Pogibija Mira Barešića

[hr1u00]

postoji VHS snimka polaska u tu kobnu akciju , ja je nisam vidio ali snimatelj kaže da je MB bio tu večer bio neuobičajeno rastresen i povučen i da uopće nije bio voditelj te grupe i organizator akcije kao što se danas piše već je bio sudionik i podređen mislim Lekiću i drugima. Akcija se odvijala po njihovoj zamisli.

[hr1u00]

Evo se nešto opet pokreće i to nakon razgovora sa tadašnjom "ekipom" s druge strane :
http://www.ezadar.hr/clanak/nova-ist...-mira-baresica

Županijsko državno odvjetništvo u Zadru ponovno pokreće istragu o likvidaciji hrvatskog emigranta Mire Barešića, koji je ubijen kod sela Miranje Donje nedaleko od Benkovca koncem srpnja 1991. godine.

Istraga će se morati pokrenuti po službenoj dužnosti, jer je Marijo Barišić zadarskom državnom odvjetništvu predao kaznenu prijavu. Bivši vojni policajac, čovjek koji je uvelike pomogao rasvjetljavanju tragičnih zbivanja u vojnim zatvorima Lora i Kuline, odlučan je da se konačno procesuiraju odgovorni za Barešićevu smrt, što dosad nije napravljeno. Barišić je prenio sadržaj kaznene prijave.

"Kaznena prijava podnijeta je radi osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina na štetu Mire Barešića, legendarnog hrvatskog emigranta, koji je 31. srpnja 1991. godine kod Miranja Donjih ubijen u smišljenoj zavjeri od strane svojih suboraca. Kaznena prijava podnijeta je protiv Tvrtka Pašalića, Antonija Lekića, Nikole Krište, Ivana Drviša, Zrinka Šarića i drugih osoba", otkrio nam je Barišić.

Kaznena prijava rezultat je opsežnog istraživanja koje su poduzeli Barišić i njegovi prijatelji.

"U posljednjih 15 godina, istražujući ubojstvo Mire Barešića, prikupili smo dovoljno originalnih dokumenata te izjave svjedoka sudionika događaja koji su spremni posvjedočiti pred istražnim organima Republike Hrvatske. Iz svega prikupljenog vidljivo je da je Miro ubijen od onih s kojima je bio taj dan", tvrdi Barišić.

Ono što je utvrdio njegov istražiteljski tim uvelike se razlikuje od službene verzije događaja te saznanja do kojih je došao zadarski državni odvjetnik Ivan Galović, s kojim smo se također danas čuli. Potvrdio nam je da je prijava podnijeta.

Ovo mu neće biti prvi put da se susreće s ovim slučajem, jer je već istraživao ubojstvo po kaznenoj prijavi koju je podnio Nikola Majstrović, autor filma o Barešićevom ubojstvu. Nakon par godina istrage, Galović je o utvrđenom izvijestio Majstrovića.

Iz Galovićevog dopisa proizlazi da su utvrdili kako je Barešićevu grupu dočekala jedinica od najmanje 20 pripadnika specijalne milicije koju je predvodio Goran Opačić, osuđenik na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina u Škabrnji. Iz zasjede su osuli paljbu te višestruko ranili Barešića, s tim da je jedna rana bila smrtonosna, zaključio je Galović. Iz toga proizlazi da je Barešić stradao kao žrtva ratnog sukoba, od metka s protivničke strane.

"Ni slučajno. Ta priča nema veze sa istinom. Pašalić i ostali tvrdili su ih je dočekalo 400-500 četnika, da su jedva izvukli živu glavu, da su izdani, da je dojavljeno srpskoj strani... Sve je laž. Činjenice su najbitnije. U to doba uopće nije bilo tih mitraljeskih gnijezda, koja su napravljena kasnije, koncem 1992. godine. Nikakvog tu napada specijalne policije nije bilo. Bilo je sedam mještana na seoskoj straži. I tad uopće nisu bili na straži, već na ručku. To je još bilo vrijeme kada su autobusi normalno prometovali. Miro je dobio metak u leđa. Jedan od onih koji je bio s njim je ubojica. To kako su oni opisali u tom svom izvješću, kako su ih napale jedinice JNA i četnici i kako se izvlače iz okruženja, toga nije bilo ni na Sutjesci, ni na Neretvi. Samo je Barešić poginuo", iznosi Barišić svoj saznanja.

Temeljem iskaza svjedoka, onih istih seljana koji su čuvali stražu, rekonstruirao je što se dogodilo.

