Ja jesam. Učim se verbalnoj samoobrani. Kakvih vi imate iskustava? Želim čuti različita mišljenja i tehnike samoobrane,tj.kako se vi u određenoj situaciji snalazite kad vas netko verbalno napadne (bez razloga)?!
Postoji i knjiga koju namjeravam kupiti a zove se "Verbalna samoobrana". Čini mi se zanimljivom.
Hvala unaprijed na odgovorima!
Osnovne strategije verbalne samoobrane Reagirajte odmah. Najosnovnije pravilo, ali često teško provedivo. Možda smo naučili prihvaćati povređivanje kao nešto normalno, možda se bojimo reagirati i automatski se povlačimo (primijetit ćete kako je to često više nesvjesna nego svjesna odluka), a možda nismo niti svjesni svojih osjećaja. No uz malo vježbe, možete stvoriti naviku automatske reakcije, posebno ako uz to još i uvježbate smirenu, zdravu reakciju i steknete iskustvo i sigurnost.
Prepoznajte igru u koju vas se nastoji uvući i skrivenu namjeru druge osobe. Važno je prvo sami sebi objasniti što osoba koja se neugodno ponaša pokušava postići, a zatim to objasniti njoj, što je korektnije moguće i sa što više poštovanja. Pokušava li netko u vama izazvati osjećaj krivnje? Pretjeruje li s kritikama vašeg ponašanja kako bi ispucao svoju frustraciju na vama? Pokušava li vas zbuniti ili omalovažiti kako bi skrenuo pozornost sa svojih pogrešaka i odgovornosti? Razjasnite svoje dojmove prvo sami sa sobom, a zatim ih, otvoreno ali smireno, opišite drugoj osobi, otprilike istim riječima kojima ste ih opisali sami sebi. Takve igre dobivaju moć onda ako pristanete na njih, ako ih ne prepoznate. Možete koristiti i (vrlo smirena) pitanja, npr. „Pokušavate li me uplašiti?“, „Želite li da se osjećam neugodno? Zašto?“ Razotkrivanje igre i direktno suočavanje druge osobe s njezinim neizrečenim namjerama, ima sličan učinak kao kad usred plesa ugasite muziku.
Ovo pravilo prepoznala sam razmišljajući o tome koju sam pogrešku napravila u jednoj karakterističnoj situaciji. Prije nekoliko godina bila sam u autobusu na jednom od redovitih putovanja iz Zagreba u Istru. Iza mene je sjeo stariji par koji je već pri ulasku u autobus pokazao snažnu tendenciju očekivanja da budu u središtu pažnje drugih i da njihove želje budu automatski ispunjene. Ja sam prije njihovog ulaska blago nagnula svoje sjedalo unatrag. To je do Karlovca promaklo neprimijećeno. Nakon kratke pauze u Karlovcu, u kojoj je to dvoje ljudi izašlo protegnuti noge, gospođa koja je sjedila iza mene primijetila je pri povratku da joj nagib mog sjedala ne odgovara. Njezina komunikacija je dalje išla ovako:
Gospođa (meni): „Gospodična, da li ovo sjedalo uvijek ovako stoji?“
Tada sam već vježbala verbalnu samoobranu, no kako sam još uvijek radila grešku da reagiram na riječi, umjesto na ponašanje, nisam smislila bolji odgovor nego „Ne.“
Slijedilo je pitanje: „Jeste li ga vi nagnuli?“ („Da.“ Primijetite da sam ovim odgovorima zapravo prihvatila igru te žene i time joj dala upravo ono što joj je bilo potrebno da nastavi.)
„Znate li da sam ja platila za ovu vožnju?“ (Na to sam šutjela.)
Slijedilo je još nekoliko sličnih upita, na koje sam se odlučila braniti šutnjom i ignoriranjem. No, šutnja i ignoriranje su upravo ono što nasilnicima daje s jedne strane ohrabrenje (ne suprotstavljate se i ne primjećujete igru), a s druge motivaciju (svatko tko se osjeća ignoriran, ima još jaču potrebu privući pažnju. To se odnosi kako na ljude, tako i na osjećaje koje potiskujemo.). Nakon što je postalo očito da me gospođa uza sve svoje verbalne vještine neće uspjeti navesti da reagiram, njezin suprug je odlučio primijeniti svoje komunikacijske strategije, te je zaprijetio fizičkim nasiljem.
