Forum.hr

Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč
Korisničko ime
Lozinka

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.11.2011., 10:49   #1
mala.adorable
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2010.
Postova: 60
Kad strah koči život...

Ufff... Nekako ne znam kako sam ovdje dospjela.. Valjda jer vise ne znam sta da radim sa sobom i kako da promjenim sve ovo sta se desava u mojoj glavi... Ne znam ni kako sve to da objasnim... A nemam gdje drugdje na cilom netu slicnu temu pa otvaram novu.

Jednostavna rijec za sve to je... Bojim se! Bojim se svega, od malih stvari kao sto je odlazak u ducan ili bilo gdje biti sama (ako sam u hrpi ljudi sama, odma me uvati strah da me svi gledaju,svi oni vide sve moje mane i da sam sama protiv svih njih) ili da cu pasti ispit na faksu i razocarati cijeli svijet do velikih kao sto je smrt (moja ili bliznjih) ili bube... Da, bube... Imam fobiju od buba i zato mrzim biti u prirodi, sama doma (a zapravo se tamo jedino dobro i sigurno osjecam - doma, u svojoj sobi, sa svojim deckom ), bilo gdje gdje bi mogle biti bube! Ako vidim jednu, gotovo, odma si zamislim da ih ima jos stotinu... I svaka od njih je prijetnja meni sto je besmisleno! Cak ih ne mogu niti ubiti jer me strah da ce se izmaknuti mom pokusaju i napasti me, sto je apsurdno, ali tako se nekako kotacici u mojoj glavi posloze i ne mogu protiv njih.

Ali mozda najveci razlog zasto ovo pisem je ono kako se upravo sad osjecam... Jutros je moj decko otisao na put. Zivimo skupa i nisam navikla da smo odvojeni, idemo na isti faks, sve radimo skupa... Ali jutros je otisao na put sa dva prijatelja... Istina, otisli su sa dva auta (ne pitajte, ne znam ni sama zasto) tako da je on u jednom, a ova dvojica u drugom... I u cemu je problem? Ja od sinoc placem, grcim se, danas cijelo jutro otkako me poljubio i otisao ja povracam i tresem se, cekam da mi se javi... I je, zvao me prije 5minuta, sve je super, smije se sa ekipom onim natpisima u novinama kako je 11.11. propast svijeta... Ali ne mogu, cijelo vrijeme se bojim da cu cuti da je imao nesrecu, da se nesto dogodilo, da cu ga izgubiti i da mu nisam dovoljno rekla koliko ga volim (a ponavljala sam mu cijelu noc i dokazujem mu svaki dan)!
I da je bar to jedino: neki dan mi je brat otisao u grad sa ekipom, vani... Ja sam bila sa svojima u gradu i kad sam dosla doma sam ga zvala da vidim je li u redu. Mobitel mu je bio iskljucen pa sam mu zvala cimera koji je rekao da nije doma, da ne zna di je... Umrla sam od straha, plakala, dragi me smirivao da garant spava na kaucu pa da zato cimer kaze da nije doma (skupa su u sobi inace)... I na kraju je bilo tako...

A da ne pricam o tome kako se konstantno bojim da cu dobiti neku bolest! Tako sam kao tinejderica imala fazu sa vlaznim maramicama da sam non stop brisala ruke jer su" bile prljave". To sam rijesila tako da me mama nije pustala iz vida i nije mi dala da to radim. Oprala bi ruke prije jela i nakon nuzde ili ako su stvarno prljave. Cak je i mojoj razrednici rekla da pazi na mene da to ne radim jer bi ja kad bi dosla u skolu, kako nema mame ribala ruke maramicama. Bilo je dosta neugodno sve to, ali proslo me. Faza maramice zavrsena, ali se zato sad konstantno bojim da cu dobiti neku bolest. Pa recimo, ako se napijem iz tude case, bojim se je li imao mononukleozu ili nesto drugo tako prijenosno, ako se porezem negdi, a ne znam kako, bojim se jesam li se tako zarazila necime... A zamislite sta je onda kad me nesto zaboli??? UZAS!

Ne znam sta da radim vise... Dosta mi je ove moje paranoje i toga da se bojim zivjeti i da kocim svih pa i decka, bojim se da ce mu jednom prekipjeti i stvarno cu ga izgubiti... Dosta mi je da uvijek vidim razloge i gledam kako ce se nesto lose desiti meni, mom decku, mami, bratu... Pa cak i kad mi se sestra rodila, ja sam se bojala da nece dozivjeti niti godinu dana, a kamoli odrasti!!!
Uvijek me svi prikazuju kao dosta hladnu osobu jer ne zelim da me neko stvarno upozna, ali oni koji me poznaju, znaju da se uvik brinem za svih i sve, da sve bude savrseno, da svi budu dobro... Ne dao bog da mi se neko ne javi na mobitel, odma dignem uzbunu sto je i di je... A kad smo kog boga... Ja sam inace agnostik... I vjerujem da ako mislim lose i da ce biti lose, losom energijom to cu i dozvati (ko u onom dokumentarcu The secret, ako ko zna). I trudim se biti pozitivna i misliti pozitivno, ali to je tako tesko. I onda se strah samo pojaca...

