... slažem se o tome što si rekao o dobu čelika, i grafenu...
Quote:
... da ćemo tehnološki potpuno stati na mjestu ako se nešto funamentalno ne promijeni ne u tehnologiji i znanosti nego u ekonomiji jer današnje "kapitalističko" gledanje na tehnologiju zapravo istu uništava.
... o da; već bi bili značajni proboji u znanosti da ih ne koči ta globalna kapitalistička orijentacija na naftne potencijale (koji su već na vidljivom izmaku) i geostrateške/geopolitičke odnose, uvjetovane u prvom redu platežnom moći podilazećim biračkim masama sklonim manipulacijama (ne, nije još jedna teorija zavjere, to su rezultati brojnih znanstvenih istraživanja na više polja)(rezultanta stupidne demokracije)...
... slažem se o tome što si rekao o dobu čelika, i grafenu...
... o da; već bi bili značajni proboji u znanosti da ih ne koči ta globalna kapitalistička orijentacija na naftne potencijale (koji su već na vidljivom izmaku) i geostrateške/geopolitičke odnose, uvjetovane u prvom redu platežnom moći podilazećim biračkim masama sklonim manipulacijama (ne, nije još jedna teorija zavjere, to su rezultati brojnih znanstvenih istraživanja na više polja)(rezultanta stupidne demokracije)...
Ja ipak mislim da je kapitalisticki nacin razmisljanja zasluzan za vecinu pronalazaka.
Cilj pronalazaca je financijski stimulans koji ga gura u smijeru novih ideja i profitabilnosti.
Doduse cesto se te ideje usmjere u pogresnom pravcu, inovacije vezane za oruzje i slicno, ali ima i pozitivnih primjera.
Sta kazete o novom pronalasku u Rusiji: http://www.24sata.info/lifestyle/nau...na-godina.html
Ja ipak mislim da je kapitalisticki nacin razmisljanja zasluzan za vecinu pronalazaka.
Cilj pronalazaca je financijski stimulans koji ga gura u smijeru novih ideja i profitabilnosti.
... za pronalaske je zaslužan znanstveni način razmišljanja, a za njihovu primjenu (ili neprimjenu) kapitalistički...
Evo, jučer sam gledala jedan TV šou na kojem su bili ljudi koji su u Sibiru kakti susretali snježnog čovjeka, a bilo je i vrlo mutnih snimaka i fotografija mamuta kojih je u Sibiru još navodno ima živih.
__________________
Сижу, никого не трогаю, примус починяю...
Napredak u tehnologiji je samo prividan. Uzmimo za primjer TV.
TV je isti i sastoji se od istih dijelova kao i u svom nastanku. Svaki TV ima ekran, zvucnike, antenu i daljinski. Isto to su imali i TV-i pred 50 godina.
Samo sto je sad ekran LCD, zvuk je stereo ili 5.1, ali sve je u osnovi isto. Znaci u biti i nema nekog napretka.
Automobili:
Od izuma automobilskog motora nije se desio jednako revolucionaran izum u u automobilskoj industriji. Svaki auto ima motor sa unutrasnjim sagorijevanjem koji je u svojoj osnovi isti kao i pred 100 godina, ima 4 kotaca i upravljac. Jedino sto su auti brzi i manje trose.
Znaci nema napretka, jer se sve vrti u krug.
Na ovo sam se jednostavno morao javiti.....TV nije isti, oprosti molim te CRT TV-ovi ne rade na istom principu kao LDC i Plasma...aaah TV mora imati antenu tj. prijamnik i zvucnik da mozemo cuti....a ono vecina se ljudi radja sa funkcionalnim svim osjetilima pa je valjda logicno da cujem zvukove sa TV-a..naravno da ce imati zvucnike samo sa boljom kvalitetom....tvojoj babi je sustalo sa crno bijele drvene kutije koja je imala 3 kanala, a ti se zavalis ispred LCD-a od 50 incha sa sony kucnim kinom i surroundom po dnevnom i gledas HD preko kabelske ili satelitske...pa kako to onda nije napredovalo nista ? Da auto ima 4 kotaca i upravljac to je isto kao da kazes da zraklopna industrija nije napredovala jer je i prvi avion brace Wright imao 2 krila valjda ti ovu glupost ne moram objasnjavat sam ces shvatit. A slusaj ako je tebi ugodnije udji u Ford-T iz 1910 ili sta ti je znam , a ja cu sjest u novu mecku sa : zracnim jastucima, senzorima sa parkiranje, satelitskom navigacijom ili ti ga GPS, sa svakakvim nakvim cudima za podesavanjima ovjesa, mjenjanje konjaze (sport,normal,track) ABS-om, pametnom suspenzijom i da ne nabrajam. I ne nije istina da svi automobili imaju iste motore, imas i elektricne a imas i hibride, a s obzirom da jos uvijek koristimo fosilna goriva ne vidim razloga da nemaju takve motore...samo sto su danasnji motori puni modernih tehnickih rjesenja,a nisu bas cadjari iz ranih godina automobilizma. Cak se vidi veliki napredak naspram auta iz perioda 97-2000 i ovih danasnjih. A ti ako si mislio da cemo letit u DeLoreanima do 2015 jer si to vidio u "Povratku u buducnost" a onda sta cu ti ja zajebo si se
Svi ocekujete neka revolucionarna otkrica, a zaboravljate da nasim napretkom upravlja kapital tj. novac. Nece biti nikakvog napretka dok god ima fosilnih goriva i zarade od njih jer svijetom nazalost ne upravljaju pametni ljudi sa inovativnim vizijama nego koorporacijska gamad. Npr. jedan glupi Space shuttle program nas je unazadio u tom tipu istrazivanja dobrih 20 godina. I hvala Bogu pa ga ukinuse napokon. A ako mislite da oni nemaju neke nove vrste pogona, imaju oni svasta razvijaju samo mi ne znamo jer nisu u komercijalnoj upotrebi. Pod oni mislim na vlade i na vojsku velikih sila. Jer zna se da sva nova cuda nastaju pod posredovanjem vojske prije komercijalne upotrebe.
