Ne znam baš šta konkretno želim s ovim topicom, teško da mi netko može dati neki savjet koji već ne znam, možda se želim samo malo povjeriti i poslušati mišljenja nepoznatih ljudi, katkad se lakše povjeriti nepoznatima...
Naime stvar je u tome da se bojim veza, bojim se ući u vezu s nekom curom, čak i kad mi se ona sviđa i kad mi je doslovno sve servirano, trebam se samo odvažiti. Da najprije kažem da nisam baš mlad, 30 mi je godina. Inače sam dosta pasivan, teško pristupam curama, to vrijedi samo za nepoznate cure, u poznatom društvu sam skroz dobar, ali problem je kako upoznati novu curu, koju dosad ne znam, tu sam loš. Ali čak nije ni to glavni problem, jer više puta su se one potrudile upoznati mene, otvoreno daju do znanja da im se sviđam i da žele nešto više. Ali mene neke stvari koče da krenem dalje, da je pozovem vanka nasamo, to ne uključuje kave i slična druženja, to mi nije problem, ali ono kad baš treba prijeći stepenicu koja dijeli neko barenje i upoznavanje od poljupca, seksa, veze, tu stajem i povlačim se.
E sad koji su razlozi za to po meni. Prvo, prvu pravu vezu sam imao dosta kasno, sa 24. godine, trajala je tri godine i tu sam se dosta razočarao. Zapravo se nisam toliko razočarao koliko mi je bilo teško kad smo prekinuli, ustvari kad je ona mene ostavila zbog nekih razloga. Nakon toga se nisam upuštao u ništa više, jednostavno sam se povukao, navikao na neki svoj samački život kojim sam donekle zadovoljan, ali nije to to, ipak nešto fali, jedna srodna duša... Dakle nemam neko iskustvo u vezama, ja nisam tip za jednu noć i neke kratke vezice, dosta sam osjećajan i tražim vezu na dugi rok. To mi je u startu greška, znam, ali takav sam. Drugo, stvar koja me koči je fizičke prirode, imam oštećen sluh i to mi donekle otežava komunikaciju, u situacijama kad je buka, kad ne vidim sugovornika odnosno njegovo lice itd. To me dosta koči, ispadam glup katkad, a mislim da nisam. Treće, imam i nekih obiteljskih problema pa me to malo pere, iako nije ništa posebno, svi imamo nešto.
Uglavnom zaključak je da na neki način mislim da nisam vrijedan za pravu vezu i za pravu curu, čak i kad one jasno daju signale da žele nešto više. Jednostavno sam zapao u neko stanje emocionalne letargije, ne da mi se riskirati, bojim se razočaranja, ne da mi se truditi oko neke cure, dati joj do znanja da je želim, poljubiti je itd. Povukao sam se u neku svoju čahuru i teško mi je odatle izaći...
E sad, neki pametan savjet se tu ne može dati, svjestan sam ja otprilike svega, da bih se trebao trgnuti, suočiti sa strahom, ali nekako mi ne ide, a vrijeme prolazi...Planiram nabaviti aparatiće za sluh, ali to će me opet kočiti s druge strane, hendikep će bit odmah vidljiv, ali mislim da je bolje i to nego ovako. No nisu baš jeftini tako da će mi trebati neko vrijeme da uštedim za one bolje, kanalne.
Uglavnom, ako imate nešto pametno napisati, napišite!
Ne znam baš šta konkretno želim s ovim topicom, teško da mi netko može dati neki savjet koji već ne znam, možda se želim samo malo povjeriti i poslušati mišljenja nepoznatih ljudi, katkad se lakše povjeriti nepoznatima...
Naime stvar je u tome da se bojim veza, bojim se ući u vezu s nekom curom, čak i kad mi se ona sviđa i kad mi je doslovno sve servirano, trebam se samo odvažiti. Da najprije kažem da nisam baš mlad, 30 mi je godina. Inače sam dosta pasivan, teško pristupam curama, to vrijedi samo za nepoznate cure, u poznatom društvu sam skroz dobar, ali problem je kako upoznati novu curu, koju dosad ne znam, tu sam loš.
