Ima li život smisla?

[tel50]

pohadjati 2 faksa kako sam i upisala, na ovom na kojem sam sad- vise postizati ,
vise uciti, biti bolja ..
moji roditelji nemaju jednako poimanje - to kakva sam ja osoba. za njih sam ja glupa, naivna i luzer. (, to i jesam)
oni dobro ne gledaju u smislu vrline koja se sastoji u covjeku.
vise im pomagati.-... njihove. i onda su postale moje.

ima razlicitih roditelja, moji imaju malo vece prohtjeve. ne znam da li bi se ponosili vise, ali, mozda ipak bi, barem malo..

[Disticha]

tel50 kaže:

pohadjati 2 faksa kako sam i upisala, na ovom na kojem sam sad- vise postizati ,
vise uciti, biti bolja ..
moji roditelji nemaju jednako poimanje - to kakva sam ja osoba. za njih sam ja glupa, naivna i luzer. (, to i jesam)
oni dobro ne gledaju u smislu vrline koja se sastoji u covjeku.
vise im pomagati.-... njihove. i onda su postale moje.

ima razlicitih roditelja, moji imaju malo vece prohtjeve. ne znam da li bi se ponosili vise, ali, mozda ipak bi, barem malo..

Dva fakulteta koja si upisala si ti htjela upisati ili su to bili prohtjevi tvojih roditelja? Zašto si glupa, naivna i luzer? Što je "dobro" za tvoje roditelje ako nije vrlina koja se sastoji u čovjeku a što je "dobro" po tvom misljenju?
Kakve prohtjeve imaju tvoji roditelji i što ti misliš o tim prohtjevima?

[tel50]

Disticha kaže:

Dva fakulteta koja si upisala si ti htjela upisati ili su to bili prohtjevi tvojih roditelja? Zašto si glupa, naivna i luzer? Što je "dobro" za tvoje roditelje ako nije vrlina koja se sastoji u čovjeku a što je "dobro" po tvom misljenju?
Kakve prohtjeve imaju tvoji roditelji i što ti misliš o tim prohtjevima?

oba faksa sam ja zeljela. ali, zapravo sam taj drugi zeljela samo da bi oni imali neko pozitivno misljenje o meni.
naivna sam po definiciji te rijeci. glupa, jer je to cinjenica. luzer- jer mi je to sad stara rekla. neznam zasto. ispada da je tako.

dobro je prosjecnost. vise shvacaju, barem majka, u smislu postignuca.

prohtjevi su ok. ali, bi bila ok i neka pohvala.. ili nesto slicno... ista..

[Disticha]

tel50 kaže:

oba faksa sam ja zeljela. ali, zapravo sam taj drugi zeljela samo da bi oni imali neko pozitivno misljenje o meni.
naivna sam po definiciji te rijeci. glupa, jer je to cinjenica. luzer- jer mi je to sad stara rekla. neznam zasto. ispada da je tako.

dobro je prosjecnost. vise shvacaju, barem majka, u smislu postignuca.

prohtjevi su ok. ali, bi bila ok i neka pohvala.. ili nesto slicno... ista..

Dobro, hvala ti na odgovorima Sad cu te pitati nešto ozbiljno, ako ne zelis naravno da ne trebas odgovoriti; zašto mislis da tebe tvoji roditelji ne vole?

[tel50]

zato sto se tako ponasaju.

[Disticha]

Dobro, svojim ponasanjem su pokazali da se ne ponasaju na nacin na koji bi roditelji iskazivali ljubav prema svom djetetu. Nažalost jako puno roditelja je takvo, što na dijete ostavlja ozbiljne posljedice. Kod tebe je jako narušeno samopouzdanje a u jednakoj mjeri samopoštovanje. Toliko, da si na neki način "povjerovala" da si loša, da nisi vrijedna pažnje ni ljubavi. Ali to nije tako. Na neki način možeš početi mijenjati svoj stav prema njima i dati sebi šansu kako bi promijenila mišljenje o samoj sebi. Ali to ne ide preko noći. Krenula si opet na psihoterapiju i to je jako važno. Želiš sebi pomoci i budi uporna, ne prekidaj terapiju. Pametna si i zaslužuješ bolje. Misli i emocije su ti "zagađene" roditeljskim negativizmom. Moj ti je savjet da se što prije odseliš od njih i da počneš živiti svoj život. Korak po korak da osvijestiš da ti je negativan stav o samoj sebi i životu uvjetovan roditeljskim ponašanjem. Kao što si i sama rekla, oni su odraz onoga kako su se njihovi roditelji ponašali prema njima.Projicirali su to na tebe a da toga možda nisu ni svjesni. Ponavljaj sebi da si vrijedna ljubavi i poštovanja. Jer jesi! Svako ljudsko biće jest! Pokušaj se koncentrirati na pozitivne strane svoje osobnosti jer ih imaš! Nemoj mi reći da nemaš jer to ne bi bila istina.