Evo, jučer sam gledala jedan TV šou na kojem su bili ljudi koji su u Sibiru kakti susretali snježnog čovjeka, a bilo je i vrlo mutnih snimaka i fotografija mamuta kojih je u Sibiru još navodno ima živih.
Pogledao sam taj snimak za mamute, meni lici na medvjeda sa ribom u ustima.
Sto se tice snijeznih ljudi bilo ih je ove zime dosta nakon ovih padavina
SinnFein slazem se da je napredak mnogo veci nego se nama prikazuje, pogledaj recimo borbene avione, zadnjih skoro 10-tak godina nije bilo posebnih inovacija, ne vjerujem da je to zato sto nista novo ne prave, mozda cekaju razlog za upotrebu.
Oni ludi Japanci se tuku u redovima za iPhone, gdje je istok gdje smo mi
Mi smo jos u fazi da se tucemo samo oko medje. http://www.gizmag.com/
Dodje ti ga na isto samo sto su oni koji se tuku oko medje imaju veci IQ od novopecenih imbecila Tuci se za nesto cemu ce vrijednost za godinu dana pasti 5 puta koji mozgovi .
Quote:
Jat kaže:
Prije sam bio puno vise fasciniran razvitkom tehnologije, ali sada sam manje entuzijastican. Sve vise mi se cini da napredak bas i nije tako golem kako nas uvjeravaju. Ljudi u svijetu i dalje gladuju, vode se ratovi, medicina se i dalje bori s hrpom neizljecivih bolesti, svi cijeli zivot otplacujemo ogromne kredite itd. Nije bajno.
Najgore u zivotu je biti utopista,jao njima Napredak tehnologije neznaci Edenski vrt.I dalje ces morati raditi,posudjivati vrijednost,i dalje ce se ratovati samo sto ce ti nesto modernije od buzdovana doci glave, jer i dalje ce postojati sukob interesa i zelja nekoga za vise i za moci.
__________________
There are only three sports: bullfighting, motor racing, and mountaineering; all the rest are merely games.....Ernest Hemingway.
Da se priključim.....
Kao inženjer moje mišljenje je suprotno od inicijatora teme. Po meni tehnološki progres se usporava! I to do te mjere da ćemo tehnološki potpuno stati na mjestu ako se nešto funamentalno ne promijeni ne u tehnologiji i znanosti nego u ekonomiji jer današnje "kapitalističko" gledanje na tehnologiju zapravo istu uništava. Ništa se fundamentalno nije otkrilo i primjenilo (znači ne samo teoretski otkriti već govorimo o svakodnevnoj primjeni) od izuma tranizostora i kao posljedice mikroprocesora od prije kojih 50-40 godina unatrag.
Fundametalno i civilizacijski gledano u zadnjih 200 godina imamo ovladavanje elektricitetom, pronalazak motora sa unutrašnjim sagorijevanjem (letenje je posljedica), atomska energija (i oružje) i na kraju mikroprocesor (telekomunikacija, televizori i mobiteli su samo posljedica toga).
Elektični auti će biti također samo posljedica.
Kao sljedeće kapitalne proboje u tehnologiji za sada vidim samo ovladavanje gravitacijom (antigravitacija) i usavršavanje proizvodnog procesa novog materijala u obliku ugljičnih nano cjevčica. Upravo ugljik u tom obliku vidim kao potpunu i savršenu zamjenu za čelik i sve ostale metalne legure čime bi efektivno završilo doba čelika (koje traje već par sto godina) kako će vjerojatno budući povjesničari nazivati ovo doba.
Kao što znamo čelik je osnovni materijal za apsolutno kompletnu industriju i sve zamislive popratne ljudske djelatnosti.
Zamijeniti čelik savršenijim materijalom u baznoj svakodnevnoj primjeni bio bi pravi tehnološki proboj i na kojem se već intezivno radi. Vodeće industrijske zemlje svijeta već ulažu milijarde u istraživanje ekonomski isplative proizvodnje ugljikovih nano cjevčica koje se već mogu dobiti u obliku finog praha za skupe novce. primjenu već imaju u obliku specijalnih dijelova kod kojih se ne pita za cijenu.
Antigravitacija s druge strane je vrlo pipljivo područje. Možda netko ovlada njome sutra a možda ni za 300 godina.
Uglavnom, John Horgan je znanstveni novinar koji piše za neke od najuglednijih znanstvenih magazina i koji ima pristup najvećim živućim mozgovima planete Zemlje iz svih onih disciplina koje se mogu podvesti pod nauku iliti znanost.