Do svega toga ne bi došlo da sam primijenila pravilo da prvo prepoznam igru, a zatim je razotkrijem. S mudrošću koja obično dolazi naknadno, sad bih reagirala otprilike ovako:
„Gospođo, vidim da želite da pomaknem sjedalo. No ne sviđa mi se što to pokušavate postići manipulacijom i izazivanjem krivnje umjesto da jednostavno direktno zamolite. Kad budete spremni pitati me na lijep način, bit će mi drago izaći vam u susret.“
Iz ove situacije također je proizašlo još jedno dodatno pravilo:
Govorite o načinu komunikacije, a ne o sadržaju. Kao u gornjem primjeru, česta je pogreška ako se damo navesti da raspravljamo o sadržaju riječi druge osobe (ili odgovaramo na njezina pitanja), a da to zapravo nema veze s biti problema. Bit verbalne agresije je češće u načinu i stavu iz kojeg kreće komunikacija, nego u konkretnim tvrdnjama i riječima. Recimo da izrazite povrijeđenost nečijim nekorektnim ponašanjem, a ta osoba vam odgovori da popijete tabletu za PMS ili da su sve žene sklone zanovijetanju. Umjesto da se uhvatite u raspravu imate li PMS ili nemate, i ako imate što može biti posljedica toga, a što ne, odnosno kakve su žene kao ljudska bića i smije li se generalizirati, prepoznajte i razotkrijte skrivenu namjeru te osobe da skrene vašu pažnju s njezinog ponašanja prema raspravi o ponuđenoj tematici. Recite jasno i jednostavno: „Ne skrećimo s teme. Želim razgovarati o tvom ponašanju.“
Tipičan primjer zapetljavanja u sadržaj riječi može biti ovako nešto:
A: Nikad mi ne pomažeš! Uopće ne brineš o djeci, o kućanskim poslovima, o tome što sve treba obaviti...
B: Kako ne? Pa jučer sam ih vozio u muzičku školu, prekjučer sam usisavao stan...
A: Da, jednom tjedno! A koliko puta sam ja morala (...)
B: Ja se trudim koliko mogu! Što ti zapravo hoćeš?
A: Da pokažeš malo odgovornosti!
B: Pokazujem, ali što god ja učinim, tebi nikad nije dovoljno!
A: Ma tko da s tobom uopće razgovara...!
Umjesto pokušavanja da odbaci kritike, osoba B bi mogla reagirati otprilike ovako: „Gle, želim ti pomoći i spreman sam na razgovor o tome, ali ljuti me kad sa mnom razgovaraš kroz ovakve optužbe (ovakvim tonom i sl.). Molim te da razgovaraš smireno i navedeš što ti konkretno smeta i što želiš, pa se možemo dogovoriti.“
Govorite o svojim osjećajima i željama, umjesto kritiziranja druge osobe. Ja-poruke (govorenje u Ja umjesto u Ti-licu) već su poznata komunikacijska strategija i jedan od temelja kvalitetne komunikacije. Temelje se na izbjegavanju davanja prosudbi namjere, osjećaja, ponašanja i osobnosti druge osobe (npr. “Misliš samo na sebe”, “Nije ti uopće stalo kako se ja osjećam”, “S tobom se ne može razgovarati”). Umjesto toga, govorite o svojim osjećajima i željama u vezi točno određenog ponašanja: “Kad vidim da vrlo površno obaviš svoj dio kućanskih poslova, zabrinuta sam da ću i to morati obavljati sama, a to bi za mene bilo vrlo frustrirajuće. Osjećala bih se necijenjena i ljutio bi me nedostatak podrške. Voljela bih ti pokazati kako točno obaviti pojedine poslove i razgovarati s tobom o tome kako da se to ne ponavlja ubuduće.”
Izrazite se zbog sebe, a ne da biste postigli promjenu kod druge osobe. To je mnogim ljudima iznimno teško. Imamo potrebu za moći i odobravanjem, te se često nadamo nekoj vrsti čarobnog štapića, “magičnim riječima” nakon kojih će se druga osoba pokloniti našoj mudrosti i perspektivi. Takva očekivanja vode frustraciji i nepotrebnom tjeranju “maka na konac”. Neka vaš cilj u verbalnoj samoobrani bude izražavanje sebe, a ne očekivanje određenih rezultata. Izrazite se zbog osjećaja protoka, snage, zauzimanja za sebe i povjerenja u vlastitu snagu koji su rezultat iskrene komunikacije, a reakciju druge osobe prepustite njoj samoj i njezinoj zrelosti.