[shef Sale]

Disticha kaže:

Niti jednoj osobi na svijetu nije uspjelo promijeniti drugu osobu. Jedino što možeš promijeniti jesi ti sama. Kreni od malih koraka. Čitaj o problemima koje imas, meni je razumijevanje mog problema uvelike pomoglo. Kad razumijemo što nam se u životu dogodilo, kako se to odrazilo na nase razmisljanje, nase emocije pa na kraju i na nas fizicki dio, pola problema je riješeno. Nastavi sa psihoterapijom, koliko sam shvatila, tek si počela. Nekom treba vremena da se otvori terapeutu, da počne izbacivati svo to "emocionalno smeće" koje se u nama godinama nakupljalo.

Ovo je stvarno tako, i mogu potvrditi, što bi se reklo "iz prve ruke" da jest.
Čitajući cijeli ovaj topic, od početka, mogu reći da te dosta razumijem, tel50. Dobrim dijelom se moja (sad imam 36) životna situacija poklapala s tvojom. Neću ulaziti sad u detalje, ipak je ovo "tvoj" topic, ali mogu ti reći da i kad osjećaš da nemaš ni najmanje snage za krenuti dalje i ne vidiš nikakvo svjetlo ispred sebe, da će ono doći, samo treba biti uporan
Nedavno sam prekinuo s curom, zapravo dogovorno smo se razišli pred 3 mjeseca uz dogovor da ćemo ostati prijatelji. S vremenom mi je bivalo sve teže, iako sam želio, nisam znao da li ja to mogu zbog prevelikih osjećaja prema njoj. Iako smo svo vrijeme ostali u vrlo bliskom kontaktu i dalje. Ovaj vikend vodili smo jedan intenzivan i iskren dijalog i priznali sebi štošta, i povezivali zašto je sve otišlo u tom smjeru. Taj me razgovor prilično osvijestio, i već 3-4 dana od njega intenzivno "krpam" krhotine svog života, tj. ono što se desetljećima prije nakupilo u kutevima a za što sam odmah tijekom razgovora shvatio da ima veze sa sadašnjom situacijom, odnosno da ona ima korijene tako daleko.

Meni je isto, oduvijek škola, faks (sad i posao) išlo vrlo lako, što bi se reklo "s lijevom nogom" sam sve obavljao s ajmo reć odličnim rezultatima, ali ovaj socijalno-emocionalni dio bio je oduvijek jako šepav. Iako sam na kraju srednje i početku faksa i sam hodao na psihoterapije, i iako sam i onda dijelom shvaćao što je to što me blokira, tada to nisam mogao, nisam imao snage verbalizirati. Sama ta spoznaja, dijelom, dovela je do poboljšanja, ali sve to trajalo je godinama, jako dugo (koliko, računaj sama ).

Situacija u kojoj se sad nalazim dovela je do toga da mislim da sam na dobrom putu da sve to uspijem povezati u cjelinu i da polako, svakim danom sve više, shvaćam uzroke i posljedice nekih događaja iz daleke, dalje i bliže prošlosti.

Bivšoj/prijateljici sam već najavio (da ne bih sam odustao od toga, iako znam da to trebam) ozbiljan razgovor i priznanje nekih stvari koje me muče jer ona je doista jedina osoba s kojom mogu porazgovarati o svemu.
Naravno... da smo prije razgovarali o tome, možda bi sve između nas bilo drukčije, no mislim da sam sad spreman za to (a da onda baš i nisam bio), pa i na to gledam s vedrije strane. Nema druge

Disticha kaže:

Moj ti je savjet da se što prije odseliš od njih i da počneš živiti svoj život.