Ne znam, ne znam vise sta da radim. Dosta mi je da se bojim buba, dosta mi je da se bojim da ne izgubim sve oko sebe, da sjedim placem, povracam, razmisljam, cekam da mi se drage osobe jave kako bi se smirila, a i onda nadem nesto drugo sta bi im se moglo dogoditi...

Recite da sam luda, nekako se vec bojim da jesam i da mi hitno treba razgovor s nekim, a ne samo s deckom i mamom (koji su mi najbolji prijatelji, a mama usto radi u bolnici)... Samo, molim vas, recite mi sta da napravim po tom pitanju... Ja vise ne znam.... Samo znam da mi je dosta i da zelim zivjeti... Ne prezivljavati...
mala.adorable is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 11:19   #2
~Scarlet~
never back down
 
~Scarlet~ Avatar
 
Registracija: Sep 2009.
Lokacija: all over town
Postova: 4,800
Otkad ti se to dešava?
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 11:46   #3
mala.adorable
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2010.
Postova: 60
Quote:
~Scarlet~ kaže: Pogledaj post
Otkad ti se to dešava?
Pa mislim da je sada prvi put da se zaista to pitam i da razmisljam o tome kada je to pocelo...

Recimo, buba se bojim oduvijek, otkad znam za sebe... Mamina prijateljica je psihologica pa mi je ona rekla da je to sad vec preslo u fobiju, ali nije mi rekla kako da je se rijesim. Samo je rekla da se ona uzasno boji visine i da ako ne moze sebi pomoci da se rijesi toga, kako da pomogne meni... Cudan savjet s obzirom da je psihologica, ha?

A ovo drugo... Mislim da je to pocelo kad sam se preselila u drugi grad zbog faksa... Jer, iskreno, prije je mama uvijek bila tu negdje uz mene, isla sa mnom, a ovdje sam ostala sama... Dobro, decko i ja smo se preselili skupa i imala sam samo njega, zajedno smo od srednje zato me i shvaca. Otkako je brat upisao faks u istom gradu kao i ja, odonda sam i prema njemu takva, strah me da mu se nesto ne desi i sve to.
mala.adorable is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 11:51   #4
~Scarlet~
never back down
 
~Scarlet~ Avatar
 
Registracija: Sep 2009.
Lokacija: all over town
Postova: 4,800
Ne znam u kojem si sada gradu, ali ako je u pitanju Zgb, obrati se u studentsku polikliniku. Tamo češ dobiti ili pomoć ili će te po pregledu uputiti na pravo mjesto.
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Sponsored links
Advertisement
 
Advertisement
Old 06.11.2011., 12:09   #5
100PER
User awaiting e-mail confirmation
 
Registracija: Feb 2007.
Lokacija: galaxy express 999
Postova: 168
kad ugledas bubu prvo je ulovis i pojedes
sa strahovima se suocava da nestanu a ne potencira
samo hrabro
100PER is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 15:02   #6
animus tera
Whitney Houston
 