"Točno ih je sedam bilo. Nisu bili na barikadi, dvojica mještana slučajno su bila na brežuljku i vidjeli su točno tko dolazi. Vidjeli su da ide 12 ljudi uz dalekovod Vrana - Benkovac. Raspodijelili su se, ovaj koji je ostao, vidio je raspored. Trojica su bili naprijed, oni nisu znali za zavjeru, trojica na lijevom krilu a šestorica otraga, Antonio, Tvrtko i ostali. Ivica Krišto ugledao je ovoga na brežuljku koji je komunicirao sa svojima, ranio ga je u lijevo rame. I da ga nisu vidjeli, zapucali bi, reda radi. Pucnjava je trajala desetak minuta. Kad su se počeli povlačiti, vidjeli su tragove krvi koji vode prema grmu. Tamo je nađeno tijelo. Vidjeli su da nema Mira, htjeli su po njega, a onda im je Lekić opalio rafal pred noge i zabranio da idu po njega. Poslije je kazao da je puška slučajno opalila", tvrdi Barišić.

Kakav je motiv stajao iza likvidacije Mire Barešića. Tko ga je htio ukloniti? Barišić kaže da ima odgovor i na to pitanje.

"Znao je sve o svim takozvanima velikim Hrvatima. Znao je da su bili suradnici Udbe i ubojice hrvatskih emigranata u inozemstvu. On im je predstavljao opasnost, nije smio biti živ. Miro je bio potreban Jugoslaviji kako bi prijetili ustaškom emigracijom. Jugoslavenska Udba sa ekspoziturom u Hrvatskoj imala je zadatak da ga dovede i likvidira. U sve to, od dolaska u Hrvatsku do takozvane akcije u kojoj je likvidiran, umiješani su ljudi iz Hrvatskog državotvornog pokreta. Lekić je od 1987. godine pripadnik. Krišto isto. Raspodijelili su se u paralelnom sustavu pod zapovijedanjem Gojka Šuška. Krišto je bio koordinator za naoružavanje Herceg-Bosne, Pašalić koordinator Vojne policije za bosansku Posavinu, poslije zapovjednik bojne i SIS-ovac u Šibeniku, Lekić i Drviš koordinatori za Gospić. Tada su bili Ivica Matić i Antonio Katić, a Mira su prvi put pokopali kao Antu Katića. Pokrili su kompletno područje, odmah nakon akcije su nagrađeni, dobivaju činove", pojašnjava Barišić.

Za sve, tvrdi, ima dokaze i spreman ih je predočiti istražnim tijelima. Državni odvjetnik Galović dosad nije imao uspjeha sa slučajem Barešić. Kada se odrađivala prijava Nikole Majstrovića, i tada su na meti bili isti ljudi koje je naznačio Barišić. "Ustanovilo se da te osobe nisu povezane sa Barešićevom smrti", kazao nam je Galović.

Radi li se o istim ljudima, pitali smo ga. Nije htio odgovoriti. Inače, na zadarskom području nije ostala nerasvijetljena samo pogibija Mire Barešića. Galović nije pronašao odgovorne za još sedam ili osam likvidiranih Srba iz vremena Domovinskog rata.

"Ovdje je bio rat, nismo imali struje i vode. Ljudi su pronalaženi mrtvi nakon par dana, što je svakako otežalo pronalaženje počinitelja. Puno je toga i otkriveno", kaže Galović, koji nam nije htio konkretno kazati što će napraviti sa Barišićevom kaznenom prijavom. Prvo će vidjeti kakvim materijalom raspolažu podnositelji.

Barišić se, pak, nada da će pravna država odraditi svoje i pronaći odgovorne za likvidaciju Mire Barešića.

"Žalosno je što nam u istrazi nitko nije pomogao, nego Srbi, koji su nam poklonili povjerenje", otkrio nam je na kraju razgovora.

[hr1u00]

Inače postoji bezbroj dokaza kako je upravo J. Perković kadrovirao VP i SIS, npr.

Istina je da sam za prijem ljudi u postrojbu kojom sam zapovjedao morao imati uvid, bez mog potpisa nije se mogao postati njen pripadnik. Istina je da sam osobno birao ljude koji su učestvovali u akcijama, od pojačanog voda za Prečec, do satnije za Varaždin i Bjelovar. To bi moralo svakom biti logično, da biram ljude za koje znam da me neće napusitit, ni mrtvog ni ranjenog, ali to je protumačeno da biram razbojnike za pljačku.
Istina je i da nisam htio u postrojbu primati ljude koje mi je Perković slao, Radilo se većinom o „ sportašima „ ili zagrebačkim ugostiteljima. Ovi zadnji završili su u Gospiću. Točno je da nisam dao suglasnost Saši Zelembrzu za odlazak u novoformiranu službu ( nije dolazio na posao par dana a bio je pripadnik 1. čete na Tuškancu, koja je osiguravala predsjednikovu kuću ). Radi se o čovjeku koji je s Ivicom Oreškovićem među prvima otišao u OSS, od druge polovine kolovoza, promjenjen je naziv u SIS.

