jos jedno filozofsko pitanje na koje neznam odgovor,ostati dijete ili odrasti i zauvijek izgubiti sve radosti koje nam donosi ono djecacko srce,kao npr.uzivanje i radovanje u malim stavrima,sitnicama,znatizelja,dobrota,darezljivost ,pozitiva ili u drugu ruku odrasti i poceti na svoje tijelo i duh navlaciti negativu koju nam donosi danasnja svakodnevnica.
oduvijek mi ljudi govore bilo bi super kad bih se malo uozbiljila ali cemu kad bas ta neozbiljnost uvijek izmami osmjeh na lice svakoga,i iz najtuznijeg pogleda mogu izvuc nesto sretno a to mogu samo dijeca,to jest dijete u meni koje ne zeli odrasti.
jos jedno filozofsko pitanje na koje neznam odgovor,ostati dijete ili odrasti i zauvijek izgubiti sve radosti koje nam donosi ono djecacko srce,kao npr.uzivanje i radovanje u malim stavrima,sitnicama,znatizelja,dobrota,darezljivost ,pozitiva ili u drugu ruku odrasti i poceti na svoje tijelo i duh navlaciti negativu koju nam donosi danasnja svakodnevnica.
oduvijek mi ljudi govore bilo bi super kad bih se malo uozbiljila ali cemu kad bas ta neozbiljnost uvijek izmami osmjeh na lice svakoga,i iz najtuznijeg pogleda mogu izvuc nesto sretno a to mogu samo dijeca,to jest dijete u meni koje ne zeli odrasti.
Sve podvučeno u tekstu možeš činiti i sa 80 godina, što se tiče godina,čovjek se osjeća mlad koliko on sam osjeća da je mlad.
U svakom odraslom čovjeku se krije djete.
jos jedno filozofsko pitanje na koje neznam odgovor,ostati dijete ili odrasti i zauvijek izgubiti sve radosti koje nam donosi ono djecacko srce,kao npr.uzivanje i radovanje u malim stavrima,sitnicama,znatizelja,dobrota,darezljivost ,pozitiva ili u drugu ruku odrasti i poceti na svoje tijelo i duh navlaciti negativu koju nam donosi danasnja svakodnevnica.
oduvijek mi ljudi govore bilo bi super kad bih se malo uozbiljila ali cemu kad bas ta neozbiljnost uvijek izmami osmjeh na lice svakoga,i iz najtuznijeg pogleda mogu izvuc nesto sretno a to mogu samo dijeca,to jest dijete u meni koje ne zeli odrasti.
Ostati dijete ili odrasti nije pitanje odluke.
Nije ni filozofsko pitanje.
Željeti ostati dijete više izražava želju ostati privržen vrijednostima koje pripisujemo dječijem srcu i pogledu, nesputanosti i iskrenosti. Ili kao kritika vrijednosti što su u opticaju u svijetu odraslih za koje nalazimo da su negativne i ne želimo im biti suučesnici.
Zato je namjesto početnog pitanja koje zapada i ostaje u slijepoj ulici, bolje postaviti drugo: Što može jedan čovjek? Odn. što ne može?
Odrasti ne znači izgubiti i sposobnost radovati se kao dijete, znatiželju, dobrotu čistog srca.... itd.... ali, da li smo ovdje, u svijetu, samo da bi uživali, bili dobro raspoloženi, radosni i sretni? Da li je važno biti samo dobro raspoložen ili su važniji stvarni sadržaji naših života iz kojih proizilaze i naša raspoloženja?
A onda, ako svojom neozbiljnošću možemo nekoga uveseliti na način svojstven djetetu, nije li možda vrednije ako možemo izmamiti osmijeh na nečije lice i nešto sretno i iz najtužnijih očiju, posredujući boljim prilikama i sadržaju nečijih života iz kojih i proizilazi ta tuga....
Ostati dijete ili odrasti nije pitanje odluke.
Nije ni filozofsko pitanje.