Osnovna teza knjige je pitanje: Da li se znanost bliži svome kraju?
A na to pitanje Horgan intervjuišući najveće naučnike različitih disciplina pokušava sagledati odgovor iz nekoliko različitih uglova...
Izvod iz uvodnog dijela:
"Štoviše, sama znanost kako napreduje, sve više nameće ograničenja vlastite moći. Einsteinova teorija specijalne relativnosti zabranjuje transmisiju materije pa čak i informacije brzinama većim od brzine svjetlosti; kvantna mehanika diktira da će naše znanje o mikrosvijetu uvijek biti nesigurno; teorija kaosa potvrđuje da je čak i bez kvantne neodređenosti mnoge fenomene nemoguće predvidjeti;
teorem nepotpunosti Kurta Godela odriče nam mogućnost konstrukcije potpunog i konzistentnog matematičkog opisa stvarnosti.
A evolucijska biologija nas stalno podsjeća da smo životinje, stvorene prirodnom selekcijom zbog razmnožavanja, a ne zbog otkrivanja dubokih istina o prirodi.
Optimisti koji misle da mogu nadvladati sva ta ograničenja moraju se suočiti s još jednom neprilikom, možda najviše uznemiravajućom od svih. Sto će znanstvenici raditi uspiju li spoznati sve što se može znati? Koja bi onda bila svrha života? Koja bi bila svrha čovječanstva? Roger Penrose otkrio je svoju zabrinutost zbog te dileme kada je svoj san o konačnoj teoriji nazvao pesimističkim.
S obzirom na sva ova neugodna pitanja, nije čudo da su mnogi znanstvenici s kojima sam razgovarao za ovu knjigu izgledali kao da su obuzeti dubokom nelagodom. Ali njihova nelagoda, ustvrdit ću, ima drugi puno neposredniji uzrok. Ako netko vjeruje u znanost, mora prihvatiti mogućnost - čak vjerojatnost - da je velika era znanstvenih otkrića okončana. Znanošću ne smatram samo primijenjenu znanost, nego znanost u svojem najčišćem i najveličanstvenijem
obliku, kao prvenstveno ljudsku potragu za razumijevanjem univerzuma i našeg mjesta u njemu. Daljnja istraživanja možda više neće donijeti velika otkrića ili revolucije, nego samo sve više i opadajućih prinosa."
Poglavlja knjige:
Uvod; 1. Kraj napretka; 2. Kraj filozofije; 3. Kraj fizike; 4. Kraj kosmologije; 5. Kraj evolucijske biologije; 6. Kraj društvenih znanosti; 7. Kraj neurologije; 8. Kraj kaoplexnosti; 9. Kraj limitologije; 10. Kraj znanstvenih teologija ili kraj znanosti stroja + Epilog i Pogovor.
__________________
Daleko je jutro, a kamoli Subotica. Ivan u 17:15.
Zadnje uređivanje Begemotica : 19.03.2012. at 12:20.
ili progooglaj: John Horgan Kraj znanosti i dobićeš linkove na 4shared i scribd...
Evo još jedan izvod: John Horgan, razgovor sa Rogerom Penrose-om, britanskim fizičarom:
Pitao sam ga da li želi reći da će jednoga dana znanstvenici pronaći Odgovor i tako svoju potragu privesti kraju?
Za razliku od nekih uglednih znanstvenika koji, čini se, izjednačavaju oklijevanje sa slabošću, Penrose doista razmišlja prije no što odgovori, ali i dok odgovara. "Mislim da nismo blizu", rekao je polako, pogledavajući kroz prozor svog ureda. "Mislim da nismo blizu, ali to ne znači da se u nekoj fazi stvari ne bi mogle odvijati brže." Još je malo razmišljao. "Pretpostavljam da to na neki način znači da odgovor postoji," nastavio je "premda je to možda previše pesimistično". Ovaj komentar me zatekao. Što je pesimistično u tome što onaj koji traga za istinom smatra da se istina može dosegnuti? "Rješavanje zagonetki je divan posao," odgovorio je Penrose, "ali ako se one sve riješe, to bi moglo biti dosadno". Tada se nervozno nasmijao, kao da ga je neobičnost vlastitih riječi pogodila.
Gunther Stent, biolog s Kalifornijskog sveučilišta Berkeley, pionir molekularne biologije; osnovao je prvi odsjek posvećen tom području na Sveučilištu Berkeley pedesetih godina i proveo eksperimente koji su pomogli rasvjetljavanju rada transmisije gena: „Znanost se možda približava kraju baš zato što je tako dobro radila.“
Većina ljudi, priznaje Stent, smatra apsurdnom primjedbu da bi znanost uskoro mogla doći do svog kraja. Kako se znanost može približavati kraju kada je tako brzo napredovala kroz ovo stoljeće?