Negdje krajem kolovoza 1991. (niti mjesec nakon ubojstva MB), pristupio mi je u Franjićevom izvješću spomenuti Ivan Ivanković, djelatnik SIS-a, te prenio riječi Josipa Perkovića da u postrojbu uvrstim na platni spisak desetak osoba kojima će zap. biti Tvrtko Pašalić. Voditi će se kao „Izdvojena postrojba Šibenik“, plaće će za iste podizati Tvrtko Pašalić, uz moguće dopune i izmjene ljudstva. Rekao sam mu da to ne mogu izvesti bez znanja svog nadređenog puk. Imre Agotića. Na to mi je Ivanković rekao: „To je Barišićeva Grupa“. Bit će mi čast imati takve ljude u postrojbi, ali bez znanja svog nadređenog te ne mogu dopustiti. Bio sam tvrd u svom stavu, te smo na kraju završili kod puk. Imre Agotića koji je odobrio traženo.

Ivan Grbavac - Cobra , do 11. mjeseca 1991. zapovjednik BVP pri GSHV

[nikolinaviolina]

Ma znali ,su več tada ti tkzv podanici iz kojega im smjera opasnost vreba na tome području,sad ne znam jesu li uhvatili navodne krivce ili samo pak osumnjičene? Žao mi,jednostvano dođe takvih požrtvovnih ljudi koji nisu klijevali,gdje kod da je trebalo.Žao mi je svakoga poginulog branitelja,svaku suzu dječju proplakanu,svaku majku neutješnu gubitkom sina jedinca svoga,svakoga našega generala koji nevin čami u Haagu.

[petrimaca]

pp5d6 kaže:

Bilo je to 31.7.1991. kada je poginuo i sin saborske zastupnice Gordane Turić, Zdeslav.
Miro Barešić je poginuo pod pseudonimom Ante Klarić. O tome su sudjelovali i trojica agenata SIS-a koj isu kasnije pisali čuvenu Predstavku..
Zašto je sve bilo u tajnosti ? Pa za moral naših snaga bi bil odlično da smo na sva zvona dali da su nam ubili Miru Barešića.
jedan moj poznanik priopćio tu informaciju mi je odmah 1.8.91 priopćio i to nije bila medijski eksponirana priča -ali se znalo.
Evo što su Srbi o tome napisali iz njihovih zarobljenih dokumenata u izvješću Pov.broj 68/91 Štaba Teritorijalne obrane sao krajine od 2.8.91 koji je potpisao kap. Maglov Petar
"Benkovac- Tokom noći 31.07/1.8.1991. god. došlo je do sukoba naših snaga i grupe ustaša u s. Pristeg,zaseok Bulići-Tokom cijele noći i tokom jutarnjih časova držali smo ih pod blokadom. Rezulta sukoba su tri MUP-ovca, a na našoj strani jedan je lakše ranjen. Uz koordinaciju Crvenog krsta Benkovca i Zadra leševe je preuzeo Crveni krst Zadar".

Iz ovoga je vidljivo ili da oni nisu znali koga su ubili ,ili za one sklone teoriji zavjere da su baš zbog toga tako napisali.

Zdeslav,Pandžić i treći nisu poginuli sa Mirom,inače za pogibju se znalo Biograd i okolica već za par dana,onako šuškalo se.Ova poginula trojka je bačena pred benkovački Dom zdravlja da svi mogu viditi poginule,sestra koja je tamo radila inače nevjesta bivšeg potpresjednika Vlade Uzelca i njena kolegica su rekle kako su njihovi sredili tri crnokošuljaša,Mira u svim tim opcijama nije bilo..istina je tu voda duboka,,vrlo vjerojatno ga je stigla UDBINA ruka

[petrimaca]

plejer_as kaže:

M.B. nije smio ići na teren , trebao je ostat u Zagrebu .Ne mogu vjerovat da je samoinicijativno išao u te diverzantske akcije , ako sam pratio dobro , bilo je samo dvije , i to sa kordinacijom od Šuška, a ne Manolića

link

Pa koliko znam prije ove je bila jedna akcija,čiji je to interes bio u ono vrijeme kada je od Maslenice do Stankovaca bilo jedva 500 pušaka ne bih se štel mešat.
Svega je bilo na benkovačkom području kroz cijeli rat,najviše udbaških igrica..
To bi najbolje trebali znati oni koji su poklani po hrvatskim selima

[nikolinaviolina]

2 pitanja samo.