animus tera Avatar
 
Registracija: Oct 2011.
Lokacija: BiH
Postova: 146
Quote:
100PER kaže: Pogledaj post
kad ugledas bubu prvo je ulovis i pojedes
sa strahovima se suocava da nestanu a ne potencira
samo hrabro
Baš si me nasmijao i osvježio mi dan.Upetrebio si fantastičnu riječ "uloviš",a ne, uhvatiš ,jer ova druga se dešava u trenu a kad loviš onda zamišljam kako juriš za njom a ona bježi ,zapinješ,neuspijevaš,padaš i na kraju je ćapiš i njam.
Još se smijem,genijalac si.Obožavam ljude pune humora.
Sad da se malo uozbiljim i pokušam pomoći MALOJ.ADORABLE.
Gledaj draga. Svi mi imamo neke strahove.Doduše postoje opravdani i neopravdani(izmišljeni) strahovi.Pokušaću ti običnim riječima sve to približiti.
Kada bi ti otišla ljekaru on bi ti dao jednu dijagnozu ili čak dvije,ali nije to ništa strašno,mnogo ljudi ima taj ili te poremećaje.
SCARLET ti je dala dobar savjet,trebaš otići ljekaru,pa kad on kaže dijagnozu ti se javi nama na forum,pa ćemo pričati o tome.Ipak hoću nešto da ti kažem.Nabrojala si više svojih strahova,pa ću neke prokomentarisati.
Kažeš da se bojiš buba,jer kao skočiće na tebe.Vrati film unazad i sjeti se da li je ikad neka od njih skočila na tebe.Na mene nije nikad skočila buba.Dakle nemaš razloga da ih se bojiš.To je izmišljen strah i on ti ništa ne može.
Bojiš se da se nekom od tvojih nešto loše ne desi.Dobro,ako negdje putuju svi se mi brinemo kako će proći u putu,ali i sama kažeš kako čekaš da ti nešto jave,a javi ti se dečko i kaže da je sve OK.Znači i to je izmišljen strah i ništa ti ne može.Bojiš se ako te nešto zaboli da ćeš odmah umrijeti.Uštini se pa ćeš vidjeti da boli ,ali nećeš umrijeti.Koliko puta te je nešto zabolilo .pa nisi umrla.Vidiš opet izmišljeni strah koji ti ništa ne može.I to što ti misliš da ćeš prizvati neku negativnu energiju i neštetiti ljudima koje voliš,pa onda bi svi svoje neprijatelje ubijali prizivajući negativnu energiju.
Od straha nikada nećeš poluditi,umrijeti,pasti u nesvijest,imati infarkt,nanijeti zlo ljudima koje voliš.Strah ništa ne može.Ti se bojiš već izvjesno vrijeme i ništa se nije desilo.Očit dokaz da ti on ništa nemože.Samo maltretira tebe jer mu ti to dozvoliš.Ovo je bilo najkraće.Pitaj konkretno,a mi ćemo odgovarati.
Poslaću ti i privatnu poruku.
animus tera is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 16:04   #7
AcaNS
Registrirani korisnik
 
AcaNS Avatar
 
Registracija: Oct 2011.
Lokacija: Novi Sad
Postova: 33
Ovde se radi o fobijama (iracionalnim strahovima) koje spadaju u neuroze, blazu vrstu psihickih poremecaja.

Kao tinjedzerica si imala opsesivno-kompulzivni poremecaj, to se vidi po tvojim ritualima to sa vlaznim maramica. Tebi nisi bile tada ruke prljave vec nesto drugo? A tvoje "nesvesno" je to zamaskiralo u strah od prljavih ruku.

Sada imas simptome, social-fobije, agora-fobie, udruzeno sa anksioznoscu, tu je i paranoja, depresija.

Tebi ne moze pomoci psiholog, na njega zaboravi, psiholozi se ne bave psihoanalizama, oni sluze da zdravim ljudima pomognu oko nekih teskoca u zivotu.

Obrati se psihijatru, vreovatno ce te imati psihoanalizu, U liječenju fobija odnosno neuroza uglavnom se koristi kombinacija lijekova (antidepresiva,anksiolitici) i kognitivno-bihevioralne terapije.

Bori se ili se predaj, a predaja znaci pakao, nemas znaci izbora.

Ja mislim samo posle 3 mjeseca ces se osjecati bolje, terapija ce mozda biti duga, jer ko zna sta je to zamaskirano sve i sta se krije u pozadini tvojih fobija. Jer fobije su zamaskirani strah od sasvim neceg drugog.


Taj strah od buba, mislim ne bojis se ti bube, vec ta buba predstavlja simbol neceg drugog koji u tebi izaziva strah, samo tvoje nesvesno ga je zasamaskiralo i ubacilo ga u bube, moga je to biti leptir, zmija , macka, pas ili sasvim nesto drugo.


Glavu gore, predaje nema, nemas sta da izgubis, na tebi je da biras, da li biras ZIVOT ili PAKAO u kakvom si sad.

Sve najlepse ti zelim ako ti treba savjet moze i na pp. Bok
__________________
"Nema povlacenja, nema predaje"!
AcaNS is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 18:03   #8
infierno
Registrirani korisnik
 
Registracija: Oct 2011.
Postova: 1
Quote:
mala.adorable kaže: Pogledaj post
Ufff... Nekako ne znam kako sam ovdje dospjela.. Valjda jer vise ne znam sta da radim sa sobom i kako da promjenim sve ovo sta se desava u mojoj glavi... Ne znam ni kako sve to da objasnim... A nemam gdje drugdje na cilom netu slicnu temu pa otvaram novu.

