Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest i povijesne teme > Domovinski rat

Domovinski rat Domovinski rat bez politike

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.11.2013., 20:28   #61
Quote:
diverzant72 kaže: Pogledaj post
Je li cuo neko od vas za dogadjaje "Septembar[ 9 mjesec] 93" u Banja Luci,prema nekima dogadjaji koju su promijenili dosta toga u ratu.BIo sam tu,nista vise nije bilo isto,pogotovo u 16 krajiskoj.Ako negog zanima mogu napisati nesto o tome,zanimljivo je.
mislis kad je doslo do svojevrsne pobune dijela jedinica koje su cak dosle sa vojnim vozilima u grad trazeci da se pohapse ratni profiteri i da se uvede ratno stanje ?
mladomir is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.11.2013., 13:18   #62
Gospodim "Mladomir" je u pravu.

Niz dogadjaja pod nazivom "septembar 93" odvio se nekako tako.
Najvaznije,najuglednije i najjace jedinice 1 Krajsikog korpusa pobunile su se protiv dezerterstva kao i politickog vrha,bila je to neka vrsta drzavnog udara.
16 Krajiska kao najveca i najuglednija jedinica 1kk je nekako bila "na celu" svega toga.
Bukvalno smo upali u grad i "zauzeli" Generalstab,opustosili sve sto je izgledalo "profitersko",kafice,rostiljnice itd.

Razlog je bio jasan i opravdan.Neko kome je "TATA" imao nekoliko hiljada DM da plati bio je oslobodjen vojne obaveze.Ljudimaje bilo krivo,ako ginemo,neka ginemo svi,valjda smo svi Srbi.
Sem toga u RS nije proglaseno ratno stanje,drzava je funkcionisala kao da je mir.Dezerteri se nisu mogli kazniti kad bi pobjegli sa linije,vracalo bi ih se ponovo a oni bi ponovo bjezali i tako u krug.
Takodje ta "pobuna" je bila kao protiv naseg vodstva,koje je sve to dopustalo i na neki nacin podrzavalo jer svu svi imali koristi od toga.

Obecano nam je da ce ispuniti sve nase uslove,i vojska kao vojska,povjeruje naravno,vratimo se na linije.
Naravno nista od tog nije ispunjeno.

E sad,16 krajiska je skupo platila sve to.Nakon toga je na neki nacin sistematski unistena,tj nije vise bila ona stara "Garava",jaka i nepobjediva.
Komanda VRS-a je vise nije gledala kao omiljenu i slavnu brigadu nego sasvim suprotno.
Povucena je iz zone aktivnih borbenih dejstava i stavljena u defanzivu.
Sa strogom zabranom ofanzivnih borbenih dejstava[sem izuzetnih slucajeva u slucaju da komandi zatreba nesto] 16 vise nije bila ona stara.
Slicno se desilo sa jos nekim jedinicama 1kk.
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.11.2013., 15:08   #63
Quote:
diverzant72 kaže: Pogledaj post
Gospodim "Mladomir" je u pravu.

Niz dogadjaja pod nazivom "septembar 93" odvio se nekako tako.
Najvaznije,najuglednije i najjace jedinice 1 Krajsikog korpusa pobunile su se protiv dezerterstva kao i politickog vrha,bila je to neka vrsta drzavnog udara.
16 Krajiska kao najveca i najuglednija jedinica 1kk je nekako bila "na celu" svega toga.
Bukvalno smo upali u grad i "zauzeli" Generalstab,opustosili sve sto je izgledalo "profitersko",kafice,rostiljnice itd.

Razlog je bio jasan i opravdan.Neko kome je "TATA" imao nekoliko hiljada DM da plati bio je oslobodjen vojne obaveze.Ljudimaje bilo krivo,ako ginemo,neka ginemo svi,valjda smo svi Srbi.
Sem toga u RS nije proglaseno ratno stanje,drzava je funkcionisala kao da je mir.Dezerteri se nisu mogli kazniti kad bi pobjegli sa linije,vracalo bi ih se ponovo a oni bi ponovo bjezali i tako u krug.
Takodje ta "pobuna" je bila kao protiv naseg vodstva,koje je sve to dopustalo i na neki nacin podrzavalo jer svu svi imali koristi od toga.