-da li je to bila,prva akcija u kojoj je poginuo M.Barišić?
-da li mu grob,stoji u dolini garde na Mirogoju,sa citatom na ploči u stilu "nije čudo koliko god dušmanin krade,ali kada naši počmu krasti..." ?

[The Worm]

Kada sam davno napisao da su Šušak i ostala banda , smišljeno likvidirali Miru , isto kao i Kraljevića bilo je pljuvanja na sve strane . Nadam se da će ostatak kurvinih sinova pohapsiti i slančiti .

[counter88]

Miro Barešić - Život za Hrvatsku: http://youtu.be/CEAOxG4x0WM?list=UUN...ox2zPpnCjzu3Bw

[Eror Beara]

Tiskana je knjiga Metak u leđa za Mira Barešića,pa me zanima da li je netko pročitao možda..?

[Dubrovčanin]

VLADO KUTLE - UBOJSTVO EMIGRANTA MIRE BAREŠIĆA

Neka čuju pučani Hrvati
ovdje ćemo pjesmu otpjevati
velikoga hrvatskoga sina
koga rodi naša domovina.
U primorju nadomak Jadrana
a u vrijeme poslijeratnih dana
Dalmacija sva u ratu strada
pod fašizam talijanski pada.
Hrvati se pokorit' ne daju
i otpore viteške pružaju
s druge strane četnici prokleti
željeli su Hrvatsku propeti.
Te šugave vlaške izbjeglice
u Hrvatskoj crtaju granice
đujićevci naša sela pale
pokoljima Hrvata se hvale.
Talijani podršku im daju
savezništvo s četnicim' imaju
Mirin otac u ratu je bio
cijelog rata s njima se borio.
Sve će svome sinu kazivati
koliko su stradali Hrvati
tijekom rata, a i nakon rata
od blajburškog pokolja Hrvata.
Po tolikim križnim putovima
tih stratišta diljem zemlje ima
hrvatski je narod listom strad'o
dvadest godin' dok Ranković vlad'o.
Zločinci su njegovi oznaši
po imenu kasnije udbaši
sve strahote Miro će saznati
koliko su patili Hrvati.
U njemu se silna ljubav rodi
da svoj život posveti slobodi
za Hrvate i hrvatska prava
što će jamčit' hrvatska država.
Kao mladić u tuđinu kreće
boriti se nikad prestat' ne će
tuđina je gorka, strahovita
i puna je agenata Tita.
Što pobiše Hrvate tolike
njihove su zločinačke slike
posebno je jedan poznat bio
po zločinim' koje je činio.
Barešić je za njega saznao
prezimenom Rolović se zvao
ambasador Juge u Švedskoj je
sve o njemu dobro se zna tko je.
Odluči ga osobno srediti
s njime drugar Brajković će biti
nakon toga dani robijanja
tamnicama godine stradanja.
Iz švedskoga zatvora izvuku
zrakoplovom pružaju mu ruku
bijahu mu tu braća suborci
Hrvatine, dični Hercegovci.
Tako s njima u Španjolsku stiže
da svom Anti bude puno bliže
emigrantim' takvi su uvjeti
iz Španjolske za Paragvaj leti.
Prijateljski Paragvaj ga prima
u toj zemlji sve slobode ima
mladi Hrvat dobro će im doći
te u vojne postrojbe će poći.
Čak visoke činove mu daju
sposoban je, oni dobro znaju
jugoudba njemu ne da mira
saveznike svoje sponzorira.
Jugorežim sve u pomoć zove
cjevaši ga sa slobode love
ponovno ga Šveđanima daju
u tamnicu opet ga stavljaju.
Robiju će dugu izdržati
dok se jednom slobodi ne vrati
nešto prije Domovinskog rata
i junaštva naroda Hrvata.
Miro ženu i djecu ostavlja
i viteški Hrvatsku pozdravlja
čim konačno stiže svome domu
dade sebe rodu hrvatskomu.
Samo mjesec dana ratovaše
četnicima strah u kosti daše
cijeli život za Hrvatsku daje
i legendom ratničkom postaje.
Ovaj mladi domoljub je bio
za Hrvatsku živio i mrio
na sve strane legende se šire
o junaštvu Barešića Mire.
Primorska je Zagora ga dala
na kamenu surom odnjihala
kao stablo hrasta dinarskoga
u korijenu soka hrvatskoga.
