Danas na radiju u jednoj emisiji radijski sugovornici govore o tome kako ima puno promašenih života (dakako jer TI promašeni svoje živote nisu vezali za one pojmove koje su vezali oni koji o njima govore).
Promašenost se odmah vezuje za nesreću i nezadovoljstvo, tupo stanje duše, neispunjenost, nedostatak punine i slično.
Zanima me da li dijelite stajalište radijskih sugovornika, odnosno da li život ma kako ga živjeli može postati promašen a mi s time nesretni???
Danas na radiju u jednoj emisiji radijski sugovornici govore o tome kako ima puno promašenih života
Promašenost se odmah vezuje za nesreću i nezadovoljstvo, tupo stanje duše, neispunjenost, nedostatak punine i slično.
Zanima me da li dijelite stajalište radijskih sugovornika, odnosno da li život ma kako ga živjeli može postati promašen a mi s time nesretni???
Svatko tko je u svijetu ima promašen život.
Postoji samo jedan put, jedan izlaz, jedna sreća, i jedan doktor za našu dušu.
Kad bi sada napisao što je to i kako čovjek dolazi do ispunjenja i pogotka već bi bio nepoželjan za raspravu.
Pišem iz iskustva jer proživio sam ovu temu.
Oni koji su u svijetu a tvrde da su ispunjeni i da im život nije promašen tada su u obmani/iluziji/laži/ i u konačnici bez ljubavi, protivnici dobra su jer su na strani svijeta/zla.
Tko god od takvih u svijetu ima savijesti/svijetla/istine/ljubavi barem trunke u sebi, koja je dovoljna za obraćenje, a nisu dali toj iskri da postane plamen, tada će ih to osudit, upravo njihov život i to u njima će ih čekat po svršetku ovozemaljskog- tada će se morat sučit s istinom, blago onome tko se ponizi i prizna svoje zlo i obrati se jer ostane li bez tog svijetla kojeg je izdao za ovozemaljskog života ostat će u vječnoj tami i laži.
Tko god je u svijetu nije sam sa sobom sretan, jer samoostvarenje=ispunjenje je mjera u kojoj svijet nije potreban; upravo iz vlastite praznine i nezadovoljstva ljudi traže sreću u svijetu. I tako se hrani krivom hranom i truje sam sebe, a na kraju ipak ostaje tako sam sa sobom nesretan.
Postoji samo jedan put, jedan izlaz, jedna sreća, i jedan doktor za našu dušu.
Kad bi sada napisao što je to i kako čovjek dolazi do ispunjenja i pogotka već bi bio nepoželjan za raspravu.Pišem iz iskustva jer proživio sam ovu temu.
Oni koji su u svijetu a tvrde da su ispunjeni i da im život nije promašen tada su u obmani/iluziji/laži/ i u konačnici bez ljubavi, protivnici dobra su jer su na strani svijeta/zla.
Tko god od takvih u svijetu ima savijesti/svijetla/istine/ljubavi barem trunke u sebi, koja je dovoljna za obraćenje, a nisu dali toj iskri da postane plamen, tada će ih to osudit, upravo njihov život i to u njima će ih čekat po svršetku ovozemaljskog- tada će se morat sučit s istinom, blago onome tko se ponizi i prizna svoje zlo i obrati se jer ostane li bez tog svijetla kojeg je izdao za ovozemaljskog života ostat će u vječnoj tami i laži.
Tko god je u svijetu nije sam sa sobom sretan, jer samoostvarenje=ispunjenje je mjera u kojoj svijet nije potreban; upravo iz vlastite praznine i nezadovoljstva ljudi traže sreću u svijetu. I tako se hrani krivom hranom i truje sam sebe, a na kraju ipak ostaje tako sam sa sobom nesretan.
Svjetlo i Istina........hvala
.....samo bez ustručavanja......i sam najbolje Znaš.....prošlo je vrijeme za "korak po korak" pristupe, strpljenje i tzv pedagoške metode.......
Danas na radiju u jednoj emisiji radijski sugovornici govore o tome kako ima puno promašenih života (dakako jer TI promašeni svoje živote nisu vezali za one pojmove koje su vezali oni koji o njima govore).
Promašenost se odmah vezuje za nesreću i nezadovoljstvo, tupo stanje duše, neispunjenost, nedostatak punine i slično.
Zanima me da li dijelite stajalište radijskih sugovornika, odnosno da li život ma kako ga živjeli može postati promašen a mi s time nesretni???
E.
Samo slijepac more pitat takovo što.
'Oću reć, da trebaš imat flastere na raznim mjestima da ne vidiš, ne čuješ...što se zbiva.
Al' fora su mi stari filmovi (aj što ih volim...) kad govore o "novom dobu" i kao nešto bi mijenjali ili ovo je vrijeme drugačije, divlje ili štotijaznam....
A film iz '56. te...
"Punina" života se ne mjeri "puninom" novčanika.
I bogati plaču, to već svatko zna.
Mislim da je sve manje onih koji su se "ostvarili".
Nitko više (čast, al stvarno, onima koji uspijevaju...)ne živi ono što bi želio.
Svi žive - KAKO JE RED.
Tako je lakše.
A i priznaju te, a to nije za odbacit.
Lijepo je čuti: on je uspješan.
Jebo sreću.
Ionako je precjenjena.
Zapravo...što je to...sreća?
(kanta smeća. ....)
__________________
I`ll never be Mariamagdalena...
Zašto? Nije li živjeti mogučnost da nešto napravimo za drufge i sebe, uvijek šansa za razvoj...?
Quote:
Postoji samo jedan put, jedan izlaz, jedna sreća, i jedan doktor za našu dušu.
Postoje milijuni puteva i svi su oni pravi. zato su tu da ih odradimo sa više ili manje uspjeha.