Obecano nam je da ce ispuniti sve nase uslove,i vojska kao vojska,povjeruje naravno,vratimo se na linije.
Naravno nista od tog nije ispunjeno.

E sad,16 krajiska je skupo platila sve to.Nakon toga je na neki nacin sistematski unistena,tj nije vise bila ona stara "Garava",jaka i nepobjediva.
Komanda VRS-a je vise nije gledala kao omiljenu i slavnu brigadu nego sasvim suprotno.
Povucena je iz zone aktivnih borbenih dejstava i stavljena u defanzivu.
Sa strogom zabranom ofanzivnih borbenih dejstava[sem izuzetnih slucajeva u slucaju da komandi zatreba nesto] 16 vise nije bila ona stara.
Slicno se desilo sa jos nekim jedinicama 1kk.
da li se sjecas price kako je jedan od tih profitera ( necu ga imenovati) kupio navodno ne znam koliko volova da bi se vojska prehranila , a on da bi bio pusten da i dalje radi posao, ali su volovi nestali ?
mladomir is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.11.2013., 14:26   #64
Quote:
mladomir kaže: Pogledaj post
da li se sjecas price kako je jedan od tih profitera ( necu ga imenovati) kupio navodno ne znam koliko volova da bi se vojska prehranila , a on da bi bio pusten da i dalje radi posao, ali su volovi nestali ?
Na zalost znam,a i znam o kome se radi
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 09:59   #65
Quote:
IamBlackShip kaže: Pogledaj post
Za Palića sam znao, mislim da su još dvojica oficira Armije bili s njim i isto tako završili?

Ali nisam znao ovo za ostale vojnike, mislio sam da su i oni evakuirani. A jesu li ovi koji su prešli u Srbiju ostali živi?
Direktno sa njim u istom grobu je zavrsilo jos vodecih ljudi iz Zepe koji su bukvalno kidnapovani ali ima jos grupa koje su pobijene i sakrive/zakopane na drugim mjestima. Sudbina Avde Palica najbolje pokazuje koliko su bili spremni da izvrse genocid da su kidnapovali ljude sa pregovora o prekidu vatre i to sve pred Unproforom i UN.

Oni koji su pali njima u ruke u Zepi su ubijali kao i u Srebrenici ali na svu srecu taj broj nije bio kao tamo. Teren, iskustvo, organizacija...to je pomoglo Zepi da ne dozivi istu sudbinu kao i Srebrenica a ne dobra volja cetnika.

Ovi od koji su se prebacili u srbiju su neke grupe odma prebacili nazad u Bosnu i tu ubili dok su ostale prebacili u logore i tu ih mucili pa je bilo i tu smrtnih slucajeva . Ali nisu ih mogli sve pobiti jer je Milosevic znao da u srbiji toliki broj zarobljenih i pobijenih ne bi mogli da sakriju i da ne bi mogao da svali odgovornost na nekog drugog. Zato su tu drzani mjesecima i poslije prognani u trece zemlje, nije im bilo dozvoljeno da se vrate u Bosnu.
rosinj is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 11:00   #66
Časopis Tolerancija

Quote:
SEPTEMBARSKA POBUNA VOJSKE U VOJSCI RS

Mladić u ljetu 1993. planira veliku ofanzivu, usmjerenu na Igman i Bjelašnicu, i daje joj operativno ime “Lukavica ‘93”. Cilj je bio zauzeti prostor od Goražda do Ivan sedla, spojiti Hercegovinu sa ostalim srpskim teritorijama i “povezati srpski narod od Kupe i Kotora do Timoka”. Kako je Mladić napredovao na terenu, njegova euforija je rasla. Zauzeo je Trnovo i prvi ušao u grad. Pratili su ga tenkovi i vojnici mokri od kiše koja je satima padala. Ispred jednog mosta primjetio je trojicu bosanskih vojnika kako bježe, iskočio iz vozila i potrčao za njima uživajući u zabavi ratovanja. Nakon Trnova srpska vojska je prošla kroz selo Osmača. Selo nije imalo nikakvu stratešku važnost, ali je razloge njegovog zauzimanja Mladić kasnije objasnio: “To je bilo veliko muslimansko selo u koje nikad nije stupila srpska noga, dok ga nismo oslobodili. U to selo smo general Gvero i ja stigli helikopterom kada je u njega već ušla naša vojska.” UNPROFOR je tražio da se ofanziva zaustavi. Karadžić se nemušto pravdao, a Mladić nije želeo ni razgovarati o tome.

