Ono s telefonom je bila samo ideja,ja kad mi se tak nesto desi obicno napadam,znas ono bolje ja njega nego on mene,a i nisma bas neka tipicna zrtva(177cm)izgledom,hehe.Drkadjije uglavnom ignoriram ili ako su bas napadni onda uperim prst u njegovu stvar i pocnem se smijat na glas.Grozna sam.Jedino cega se grozim je vatreno oruzje,to je vec druga prica,tu postajem jako razgovorljiva.Svak ima svoje oruzje,ali mislim da nije lose imat u torbici ili dzepu sprej(suzavac),jako ucinkovito oruzje
Pazite, ovo nije univerzalni savjet i nemojte to isprobavati kod kuće . sa pripitim i agresivnim tipovima najbolje je postupati kao da ste jedan od njih. i muškarcima ulijeću pripiti i agresivni tipovi. ovo mi i nije izgledalo kao neki "seksualni" upad, više onako rodijačko/PTSP/ustaški.
počnete razgovarati s njim na istoj razini, kao da ste s njim koze pasli - tako i on razgovara sa vama. nastojte koristiti i njegov dijalekt i njegove probleme prikazati kao zajedničke. možda zapravo traži malo razumijevanja i suosjećanja. uberete njegov problem (žena?) - "sve su ti one iste, moj kume, ko da je meni bolje"; (nezaposlenost?) - "jeben ja nji moj pajdo, svi su ti političari isti"; (aktualna vlast?) - "nema čovika ka šta je bija naš Vranjo, ko će dat takvog čovika". onda tako do prvog raskrižja i lijepo pozdravite čovjeka.
doduše meni to nije teško jer ih se zapravo ne bojim i to mi je kao autopilot da ih se što lakše riješim. potapšeš ih po ramenu, kažeš jednu suosjećajnu i platiš im piće. možda bi to i kod vas palilo. a možda bi onda bio još veći problem kako ih se riješit.
Problem je kad ti mrcina od 200kg ili njih par tak ulete
ih, dvista kila! a to sa grupom ("polujakih") je jedna sasvim druga situacija. vrlo kompliciran problem. ali ovako otprilike: lociraš predvodnika i s njim postupiš na prije opisani način. imaš doživotnog tjelohranitelja.
Malo su mi se pomjesali funte i kile.Moj muz kaze da i najveci covjek padne kad mu sredis koljeno,onako punom nogom u koljeno,pa da vidis,cvile ko mala dijeca
Znas ja sam jednom imala problem kad me polu pijana budala isto onak povelika stisnula u cosak da se nisam mogla mrdnuti.Nikakve price nisu pomagale i na svu srecu dosli su mi ljudi u pomoc ali inace ne znam kak bi proslo,ti polupijani su najgori,imaju jos snage da naprave sranje a i hrabri su,nije bas ugodno.
E, ti polujaki su malo jaci. Jednom me grupica polujakih presrela i jedan me pogodio u lice upaljenim opuskom. OK, ok, shvacam da ga je strah izreci kompliment, ali takav sedamaestogodisnjak ti moze dici tlak da bi ga zadavila, a nemam sto napraviti. Pokupiti opusak i gadjati ga natrag? Zaletiti se u hrpicu od devet maloljetnika i tuci iih po guzici? Zvati policiju? ili se pokunjeno odsetati i biti zahvalna sto sam dobro prosla.
Ili jos mladji. U sred bijelog dana, na Trgu bana Jelacica, hoda sedmogodisnji cigic sa svojim dvadeset godisnjim rodjakom (?), stariji malom da znak, mali se zaleti i zgrabi me medju noge. i obojica otrce. Sto sad? Odvratni osjecaj.
ma najgore je kad se takve stvari dogode sto uglavnom nemas kaj napraviti. tuci majmuna po cesti? lijepo mu objasniti? ma kakvi, kao sto je rekla shtefitza, odsetas i budes sretan sto si dobro prosao.
mene u takvim slucajevima uhvati onaj nemocni bijes... e to mi je najgore
Dobro bi bilo nositi nekakav sprej ili skalper za rezanje papira, nije velik, stane u torbu, a osjecamo se sigurniji, pa ako nekom nesto padne na um, opet je osjecaj da nismo posve goloruke bolji.
Prije dosta godina sestricnu mi je spopao manijak, lijepo se nastavi ispred nje, otkrije baloner, a ispod glista visi.
Sto je ucinila? Skinula je stikle, trcala za njime dvije ulice, frajer joj je uspio pobjeci,, vjerujem da ga je nakon nje frka bila i na WC-u pokazat maloga.
Dan danas se smijemo na tu pricu, mlado, ludo, ona je procijenila da nece nju niko zaj...
Drugi slucaj, zena je isla kuci, cuje iza sebe neke korake, malo ubrza, manijak takodjer. Isla je pustijom ulicom do svoje zgrade, pa jos neka livada, i skuzi ona da nece uspjeti i da trci dokopati se osvijetljenije ulice, blize svoje zgrade, a naravno pomoci niotkuda...