Stent je izokrenuo ovaj induktivni argument naglavce. Složio se da je u početku znanost napredovala eksponencijalno zbog učinka pozitivne povratne sprege - znanje izaziva još više znanja, a snaga još više snage. Stent pripisuje američkom povjesničaru Henryju Adamsu zaslugu što je na prijelazu stoljeća predvidio ovaj aspekt znanosti. Adamsov zakon ubrzanja, istaknuo je Stent, ima zanimljivu posljedicu. Ako postoje bilo kakve granice znanosti, bilo kakve zapreke daljnjem napretku, onda se znanost može kretati dotad neviđenom brzinom prije no što udari u njih. Kada znanost izgleda najsnažnija, trijumfalna i jaka, tada je možda najbliže smrti. "Zaista, vrtoglava razina na kojoj se napredak sada odvija", napisao je Stent u knjizi Zlatno doba, "čini vrlo vjerojatnim da napredak mora stati, možda za našeg života, možda za jednu ili dvije generacije".
Određena područja znanosti, tvrdio je Stent, ograničena su jednostavno granicama problematike kojom se bave. Nitko ne misli da su primjerice ljudska anatomija ili geografija neiscrpne. I kemija ima svoje granice. "Iako je ukupni broj mogućih kemijskih reakcija vrlo velik, a raznolikost reakcija znatna, cilj kemije, a to je razumijevanje načela koja upravljaju ponašanjem takvih molekula, je kao i cilj geografije jasno ograničen." Taj je cilj postignut tridesetih godina kada je kemičar Linus Pauling prikazao kako se sve kemijske interakcije mogu shvatiti pomoću kvantne mehanike.
Na njegovom polju biologije, tvrdio je Stent, otkriće dvostruke uzvojnice DNK 1953. godine, i kasnije dešifriranje genetskog koda, riješilo je veliki problem prijenosa genetičke informacije s jedne generacije na drugu. Biolozima su još preostala samo tri velika pitanja: kako je počeo život, kako se jedna oplođena stanica razvija u višestanični organizam, i kako središnji živčani sustav procesuira informacije. Kada ova tri cilja budu postignuta, rekao je Stent, temeljna zadaća biologije, čiste biologije, bit će završena.
Za razliku od biologije, pisao je Stent, fizikalne znanosti se čine otvorenima. Fizičari mogu uvijek pokušavati prodrijeti sve dublje i dublje u materiju, sudarajući međusobno čestice sve silovitije, a astronomi mogu uvijek težiti tome da vide sve dalje u svemir. Ali u svojim pokušajima da prikupe podatke u sve daljim sustavima, fizičari će neminovno naići na različita fizikalna, ekonomska pa čak i kognitivna ograničenja. Tijekom ovog stoljeća fizika je postala sve teže i teže razumljiva; nadišla je darvinovsku epistemologiju, naše prirođene koncepte za uspješno izlaženje na kraj sa svijetom. Stent je odbacio stari argument da su "jučerašnje besmislice današnje opće priznate istine". Društvo može biti spremno podupirati daljnja istraživanja u fizici sve dok ona ima potencijal da stvara nove snažne tehnologije, kao što su nuklearno oružje i nuklearna energija. Ali kad fizika postane nepraktična i istovremeno nerazumljiva, predviđao je Stent, društvo će sigurno uskratiti svoju potporu.
Izvodi iz razgovora sa tek 2 velika naučnika, fizičarem Rogerom Penroseom i biologom Guntherom Stentom uz pozivanje na historičara Henry Adamsa - i već je sva problematičnost daljeg, sve bržeg razvoja znanosti itekako dovedena u pitanje...
Bentleya Glassa, ugledni biolog i predsjednik Američkog udruženja za unapređenje znanosti; članak iz 1979. godine, objavljen u časopisu Quarterly Review of Biology:
Analiza količine otkrića u biologiji je pokazala da ona ne drže korak
s eksponencijalnim rastom broja istraživača i uloženog novca. "Toliko smo bili zadivljeni neporecivim ubrzanjem broja veličanstvenih dostignuća da smo jedva zamijetili da smo zapravo duboko zašli u razdoblje opadajućih prinosa", ustvrdio je Glass. "To znači da se sve više i više znanstvenog truda i novca mora uložiti kako bismo održavali naše napredovanje. Prije ili kasnije će to morati stati zbog nesavladivih ograničenja znanstvenog ljudstva i troškova.
Rast znanosti je u našem stoljeću bio toliko brz da smo došli u zabludu da mislimo kako se takav tempo napredovanja može održavati u beskonačnost."
Godine 1992. mjesečnik Physics Today je objavio ogled pod naslovom "Teška vremena" u kojem je Leo Kadanoff, ugledni fizičar sa Sveučilišta Chicago, oslikao sumornu sliku budućnosti fizike. "Ništa što činimo vjerojatno neće zaustaviti opadanje broja istraživača, novčane potpore i društvene vrijednosti", izjavio je Kadanoff.
