da se i ja malo požalim. jest da smo najbolje prijateljice već par godina ali čini mi se da je ljubomorna i iskorištava me (kad se radi o faxu uglavnom). ljubomorna je jer se super slažem s dečkom i viđamo se svaki dan a ona ima dečka iz drugog grada i viđaju se dvaput mjesečno. i onda mi nabija na nos: ah vidiš kak ti imaš sreće da imaš dobrog dečka, svaki dan se viđate? ah baš lijepo, joj blago tebi...onak sarkazam se osjeti iz aviona pa jebote nisam ti ja kriva što je njezin neka seljačina i daleko. ja sam joj odma na početku rekla da je veza na daljinu sranje, al ona je htjela vidjet kako će to ić. i druga stvar, ja naprosto studiram umjesto nje. ona je iz drugog grada a studira u mom gradu. i stalno joj ja moram ić prijavljivat ispite, odjavljivat, ić na konzultacije kod prof umjesto nje, ići po potpise itd, jer njoj se neda dolazit,ipak je udaljena 50km da nema mene, nebi ni 1.g završila. s tim, da sam joj posudila sve bilješke, skripte, knjige, od ispita koje sam položila jer se njoj nije dalo dolazit na predavanja. kad bi mogla, slala bi mene da idem umjesto nje na ispite. pitam se dal bi ona to radila sve za mene. moš mislit. a ja glupača, kako da kažem da mi se neda sve to radit više za nju, pošto se ipak znamo dugo.....
A kaj ti studiraš da nemaš vremena izaći na sat-dva?!
meni se čini da se tebi NE DA, a ne da nemaš vremena nemaš volje i trebala bi to prijateljstvo svesti onda na neki drugi odnos, jer ona očito ne kuži.
a ako je tako bedasta da zove po deset puta na dan, ugasi mobitel il ga stišaj... barem je to lako.
I opet isto. Nađem ja tih sat-dva za nju, ali ne mogu se nalaziti s njom svaki dan ili dva koliko me ona zivka. Nije mi samo ona frendica + ne živim sa dečkom i onda mi je luksuz i kada se s njim vidim u vrijeme rokova. Nije bitno šta studiram, bitno je da rokova imam na kapaljku i da si ne mogu dozvoliti luksuz padanja ispita jer vremena više nemam. Većina mojih frendica i frendova to razumije i tih mjesec dana me ostave na miru da učim, pa neće propast ako me ne vide. I btw. ja joj kažem da u srijedu imam ispit, a ona mi jučer pošalje poruku hoću li s njom u shopping. A ne da sam joj mali milijun puta rekla da ne mogu radi ispita nigdje mrdati.
Quote:
Christina kaže:
meni je sat dva za vrijeme ispitnih rokova luksuz koji si ne mogu priustit
Isključivala sam mobitel - na pol dana, na dan, na 3 dana... ali nije ni to rješenje kad nemam samo nju na mobitelu. Telefon ne koristim i dostupna sam samo na mobitel, ne mogu se radi nje isključiti a da me netko hitno treba. A ništa, ako je ona toliko bezobrazna da ne može shvatiti, bit ću i ja. Ona je znala 'nestati' na preko mjesec dana kada je spremala ispite. Sad kad nema šta, onda bi mene ometala. Yeah right. Tolerirala sam donekle, sad sam pukla, nema više.
Mislim da ti je jedino rješenje da popričate, i da joj objasniš da nemaš potrebu viđati je svakih dan-dva. Neka si nabavi psa. Ili vlastiti život.
Možda će joj to biti bolno čuti od tebe, ali ti prije svega imaš odgovornost za vlastiti život i budućnost.
Ako ti to ne upali, možeš se distancirati od nje. Lično ne preferiram takva rješenja, ali ako ti je to jedini izlaz...
__________________
Da li je oblik oblik, ili je nešto drugo oblik?