Jednostavna rijec za sve to je... Bojim se! Bojim se svega, od malih stvari kao sto je odlazak u ducan ili bilo gdje biti sama (ako sam u hrpi ljudi sama, odma me uvati strah da me svi gledaju,svi oni vide sve moje mane i da sam sama protiv svih njih) ili da cu pasti ispit na faksu i razocarati cijeli svijet do velikih kao sto je smrt (moja ili bliznjih) ili bube... Da, bube... Imam fobiju od buba i zato mrzim biti u prirodi, sama doma (a zapravo se tamo jedino dobro i sigurno osjecam - doma, u svojoj sobi, sa svojim deckom ), bilo gdje gdje bi mogle biti bube! Ako vidim jednu, gotovo, odma si zamislim da ih ima jos stotinu... I svaka od njih je prijetnja meni sto je besmisleno! Cak ih ne mogu niti ubiti jer me strah da ce se izmaknuti mom pokusaju i napasti me, sto je apsurdno, ali tako se nekako kotacici u mojoj glavi posloze i ne mogu protiv njih.

Ali mozda najveci razlog zasto ovo pisem je ono kako se upravo sad osjecam... Jutros je moj decko otisao na put. Zivimo skupa i nisam navikla da smo odvojeni, idemo na isti faks, sve radimo skupa... Ali jutros je otisao na put sa dva prijatelja... Istina, otisli su sa dva auta (ne pitajte, ne znam ni sama zasto) tako da je on u jednom, a ova dvojica u drugom... I u cemu je problem? Ja od sinoc placem, grcim se, danas cijelo jutro otkako me poljubio i otisao ja povracam i tresem se, cekam da mi se javi... I je, zvao me prije 5minuta, sve je super, smije se sa ekipom onim natpisima u novinama kako je 11.11. propast svijeta... Ali ne mogu, cijelo vrijeme se bojim da cu cuti da je imao nesrecu, da se nesto dogodilo, da cu ga izgubiti i da mu nisam dovoljno rekla koliko ga volim (a ponavljala sam mu cijelu noc i dokazujem mu svaki dan)!
I da je bar to jedino: neki dan mi je brat otisao u grad sa ekipom, vani... Ja sam bila sa svojima u gradu i kad sam dosla doma sam ga zvala da vidim je li u redu. Mobitel mu je bio iskljucen pa sam mu zvala cimera koji je rekao da nije doma, da ne zna di je... Umrla sam od straha, plakala, dragi me smirivao da garant spava na kaucu pa da zato cimer kaze da nije doma (skupa su u sobi inace)... I na kraju je bilo tako...

A da ne pricam o tome kako se konstantno bojim da cu dobiti neku bolest! Tako sam kao tinejderica imala fazu sa vlaznim maramicama da sam non stop brisala ruke jer su" bile prljave". To sam rijesila tako da me mama nije pustala iz vida i nije mi dala da to radim. Oprala bi ruke prije jela i nakon nuzde ili ako su stvarno prljave. Cak je i mojoj razrednici rekla da pazi na mene da to ne radim jer bi ja kad bi dosla u skolu, kako nema mame ribala ruke maramicama. Bilo je dosta neugodno sve to, ali proslo me. Faza maramice zavrsena, ali se zato sad konstantno bojim da cu dobiti neku bolest. Pa recimo, ako se napijem iz tude case, bojim se je li imao mononukleozu ili nesto drugo tako prijenosno, ako se porezem negdi, a ne znam kako, bojim se jesam li se tako zarazila necime... A zamislite sta je onda kad me nesto zaboli??? UZAS!

Ne znam sta da radim vise... Dosta mi je ove moje paranoje i toga da se bojim zivjeti i da kocim svih pa i decka, bojim se da ce mu jednom prekipjeti i stvarno cu ga izgubiti... Dosta mi je da uvijek vidim razloge i gledam kako ce se nesto lose desiti meni, mom decku, mami, bratu... Pa cak i kad mi se sestra rodila, ja sam se bojala da nece dozivjeti niti godinu dana, a kamoli odrasti!!!
Uvijek me svi prikazuju kao dosta hladnu osobu jer ne zelim da me neko stvarno upozna, ali oni koji me poznaju, znaju da se uvik brinem za svih i sve, da sve bude savrseno, da svi budu dobro... Ne dao bog da mi se neko ne javi na mobitel, odma dignem uzbunu sto je i di je... A kad smo kog boga... Ja sam inace agnostik... I vjerujem da ako mislim lose i da ce biti lose, losom energijom to cu i dozvati (ko u onom dokumentarcu The secret, ako ko zna). I trudim se biti pozitivna i misliti pozitivno, ali to je tako tesko. I onda se strah samo pojaca...

Ne znam, ne znam vise sta da radim. Dosta mi je da se bojim buba, dosta mi je da se bojim da ne izgubim sve oko sebe, da sjedim placem, povracam, razmisljam, cekam da mi se drage osobe jave kako bi se smirila, a i onda nadem nesto drugo sta bi im se moglo dogoditi...