Teško ćete promijeniti drugu osobu. Ljudi se teško mijenjaju čak i kad sami to odluče i prepoznaju potrebu, a još teže ako to samo okolina oko njih želi. Možda se možete nadati nekim blažim promjenama – ovisno o tome koliko je druga osoba inače zrela i odgovorna – ali u pravilu manjima nego što biste željeli.
Direktno se suočite. Jedno od nerealističnih očekivanja u primjeni verbalne samoobrane može biti nada da ćemo određenim tehnikama moći izbjeći potpunu iskrenost i razotkrivanje osjećaja, razgovor o samoj biti problema. To nije realistično. Svrha verbalne samoobrane je da vam pomogne biti što direktniji i iskreniji možete, na način koji će izazvati što manje neugodnih posljedica
najbolja obrana ti je stav. ljudi napadaju onoga za koga misle da je slabiji od njih. badava ti verbalna samoobrana ako pokazuješ znakove da se bojiš.
na verbalne provokacije reagiram smireno ( kada su u pitanju ljudi koji mi kurca ne znače u životu, tj kada emocije nisu u pitanju)
zadnje izdrkavanje sam doživjela od strane jedne uslužne djelatnice, bila je bez razloga iziritirana mojom pojavom, i onda mi je onako s visoka " sad ću ja tebi reći ". ja sam ostala izvana flegma,skroz ljubazna i nimalo nisam pokazala da ima ikakav utjecaj na mene. to ju je raspizdilo skroz. koji gušt za gledati. smijala sam se u sebi onako iz dubine srca
na poslu ne, mada je bilo nekih situacija kad bi mi se "u fino" nešto prigovorilo, na što bi ja jednako "fino" i odgovorila
složila bi se sa splendom u vezi situacija s ljudima koje sretneš onako usput, mada meni i tad zna puknut film, pa ga skrešem tako da ne ušuti samo ta osoba nego i sve ostale u blizini
__________________
Reprogramming...please wait a while.
Više puta sam doživjela mobing na poslu i mogu reći da je to staašnooo! Ljudi moji, ja sam 2003. bila na pragu samoubojstva zbog đubradi s posla, išla sam na posao i molila Boga da me neki auto udari prije nego dođem, imala sam i napadaje panike, imala psihosomatske probleme, mislila da ću poludjeti totalno... Izvukla sam se zapravo sama: na poslu sam uporno (3 g.) tražila premještaj na drugo radno mjesto, dugo čitala i bavila se puno sama sa sobom i svojim umom i emocijama. Zapravo, da nisam imala obitelji (tada još samo mm i sin) mislim da bih ili dala otkaz ili pukla do kraja...
Kada se otvarao Douglas,dobila sam posao promotora.Odmah mi je bilo jasno da voditeljici tog projekta nisam "sjela".Micala me s posla npr.stavljanja cijena,a curu do mene duplo težu ostavljala na tom poslu,i stavljala na posao nošenja velikih kutija parfema na kat.Nosili smo kutije prepune parfema po stepenicama najviši kat i po njenoj naredbi ih ponovno spuštali na prizemlje...wtf?Pretakanje iz praznog u šuplje...Managerica koja je došla iz inozemstva je s logikom odredila kako i gdje trebaju biti proizvodi u objektu,međutim "naša" voditeljica je nama davala naredbe da stvari tako posložimo samo dok je managerica tamo,a kasnije da premijestimo stvari kako njoj odgovara.I onda slijedeći dan kada managerica dođe opet nanovo slaganje...Kada mi je "gospođa" voditeljica direktno rekla da mogu očekivati da ću dulje ostajati na poslu za istu plaću i raznorazne uvrede odlučila sam napustiti posao...da ne napominjem da su njoj riječi poput krave,"kravljenja" bile pod normalno i kasnije okarakterizirane kao šalu...kasnije je izgubila naravno posao voditeljice,pošto evidentno nije radila baš najbolje posao...Srela sam ju kada smo se slučajno vidjele u jednoj parfumeriji kao promotori...Uglavnom teška kučka od žene...i da,naravno nošenje kutija po 12 sati,danima,mi nije plaćeno ni lipe
svakodnevno ga doživljavam...
radim u isključivo muškom okruženju već duži niz godina (17 godina), te mobing doživljavam svakodnevno od nadređenih...
kao žena u takvom okruženju nemaš šanse uspjeti, dobiti unaprijeđenje, dobiti bolju plaću, dobiti bolje mjesto jer oni te gledaju kao svoju maskotu tu si zato što te se ne mogu rješiti, pa te moraju trpiti.