Da li se znanost bliži svome kraju, prosudite sami, a neka od velikih imena znanosti koja se pojavljuju u knjizi su i:
nobelovac fizičar Sheldon Glashow, fizičar Edward Witten, fizičar John Barrow, fizičar David Lindley, fizičar Steven Weinberg, fizičari Hans Bethe, Roger Penrose, Gottfried Mayer-Kress, Per Bak, Edward Fredkin, Frank Tipler, Paul Davies, kvantni mehaničar John Archibald Wheeler, fizičar David Bohm, nobelovac fizičar Richard Feynman, nobelovac fizičar Phillip Anderson, nobelovac fizičar Murray Gell-Mann, nobelovac fizičar Brian Josephson , nobelovac hemičar Ilya Prigogine, kosmolozi Stephen Hawking, David Schramm, Andrej Linde, fizičar čestica Howard Georgi, fizičar i astronom Fred Hoyle, astrofizičar Martin Harwit, evolucijski biolozi Richard Dawkins, Stephen Jay Gould, Niles Eldredge, biolog Lynn Margulis, biohemičar Stuart Kauffman, biolozi Stanley Miller, Gunther Stent, Francis Crick, Peter Medawar, socijalni biolog Edward O. Wilson, lingvist Noam Chomsky, antropolozi Clifford Geertz, Arturo Escobar, neurolozi Francis Crick, Christof Koch, Gerald Edelman, nobelovac John Eccles, robotičar i informatičar Marvin Minsky, inženjer robotike Hans Moravec, matematičari John Conway, Benoit Mandelbrot, Joshua Epstein, David Ruelle, Mitchell Feigenbaum, John Casti, inormatičari John Holland, Christopher Langton, Norman Packard, Joseph Traub, Rolf Landauer, filozofi: Karl Popper, Imre Lakatos, Thomas Kuhn i Paul Feyerabend, Nicholas Recher, Thomas Nagel, Colin McGinn, Daniel Dennett, David Chalmers, politički teoretičar Francis Fukuyama, futurist Freeman Dyson, teolog Charles Hartshorn...i mnogi drugi.
Velika većina imenovanih su intervjuisani od strane Johna Horgana, te su ti intevjui sastavni dio i čine okosnicu knjige.
Izvanredno zanimljivo štivo...
__________________
Daleko je jutro, a kamoli Subotica. Ivan u 17:15.
Napredak znanosti se odvija po pragovima. Dakle, krene napredak, ide, ide i onda krivulja napretka ne raste više. To se zove prag. A onda se napravi neki prodor koji otvori nove mogućnosti i opet počne eksponencijalno rasti i tako do slijedećeg praga.
No, ovo je tema o tehnologiji, a ne o znanosti.
Možemo se osvrnuti na područje energije, područje materijala i na područje primjenjene tehnologije za svakodnevnu upotrebu.
U području energije i dalje se očekuje prodor na nekoliko bitnih područja, a to su novi izvori (npr. nuklearna fuzija), na području prijenosa energije (npr. bežični prijenos izmjenične struje) i na području akumulacije (sačuvanja) proizvedene energije (npr. akumulatori).
U području upotrebe materijala danas je veliki razvoj kompozitnih materijala u vrlo tankim slojevima.
U području primjenjene tehnologije, razvoj sve bržih i manjih procesora. Ljudi kao da zaboravljaju kada je napravljen prvi kompjuter i kako je on izgledao, a ove današnje, nazovimo ih mobitelima, ne možemo ni po čemu usporediti s onime što je bilo. Da li se još netko sjeća bušenih kartica?
Napredak znanosti se odvija po pragovima. Dakle, krene napredak, ide, ide i onda krivulja napretka ne raste više. To se zove prag. A onda se napravi neki prodor koji otvori nove mogućnosti i opet počne eksponencijalno rasti i tako do slijedećeg praga.
Problematičnost novih prodora je jedna od tema knjige...
Novih prodora odavno nema, a naučnici formata Einsteina postave granice koje umnogome onemogućavaju nove prodore.
Kroz knjigu imamo i prikaz razgovora sa "vjernicima" beskonačnog progresa nauke, time i tehnologije...
Čitav naučni eksponencijalni rast i svi prodori ljudskog roda, počevši od perioda renesanse do danas - definitivno liče na "žabice", ondosno pljosnati kamenčić koji baciš na površinu vode koji odskače sve manjim skokovima dok u konačnici ne izgubi energiju i potone u vodu...
Prije renesanse imali smo i degenerativne historijske procese, a navešću primjere sumerskog, grčkog, egipatskog i rimskog bljeska nakon kojih je dolazilo do perioda strahovitih civilizacijskih nazadovanja i propadanja, zaboravljanja dotadašnjihi dostignuća, posvemašnjeg mraka i sumraka civilizacije pa do ponovnih "otkrića" Platona ili Aristotela, npr. hiljadama godina nakon njihove smrti...
Quote:
Lucius Artorius kaže:
No, ovo je tema o tehnologiji, a ne o znanosti.
Možemo se osvrnuti na područje energije, područje materijala i na područje primjenjene tehnologije za svakodnevnu upotrebu.
U području energije i dalje se očekuje prodor na nekoliko bitnih područja, a to su novi izvori (npr. nuklearna fuzija), na području prijenosa energije (npr. bežični prijenos izmjenične struje) i na području akumulacije (sačuvanja) proizvedene energije (npr. akumulatori).
U području upotrebe materijala danas je veliki razvoj kompozitnih materijala u vrlo tankim slojevima.
U području primjenjene tehnologije, razvoj sve bržih i manjih procesora. Ljudi kao da zaboravljaju kada je napravljen prvi kompjuter i kako je on izgledao, a ove današnje, nazovimo ih mobitelima, ne možemo ni po čemu usporediti s onime što je bilo. Da li se još netko sjeća bušenih kartica?
Odnosno o tehnologiji kao primjenjenoj znanosti koja kroz knjigu nije dovedena u pitanje na način znanosti i novih prodora.