Recite da sam luda, nekako se vec bojim da jesam i da mi hitno treba razgovor s nekim, a ne samo s deckom i mamom (koji su mi najbolji prijatelji, a mama usto radi u bolnici)... Samo, molim vas, recite mi sta da napravim po tom pitanju... Ja vise ne znam.... Samo znam da mi je dosta i da zelim zivjeti... Ne prezivljavati...
welcome to the club!

nisi jedina. to se i meni događa.

Pročitaj moju temu.
infierno is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2011., 23:27   #9
mala.adorable
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2010.
Postova: 60
Quote:
100PER kaže: Pogledaj post
kad ugledas bubu prvo je ulovis i pojedes
sa strahovima se suocava da nestanu a ne potencira
samo hrabro
hvala na optimizmu, uzivam vidjeti ljude koji imaju smisla za salu. samo, jbg, moj mozak ocito nema, jer koliko god meni takav plan zvuci super i izvedivo, kad vidim bubu, ne mogu smisleno funkcionirati... tako da onda takav plan pada u vodu... ovo o jedenju buba, svakako ijuuu NE, toliki egzibicionist u prehrani nisam...

@Animus tera, hvala punooo... tvoj mi je komentar zaista rasvijetlio neke stvari... pogotovo veceras kad sam pricala s deckom pa sam mu i rekla za sve ovo (mi imamo ful otvoren odnos, jedan drugome pricamo o svemu, nemam tajni jedan prema drugome) i rekao mi je da bi tebe trebalo voditi na kavu jer si mi u jednom postu objasnila ono sto on pokusava 3 godine, hahaha...
Jedna stvar je sigurna, sve je to u mojoj glavi. I odatle trebam poceti. Mislim da do danas nisam zaista ni shvacala sto i kako... Nekako sam zapela na tome da me iza svakog ugla ceka neko zlo, prepustila se tome i zaboravila sam biti optimisticna prije svega (valjda nisam opet na krivom tragu, ha? )
Hvala vam svima na strpljenju sto ste citali ovoliki post, naravno da cu vam javiti sto je dalje bilo jer... Sad je na meni red da se borim...
I da, decko je nasao nacin kako da se pocnem boriti s bubama: kupit ce mi macu, jeeej... mislim, nije sad da cu time problem otkloniti, ali odnekud trebam poceti... pa zasto ne s nekim malim krznenim lovcem da ih tamani dok ja ne shvatim da ako ne mogu macki nista, ne mogu sigurno ni meni...

Keep it positive!
mala.adorable is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 00:34   #10
iva2301
propali slučaj...
 
iva2301 Avatar
 
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: Zagreb
Postova: 998
mala.adorable mogu reći da znam kako ti je..istina - nemam baš toliki problem, ali nešto slično je..
Evo tu je post gdje sam napisala što mene muči - evo post..nisam išla u prevelike detalje, ali mislim da ćeš shvatiti o čemu se radi

Isto se bojim svega i svačega, tj. bojim se ljudi, i to većinom muškaraca
Naravno ne svih (imam muškarca koji mi je najbolji na svijetu - moj dragi ) ali nepoznatih muškaraca..ajme majko mila užas

Mislila sam potražiti stručnu pomoć, ali već 7 godina nikako da se odvažim..
Taj strah se smanjuje i nije da me koči u životu i neda mi mira, ali ono volila bi da nema tog straha...

Pa bi ti možda bilo najbolje da potražiš pomoć i da riješiš taj problem da možeš mirno živjeti
__________________
Beauty Corner - BLOG ... I <3 K ...
iva2301 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 01:00   #11
cabo love
Banned
 
Registracija: Sep 2009.
Lokacija: 2829m
Postova: 611
Strah ne valja ''hraniti'', treba ga se rijesiti, inace mozete zavrsiti s psihozom.
Shvatite ga kao vir koji vas moze upiti. Morate imati kontrolu nad njim.
cabo love is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 12:10   #12
animus tera
Whitney Houston
 
animus tera Avatar
 
Registracija: Oct 2011.
Lokacija: BiH
Postova: 146
Quote:
mala.adorable kaže: Pogledaj post
hvala na optimizmu, uzivam vidjeti ljude koji imaju smisla za salu. samo, jbg, moj mozak ocito nema, jer koliko god meni takav plan zvuci super i izvedivo, kad vidim bubu, ne mogu smisleno funkcionirati... tako da onda takav plan pada u vodu... ovo o jedenju buba, svakako ijuuu NE, toliki egzibicionist u prehrani nisam...