Isti posao koji ja odradim brže i bolje od svog kolega, prođe neprimjećeno kod nadređenog ili se podrazumijeva da ja to moram odraditi dok moj kolega dobiva napredovanje, putovanje, školovanje i da ne nabrajam. A za isti greške koje radim (tko radi taj i greši) dobivam puno veće sankcije od kolega (ispiranje mozka, psovanje, nadimke životinjskog carstva itd).Da ne spominjem da standardi u odlučivanju tko će obaviti prljavi dio posla nikad nije upitan.
Ali u sve ovo vrijeme nemam baš previše izbora da napustim posao jer ipak treba jesti i račune plaćati.
Na životu me drži samo saznanje da će i to vrlo brzo završiti.
I ja doživljavam mobing svakodnevno, ali ne na osobnom nivou, nego kroz poslovnu politiku firme, općenite međuljudske odnose itd.
Radim u firmi u kojoj se plaće ne isplaćuju redovno, posao je (ne)organiziran tako da i najjednostavniji zadatak postaje maksimalno kompliciran i stresan, odjeli ne surađuju nego se nabacuju optužbama i loptaju krivicom, uprava je beznadežno nesposobna, bahata i nepoštena, vlada politika "zavadi pa vladaj", trača se u ogromnim količinama, ljudima se mjeri što rade u slobodno vrijeme i kako privatno žive (ne daj bože da netko ima muža/ženu u dobrostojećoj firmi, ponekad kupi nešto novo ili - najvećeg li grijeha - ne dobije plaću, a ode na godišnji - znači ima se!)
Nekima od nas su prilično smanjene plaće jer ne igramo po pravilima uprave, govorimo što mislimo, ne ližemo ničije guzice i sl. (uz objašnjenje da su to samo "privremene mjere uštede do daljnjega" ). S jedne strane nije mi nikako krivo što sam među "pobunjenicima", ali da će mi faliti novac, hoće.
Ekipa je nesložna, podmeće se, igraju se prljave igrice... Sve u svemu baš smo krasna šaka jada.
Živci su mi pri kraju, ima dana kad ne mogu više, nisam u stanju razgovarati ni sa kim, samo mi treba tišina i samoća. Tražim dalje posao, ali sa mojom strukom, mužem sa sjebanim radnim vremenom, djetetom koje nema tko čuvati i u ovakvoj situaciji u privredi bojim se da za to nema nikakve šanse. Ponekad se zabavljam razmišljanjima da radim nešto u kućnoj radinosti ili otvorim obrt, za sada se samo poigravam tom idejom i puštam da sazrije. Jer čak i da si nađem drugi posao, više jednostavno nema vjere u naše poslodavce, firme i sistem općenito.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
Otvoreno mi je govorio kako dobro dupe imam,kako ja s njim ne bi izdržala jednu noć koliko je on dobar,mom kolegi je govorio da bi me maznuo,kako on izdrži a da me ne kresne,da sigurno mi nešto mutimo (nisamo ništa mutili).
Kasnije je već imao otvorene ponude,ja sam imala stav da sam otvoreno,jasno i glasno odbijala i nisam ga se nimalo bojala,pa je svejedno to govorio.
Radila sam u malom mjestu,svako svakoga zna,od tamo mi je dečko i svi znaju da sam njegova.Tako da kad je krenuo sa tim forama,jedino što sam se bojala da ne bi proširio neku priču (takvi su ljudi da vole tračat iako znaju da je laž) i da ću osramotit dečkovu obitelj koja me sjajno prihvatila.
Njima sam objasnila situaciju,svi su stali uz mene.
Onda je otvoreno rekao da ako ne spavam s njime,da mogu uezt radnu knjižicu.Naravno,uzela sam knjižicu i otišla.
__________________
Anyone without a sense of humour is at the mercy of everyone else.
pa evo kod mene...bahato gledam, bahato odgovaram...sto vise neko prema meni sa neprilicnim tonom, to ja odgovaram smirenije, bahatije...ala 'boli me k* za tebe'
Tako pricam i kad imam tremu, recimo profesori u skoli su mi govorili da odgovaram kao da sam totalno ne zainteresirana.