To je razumljivo. Nikad ne znaš kakve namjere žene imaju.
Tretiraj ih sve kao sumnjive dok ne dokažu suprotno.
Quote:
Ali čak nije ni to glavni problem, jer više puta su se one potrudile upoznati mene, otvoreno daju do znanja da im se sviđam i da žele nešto više. Ali mene neke stvari koče da krenem dalje,....
.... Nakon toga se nisam upuštao u ništa više, jednostavno sam se povukao, navikao na neki svoj samački život kojim sam donekle zadovoljan, ali nije to to, ipak nešto fali, jedna srodna duša... Dakle nemam neko iskustvo u vezama, ja nisam tip za jednu noć i neke kratke vezice, dosta sam osjećajan i tražim vezu na dugi rok. To mi je u startu greška, znam, ali takav sam. Drugo, stvar koja me koči je fizičke prirode, imam oštećen sluh i to mi donekle otežava komunikaciju, u situacijama kad je buka, kad ne vidim sugovornika odnosno njegovo lice itd. To me dosta koči, ispadam glup katkad, a mislim da nisam. Treće, imam i nekih obiteljskih problema pa me to malo pere, iako nije ništa posebno, svi imamo nešto.
Uglavnom zaključak je da na neki način mislim da nisam vrijedan za pravu vezu i za pravu curu, čak i kad one jasno daju signale da žele nešto više.
Ovo drugo ti pobija ove dileme iz prvog dijela rečenice taman i ako sam sebe uvjeravaš u suprotno. Ako ti ikad i pomisliš da nešto ne zaslužuješ, ali žena misli da zaslužuješ, onda pusti ženu da dođe do riječi.
Mada, te spike bi ionako trebao prerasti i bez da te netko treba uvjeravati.
Veliš da si startao ovo bez da znaš točno zašto, više da se izjadaš.
Ja sam ti kriva osoba za tješenje muškaraca. Žene se može zagrliti i utješiti, ali kad si muško tebe ne.. Tebi treba samo jedan "Man up".
Ali, zato možeš dobiti objektivno viđenje.
Po opisu koji si dao ti već sad nemaš problema. Nisi čak ni u situaciji u kojoj je većina ekipe koja navrati ovdje na pdf. Njima obično prvo treba reći "radi na sebi, malo si u zaostatku", da bi tek došli do situacije u kojoj si ti već sad; a tebi je sve već manje više posloženo.
Imaš još o tome niže..
Quote:
Jednostavno sam zapao u neko stanje emocionalne letargije, ne da mi se riskirati, bojim se razočaranja, ne da mi se truditi oko neke cure, dati joj do znanja da je želim, poljubiti je itd. Povukao sam se u neku svoju čahuru i teško mi je odatle izaći...
Što si po horoskopu?
Quote:
E sad, neki pametan savjet se tu ne može dati, svjestan sam ja otprilike svega, da bih se trebao trgnuti, suočiti sa strahom, ali nekako mi ne ide, a vrijeme prolazi...Planiram nabaviti aparatiće za sluh, ali to će me opet kočiti s druge strane, hendikep će bit odmah vidljiv, ali mislim da je bolje i to nego ovako. No nisu baš jeftini tako da će mi trebati neko vrijeme da uštedim za one bolje, kanalne.
Uglavnom, ako imate nešto pametno napisati, napišite!
Mislim da si sam sebi u glavi složio neke utvare koje ti ne trebaju.
To sa sluhom jest nezgodno, ali nije tako big deal. Prilagodiš se. S clubbingom nisi bogznašto propustio. A u razgovoru, ako ti treba ponoviti, samo zamoli da ti se ponovi. Nikome neće biti ni najmanji problem, pa ne treba biti ni tebi.