@Animus tera, hvala punooo... tvoj mi je komentar zaista rasvijetlio neke stvari... pogotovo veceras kad sam pricala s deckom pa sam mu i rekla za sve ovo (mi imamo ful otvoren odnos, jedan drugome pricamo o svemu, nemam tajni jedan prema drugome) i rekao mi je da bi tebe trebalo voditi na kavu jer si mi u jednom postu objasnila ono sto on pokusava 3 godine, hahaha...
Jedna stvar je sigurna, sve je to u mojoj glavi. I odatle trebam poceti. Mislim da do danas nisam zaista ni shvacala sto i kako... Nekako sam zapela na tome da me iza svakog ugla ceka neko zlo, prepustila se tome i zaboravila sam biti optimisticna prije svega (valjda nisam opet na krivom tragu, ha? )
Hvala vam svima na strpljenju sto ste citali ovoliki post, naravno da cu vam javiti sto je dalje bilo jer... Sad je na meni red da se borim...
I da, decko je nasao nacin kako da se pocnem boriti s bubama: kupit ce mi macu, jeeej... mislim, nije sad da cu time problem otkloniti, ali odnekud trebam poceti... pa zasto ne s nekim malim krznenim lovcem da ih tamani dok ja ne shvatim da ako ne mogu macki nista, ne mogu sigurno ni meni...

Keep it positive!
Zaboravila sam ti još nešto reći.Ja nisam imala strah od buba kao ti,ali mi je bilo neugodno da ih dodirnem.Uvijek sam morala moliti nekog da ih izbaci van.
Jedno veče sam sasvim slučajno stala na onog velikog komarca sa dugim mršavim nogama.Naravno uginuo je a ja sam sjela pokraj njega i dugo ga posmatrala.Bilo mi je tako žao tog izrazito mršavog bića da sam počela plakati.
Onda sam počela na internetu istragu o bubama.Par njih kao obični komarac.crveni mrav,osa,pčela ,mogu da nas ubodu i da nas peče ili boli,ali će nas to proći.Ništa nam neće biti od toga.Bezbroj ostalih buba nas neće ni ubosti.A zamisli koliko njih zgazimo mi dok hodamo i ne vidimo ih.One se nas trebaju bojati,a ne mi njih.Nije mi jasno zašto sam se takoreći bojala.Sad ja sama rukom uzmem svaku bubu i iznesem je van.Samo veliki komarac i pauk su privilegovani.Njih ostavljam u kući,pa neka izađu kad hoće.Znaš mi se bojimo samo onoga što ne poznajemo.Čitaj malo o njima,upoznaj ih.Drago mi je da sam ti bar malo pomogla.Treba da razgovaraš sa svojim dečkom o svemu,razgovor mnogo pomaže.Uvijek me možeš pitati što te interesuje i ako budem znala odgovor,dobićeš ga,ali se nemoj nikad zahvaljivati.Ja želim da budeš srećna.
animus tera is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 17:04   #13
testistestis
Registrirani korisnik
 
Registracija: Jan 2010.
Postova: 81
Da li je tvoja majka imala (i možda još ima) prezaštitnički odnos prema tebi? Tu je često stvar u majci tj pretjeranom potrebom da "zaštiti" dijete čak i u prebanalnim stvarima (čime zapravo ne štiti već škodi razvoju)
testistestis is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 17:17   #14
mala.adorable
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2010.
Postova: 60
jaooo... probala sam ja njih proucavati. mlađa sestra mi ima neku enciklopediju sa zivotinjama... i to je nekako islo ovako: aaa tigric, bas je sladak.... ja bi njega imala doma! *vrtim dalje* vidi kolika ptica, wow! i ova mala, hahahha*vrtim dalje* bubaaa (ili pauk ili skorpion ili....) !!!! ... i u tom trenutku enciklopedia odleti na drugi kraj sobe... khm... jedino da si nadem nesto di nema slika...???
i da, jasno je meni ono tipa: mi smo veci tko zna koliko puta od njih, oni se nas boje, u hrvatskoj je smrtonosno otrovna jedino crna udovica,.... sve ja to cujem od mnogih, najvise od decka kada pricam s njim ili dok ja vristim, a on hvata leptira ili krijesnicu ili komarca (za koje sto posto znam da mi ne mogu nista, ali isto vristim kad ih vidim, ne mogu si pomoci!)... nekako sve to ne pomaze...

btw decko se danas vraca doma... upravo je na putu... i jutros kada me poceo vatati strah da ce mu se nesto dogoditi, umjesto da sam sjela, plakala i poticala tu misao, ustala sam se, upalila muziku na najjace i otisla oprati sude i srediti stan (cak sam mu i kolac spekla, hahahha)... okrenula sam to na... pa pozitivno. uz to je pocela nasa pisma i samo o cemu sam razmisljala je gdje cemo veceras kad dode? u kino? ili da ostanemo doma? nema TOLIKOG straha da ce mu se nesto dogoditi... ne znam... jos taj strah u meni postoji, cisto ono jer se bojim za njega jer je kisa i sklisko je (valjda, nemam vozacku, pa ne znam taj vas osjecaj kod vozaca), ali danas to nije ono sto je jucer bilo, nema plakanja, povracanja,...... *I'm proud of myself*