Budući da od novih prodora umnogome ovisi i budućnost primjenjene znanosti, odnosno tehnologije, ja ne vidim da se mogu praviti jasne razlike i granice između tog dvoga, posebno kada imamo u vidu da razvoj znanosti unedogled u budućnosti svakako biva doveden u pitanje samim dosadašnjim efektima i dostignućima znanosti (pa i tehnologija koje iz nje proizilaze), a posebno opadajućim prinosima i društvenim otkazivanjem sve skupljih projekata i igračaka poput superprovodljivog supersudarača čiji su praktičan značaj poredeći ga sa cijenom koštanja takve igračke, te posebno finansijski efekti veoma upitni, te je veliko pitanje do kada će društvo općenito pristajati da finansira takve projekte...
__________________
Daleko je jutro, a kamoli Subotica. Ivan u 17:15.
Na ovo sam se jednostavno morao javiti.....TV nije isti, oprosti molim te CRT TV-ovi ne rade na istom principu kao LDC i Plasma...aaah TV mora imati antenu tj. prijamnik i zvucnik da mozemo cuti....a ono vecina se ljudi radja sa funkcionalnim svim osjetilima pa je valjda logicno da cujem zvukove sa TV-a..naravno da ce imati zvucnike samo sa boljom kvalitetom....tvojoj babi je sustalo sa crno bijele drvene kutije koja je imala 3 kanala, a ti se zavalis ispred LCD-a od 50 incha sa sony kucnim kinom i surroundom po dnevnom i gledas HD preko kabelske ili satelitske...pa kako to onda nije napredovalo nista ? Da auto ima 4 kotaca i upravljac to je isto kao da kazes da zraklopna industrija nije napredovala jer je i prvi avion brace Wright imao 2 krila valjda ti ovu glupost ne moram objasnjavat sam ces shvatit. A slusaj ako je tebi ugodnije udji u Ford-T iz 1910 ili sta ti je znam , a ja cu sjest u novu mecku sa : zracnim jastucima, senzorima sa parkiranje, satelitskom navigacijom ili ti ga GPS, sa svakakvim nakvim cudima za podesavanjima ovjesa, mjenjanje konjaze (sport,normal,track) ABS-om, pametnom suspenzijom i da ne nabrajam. I ne nije istina da svi automobili imaju iste motore, imas i elektricne a imas i hibride, a s obzirom da jos uvijek koristimo fosilna goriva ne vidim razloga da nemaju takve motore...samo sto su danasnji motori puni modernih tehnickih rjesenja,a nisu bas cadjari iz ranih godina automobilizma. Cak se vidi veliki napredak naspram auta iz perioda 97-2000 i ovih danasnjih. A ti ako si mislio da cemo letit u DeLoreanima do 2015 jer si to vidio u "Povratku u buducnost" a onda sta cu ti ja zajebo si se
Ja sam pokusao reci i objasniti (ali me ti ocito nisi skuzio) da nema nekog revolucionarnog pomaka. Napredak u TV prijenosu signala i gledanju TV-a za mene ce bit znacajan kada budem imao hologramsku projekciju u svojoj sobi i to toliko realnu da necu moci razlikovati osobu na toj projekciji od stvarne osobe. E to je napredak ! A to ako ne kuzis da se na TV-u u osnovi (govorim U OSNOVI EVO I PODEBLJAVAM) nista nije promijenilo, jer i dalje je tu ekran, antena,zvucnik i daljinski, onda si malo tuturutu.
Ja sam pokusao reci i objasniti (ali me ti ocito nisi skuzio) da nema nekog revolucionarnog pomaka. Napredak u TV prijenosu signala i gledanju TV-a za mene ce bit znacajan kada budem imao hologramsku projekciju u svojoj sobi i to toliko realnu da necu moci razlikovati osobu na toj projekciji od stvarne osobe. E to je napredak ! A to ako ne kuzis da se na TV-u u osnovi (govorim U OSNOVI EVO I PODEBLJAVAM) nista nije promijenilo, jer i dalje je tu ekran, antena,zvucnik i daljinski, onda si malo tuturutu.
Postavlja se pitanje: kuda poslije Holograma?
Gunther Stent, biolog s Kalifornijskog sveučilišta Berkeley, pionir molekularne biologije; osnovao je prvi odsjek posvećen tom području na Sveučilištu Berkeley pedesetih godina i proveo eksperimente koji su pomogli rasvjetljavanju rada transmisije gena: „Znanost se možda približava kraju baš zato što je tako dobro radila.“
Posebno kada se ima u vidu i dio u kojem se poziva na Henry-a Adamsa...
Kada na stvar gledamo iz drugačijeg ugla: napredak od TV-a ka Hologramu nije nikakav napredak poredeći napredak od ničega ka TV-u...pljosnati kamen, jezero, žabice...
Naravno, postoji još ogromna planina posla pred naučnicima. Bez obzira što je cilj hemije postignut, postoji nebrojeno mnogo hemijskih reakcija za klasifikaciju, a ako biologija rješi 3 preostala velika pitanja uvijek ostaje mogućnost klasifikacije živih vrsta na zemlji, te ako se nađe život negdje drugdje - klasifikacija i takvih organizama.