To može biti prepreka samo ako si sam tako zabriješ. Ali ako živiš s tim i prilagodiš se, i prihvatiš to, što se žena tiče nije nikakav bed.
Lokacija: at the Meadowlands, aboard a Borg cube: ordem e progresso
Postova: 9,335
Quote:
Trshna kaže:
Uh. Ne znam, mene je uvijek vise plasilo to zatvaranje u samu sebe nego bilo sta drugo, bez obzira na okolnosti.
I ja kažem 'uh uh'. Teško je to sve. Ja sabotiram samu sebe i ponašam se obratno od onog kako bi trebala, pa dotični dobije dojam da sam hladna i nezainteresirana, a u biti je istina miljama daleko od toga.
No dobro, nećemo više o meni.
Valja napisati i koju pametnu za autora, ako me posluže moždane vijuge
Quote:
E sad koji su razlozi za to po meni. Prvo, prvu pravu vezu sam imao dosta kasno, sa 24. godine, trajala je tri godine i tu sam se dosta razočarao. Zapravo se nisam toliko razočarao koliko mi je bilo teško kad smo prekinuli, ustvari kad je ona mene ostavila zbog nekih razloga.
Ovo bi mogao biti razlog.
Naravno da ti je teško kad prekidaš prvu vezu i kad moraš prihvatiti činjenicu da ti i tvoja velika ljubav ipak nećete živjet happily ever after. To je i meni teško palo. Onako, baš teško. Ali, spasia me forum, pisala sam drugima i tako sam zaboravila na svoje probleme.
Uglavnom, ako već nisi, prihvati da su i prekidi dio života, i da su rijetki ljudi koji su se vjenčali s prvom ljubavi. Tako da tu nisi nikakva iznimka. Ono šta možeš napraviti da izvučeš nešto korisno iz toga jest da popraviš greške koje si radio u toj vezi. Kažu da svako iskustvo donosi nešto dobro sa sobom, i da nas oblikuje na neki način, da očvrsnemo i postanemo snažnije osobe. I ja vjerujem da je tako. Da bi spoznao neke stvari, pogotovo šta se tiče ljubavi, moraš ih doživit na vlastitoj koži.
I prihvati to kao nešto pozitivno, i ne dozvoli da te sputava u daljnjem životu, jer si eto, imao jedno negativnije iskustvo. Znaš ono, sve je u tvojoj glavi, kako vidiš čašu: napola praznu ili punu?
Quote:
Uglavnom zaključak je da na neki način mislim da nisam vrijedan za pravu vezu i za pravu curu, čak i kad one jasno daju signale da žele nešto više.
Zašto bi imao takvo mišljenje o sebi?
Kakav ti je odnos s roditeljima, jesu li te podržavali ili si uvijek nailazio na kritike i neodobravanje? Jel netko u školi bio nasilan prema tebi? Šta ti fali, tebi kao osobi? Zašto ne bi bio vrijedan prave veze... ili postoji neki objektivan razlog koji te doveo do takvog razmišljanja, ili si jednostavno totalno u zabludi i imaš krivu sliku sebe samog. Što god da jest, to trebaš mijenjati ASAP.
Žene žele snažne muškarce. Ne u smislu da on mora biti nekakav snagator ili macho frajer, to ne. Ali žele nekog psihički jakog, na koga se mogu osloniti, i za koga znaju da će ponuditi rješenje kad zaškripi i da će biti tu za njih. Čak malo i imponira ako je on psihički snažniji od nje, ali samo malo. Puno, nikako . To opet ne znači da nikad nećeš bit 'slab' u smislu da nećeš pokazati osjećaje, to nikako. Pozitivno je kad je muškarac dovoljno siguran u sebe da može otvoreno pričati o vlastitim osjećajima i otvoriti se drugoj strani. To je isto seksi.