Zadnje uređivanje mala.adorable : 07.11.2011. at 17:32.
mala.adorable is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 17:23   #15
mala.adorable
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2010.
Postova: 60
Quote:
testistestis kaže: Pogledaj post
Da li je tvoja majka imala (i možda još ima) prezaštitnički odnos prema tebi? Tu je često stvar u majci tj pretjeranom potrebom da "zaštiti" dijete čak i u prebanalnim stvarima (čime zapravo ne štiti već škodi razvoju)
pa ne znam... oduvijek sam ja nekako bila najodgovornija i jaca od brata i sestre otkako je tata otisao i ostavio nas (ima sad novu obitelj, nije ga briga za nas, ne zove, ne javlja se)... ali opet, gdje god sam trebala ici: kod doktora, zubara, u kupnju, uvijek je mama isla sa mnom... tako da, pustala me da se osamostalim u jednu stranu i da sama biram drustvo, skole, faks, ali opet u drugu stranu uvijek bi na svaki problem ona bila tu i rjesavala ga ili sa mnom ili za mene... a sada je ona u drugom gradu i ja sam prepustena sebi vecinom
mala.adorable is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2011., 22:41   #16
AcaNS
Registrirani korisnik
 
AcaNS Avatar
 
Registracija: Oct 2011.
Lokacija: Novi Sad
Postova: 33
Ljudi sta potencirate tu, bubu, buba pa buba, uradi ovo uradi ono.
Devojka ima konflikte u svojoj psihi, STRAH je simbolicno uvucen u Bubu, znaci putem psihoanalize treba da vidi sta je pravi uzrok svojih strahova, nece imati mira, moze da se suprostavi strahu od buba i prevazici ga, ali dobice novi STRAH novu fobiju od neceg drugog.

To tako ide. Psihoterapija je kljuc ozdravljenja.


Nemogu da shvatim neke pojedince u ovoj temi i njihove glupe savete. Ovde se bave posledicama, a ne uzrokom, dok ona nadje svoj uzrok i otkolini ga nece nikada imati mira.
__________________
"Nema povlacenja, nema predaje"!
AcaNS is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2011., 02:21   #17
mala.adorable
Registrirani korisnik
 
Registracija: Apr 2010.
Postova: 60
Quote:
AcaNS kaže: Pogledaj post
Ljudi sta potencirate tu, bubu, buba pa buba, uradi ovo uradi ono.
Devojka ima konflikte u svojoj psihi, STRAH je simbolicno uvucen u Bubu, znaci putem psihoanalize treba da vidi sta je pravi uzrok svojih strahova, nece imati mira, moze da se suprostavi strahu od buba i prevazici ga, ali dobice novi STRAH novu fobiju od neceg drugog.

To tako ide. Psihoterapija je kljuc ozdravljenja.

Nemogu da shvatim neke pojedince u ovoj temi i njihove glupe savete. Ovde se bave posledicama, a ne uzrokom, dok ona nadje svoj uzrok i otkolini ga nece nikada imati mira.
Nisam nikad rekla da necu ili hocu otici na psihoanalizu, ali ne vjerujem da je ona uvijek kljuc ozdravljenja. Ponekad je kljuc ozdravljenja u samima nama i da shvatimo sta se dogada u nasoj glavi.

Ja se buba bojim oduvijek, otkad znam za sebe! Samo dok sam bila djevojcica, nisam ih primjecivala toliko oko sebe jer sam bila zauzeta necim drugim - IGROM! Tako da ne vjerujem da postoji pravi uzrok te fobije, jednostavno se bojim buba. I nisu sve fobije logicne i nemaju sve poseban uzrok... Znam, citala sam o njima cim je prva osoba spomenula da imam fobiju od buba... Jer, recimo, poznajem iz videnja osobu koja se boji macke, najobicnije macke... I koja je provela godine na terapijama da bi joj na kraju doktor rekao da se ona jednostavno boji macke, bez razloga i da joj on ne moze pomoci, da mora sama shvatiti sto je toliko kod macki uzasavajuce.
mala.adorable is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2011., 15:54   #18
animus tera
Whitney Houston
 
animus tera Avatar
 
Registracija: Oct 2011.
Lokacija: BiH
Postova: 146
Quote:
AcaNS kaže: Pogledaj post
Ovde se radi o fobijama (iracionalnim strahovima) koje spadaju u neuroze, blazu vrstu psihickih poremecaja.

Kao tinjedzerica si imala opsesivno-kompulzivni poremecaj, to se vidi po tvojim ritualima to sa vlaznim maramica. Tebi nisi bile tada ruke prljave vec nesto drugo? A tvoje "nesvesno" je to zamaskiralo u strah od prljavih ruku.