Eto, ja puknem kontru iako u sebi imam tremu ili me doticna osoba nervira....
znalo se dogodit da sam imala priliku vidjet mobing na maloljetnim praktikanticama od starog šefa...takav bijes ti dođe, al kako sam učena i kako su mi govorili tipa zabij glavu u pijesak i to to...iako vidim bit ću slijepa...naravno bilo je raznovrsnih tema od što radi sa ljubavnicom pa do žene pa i do kontakata...al skužila sam sama po sebi da ću se izvuć ili prijavom,prijetnjom sa gubitkom posla ili bit ono "pozdrav stari kolega" prijateljski koliko je moguće i zadržat...
mobing ne, fala bogu, ali sam loša u verbalnoj samoobrani
bajčešće se pametne replike sjetim kasnije i onda sam ljuta na sebe
jednostavno jer ja nisam taj provokatorski bapski karakter io uvijek izravno i pristojno kažem što želim, pa me drugačije persone uvijek iznenade
Jesam ,i još ga uvijek doživljavam
Samo se nadam da ću izdržat još mjesec dana , pa odoh ,jedva čekam da odem jer mi je već pun kufer,
kritiziranja i govorenja u facu da sam govno.
Doživjela i to me je ponukalo da razmislim kako ne biti magnet za takve ljude. Nisam tako odgojena, ali sam postala tako izravna da me na sadašnjem poslu osobe koje inače tlače dio kolega izbjegavaju u širokom luku-boje se da ne postanem neugodna. Ne mislim da je to idealno rješenje, nadam se da ću napredovati.
Od kad sam rodila, odlučila sam ne nositi s posla ništa osim plaće, moje dijete to zaslužuje.
Sretno svima koji imaju ovaj problem! Radite na sebi, ne dopuštajte nikome da prelazi granicu vašeg ponosa i ne zaboravite biti pažljivi prema onima koji to zaslužuju.
stvarno moraš bit 'biser' da bi bio žrtva mobinga.
Na ovu kartu igraju oni kojima nešto znači gaziti po drugima (ili se jedino tako mogu uspeti na viši položaj ili liječe osobne komplekse). Odvratan mi je taj stav. Čovik mora biti beštija da ga se ne bi gazilo, pljujem ja po takvom kolektivu i struci.
Ustvari, jednom mi je tip koji si je umislio da je sef opalio cepu po zatiljku jer sam, zamisli, zamisljeno bulja u zid.
Gazda nije htio nista poduzeti jer mu je frajer donosio velike pare, pa sam iduci dan dala otkaz.
Ok, ne samo zbog toga nego i zbog cinjenice da sam to ljeto od iscrpljenosti dva puta kolabrirala i zavrsila na hitnoj na infuzijama, ali ovo je bila kap koja je prelila casu.
Radilo se o trgovini nekretninama, prije 11, 12 godina kada je trziste bilo na vrhuncu.
Posao je bio nemilosrdann, ljudi jos puno gori.
U ovoj firmi sam zadnjih 10 godina i vecina ljudi je fakat normalna i ok.
Ostalima sam od pocetka dala do znanja da odjebu u troskocima.
Na fin nacin, bez ijednog incidenta ili svadje.
__________________
After this we have to rewrite all definitions of what awesome stands for.
Jednom,i to na prvom poslu zbog kojega sam dala otkaz.Potužila sam se šefu na jednu kolegicu koju sam
lijepo ignorirala i kada mi je dopizdila rekla sam joj šta je ide i dala otkaz..
Mobing se dijeli na tzv. mobing punog stola i mobing praznog stola, kao i na vertikalni i horizontalni mobig.
E, sad...teško da ćete prepoznati neki od ovih, ako ste početnik. Uglavnom, kao mobing kod nas se prepoznaje seksualni mobing, a to je zadnje što će vam napraviti.
Inače, teško je mobing dokazati, gotovo kao i silovanje.
Mislim da smo svi manje-više imali priliku okusiti nešto od čari mobinga, jer je ovo ipak zemlja u kojoj su šefovi mahom budale s velikim ambicijama i još većim kompleksima...
Izvukla sam se zapravo sama: na poslu sam uporno (3 g.) tražila premještaj na drugo radno mjesto, dugo čitala i bavila se puno sama sa sobom i svojim umom i emocijama. Zapravo, da nisam imala obitelji (tada još samo mm i sin) mislim da bih ili dala otkaz ili pukla do kraja...
). S jedne strane nije mi nikako krivo što sam među "pobunjenicima", ali da će mi faliti novac, hoće.
Linearni mod