Evo novog problema... Pravi večeru za više ljudi i došla je na ideju da joj ja posudim svo posuđe jer ona nema ništa... Omg. Poludjet ću. Da mi nije posla otišla bih na godišnji odmor od susjede. Džizus krajst. Sad smišljam taktiku da se izvučem jer ja kuham svaki dan za sebe i muža i ne mogu si dozvoliti da ostanem bez posuđa na tjedan dana (a toliko će joj po običaju trebati da mi vrati). Sorry što samo kukam, ali izluđuje me. Mislim da ću joj jednostavno reći da ne mogu, da mi treba pa kud puklo da puklo.
Evo novog problema... Pravi večeru za više ljudi i došla je na ideju da joj ja posudim svo posuđe jer ona nema ništa... Omg. Poludjet ću. Da mi nije posla otišla bih na godišnji odmor od susjede. Džizus krajst. Sad smišljam taktiku da se izvučem jer ja kuham svaki dan za sebe i muža i ne mogu si dozvoliti da ostanem bez posuđa na tjedan dana (a toliko će joj po običaju trebati da mi vrati). Sorry što samo kukam, ali izluđuje me. Mislim da ću joj jednostavno reći da ne mogu, da mi treba pa kud puklo da puklo.
I gdje je tu problem reći ja kuham za muža svaki dan i za sebe, posuđe mi treba za kuću, ne mogu ti posuditi iz razumnih razloga. Sorry.
Evo da se i ja malo "požalim" i podijelim svoje iskustvo sa "frendicom" Uglavnom iz istog smo kvarta, išle smo u školu zajedno u srednjoj smo se opet kao počele zbližavati, ići na kave ponekad i van i sve je bilo super dok meni nije došlo do mozga da je ona mene zapravo svaki put kad me zvala van iskorištavala. Da vas sve skupa ne udavim pričom postoji još jedna cura, njena best frendica s kojom je svaki dan na kavi, ovdje ondje a ta cura mene nemre smisliti i svaki put kad ta druga nije mogla onda je ova mene zvala, ali tada ja to nisam shvaćala. Mislila sam gle sjetila me se ovo ono. Da stvar bude gora, ona nikad nije imala ništa lijepo za reći o ovoj s kojom se svaki put druži, a svaki je dan s njom. Ima li to imalo smisla. Moja best frendica mi je rekla pa to ti nije prijatelj, pa tko zna kaj ti priča iza leđa ako o ovoj tako govori. Tad sam ja tek shvatila, ja sam uvijek bila druga i zadnja opcija. Ne moram ni reći da smo u zadnjih godinu i po bile samo jednom na kavi, njen odgovor je uvijek bio javim ti se, ali ja ne zovem više. Čekam taj poziv na kavu, ali nekako mislim da ga neću dočekati tako skoro. Zapravo si u glavi svaki put vrtim scenarij da kad je sretnem na kvartu i kad me pita kad ćemo na kavu, ja odgovorim "Kad nađeš vremena za mene i pozoveš me " i zlobno se nasmijem i odem
u zadnje vrime mislim se šta je zapravo prijateljstvo? nas dvije smo od 11te godine najbolje prijateljice. puno toga smo prošli skupa. i lijepe i ružne trenutke. uvijek smo bile tu jedna za drugu. naravno dok smo bile solo......
obećanje,ludom radovanje. upoznala ona princa svog i od tad nije baš dostupna......(nije dostupna već 3 ipo godine)....
nikad neću zaboraviti dane kad mi je najviše trebala, a nije bila uza me. opravdanje je bilo....pa mislila sam da želiš biti sama (a zvala ju)!!!
nedugo nakon toga nađoh i ja sebi princa....ali ispostavilo se da ja uvik imam slobodnog vremena.....
prije godinu dana završila sam u bolnicu i tamo sam bila podosta vrimena.....dolazila je jer živi blizu bolnice.....ali kad me pustilo kući...nije imala vremena. došla je nakon mj i pol kod mene i ja joj kažem da prespava kod mene da imam s kim pričati, a ona da nije vidila dečka 3 dana...nakon pola sata nagovaranja teška srca pristane.....naravno,odmah je zaspala i prvom zrakom sunca odleprša dečku....