Onda, ako ti ulaziš u odnos s nekom curom a priori s negativnim stavom o sebi samom, ti tu na samom početku već nisi psihički jak, ni šta se tiče tebe samog i tvog života. A to je veliki turn off. Samopouzdanje je seksi. Životna energija je seksi. Strast s kojom radiš nešto šta voliš je seksi. Ako to ništa nemaš, i ako hodaš svijetom pun negativnog naboja o sebi i svijetu koji te okružuje, čak i da to ne kažeš, to se osjeti. Jer ljudi zrače. Tako joj ti šalješ negativnu vibru bez da si u biti, išta eksplicitno rekao. I onda opet, sabotiraš taj vaš početak.
A to nikako nije dobro, jer žene ne žele nekoga koga će one trebati vući kroz život, kome će stalno trebati govoriti, ili ne daj Bože, možda dokazivati kako je vrijedan ljubavi, kako vrijedi kao čovjek, kako ga vole, kako su tu za njega, kako ga cijene i poštuju i da je upravo on - njihov odabir. A kad imaš negativan stav o samom sebi, sve ove stvari koje sam nabrojala, kad-tad isplivaju na površinu jer si ti nesiguran u sebe, nju i vašu vezu općenito. A to nikako nije seksi. I ona se hladi.
Dakle,
- biti samopouzdan i pun vjere u sebe, vjerovati da zaslužuješ ljubav i pravu curu
- pozitivno gledati na svijet oko sebe i ljude tj. cure koje upoznaješ
- biti joj psihički potpora, ali i dovoljno snažan da otvoreno pričaš o osjećajima
i rezultat ne bi smio izostati.
__________________
..and if your glass heart should crack.. ♥ be the change you want to see in the world ♥
One day, I will find the right words and they will be simple.
To je razumljivo. Nikad ne znaš kakve namjere žene imaju.
Tretiraj ih sve kao sumnjive dok ne dokažu suprotno.
Svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno.
Quote:
Mislim da si sam sebi u glavi složio neke utvare koje ti ne trebaju.
To sa sluhom jest nezgodno, ali nije tako big deal. Prilagodiš se. S clubbingom nisi bogznašto propustio. A u razgovoru, ako ti treba ponoviti, samo zamoli da ti se ponovi. Nikome neće biti ni najmanji problem, pa ne treba biti ni tebi.
To može biti prepreka samo ako si sam tako zabriješ. Ali ako živiš s tim i prilagodiš se, i prihvatiš to, što se žena tiče nije nikakav bed.
Tako da briješ!
-Stipe
Evo, da potvrdim kao žena () ovo što je Stipe rekao. Problem sa sluhom nije big deal. Prihvati to kao sastavni dio tebe. Zapravo zaboravi na to.
Da, ako nešto ne razumiješ samo pristojno zamoli da se ponovi, i nije nikakav problem.
Neka te to ne koči, zaista.
Imam jednog prijatelja koji također ima taj "problem" ( ma da to nije nikakav problem). I u druženju s njim, ja uopće ne primjetim to. Napravio je takav mentalni sklop da se uopće ne zamara s tim. Tako se i ponaša.
Evo nedavno se zaručio sa jednom mojom prijateljicom.
Onda, ako ti ulaziš u odnos s nekom curom a priori s negativnim stavom o sebi samom, ti tu na samom početku već nisi psihički jak, ni šta se tiče tebe samog i svog života. A to je veliki turn off. Samopouzdanje je seksi. Životna energija je seksi. Strast s kojom radiš nešto šta voliš je seksi. Ako....
Gle nje, tip piše o svojim emotivnim stanjima i dilemama, a ova navalila samo seks, seks, seks i seks.
Ako JA nisam spomenuo seks u replyu, to ti je onda dobar orijentir da ga se nema baš zašto spominjati.
Quote:
tonchica kaže:
Svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno.
Hah. Vidiš, čim ti tvrdiš da si nevina, meni je tu nešto sumnjivo.
Autor je dobro opisao svoje stanje. Ima strah od komunikacije sa nepoznatima upravo zato što je pasivan u već poznatim stvarima, i to mu ne dozvoljava da proširi vidike.
