izbjegavam ljude. u slučaju da se natjeram maknuti od doma,molim boga da nikoga ne sretnem putem i da nitko ne očekuje nekakvu interakciju od mene.
u danima pmsa i nadrkanosti isto mogu među ljude,jer izvrsno se kontroliram,nešto kao naša zečna u epizodi s kolačima, na licu ljubazan a u sebi si mislim svoje.
Kako kada...
Znam pustiti neki njonjavi romantični film i plakati zbog ljubaFi.
Bome znam i žiFčaniti i derati se.
Nekad mi je potrebno da mi se sve unutra stiša, pa izbjegavam komunikaciju. : ostavi me na miru i ništa ne pitaj:
Često znam otići u kuhinju, ispeći neki kolač ili nešto skuhati - to me opušta.
__________________ Nije bitna dužina štapića, nego magija u njemu...
nakon unutarnjih monologa koji prethode 'pucanju', osjećam užasan pritisak i to mora van. emocije se skupe i stvarno me počnu uništavati, a kako sam jako svjesna toga, moram to riješiti odmah, ne mogu čekati. dio toga podijelim s dečkom (hvala mu na tome, što me zna slušati). plačem, naravno, i mislim kako je život nekad jako nepravedan. izvlačim slične situacije iz prošlosti, pa i njih ponovno oplakujem. skuham si kavu, zapalim cigaretu, dvije tri, onda vidim da mi škodi, pa pojedem jabuku ili nešto drugo zdravo, umijem se, našminkam, i uvijena u tugu i bol, odem u grad, i kupim si nešto lijepo.
ako sam pak na poslu, što je najčešće i slučaj, trpim u sebi, molim boga da se ništa krucijalno ne dogodi taj dan s poslom, i čekam da odem doma. da, nekad i čaša vina popravi stvar. ok, dvije..
odem spavati i pokusavam prespavat sto vise sati u takvim slucajevima. glupo, znam. ali ok, malo kad mi je bas dosta svega, na sreću se uvijek mogu maknuti od ljudi i stvari od kojih mi je zlo.
__________________
Obožavam jednostavna životna zadovoljstva. Ona su posljednja utočišta nas kompliciranih.
Isključim mobitel i fiksni telefon,ne otvaram nikome i krenem
manijakalno čistiti po kući.Muž me zaobilazi u širokom luku,
sreća da živimo u velikom stanu.
Naravno da psujem,vrištim,ljutim se na sve i svašta,i rado bih
ispucala 150 metaka u prvog(ili prvu ) koji mi se obrati.
i da, psujem dosta ..ali neke svoje psovke koje smislim u trenutku
Podsjećaš me na mog očuha, koji ima prigodne psovke - npr. ako ga nešto razjebe oko božičnih blagdana onda to zvuči ovako nekako: "jebo ti krampus mater"
Quote:
Gilda. kaže:
Odem se vozit bez cilja.
Je, a kad popizdiš, a nema para za bengu, kaj onda? Sedneš na pimpek i popelaš se?
e da, pozderem cijelu cokoladu u komadu i utapam tugu. zato i imam kile viska
__________________
"Lakoća kojom određena mišljenja postaju opća, proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje osnovano na vlastitom razmišljanju".
Ne čekam da mi se skupi da totalno ispizdim. Trudim se izbaciti sve gluposti iz glave, a za to mi najviše koristi forum. Ispušni mi je ventil iztrolat i zajebavat škvadru, ali ne radim to često. U većini slučajeva trolam iz zajebancije i zabave, ali da mi ventiliranje stresa i sranja po forumu pomogne - to svakako. Mislim da se i kuži kada trolam da se zabavljam, a kada da izbacim stres. Online terapija ftw.
__________________
"And that is the most important topic on earth: peace. What kind of peace do I mean and what kind of a peace do we seek? Not a Pax Americana enforced on the world by American weapons of war. Not the peace of the grave or the security of the slave. I am talking about genuine peace, the kind of peace that makes life on earth worth living, ..."