Ljuta sam, što tek sada saznajem da ima tu tajnu koja ga svo ovo vrijeme muči...

Kako znaš da ga muči? Odnosno, zašto misliš da je to što ga muči - postojanje sestre s kojom nema nikakvih kontakata, a ne nešto drugo?

[.aquarius.]

trčalica kaže:

Ljuta sam, što tek sada saznajem da ima tu tajnu koja ga svo ovo vrijeme muči...

po meni ovdje nije nikakav problem ta tajna već vaš odnos. loša komunikacija i očito nepovjerenje u partnera i njegove reakcije. ili ti muž ima neki dublji poremećaj, ili je tvoj način općenito očajan, pa čovik jednostavno izbjegava sve "škakljive" teme.

i slažem se s bliss- neš ti tajne i neš ti događaja. čovik ima brak prije "sto" godina. oli je to nešto tako strašno što ti nisi znala za to? ponavljam, meni nimalo nije upitna sama tajna, već tvoj doživljaj iste.

[trčalica]

bliss kaže:

Kako znaš da ga muči? Odnosno, zašto misliš da je to što ga muči - postojanje sestre s kojom nema nikakvih kontakata, a ne nešto drugo?

Hmm...da, i to je moguće.

.aquarius. kaže:

po meni ovdje nije nikakav problem ta tajna već vaš odnos. loša komunikacija i očito nepovjerenje u partnera i njegove reakcije. ili ti muž ima neki dublji poremećaj, ili je tvoj način općenito očajan, pa čovik jednostavno izbjegava sve "škakljive" teme.

i slažem se s bliss- neš ti tajne i neš ti događaja. čovik ima brak prije "sto" godina. oli je to nešto tako strašno što ti nisi znala za to? ponavljam, meni nimalo nije upitna sama tajna, već tvoj doživljaj iste.

Pa i ja se slažem s vama, to i nije tako strašno, desilo se davno prije! Ja bi njemu to rekla, kao što sam mu se jadala o problemima iz moje obitelji (dosta slični). Zašto se onda ženio za mene ako mi ne može reć sve?

[bliss]

trčalica kaže:

Ja bi njemu to rekla, kao što sam mu se jadala o problemima iz moje obitelji (dosta slični). Zašto se onda ženio za mene ako mi ne može reć sve?

Tko zna razmišlja li on uopće o tome. Ta žena nikad nije bila dio njegovog života.

[TurbulentFluid]

trčalica kaže:

Malo sam već umorna započinjat takve teške priče jer to stalno radim, kad god je neki problem, u vezi biločega - ja moram načet temu i počet rješavat jer se on začahuri i čeka da sve prođe. Ne da mi se više bit policajac. Zašto ON ne bi pričao SA MNOM, za promjenu, kužiš? Tj, zašto nije, sve ove fuckin' godine...

Možda ovo nije najlošije rješenje za stvari koje ne možeš niti na koji način riješiti? Mislim, šta on sad tu može? Ima polusestru i OK, s ženom nije niti u kontaktu, što je tu za pričati? To što je eto spermić njegovog tate oplodio jajašce iz kojeg se razvila ta žena ne znači da je ona njemu ikakva tema za razgovor. Meni cijela stvar zvuči kao puno (tvoje) vike ni za što...

Ovisi o frajerovom odgoju i pogledu na svijet; osobno sam u sličnoj situaciji kao tvoj muž (samo je moj djed, a ne otac imao "tajne", pa imam neke ujake, ujne, bratiće i sestrične za koje znam da postoje a ne znam niti koliko ih je niti kako se zovu). Ali ne puca mi pola 'urca za to; dok je nekim ljudima takva stvar katastrofa. Oko mene, to zna iznimno mali broj ljudi, niti jednom dečku nisam rekla; takve mi stvari i ti ljudi niti na pamet ne padaju.

[Ocean13]

trčalica kaže:

Pa i ja se slažem s vama, to i nije tako strašno, desilo se davno prije! Ja bi njemu to rekla, kao što sam mu se jadala o problemima iz moje obitelji (dosta slični). Zašto se onda ženio za mene ako mi ne može reć sve?

E pa, i šutljivi i introvertirani ljudi se žene, draga moja.
Ako ti načneš tu temu, a ne vidim razloga zašto je u nekoj povoljnoj prilici ne bi načela, bez napadanja i traženja polaganja računa, nego onako mirno, kao - zanima te, "a znaš da sam ti i ja sama pričala slične stvari, nije to niš' strašno", mislim da bi ti se lakše otvorio.

No, mislim da je on i inače introvertiran karakter, to je ono što tebe muči, pa bi to bila i prilika da mu kažeš (bez svađe, jer za to nema potrebe) da bi naprosto htjela da on bude otvoreniji s tobom, da više, iskrenije i otvornije pričate, jer se ovako osjećaš zapostavljena i izolirana.

To je problem koji treba pokušavati rješavati, može jako mučiti čovjeka i pretvoriti se u ogromnu prepreku o odnosu, ali stvarno mislim da nije nerješivo. I sama imam jako introvertiranog i dosta šutljivog muža, koji se postepeno "raskravljivao" tijekom godina. Dok smo bili cura i dečko znao je šutiti maltene satima i ja bi poludila (ja komunikativna i brbljava), razmišljala sam i da ga ostavim zbog toga, on je bio svjestan problema i dosta očajan - rekao je da mu je teško ali da je to jače od njega, i da je svjestan da je to ogromna mana, da je svjestan da ima "zajebanu narav" . No, nekako se postepeno razmekšao, postajao i inače sve komunikativniji, s vremenom počeo i puno više pričati... tako da mu sad ponekad moram reći "ajde, daj skrati" kad razveže nešto, a meni se više ne da slušati ili više nemam vremena. Dakle, sad mu nije problem brbljati do iznemoglosti, a prije je bilo nemoguće doživjeti tako nešto od njega. To definitivno među nama više nije problem. Ljudi se zaista mijenjaju. Želim ti sreću i uspjeh da i njega malo "raskraviš", ne ide to preko noći, ali moguće je.