Uspori ona korak (!!!), da ne izgleda kao da bjezi, manijak ju sustigne, a ona sva prestravljena pocne mu se zahvaljivati, kako je sva sreca da je naisao, sama je doma, jedva ceka doci, a pusta ulica, pa livada...baja ona njemu, kao sva sretna jer je uz nju muskarac koji ce ju zastititi...Rasprica se ona s njim i tako dolaze sve blize njenoj zgradi, uspjela mu je nekako utrcati u zgradu, a vrata su se automatski zatvorila, nije mogao za njom, brzo je dojurila do stana i zakljucala se, pogledala kroz prozor, setkao se neko vrijeme i otisao...
To mi je pricala vec kao stara baba, ali taj strah i bespomocnost koje je osjetila tada nije nikada zaboravila.
Dobro je kada se ovako zavrsi, ali nam ostaju neugodne uspomene, a nekome i vece traume.
Inace ovakvi od Indian su odurni, ali u skoro istu grupu spadaju i oni muskarci koji su kao normalni, srecemo ih svuda oko sebe,( nisu agresivni da bi nas tukli fizicki, ali zato rijecima..)ali ako im ne uzvratis onda si lezba, frigidna, zivcana...sto imena ce ti naci... Takvi su mi isto uvijek bili problem.
gledajuci svoga 'ludog' brata koji je inace u vojsci pokupila sam jedan mot za sjebavat takve odvratne muske.
vikanje, smijesak, uljudno odbijanje Ne pomaze kod takvih sugavaca i zato kad mi pridje jedan takav ja mu kazem Smijem li ti nesto sapnuti? onda mu Tiho Tiho i polako kazem nesto u stilu Znas decko nebi trebao prilaziti nepoznatim ljudima na ulici jer se uvijek nadje netko ludji od tebe. Onda ga pogledam onako prazno. Ovo uvijek upali
Inace ima nesto novo na trzistu kad smo vec kod takvih stvari. Kod nas je suzavac ilegalan i napravili su nesto novo. Plava boja u spray bocici. Ako te neki manijak napadne i ako ga pospricas s time u facu ostace plav 3 do 4 dana tako da ga policija u medjuvremenu moze pronaci. A kazu i da boli i pece pa mozes lako pobjeci dok se on koprca
Black Hawk Down kaže:
počnete razgovarati s njim na istoj razini, kao da ste s njim koze pasli - tako i on razgovara sa vama. nastojte koristiti i njegov dijalekt i njegove probleme prikazati kao zajedničke. možda zapravo traži malo razumijevanja i suosjećanja. uberete njegov problem (žena?) - "sve su ti one iste, moj kume, ko da je meni bolje"; (nezaposlenost?) - "jeben ja nji moj pajdo, svi su ti političari isti"; (aktualna vlast?) - "nema čovika ka šta je bija naš Vranjo, ko će dat takvog čovika". onda tako do prvog raskrižja i lijepo pozdravite čovjeka.
doduše meni to nije teško jer ih se zapravo ne bojim i to mi je kao autopilot da ih se što lakše riješim. potapšeš ih po ramenu, kažeš jednu suosjećajnu i platiš im piće. možda bi to i kod vas palilo. a možda bi onda bio još veći problem kako ih se riješit.
Nisam baš sigurna da bi ovo išla isprobavat..bez problema zamislim muškog u takvom rješenju situacije..mislim da bi to kod nas malo teže palilo
I šta ti znači ovo.."lijepo pozdravite čovjeka"..misliš ti da to njemu nešto znači ..pozdravila sam ja ovog tri puta, pa ništa..
Quote:
ali ako im ne uzvratis onda si lezba, frigidna, zivcana...sto imena ce ti naci...
Da, ovaj je bio verzija toga..nevjerojatno kako se "kao" pristojan čovjek, nakon što ga odbiješ, za čas preobrazi u vulgarnog, agresivnog tipa..
north wind kaže: Imala si sreću da te nije zaskočio negdje na osami, gdje nema ljudi, pa još noć itd. To je moglo biti klasično silovanje i pitaj boga još što. Hvala bogu, dobro si prošla. Obično mislimo da se takve stvari događaju nekome drugome, ali nije tako. Manijaka i luđaka ima svugdje oko nas, a kakva su vremena bit će ih još i više. Nema tu druge nego se držati mjesta koja su osvijetljena i gdje ima ljudi, a najbolje bi bilo znati neku borilačku vještinu ili barem nosi sa sobom suzavac u torbi (u spreju).
prije jedno 6-7 godina okruzila me grupica nadrkanih petnaestogosinjaka u Dubravi, nekoliko metara od zgrade moje teta. zapravo par koraka od parkiralista. bilo je ljeto oko 22 h, a ja isla ispeljat svom macka koji siroce nema bas priliku znjarat po vani jer smo doma na 6-tom katu.
meni je u prvom momentu bilo samo bitno da ne skuze njega, ali on se brzo snasal... smugnul natrag k teti a ja ostala medju njima.
upoce ne znam kaj su oni htjeli osim provokacije i ne znam ni kako je komunikacija tekla, ali sjecam se svog ustrucavanja da nekom ne naudim. naucil me jos davno jedan bivsi decko fizickoj obrani i kako i gdje udariti nekog da mu naneses vecu bol ili ga cak teze povrijedis.
