Dakle, nedavno, u finalu Lige Prvaka smo svjedočili pobjedom defenzivnog nogometa nad ofenzivnim. Ili je bar držao utakmicu u egalu da bi u konačnici slavio jedanaestercima. Osobno, nisam ljubitelj defenzivne igre i preferiram nogomet kad obje ekipe pokazuju jaču naklonost prema postizanju umjesto prema spriječavanju primanja pogotka ali dok je unutar pravila, ne uključujem priču o zasluženosti. Dok je pobjeda legitimna, zaslužena je. Unutar nogometnih pravila je sve nogomet. Isto tako nerijetko naletim i na suprotna mišljenja koja se zgrožavaju nad takvim načinom igre i zasluženost pripisuju nečem drugom šta je izvan konteksta pravila.
Kako često imam priliku čuti i pročitati o tome kako isključivo defenzivna igra nije (figurativno rečeno) pravi nogomet isto tako se često i upitam da nešto nije u krivu s pravilima. Možda pravila ne cijene dovoljno pobjedu? Možda pravila previše cijene minimalnu neporaženost ili premalo kažnjavaju poraz? Možda sama pravila razvijaju takozvani oportunizam u nogometu gdje se ekipa može okoristiti branjenjem od poraza, gdje određenom taktikom i koncentracijom igrača u određenom prostoru mogu sakriti svoje mane kao i smanjiti vrline protivnika? Šta misle oni zgroženi takvim načinom pobjeđivanja i profitiranja u nogometu? Imate kakvih prijedloga kako zaštiti način igre prema protivničkom golu i dati mu na vrijednosti?
igrati dobru i kvalitetnu obranu, i drzati takvu razinu tokom cijele utakmice, nije nista manje zahtjevno od napadanja. bar po pitanju mentalnog, fizickog pa i taktickog angazmana. dobar "bunker" zahtjeva konstantnu koncentraciju svakog igraca, perfektnu sinkronizaciju obje linije i pruza malo vremena za predah. obrani se broje kiksevi izmedu mnogobrojnih dobrih reakcija, dok se napadu broje golovi izmedu mnogobrojnih losih reakcija - promasaja. samim time, mentalno je zahtjevnije konstantno branjenje od napadanja.
naravno da su bunkeraske momcadi inferiornije po pitanju nekih drugih, cesto (a i opravdano) cjenjenijih, kvaliteta - tehnike, dribliga ili paseva, ali svatko ima pravo pobjedu traziti kako zna i umije.
druga stvar su neke pickaste taktike pojedinih menadzera kao npr mourinhov status quo pristup protiv bayerna
__________________
There are times when those eyes inside your brain stare back at you.
imao je ovrebo par prijedloga, ali nisu naisli na odobravanje kod sire mase
very funny. nije tu baš bilo nekog napadanja od strane Barcelone, bar ne u smislu prilika.
osobno mislim da se pobjeda previše ne cijeni i ne sviđa mi se dobivanje boda iz neriješenog ishoda. ne vidim smisla igranja za neriješeno ako je smisao natjecanja da pobjeđuješ. naravno, pošto i to donosi određeni dio neke veće pobjede samim tim pojavio se i smisao. ali samo po sebi, igranje da ne izgubiš nije izrazito natjecateljske prirode.
very funny. nije tu baš bilo nekog napadanja od strane Barcelone, bar ne u smislu prilika.
osobno mislim da se pobjeda previše ne cijeni i ne sviđa mi se dobivanje boda iz neriješenog ishoda. ne vidim smisla igranja za neriješeno ako je smisao natjecanja da pobjeđuješ. naravno, pošto i to donosi određeni dio neke veće pobjede samim tim pojavio se i smisao. ali samo po sebi, igranje da ne izgubiš nije izrazito natjecateljske prirode.
totalno amerikanizirani način razmišljanja jer samo američki sport ne poznaje instituciju neriješenog...
po meni je ispravnije pitanje zašto se klanjat pobjedi bunkerom ako si potrošia par stotina miljuna eura na igrače... jer da su nekidan igrali Bayern Apoel npr. onda bi esavanje Apoelov bunkera i uspjeha imalo smisla... ovako imamo paradoks, slavi se "junačka" borba Chelsea, a istina je da su skuplja momčad
totalno amerikanizirani način razmišljanja jer samo američki sport ne poznaje instituciju neriješenog...
po meni je ispravnije pitanje zašto se klanjat pobjedi bunkerom ako si potrošia par stotina miljuna eura na igrače... jer da su nekidan igrali Bayern Apoel npr. onda bi esavanje Apoelov bunkera i uspjeha imalo smisla... ovako imamo paradoks, slavi se "junačka" borba Chelsea, a istina je da su skuplja momčad
mnogo sportova nemaju neriješen ishod, nema to konkretno veze s Amerikom a nogomet je jedan od rijetkih koji neriješen ishod iznimno cijeni. meni je to u natjecateljskom smislu malo smiješno. kao bod nam je dovoljan. kao da se zicaš za taj bod.
meni isto ide na kurac to defanzivno pimplanje vezni-bek-stoper-bek-vezni-vezni-bek-stoper-bek-vezni-vezni-bek-stoper-bek-vezni-vezni-bek-stoper-bek-vezni-dubinska prema hitroj špici.
prije godinu dana kad je barca osvojila LP, otvorena je tema "kako zaustaviti barcelonu?", a sad kad je netko drugi osvojio "kako zaštiti barcin način igre?"