Geografija je odavno završila svoj posao na Zemlji, ali nije na Marsu, jupiterovom satelitu Evropi, itd...
Fizika će, kako je gore rečeno, uprkos svojim beskrajnim horiznotima naići na ograničenja kognitivne ili društveno-ekonomske prirode.
Imajući u vidu ograničenost i neobnovljivost ključnih resursa planete Zemlje, jasno je da će ključno pitanje napretka čovječanstva, a samim time i njegovog opstanka zavisiti od ikoraka u sunčevom sistemu, a zatim galaksiji, odnosno susjednim sistemima.
Da li je globalno čovječanstvo uopće sposobno za stagnaciju? Jesmo li sposobni tapkati u mjestu i ne propasti?
Sumnjam. Era opadajućih prinosa u kojoj je da bi se napredak održao potrebno sve više naučnika i novca...
Stoga da bi se bilo kakav progres nastavio unedogled u budućnosti, biće potreban taj iskorak u svemir, naseljavanje mjeseca, početak procesa teraformiranja Marsa...
Nevolju tu predstavljaju ograničenja same nauke, odnosno čika Ajnštajna koji se postavio granicu maximalne brzine kretanja, koju je nemoguće dostići a kamo li prestići...
Najveća promjena, napredak, progres držim da će po čovječanstvo donijeti dalji razvoj robotike i genetike koji će utjecati na život čovjeka i čovječanstva silom neviđenom u historiji...
Vidjeti SF serijal Isaka Asimova o robotima i utjecaju istih na čovječanstvo.
Neki veliki preokret, promjenu, novi kvalitativni proboj može se očekivati jedino od pronalaska vještačke autonomne inteligencije od čega smo realno još uvijek daleko...
Najbolji prijatelj koji mi je postao i zet, mašinski inžinjer i vlasnik srednje velikog preduzeća za obradu metala je u drugoj polovini prošle godine bio u Japanu u poslovnoj i obrazovnoj posjeti. Pričao mi je kako ih je na ulazu u Micubishijevu tvornički krug gdje su imali sastanak sa nekim Japancima dočekao robot koji se rukovao sa svima i tražio da se predstave. Odveo ih je do lifta te im mahnuo kada ih je doveo na odgovarajući kat. Kasnije je u komunikaciji koristio imena koja su mu oni kazali i još im mahnuo kada su napuštali tvornički krug.
Ali, realno, daleko je to od autnonmih inteligentnih i razumnih robota.
Srećom, vratio se malo prije katastrofe u Fukushimi...
__________________
Daleko je jutro, a kamoli Subotica. Ivan u 17:15.
Covjekovom pretku je trebalo par miliona godina da nauci staviti kamen na drvo i napraviti koplje, to je dug period.
Sta u odnosu na takve vremenske distance mozemo reci o jednom nasem zivotnom vijeku, koji je treptaj planete Zemlje.
Sjetite se tehnologije kada ste se rodili, okrenite se oko sebe i pogledajte sada.
Zar je vama to spor napredak?
Zar uopste mozete pomisliti da smo blizu kraja?
Daleko smo mi od kraja, mogucnosti je bezbroj.
Nije prvi puta da se govori kako je sve vec skoro izmisljeno i da nema dalje, ali nas nesto novo uvijek iznenadi.
Mozda trenutno nema velikih naucnih prodora iz razloga komercijalizacije trenutnih artikala, ljudi koji se baziraju na serijske proizvodnje recimo Televizora ne ulazu bez potrebe u rizicne revolucionarne poduhvate jer i ovako profit ide veoma dobro.
Igraju na sigurno.
Istina je da su se mozda svi malo uljuljali u ovom modernom lagodnom zivotu da mozdane vijuge ne rade sto bi trebale ili mozda nekih otkrica i ima ali nisu podijeljeni sa nama jer nije vrijeme za njihovu masovnu upotrebu.
Kada fosilnih goriva bude sve manje, kada potraznja za energijom bude puno veca nego ponuda, kada hrane bude mnogo manje nego stanovnika...mozda ce onda ljudi doci do novih revolucionarnih ideja, najbolje radimo kada smo pritisnuti do zida.
Nadam se samo da neki novi ratovi nece biti motivacija za naucna otkrica.
Covjekovom pretku je trebalo par miliona godina da nauci staviti kamen na drvo i napraviti koplje, to je dug period.
Sta u odnosu na takve vremenske distance mozemo reci o jednom nasem zivotnom vijeku, koji je treptaj planete Zemlje.
Historija čovjeka, odnosno civilizacije prije koje se ne može ni govoriti o historiji, činila se pravolinijska sa stalnim progresom.
Međutim, čini se da ipak nije bila takva.
Od uzlazne putanje od pećinskog čovjeka do starog Sumera počela je krivulja uspona i padova, strahovitih uspona i strahovitih padova - sve do doba renesanse...od kada linija progresa postaje gotovo pravolinijska, u konačnici i u globalnim okvirima po prvi put u historiji čovjeka, kada je motor i silnice progresa zapadnih zemalja povukle i sve ostale za sobom.
Budući da je evidentno odsustvo u historiji stalnog progresa čovječanstva, moguće je i da progres odmijeni stagnacija, gotovo pravolinijska stagnacija čija će osnovna zadaća biti oduprijeti se padu jer civilizacija, kako se čini - nije sposobna za dužu stagnaciju.