znate kaj se meni tada dogodilo? mozak mi panicno kuhal u strahu da fakat ne napravim nekom zlo. nemojte me krivo shvatit jer ja u tom trenutku sam bila sve samo ne puna sebe cak vrlo nesigurna ali izuzetno bijesna sto su me doveli u tako apsurdnu situaciju tako glupa djeca. kako su mi mahali rukama ispred lica (u stilu sad bu oni mene izmlatili) ne prestajuci blebetati besmislice, ja sam samo podizala glas u prepiranju u nadi da ce netko od stanara reagirati. ljudi su bili na balkonu i gledali i to je bilo sve!
jedan me osamaril, osamarila sam ja njega... i nekako su odustali.
ali fakat nisam mogla djecu (recite vi meni kaj god hocete ali oni su za mene bila samo djeca) niti nogom tresnut u jaja.
hocu vam zapravo reci da nikad nisam imala priliku vidjeti koliko ja fakat mogu jako i spretno udariti nekog i meni je letjelo kroz mozak da ili cu nekog povrijediti tako jako da bu zavrsil u bolnici ili ce udarac biti tako nespretan da cu ih jos samo vise isprovocirati.
grozim se pomisli da bi se mogla upet naci u slicnoj situaciji i uvijek se u hodu prikrpam barem jednom covjeku.
Ja sam jos uvijek najezena od pomisli na jednog naoko pristojnog dedu u tramvaju koji je nedugo nakon sto sam usla poceo drkat. Pregadljivo! A ja se jos veselila sto necu bit sama u kolima s jednim pijancem koji je usao na istoj stanici kao i ja.
Srecom, nije me nitko nikad napao, vise su me gnjavili, a nema sanse da se s bilo kojim gnjavatorom upustim u srdacan razgovor-ja ignoriram. Ma meni je dovoljno samo i to da mi bude nelagodno i vec se cijelu vecer tresem.
Najtuznije mi je kad o nekom neugodnom dozivljaju pricam nekom muskom frendu, a on me bijelo gleda i nista mu nije jasno. U tim se trenucima osjecam kao da se borim sama protiv cijelog svijeta.
xxGaladrielxx kaže: prije jedno 6-7 godina okruzila me grupica nadrkanih petnaestogosinjaka u Dubravi, nekoliko metara od zgrade moje teta. zapravo par koraka od parkiralista. bilo je ljeto oko 22 h, a ja isla ispeljat svom macka koji siroce nema bas priliku znjarat po vani jer smo doma na 6-tom katu.
meni je u prvom momentu bilo samo bitno da ne skuze njega, ali on se brzo snasal... smugnul natrag k teti a ja ostala medju njima.
upoce ne znam kaj su oni htjeli osim provokacije i ne znam ni kako je komunikacija tekla, ali sjecam se svog ustrucavanja da nekom ne naudim. naucil me jos davno jedan bivsi decko fizickoj obrani i kako i gdje udariti nekog da mu naneses vecu bol ili ga cak teze povrijedis.
znate kaj se meni tada dogodilo? mozak mi panicno kuhal u strahu da fakat ne napravim nekom zlo. nemojte me krivo shvatit jer ja u tom trenutku sam bila sve samo ne puna sebe cak vrlo nesigurna ali izuzetno bijesna sto su me doveli u tako apsurdnu situaciju tako glupa djeca. kako su mi mahali rukama ispred lica (u stilu sad bu oni mene izmlatili) ne prestajuci blebetati besmislice, ja sam samo podizala glas u prepiranju u nadi da ce netko od stanara reagirati. ljudi su bili na balkonu i gledali i to je bilo sve!
jedan me osamaril, osamarila sam ja njega... i nekako su odustali.
ali fakat nisam mogla djecu (recite vi meni kaj god hocete ali oni su za mene bila samo djeca) niti nogom tresnut u jaja.
hocu vam zapravo reci da nikad nisam imala priliku vidjeti koliko ja fakat mogu jako i spretno udariti nekog i meni je letjelo kroz mozak da ili cu nekog povrijediti tako jako da bu zavrsil u bolnici ili ce udarac biti tako nespretan da cu ih jos samo vise isprovocirati.
grozim se pomisli da bi se mogla upet naci u slicnoj situaciji i uvijek se u hodu prikrpam barem jednom covjeku.
Citajuci post vec se ljutim. To je ta prokleta "demokracije". Jedna strana moze a druga ne. Ja bi ga zvajznula pa bez obzira koliko mu je godina.
. sa pripitim i agresivnim tipovima najbolje je postupati kao da ste jedan od njih. i muškarcima ulijeću pripiti i agresivni tipovi. ovo mi i nije izgledalo kao neki "seksualni" upad, više onako rodijačko/PTSP/ustaški.
a to sa grupom ("polujakih") je jedna sasvim druga situacija. vrlo kompliciran problem. ali ovako otprilike: lociraš predvodnika i s njim postupiš na prije opisani način. imaš doživotnog tjelohranitelja. 
Linearni mod