Izrastao visok kao jela
bujne brade, uzdignuta čela
oči blage kao u dječaka
krase vječno ovoga junaka.
Uvijek Miro lica nasmijana
Hrvatska mu stalno na usnama
on je ratnik srca velikoga
za Hrvatsku, roda hrvatskoga.
Od djetinjstva za nju se borio
i u prvim redovima bio
udbaši ga progone i gone
k'o i brojne sve Hrvate one.
Što se nisu pokoriti dali
za Hrvatsku što su umirali
poput Brune, Mirina pajdaša
viteška su uzdanica naša.
U tuđini kad se s Brunom srete
zajednički dadoše zavjete
za Hrvatsku da će život dati
jer sloboda u njoj mora sjati.
Kad je Bruno u Parizu pao
kao nikad Miro je plakao
u ćeliji svojega stradanja
za Hrvatsku dugog robovanja.
Ja ću tebe, Bruno, osvetiti
na bojištu hrvatskom ću biti
crnim vezom zavezanog čela
u boj kreće ta postrojba cijela.
I kod svih njih odluke su smjele
domovinu oslobodit' žele
u rukama moderne strojnice
platit ćete, srpske ubojice.
Mjesečina dok Hrvatskom pada
s vitezovim' Miro se prikrada
kamenjarim' koje dobro znade
iz prošlosti svoje rane mlade.
Kuku vama, četnici Kninjani
što zločine počiniste nami
razbojništvo mora se platiti
takvi ne će u Hrvatskoj biti.
Gdje ste došli kao muhadžeri
Hrvatima postadoste zvijeri
Knin je vječni stari grad Hrvata
tu krunismo, a krunom od zlata.
Zvonimira, kralja nam slavnoga
nasred polja kršnoga Kninskoga
Knin se mora Zvonimirov zvati
ime takvo treba mu se dati.
Da bi moglo to se ostvariti
za Hrvatsku treba se boriti
Miro s braćom dođe iz tuđine
ratovati na tlu domovine.
Kada Miro znak napada dade
usred noći pakao nastade
bombe praše dok strojnice laju
razbojnici četnički padaju.
Na sve strane mrtvih desetine
zaboravit' to ne možeš, Knine
nakon boja kad se borba stiše
usred noći poče padat' kiša.
S Mirom borci natrag se vraćaju
ovog puta gubitak nemaju
dva su borca lakše im ranjena
rana im je odmah zavijena.
Teški poraz bijaše Srbima
proglašena bi žalost iz Knina
Miro šapće, ne će dugo proći
teži će vam poraz skoro doći.
S borcima se Miro savjetuje
i akcije nove brižno kuje
u kninskome brlogu panika
bježanje je bradatih četnika.
Legenda se na sve strane širi
o vitezu Barešiću Miri
borci crnim vezom povezani
životima Hrvatskoj odani.
Silan prilog obrani su dali
bojišnicam' hrvatskim padali
dok se garda naša formirala
i moderna vojska nastajala.
Ne smiju se borci zaboravit'
dok nas bude dužni smo ih slavit'
ratištima da ih nije bilo
čudo svjetsko ne bi se ni zbilo.
Viteški su Hrvatsku branili
bojišnicam' dušmane krotili
među prvim Miro se ističe
s Velebita Hrvatima kliče.
Mi moramo sada pobijediti
konačno ćemo pobjednici biti
nakon boja na Petrovoj gori
rujna zora Hrvatima zori.
Nakon skoro desetak stoljeća
okreće se nama ratna sreća
u povijesnim međama domaje
rod hrvatski živjet' ne prestaje.
Hrvatska će slobodna nam biti
u njoj ćemo živjeti i mriti
sva Hrvatska glas viteški čuje
što besmrtni Miro poručuje.
Omiljeni hrvatski Gevara
što legendu svojom borbom stvara
u životu još od mladih dana
slijedio je Zrinskog, Frankopana.
Njegova je borba prava slika
hrvatskoga zakletog ratnika
hvala, Miro, za sve što si dao
za Hrvatsku sve si žrtvovao.
Ti ne možeš nikada umrijeti
u Hrvatskoj navijek ćeš živjeti
slavit će te hrvatski potomci
ratištima svi hrvatski borci.
O tebi će Hrvatska pjevati
nad tvojim će grobom Sunce sjati
hrvatsko će cvijeće ti cvjetati.