Uglavnom zaključak je da na neki način mislim da nisam vrijedan za pravu vezu i za pravu curu, čak i kad one jasno daju signale da žele nešto više. Jednostavno sam zapao u neko stanje emocionalne letargije, ne da mi se riskirati, bojim se razočaranja, ne da mi se truditi oko neke cure, dati joj do znanja da je želim, poljubiti je itd. Povukao sam se u neku svoju čahuru i teško mi je odatle izaći...
E sad, neki pametan savjet se tu ne može dati, svjestan sam ja otprilike svega, da bih se trebao trgnuti, suočiti sa strahom, ali nekako mi ne ide, a vrijeme prolazi...
Možda ti se nijedna nije toliko svidjela da bi se poželio oko nje potruditi za nešto više.
Da ti, i na neki način, ovo stanje ne odgovara ne bi ti bilo tako teško izaći iz njega. To mi se nekako čini najbitnijim faktorom.
Glede prevladavanja straha smatram da je to jedino moguće kada ti potreba za promjenom postane veća od njega. Kada potreba (bilo i u vidu za nekime, za ispunjenjem u nekom smislu) unutar tebe toliko prevlada da strah postane sasvim nebitna stavka.
Da, vrijeme prolazi, ali odgovor na pitanje jesi li ili nisi na nešto spreman (i da li to želiš) ne možeš dobiti niti požurivanjem, a još manje racionalizacijom.
Trebaš to osjetiti da bi znao.
Nemoguće je da mu se dosad nitko nije svidio da ne može ni prstom maketi za taj odnos. Kao što je i sam autor primjetio da nešto ne štima, što je zapravo istina.
A to je zapravo pretvaranje samog sebe u savršeno skromnu osobu koja je zadovoljna onim što ima u svom svijetu, a istovremeno tužna zbog onog što nema u stvarnom svijetu.
Kontradiktoran je i zna da je već na pragu da napusti svoj svijet komfora i zato je tužan. A trebao bi biti najsretniji jer napokon zna da se mora promijeniti.
Uglavnom zaključak je da na neki način mislim da nisam vrijedan za pravu vezu i za pravu curu, čak i kad one jasno daju signale da žele nešto više. Jednostavno sam zapao u neko stanje emocionalne letargije, ne da mi se riskirati, bojim se razočaranja, ne da mi se truditi oko neke cure, dati joj do znanja da je želim, poljubiti je itd. Povukao sam se u neku svoju čahuru i teško mi je odatle izaći...
Djeluje kao da nisi raščistio s tim prekidom ili kao da još nosiš ožiljke iz prethodne/ih veze/a koji te ometaju u tome da kreneš dalje.
To što ti opisuješ obično se dogodi ljudima koji se potpuno i bezrezervno daju u neku vezu koja iz ovog ili onog razloga ne uspije.. pa onda izgube vjeru u veze, ljude, sumnjaju čak i u svoju vrijednost... svi resursi su im isrcrpljeni, ne vide smisao, nemaju snage...
Nekima treba duže, nekima kraće da izađu iz tog stanja "emocionalne letargije", kako si sam nazvao, ali zapravo sam biraš trenutak u kojem si spreman.
A obično se on mora poklopiti s trenutkom u kojem upoznaš osobu koju procijeniš vrijednom rizika.
Zapravo, mišljenja sam da smo svi mi hodajuće bravice koje čekaju neki pravi ključ da ih otključa.. (bez seksualnih aluzija, molim! )
Zar vas je vise strah izloziti se mogucnosti da vas netko povrijedi od toga da nista ne iskusite?
Nije to baš stvar svjesne odluke. Strah i unutarnje kočnice je teško prevladati, znam jer pokušavam već dugo, ne mogu reći da nisam napredovao, ali još je to daleko od onoga šta bih želio. Čak sam i raznu literaturu čitao, samopomoć i te stvari, kako smiriti um, kako pobijediti strah...
)
Linearni mod