Quote:
dinozi kaže:
Sjetite se tehnologije kada ste se rodili, okrenite se oko sebe i pogledajte sada.
Zar je vama to spor napredak?
Zar uopste mozete pomisliti da smo blizu kraja?
Daleko smo mi od kraja, mogucnosti je bezbroj.
Nije prvi puta da se govori kako je sve vec skoro izmisljeno i da nema dalje, ali nas nesto novo uvijek iznenadi.
Mozda trenutno nema velikih naucnih prodora iz razloga komercijalizacije trenutnih artikala, ljudi koji se baziraju na serijske proizvodnje recimo Televizora ne ulazu bez potrebe u rizicne revolucionarne poduhvate jer i ovako profit ide veoma dobro.
Igraju na sigurno.
Istina je da su se mozda svi malo uljuljali u ovom modernom lagodnom zivotu da mozdane vijuge ne rade sto bi trebale ili mozda nekih otkrica i ima ali nisu podijeljeni sa nama jer nije vrijeme za njihovu masovnu upotrebu.
Kada fosilnih goriva bude sve manje, kada potraznja za energijom bude puno veca nego ponuda, kada hrane bude mnogo manje nego stanovnika...mozda ce onda ljudi doci do novih revolucionarnih ideja, najbolje radimo kada smo pritisnuti do zida.
Nadam se samo da neki novi ratovi nece biti motivacija za naucna otkrica.
Ne radi se o tome da je sve otkriveno. Sve neće biti nikada otkriveno, a na otkrivanje svega se ni ne pomišlja kada se u naučnim krugovima diskutira o jedinstvenoj teoriji svega. Oni misle tek na okvir, teorijski okvir iz kojega ništa neće stršiti i neće se događati da Fizika makrokosmosa i Fizika mikrokosmosa budu u stanovitoj koliziji, u kakvoj su sada...
Optimizam glede stalnog progresa čovječanstva je stvar inercije. Ako putuješ brzim vozom 48 sati bez prestanka - kada sa njega siđeš učiniće ti se i da se Zemlja mnogo brže okreće...
I sam sam bio optimista po inerciji, ali čitajući knjigu Kraj Znanosti Johna Horgana, naprosto me je šokirala rezignacija, pesimizam i crne prognoze takve bulumente nobelovaca i velikih faca Nauke glede budućeg progresa čovječanstva, odnosno toka tog progresa.
Sam izostanak novih velikih proboja dovoljan je da progres na srednji rok učini gotovo pravolinijskim, bez obzira ako se usput tehnološki primjeni znanje kroz mali milion novih proizvoda koji mogu učiniti da Planeta i ljudsko društvo kroz 20 godina izgledaju potpuno drugačije.
Za takvo nešto su dovoljni autonomni poluinteligentni roboti i malo dalji iskorak u sunčev sistem, barem do Marsa, te očekivana nova dostignuća u medicini glede poboljšanja kvaliteta i produženja života čovjeka.
Ali, to nije to...
Naprosto je zastrašujući pesimizam i skepticizam glede "progresa kao do sad" te čitave brigade velikih naučnika koji defiluju kroz knjigu, iako je sama knjiga meni izuzetno zabavna posebno gledano iz ugla evidentne ekscentričnosti gotovo svakog od tih velikih umova...
__________________
Daleko je jutro, a kamoli Subotica. Ivan u 17:15.
Sjetite se tehnologije kada ste se rodili, okrenite se oko sebe i pogledajte sada.
Zar je vama to spor napredak?
pa zapravo je. samo se tehnologija omasovila i upgradeala, ali je u srži ostala ista. elektronički čipovi na tiskanim karticama, ili bušene kartice u čitačima kartica, dakle booleova logika, if then logika, poluvodiči, isti materijali, plemeniti metali, bakar, silicij, različito preslagivanje i pametniji softver, sve je samo nadoveza početnog stroja bez duše. od mobitela do nekakvog kompleksnog brodskog ili zrakoplovnog sustava.
isto kao što je teslin izmjenični motor u srži današnji sav alat, kućni strojevi, industrijski strojevi...
jedan izum pokreće lavinu novih, to je sve, ali velikih otkrića od prije 100 godina do danas i nije bilo. npr ni lijek protiv raka (bilo koje vrste) ne bih smatrao velikim izumom, veliki izumi su dakle parni i IC strojevi, struja i računala, sve između toga su lavine varijacija na temu.
kad počnemo crpiti energiju iz vakuma, prebacimo se u novu dimenziju, naučimo teleportirati ili stvarati nove planete, ili barem mijenjati klimu na ovom, smatrat ću to velikim izumima.
i da spejs šatl je samo varijacija na temu već otprije poznatih stvari, a omogućio je najveći napredak tj potisak čovječanstva u nepoznato. to što od velikog izuma do velikog utjecaja na svijet prođe koje desetljeće do stoljeća, drugi je par cipela, jer izum sam po sebi nema značaj ako ga se ne stavi u praktičnu primjenu za malog čovjeka.
za svakoga tko u toj hrpi amonita vidi zupčanike nekog "stroja" i 
Tuci se za nesto cemu ce vrijednost za godinu dana pasti 5 puta 
Linearni mod