Sada imas simptome, social-fobije, agora-fobie, udruzeno sa anksioznoscu, tu je i paranoja, depresija.

Tebi ne moze pomoci psiholog, na njega zaboravi, psiholozi se ne bave psihoanalizama, oni sluze da zdravim ljudima pomognu oko nekih teskoca u zivotu.

Obrati se psihijatru, vreovatno ce te imati psihoanalizu, U liječenju fobija odnosno neuroza uglavnom se koristi kombinacija lijekova (antidepresiva,anksiolitici) i kognitivno-bihevioralne terapije.

Bori se ili se predaj, a predaja znaci pakao, nemas znaci izbora.

Ja mislim samo posle 3 mjeseca ces se osjecati bolje, terapija ce mozda biti duga, jer ko zna sta je to zamaskirano sve i sta se krije u pozadini tvojih fobija. Jer fobije su zamaskirani strah od sasvim neceg drugog.


Taj strah od buba, mislim ne bojis se ti bube, vec ta buba predstavlja simbol neceg drugog koji u tebi izaziva strah, samo tvoje nesvesno ga je zasamaskiralo i ubacilo ga u bube, moga je to biti leptir, zmija , macka, pas ili sasvim nesto drugo.


Glavu gore, predaje nema, nemas sta da izgubis, na tebi je da biras, da li biras ZIVOT ili PAKAO u kakvom si sad.

Sve najlepse ti zelim ako ti treba savjet moze i na pp. Bok
Jesi li ti psiholog,ili si psihijatar?
Mislim da ona ne mora ići psihijatru jer si ti dao potpunu dijagnozu.Nedostaju samo ljekovi.
Jesi li ikad čuo za igru riječi?
animus tera is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2011., 16:07   #19
animus tera
Whitney Houston
 
animus tera Avatar
 
Registracija: Oct 2011.
Lokacija: BiH
Postova: 146
Quote:
AcaNS kaže: Pogledaj post
Ljudi sta potencirate tu, bubu, buba pa buba, uradi ovo uradi ono.
Devojka ima konflikte u svojoj psihi, STRAH je simbolicno uvucen u Bubu, znaci putem psihoanalize treba da vidi sta je pravi uzrok svojih strahova, nece imati mira, moze da se suprostavi strahu od buba i prevazici ga, ali dobice novi STRAH novu fobiju od neceg drugog.

To tako ide. Psihoterapija je kljuc ozdravljenja.


Nemogu da shvatim neke pojedince u ovoj temi i njihove glupe savete. Ovde se bave posledicama, a ne uzrokom, dok ona nadje svoj uzrok i otkolini ga nece nikada imati mira.
Zaboravih ti reći da su možda ti glupi pojedinci prošli kroz takve strahove i sad su izliječeni,ali zahvaljujući nečijim savjetima a ne ...a ima i onih koji su kao ti,pa još uvijek...
animus tera is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2011., 17:20   #20
100PER
User awaiting e-mail confirmation
 
Registracija: Feb 2007.
Lokacija: galaxy express 999
Postova: 168
Quote:
AcaNS kaže: Pogledaj post
Ljudi sta potencirate tu, bubu, buba pa buba, uradi ovo uradi ono.
Devojka ima konflikte u svojoj psihi, STRAH je simbolicno uvucen u Bubu, znaci putem psihoanalize treba da vidi sta je pravi uzrok svojih strahova, nece imati mira, moze da se suprostavi strahu od buba i prevazici ga, ali dobice novi STRAH novu fobiju od neceg drugog.

To tako ide. Psihoterapija je kljuc ozdravljenja.


Nemogu da shvatim neke pojedince u ovoj temi i njihove glupe savete. Ovde se bave posledicama, a ne uzrokom, dok ona nadje svoj uzrok i otkolini ga nece nikada imati mira.
gle idem kod doktora kad bas moram, nisu bas nesto od znanja pogotovo u tom polju..svjesno se suocavat sa strahovima dozirano i osjecat ces se jaci , vise samopouzdanja jer ionako to su nesigurnosti ili lazna sigurnost
svi se mi bojimo visine samo nekom se jajca stisnu na 10 m nekom na 300, a do 300 dolazis metar po metar
100PER is offline  
Odgovori s citatom
Sponsored links
Advertisement
 
Advertisement
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Pravila postanja
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smajlići su On
[IMG] kôd je On
HTML kôd je Off





Sva vremena su GMT +1. Trenutno vrijeme je: 15:43.



Powered by vBulletin Version 3.8.4 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2014, Jelsoft Enterprises Ltd.
Site content ©1999-2009 Forum.hr
Ad Management by RedTyger