Defanzivni nogomet je veoma zahtjevan i riskantan zato što ne garantira da će momčad ostati netaknute mreže, a ako ekipa primi gol, onda je veoma teško iz bunkera se prebaciti u napadačku formaciju. Evo, Chelsea je mogla nekoliko puta primiti gol već u Londonu. Da su ga primili, što bi mogli napraviti? Koga bi mogli ubaciti u igru, a da im pomogne u lovljenju rezultata? Nikog, jer su limitirani. Ali preuzeli su rizik bunkera što im je prošlo. Nekad im ne bi prošlo. Mourinhu bunker protiv Bayerna u drugom poluvremenu u Madridu nije prošao.
Mislim da uspjeh ne ovisi o primjeni jedne ili druge taktike, nego o uređenosti momčadi i kvaliteti pojedinaca. Jednom kad se neka ekipa opredjeli za taktiku, ako se dobro radi s momčadi, ona će upaliti. Dobar primjer je Guardiolina Barcelona s jedne strane, a Benitezov Liverpool s druge strane.
Problem je što je trenutno Mourinho u trendu pa je broj Jurčića i takvih tipova znatno veći od Zemana. Što ne znači da je defanzivni nogomet efikasniji ili da svatko može igrati bunker.
prije godinu dana kad je barca osvojila LP, otvorena je tema "kako zaustaviti barcelonu?", a sad kad je netko drugi osvojio "kako zaštiti barcin način igre?"
em mi je Chelsea bio draži u finalu, em mi nije bila namjera otvorit takav topic, em ne volim Barcelonu i pasivno napadanje s 10 igrača u važnim utakmicama.
ako mi je ikakva zaštita želja onda je to zaštita okomite igre a ne koncentriranje igrača u napad ili u obranu jer nerijetko jedno rezultira drugim a samim tim monotonijom i jednosmjernošću. česti primjer Barca vs neki protivnici. mislim da trener ima preveliku ulogu i da je nogomet kao sport koji ima fokus isključivo na aktere baš njih stavio u drugi plan jer se taktika više ne bazira na ''ti si bolji na toj poziciji, ti bolji na toj, ti tu, ti ovamo'' nego npr. na ''2 reda igrača tu i 1 na centar''. nogometno taktiziranje ne bi trebala bit samo raspodjela i koncentriranje igrača da bi se smanjio/povećao protok lopte samom kvantitetom nego raspodjela vještine pojedinaca po terenu, stvaranje i spriječavanje akcija na račun kvalitete a ne kvantitete. a mislim da se to dešava jer se iz neporaženosti (ne i pobjede!) može izvuć korist.
Upravo zbog ovakvih slučajeva ka šta je ovo finale lp nogomet je najzanimljiviji kolektivni sport na svitu. Ne pobjeđuje uvik bolji, u drugim sportovima lakše se ostvari rezultatska razlika između boljih i lošijih. Kad bi se na neki način promjenom pravila dodatno vrednovala napadačka igra onda bi nogomet izgubija na zanimljivosti. Bolje ekipe bi više dolazile do izražaja Vjerojatno bi se onda bilo i lakše kladit
mnogo sportova nemaju neriješen ishod, nema to konkretno veze s Amerikom a nogomet je jedan od rijetkih koji neriješen ishod iznimno cijeni. meni je to u natjecateljskom smislu malo smiješno. kao bod nam je dovoljan. kao da se zicaš za taj bod.
nije tema, ali ima veze s Amerikom i njihovim shvaćanjem sporta(ako ćemo ići dalje i života) di je pobjeda sve i ultimativni cilj dok u Europi džentlmenski remi pruža mogućnost zadovolljstva svima...jer ako je sport preslika života, ne mora sve bit pobjeda ili poraz
nogomet, rukomet, vaterpolo, rugby, dakle svi sportovi nastali u Europi mogu završit i završavaju neriješenim rezultatom u ligaškom natjecanju
s druge strane košarka, odbojka, am. nogomet, hokej i bejzbol, sportovi američkog porijekla ne poznaju mogućnost neriješenog kraja utakmice, pobjednik se uvijek mora znati
i nisan ovo ja izmislia da se razumimo, ima više knjiga di se ovo spominje u nekim sociološkim kontekstima