nikako nije mogla uvatiti vrimena....u 3 ipo godine izašle smo van 3 puta!!!!!
i jednoga dana mi je puka film i rekla sam joj da od*ebe skupa sa svojim momkom. imam i ja momka ali uvik imam vrimena za sve.
nedugo nakon mog ispada oprostila mi je šta sam bila bezobrazna
i sad......ovo ljeto kad sam se i ja njoj prestala javljati otvorila je oči i skužila da joj nema prijateljica......zvala me vani čak 2 puta
zapravo pojačali su se pozivi za kave. svaki put kad bi izašla s njom na tu kavu uvik bi imala neki problem u rukavu. uvik! UVIK!
čim bi pozivi prestali znala sam da je sve 5....ja se posvađam sa dečkom...zovem ju....ne može jer njih dvoje odmaraju..ok!
ja sam se ohladila ili se zapravo želim ohladiti,a žao mi jer smo dugo 'najfrendice'. ali mi je više pun k***c nje i njezinih problema. shvatila sam da sam kroz cilo prijateljstvo bila rame za plakanje i šofer. vozila sam ju di poželi.....
zvala me prije dva dana, govoreći da ima problem i mogu li na kavu? a šta da napravim? nemam živaca.......
savjeti?
iskustva?
koliko je zapravo prijatelj uz nas?
ili smo samo odskočna daska dok si ne nađu princa (princezu)
__________________
DFTBA (don't forget to be awesome)
Ljudi dolaze i odlaze. Ima stvari koje ne možeš promijeniti u životu (npr. obitelj) ali prijatelji i partneri se uvijek daju zamijeniti. Zašto bi nekome bila otirač?
Imam i ja takvu frendicu, tj. imala sam. Našla si je dečka prije 3 godine (koji je notorni idiot koji je vara kad god stigne) i otad sam ja pala u zaborav. Sjeti me se samo kada se posvadja s njim, kada on ode negdje s frendovima a ne povede nju i kada treba nešto od mene. Nekad smo sve radile skupa, bile smo kao sestre..a sad se ni ne javi da pita kako sam. Isto kao u tvom slučaju, kave su samo kada ona ima neki problem s njim, meni je to već prekipilo i sad ju ignoriram totalno. Takvi "prijatelji" mi ne trebaju.
Imam i ja takvu frendicu, tj. imala sam. Našla si je dečka prije 3 godine (koji je notorni idiot koji je vara kad god stigne) i otad sam ja pala u zaborav. Sjeti me se samo kada se posvadja s njim, kada on ode negdje s frendovima a ne povede nju i kada treba nešto od mene. Nekad smo sve radile skupa, bile smo kao sestre..a sad se ni ne javi da pita kako sam. Isto kao u tvom slučaju, kave su samo kada ona ima neki problem s njim, meni je to već prekipilo i sad ju ignoriram totalno. Takvi "prijatelji" mi ne trebaju.
da, mi smo poput sestara ja imam dečka i više sam na kavama sa frendicama nego s njim.....volim biti prijatelj, ali nemam više živaca. cura je dobra, ali nek bude dobra nekome drugome... pa posao sam joj bila našla, o kakvome sanjati sad može, i otišla je sa obuke jer je neki tip povisio ton na nju. kasnije je išla raditi tj crnčiti i nije plaću dobivala. sad bi se vratila
__________________
DFTBA (don't forget to be awesome)
Imam jednu koja mi je draga,ali je zadnje vrijeme uzasno negativna. Oduvijek je imala tu crtu ali ovo vise nije normalno, kada god se vidimo samo sere po nekome, sve je lose, crno, nitko nije dobar/normalan... bas mi je naporna..zao mi je prijateljstva ali ja to vise ne mogu..