Quote:
Kad bi sada napisao što je to i kako čovjek dolazi do ispunjenja i pogotka već bi bio nepoželjan za raspravu.
Try me...
Quote:
Pišem iz iskustva jer proživio sam ovu temu.
Pišemo li mi ovdje iz proživljenog ili iz izmaštanoga...
Quote:
Oni koji su u svijetu a tvrde da su ispunjeni i da im život nije promašen tada su u obmani/iluziji/laži/ i u konačnici bez ljubavi, protivnici dobra su jer su na strani svijeta/zla.
Život nije crno-bijeli film.
Quote:
Tko god je u svijetu nije sam sa sobom sretan, jer samoostvarenje=ispunjenje je mjera u kojoj svijet nije potreban; upravo iz vlastite praznine i nezadovoljstva ljudi traže sreću u svijetu. I tako se hrani krivom hranom i truje sam sebe, a na kraju ipak ostaje tako sam sa sobom nesretan.
A gdje da uboge duše traže spas u svijetu što ih mori, što ih sputava a kojeg ipak vole???
E.
Samo slijepac more pitat takovo što.
'Oću reć, da trebaš imat flastere na raznim mjestima da ne vidiš, ne čuješ...što se zbiva.
Al' fora su mi stari filmovi (aj što ih volim...) kad govore o "novom dobu" i kao nešto bi mijenjali ili ovo je vrijeme drugačije, divlje ili štotijaznam....
A film iz '56. te...
"Punina" života se ne mjeri "puninom" novčanika.
I bogati plaču, to već svatko zna.
Mislim da je sve manje onih koji su se "ostvarili".
Nitko više (čast, al stvarno, onima koji uspijevaju...)ne živi ono što bi želio.
Svi žive - KAKO JE RED.
Tako je lakše.
A i priznaju te, a to nije za odbacit.
Lijepo je čuti: on je uspješan.
Jebo sreću.
Ionako je precjenjena.
Zapravo...što je to...sreća?
(kanta smeća. ....)
Samo nemoj ono da je nekad bolje bilo, jer nije bilo nas nije bilo pa onda ne možemo suditi po tuđim mjerama za mjeru.
Koja je naša mjera za ljudsku promašenost???
Manje love više kila,
više godina manje mogućnosti,
pun frižider prazan um,
puno ljudi malo prijatelja,
malo sunca više kiše,
dosta dana tužne noći,
puno suza manje smijeha,
puno pokušaja, malo pogodaka
svatko sam sebe može odrediti je li promašio ili nije, baš kao što kažeš ovisi što je gađao.
procjene vanjskih promatrača mogu biti svakakve, no nikako nisu konačn sud.
svatko je svoj sam spasitelj. sad će me gospodin obraćenik razapeti zbog ovoga.
eto, on je sam sebi super jer izlazi iz zlog i pokvarenog svijeta, i ekipa iz zajednice mu je zacijelo isto tako super, dokle se meni kosa diže na glavi od takvog zatvorenog i ukalupljenog načina razmišljanja.
jer, tanka je granica određivanja drugima jesu li promašili život ili ne, i trpanja istih tih drugih u vlastite kalupe.
Samo nemoj ono da je nekad bolje bilo, jer nije bilo nas nije bilo pa onda ne možemo suditi po tuđim mjerama za mjeru.
Koja je naša mjera za ljudsku promašenost???
Manje love više kila,
više godina manje mogućnosti,
pun frižider prazan um,
puno ljudi malo prijatelja,
malo sunca više kiše,
dosta dana tužne noći,
puno suza manje smijeha,
puno pokušaja, malo pogodaka
Ma nemoj mene tim zamarat.
Ono "Vrijeme" mene je ka dijete poznavalo, a ja njega kroz prizmu istog...
Dakle, ne mislimo isto...
Jebe mi se za to.
Govorim o "vremenu prije vremena..."
Tj. svako vrijeme ima svoje breme.
I samo da znaš, danas ti je "in" imat -prazan frižider...
Jeer kao svi imaju love jest vani, a seljački je kuhat...žgance, sarmu, ( djete mene pita: što je to-kajgana? što su to žganci(palenta..)nula bodova)
............................
Ajde , priznaj, kad si se od srca nasmijala, al ono, do suza...?!
__________________
I`ll never be Mariamagdalena...
Zanima me da li dijelite stajalište radijskih sugovornika, odnosno da li život ma kako ga živjeli može postati promašen a mi s time nesretni???
Ako ne udjem u kompletni relativizam konstatirajuci
da je apsolutno svako iskustvo dobro,
kao i inkarnacija kao takva,
rekla bih da promasenim zivotom smatram zivljenje
"tudjeg" zivota.
Znate ono, 75 godina guslanja po tudjim ocekivanjima,
tudjim prioritetima, tudjim zakonima.
Na kraju price, ni ne znas tko si.
Banalizirano, sjedis na misi, a htio bi biti reikist,
ronio bi s dupinima, a tajnik si u banci, ili obrnuto...
Rekao mi je jedan prijatelj jednom davno,
bolje radi svoje greske nego tudje..
__________________
I think we should DDoS this server.
Ako ne udjem u kompletni relativizam konstatirajuci
da je apsolutno svako iskustvo dobro,
kao i inkarnacija kao takva,
rekla bih da promasenim zivotom smatram zivljenje
"tudjeg" zivota.
Znate ono, 75 godina guslanja po tudjim ocekivanjima,
tudjim prioritetima, tudjim zakonima.
Na kraju price, ni ne znas tko si.
Banalizirano, sjedis na misi, a htio bi biti reikist,
ronio bi s dupinima, a tajnik si u banci, ili obrnuto...
Rekao mi je jedan prijatelj jednom davno,
bolje radi svoje greske nego tudje..