Ovo svakako ističem i podcrtavam.
Ja sam to odradio tek ljetos (iako sam već osjećao, znao da nam je veza otišla u nepovratnom smjeru) i doista mislim da je to nešto najpametnije što možeš učiniti za sebe.
Ako ti materijalna situacija to dopušta, i ako to uspiješ sama sa sobom raščistiti, to je apsolutno nešto što će ti za 180 stupnjeva promijeniti pogled na svijet i sve oko tebe. Nešto što je u zapadnom svijetu normalno da se odradi "nakon srednje", ali kod nas iz više socio-ekonomskih razloga odgađa se za kasnije, što ima svoje različite posljedice.

[tel50]

nemam novaca za odseliti se. posao mi je jako tesko naci jer su mi predavanja na faksu preglupo rasporedjena.
znaci, odseliti se ne mogu zasada.
druga stvar je to, sto da se i odselim, ja neznam kako bi ja prezivjela sama... pogotovo, neznam kako bi prezivjela u NOVOJ situaciji koje me tako strah da ne mogu ni opisati..

[Disticha]

tel50 kaže:

nemam novaca za odseliti se. posao mi je jako tesko naci jer su mi predavanja na faksu preglupo rasporedjena.
znaci, odseliti se ne mogu zasada.
druga stvar je to, sto da se i odselim, ja neznam kako bi ja prezivjela sama... pogotovo, neznam kako bi prezivjela u NOVOJ situaciji koje me tako strah da ne mogu ni opisati..

Draga tel50, ukoliko se ne možeš odseliti što zbog financija što zbog straha, možeš polako, korak po korak mijenjati svoj stav i odnos s roditeljima. Iako bi to bilo lakše da ne živiš s njima pokušaj nešto dok si još s njima. Kod tebe je, kako sam ti već napisala znakovito jako nisko samopoštovanje. Ali samopoštovanje nije naš iskonski osjećaj, on nam je nametnut, u najčešćem slučaju od strane roditelja. Možeš pokušati, idući put kad ti roditelj kaže da si "luzer" naglas izgovoriti: "to što mi ti kažeš da sam luzer ne znači da sam luzer, ja sebe volim i poštujem dovoljno da ne povjerujem tim tvojim riječima". Ako još nisi spremna na takav odgovor (iako bi bilo jako korisno da zauzmeš stav i zabraniš im takva poniženja) samoj sebi ponavljaj ono što sam ti već napisala. Vjeruj mi, ne govorim ti ovo bez veze. Ja sam u životu doživjela nedavno najveću tragediju koju 99% ljudi nikada ne doživi i pokušavam se s njom nositi najbolje što znam. Jedno sam naučila; čovjek nije ni svjestan koliko je jak, koliko je hrabar i izdržljiv. Vjeruj mi, postoje stvari u životu na koje možemo utjecati i na koje nažalost ne možemo. Roditelji se nikada neće promijeniti, kada bi se isli mijenjati to podrazumijeva da na neki način sami sebi priznaju da su u nekim stvarima grijesili u postupcima prema svojoj djeci a to je bolno i samo rijetki imaju dovoljno hrabrosti suočiti se s tom činjenicom. Ali ti možeš donijeti odluku sama sa sobom; možeš odlučiti da više nećeš vjerovati da si ti ta koja je razlog roditeljskog ponašanja. Jer nisi! Oni najvjerovatnije nose ožiljke iz svog djetinjstva i mladenaštva i sad su te ožiljke (s kojima se ne znaju nositi) projicirali na tebe. Ali to nisi ti, iskonska ti. Nitko sa 21 godinu nije "luzer" ili "loš". Zapamti to. Pogledaj se u ogledalo i kazi sebi, kaži djevojčici u sebi: VOLIM TE! Divna si, pogledaj koliko vrijedis i koliko si dobrih stvari do sad napravila. Radi na svom samopouzdanju i samopoštovanju, te dvije stvari su jako važne za buduce socijalne kontakte, za osjećaj vrijednosti prema samoj sebi. Vjeruj mi, znam sto govorim; što te ne ubije to te ojača, nauči te novim iskustvima, nauči te stvarnom životu, koliko god bio težak ali isto tako što te hrani to te ubija, naravno kada je ono što te hrani negativno. Pođi u knjižnicu podigni si literaturu koja bi ti mogla pomoći.