Željeti ostati dijete više izražava želju ostati privržen vrijednostima koje pripisujemo dječijem srcu i pogledu, nesputanosti i iskrenosti. Ili kao kritika vrijednosti što su u opticaju u svijetu odraslih za koje nalazimo da su negativne i ne želimo im biti suučesnici.
Zato je namjesto početnog pitanja koje zapada i ostaje u slijepoj ulici, bolje postaviti drugo: Što može jedan čovjek? Odn. što ne može?
Zapravo, ja bih rekao da ovo jest filozofsko pitanje, ili ga je lako odvesti u filozofske vode; pitanje je je li ovaj Svijet star? I, da li Jokero vidi takav Svijet starim slučajno i je li to stvar perspektive ili sustavnije analize?
Ja mislim da je Svijet još vrlo mlad, da ima osobine djetinjastosti. Kako bi inače bilo moguće da vlada opća euforija za nečim kao što je ajfon? Ili prije toga tamagochi ili Rubikova kocka? Sjećam se kako je u vojsci bilo važno imati svoj džepni tranzistor (tranđu), njega si mogao kupiti na kiosku kao danas mobitel. Nije li Svijet mlad kad je moguće vidjeti kako ljudi trče po ulicama za nekim drugim, pucajući na njega, jer podržavaju nekog koga ovaj ne podržava za svog vođu?
Nije mlad nego glup; bila je prva misao koja mi se nametnula nakon što sam pročitala tvoju zadnju rečenicu.
Ali, pokušala sam napraviti jednu paralelu a onda ustanovila da mi je baš i nije jednostavno uspostaviti.
Kad kažeš da misliš da je Svijet još vrlo mlad, s čim bih se složila u datom kontekstu, pripisala sam tvoje opažanje opažanju starog Svijeta ( kao da on to može ) dok gleda na slabosti svoje mladosti onako kao što mi iz starije dobi svog mikrosvijeta možemo gledati i vidjeti slabosti svoje mladosti. Ali paralela pada u vodu, jer stari Svijet zapravo "gleda" na svoju mladost koja je sad - dok traje, kao nešto što je prošlo, preboljeno kao dječije bolesti.
Ne mogu napraviti valjanu paralelu. A ne mogu jer je za takvo što - pogled na vlastitu mladost dok ona još traje iz perspektive starog svijeta potreban posrednik, kao što si ti ovdje posredovao svojim opažanjem koje sam pripisala starom Svijetu.
Ako se vratimo na post od Jokero - nisu li oni koji joj govore da bi se trebala malo uozbiljiti, posrednici? Što otvara niz novih pitanja: koji i kakvi su nam posrednici ( ili kakvi bi trebali biti )? Roditelji, učitelji, knjige.....?
I možda da ponovim tvoje pitanje, ali malo modifikovano, ako zauzmemo gledište da je stari Svijet o kojem ovdje govorimo onaj zreliji, pametniji, mudriji, humaniji: vidi li Jokero takav Svijet starim?
Ako ne, u ovom smislu kojeg mu pridajem(o), onda ona ne želi odrasti, ne želi mu pripadati.
Ali, što mlade ljude može otvoriti za nove, dublje uvide?
Što može otvoriti za nove uvide one ljude što trče po ulicama za nekim drugim, pucajući, jer podržavaju nekog koga ovaj drugi ne podržava?
Inače, htjela bih reći da je pomalo frustrirajuće kad se otvarač teme više ne oglasi na njoj. To je neozbiljno ( evo, da i ja kažem Jokero ono što su joj znali reći i neki drugi ) ali uistinu - u čemu je point?
Ako je riječ samo o potrebi za neobveznim čavrljanjem, tad mi je jasno... ali ako nije - što je posrijedi?
ne može se do ozbiljnosti/neozbiljnosti čvrstom odlukom. čitav slijed događanja, sretnih, nesretnih, sivih... svakodnevnih modeliraju karakter u ono što jest danas i u ono što će biti sutra. preuzimanjem odgovornosti za ono na što se može utjecati, nije gubitak "dječačkog srca".
__________________
My Lord, I have a cunning plan- Baldric, several times
Linearni mod