Odgovor na tvoje pitanje; "ima li život smisla" jest IMA, naravno da život ima smisla. Život sam po sebi je smisao. Sve možemo dok smo živi. Život je dar, čudo koja nam omogućava da spoznamo sebe u svim fazama života i da ga pokusamo živjeti koliko god nekad težak bio i zato ŽIVI ŽIVOT.Nauči voljeti sebe i sve što te u životu čeka. Mlada si, život i sve manifestacije života su pred tobom. Ne shvaćaj ga toliko ozbiljno, shvati ga kao igru jer u ostalom život to i jest. Sretno ti!

[Epic hero]

Kao da su tvoje dileme nešto drugačije od ostatka svijeta, iste su kao i kod drugih, od postanka svijeta, to je test na kojem ćeš ili past ili proć.

[tel50]

sto time zelis reci?

[tel50]

najgore mi je biti sama. previse vremena za razmisljanje...

[Ironrage]

Naći češ več nekog kad se sve popravi.
A do onda valjda možeš s nekim forumašom chatat preko pm-a, o čemo god, toliko barem da se nečeš osjećat previše sama, premda bi stvarno bilo poželjno da nađeš nekog u stvarnom životu. Al polagano, "Rome was not built in one day"

[tel50]

ali, da- bas polako. to mi sad nije ni na kraju pameti..
nego ovak, ako nisam u nekom drustvu, nego doma... onda je to koma....

[Ironrage]

Pitaš se koji je smisao života, ja sam imao jako puno vremena pa sam se posvetio tome malo dublje. Nisam dugo na ovom svijetu, no praktički sam cijeli život bio sam sa svojim mislima, sam sebi sam bio jedini prijatelj... bio sam onaj koji je promatrao sve što se događa okolo nas, svaki pokret..

Sve što imam za reć za sad to je da se ljudi sve manje i manje pitaju, prihvaćaju svakakva vjerovanja za koja misle da su ispravni, ali odgovori su duboko u nama, u to sam se sam uvjerio.

"Tko sam?" "Gdje sam?" "Što je svemir?" "koja je svrha/smisao svega ovoga?" "zašto je svijet takav kakav je?" "Što je smrt?" "dali je ono kraj?" itd... osnovna pitanja postojanja.

tel50, jesi li se ikad pitala ta pitanja? šta bi bilo recimo, ako bi imala odgovore na njih? Dali bi ti to dalo smisao i snagu, te na kraju, slobodu?

[tel50]

da, jako cesto sam se pitala ta pitanja.
ali, mislim da odgovori na ta pitanja ne bi dala smisao. to su opcenita pitanja. meni treba smisao mog zivota.
taj smisao sad ne vidim. ALi, samo logicki gledano, on mora postojati.
Samo sto ga ja ne vidim..

[Ironrage]

Taj smisao tvojeg života kojeg tražiš, je jedna velika slika.
Odgovori na ta pitanja su djelovi te slike, kad češ znati, spojit češ te djelove, i vidjeti cijelu sliku - smisao.
vrlo jednostavno.
Kažeš, jako često si se pitala ta pitanja. Ali, jesi li našla odgovore? vjerojatno nisi, zato niti ne vidiš smisao, jer ne vidiš cijelu sliku.
Pronašao sam ono što ja smatram istinom na te odgovore, ne samo da mi je dalo smisao, unutra sam se promjenio, sam život sam počeo gledati drugačijim oćima.
Ako želiš možemo preko poruka raspravljati o tim pitanjima, možda ti mogu pomoći da pronađeš nekoje odgovore na njih.

[tel50]

pa po meni su to pitanja na koja nema odgovora. pogotovo prva 3 pitanja koja si naveo.
?

[Ironrage]

tel50 kaže:

pa po meni su to pitanja na koja nema odgovora. pogotovo prva 3 pitanja koja si naveo.
?

Kako ne?
"Tko sam?" "Gdje sam?" "Što je svemir?" - na ova misliš? kako nema zaboga?? naravno da ih ima. Jedino pitanje koje je teško odgovoriti ali to zato jer je jako, jako, jakooo komplicirano to je broj 3. jer jednostavno ne znamo sve, no nešto ipak znamo.
No mislim da je za sad najvažnije da dobiješ odgovor na 1. pitanje. to je ono "upoznaj samog sebe".

[tel50]

mislim da mozda malo previse filozofski to gledas...
sve su to jako zanimljiva pitanja...
ne kuzim kako ce to meni pomoci da shvatim svoj smisao i sve svoje probleme... mozda cu iu shvatiti sebe, ali ne znam kako cu shvatiti sebe I probleme.