“Pošto tadašnji komandant UNPROFOR-a Brikmon nije vjerovao da smi mi na Igmanu i Bjelašnici, general Mladić je odlučio da ga lično povede gore. Meni je rekao da ostanem na sjednici Vrhovne komande još 30 minuta jer je napolju bilo preko sto novinara, pa da ne bi pomislili da se komanda raspada”, sjeća se general Manojlo Milovanović šta se dešavalo na sjednici Vrhovnog savjeta održanoj 8. avgusta 1993. “Tada mi je Karadžić rekao da su odnosi između njega i generala Mladića u takvoj fazi da Mladić više ne može da komanduje.” Zapovjedničkim tonom Karadžić je rekao: “Komandant vojske ćete od sada biti Vi”. Milovanović je odbio ponudu riječima: “Funkciju neću prihvatiti sve dok je Mladić sposoban da komanduje vojskom. Konj koji pobjeđuje se ne mijenja sve dok se trka ne završi”. Nakon pritiska međunarodne zajednice i prijetnji zračnim udarima, Karadžić zaustavlja ofanzivu. “Mladić je bolestan i lud čovjek, klinički slučaj, i treba ga hitno skloniti iz vojske”, bjesnio je zbog Mladićevog opiranja odluci o zaustavljanju ofanzive. Snage će Karadžić i Mladić odmjeriti u predstojećoj vojnoj pobuni u Banjoj Luci.

U ranim jutarnjim časovima, 10. septembra 1993., Banjalučane je probudila buka tenkovskih grdosija. Vojnici Šesnaeste motorizovane brigade, bataljona vojne policije i još nekih jedinica Prvog krajiškog korpusa zauzeli su grad. Za kratko vrijeme preuzeli su najvažnije objekte, osnovali Krizni štab, smijenili opštinske funkcionere i čelne ljude u policiji. Imenovali su nove direktore radija i televizije. O pobuni se šaputalo danima prije ovog događaja, ali je pojava vojske na ulicama izazvala pravu pometnju u gradu. Na talasima Radio Banja Luke neprestano se emitovao proglas koji je dostavio Krizni štab smješten u Banskim dvorima. “Istorija, narod i Bog su nam svjedoci da se nismo štedjeli”, glasilo je saopštenje, “postali smo prosjaci i stranci u svom vlastitom gradu, u svojoj vlastitoj zemlji. Dok smo mi ratovali, novokomponovani manipulanti vodili su lagodan i luksuzan život, uvećavali svoje bogatstvo i ostvarivali svoje monumentalne i izopačene političke snove. Odlučili smo da ne pravimo nikakvu pljačkašku državu i budemo građani drugog read, da gladujemo. Neka profiteri dođu u rov i izbore se za svoju državu”. Krizni štab koji je sastavio proglas su činili; stariji vodnik u bataljonu vojne policije Ostoja Zec, kapetan Dragomir Babić, kapetan Ostoja Bilak, Miljan Žugić i Anđelka Zec. Komandant kriznog štaba bio je Ostoja Zec, o kojemu se malo šta znalo, tek da je prije nego što je postao veteran frontovao u Hrvatskoj i u Bosni bio automehaničar u Laktašima. Kao komandant vojne policije u Bosanskoj Dubici u aprilu 1992. uhvatio je grupu švercera oružjem, ali je njegova djevojka Anđelka u ovoj akciji kidnapovana. Bila je blagajnica u nekom preduzeću dok kao dobrovoljac nije otišla na ratište i tamo upoznala Zeca. U spektakularnoj akciji uspio je osloboditi svoju djevojku koja mu je kasnije postala supruga. Najviši čin među pobunjenicima imao je kapetan prve klase Ostoja Bilak, komandant oklopnog bataljona 16. krajiške brigade, koji je neposredno prije pobune bez obrazloženja smijenjen sa ovog položaja. Dragomir Babić je takođe imao čin kapetana, ali je bio poručnik fregate, završio je pomorsku akademiju u Splitu i do rata službovao u Herceg Novom. Crnogorac Miljan Žugić je, prije nego što je došao u Bosnu kao nastavnik istorije, živio na Žabljaku i bavio se umjetničkom fotografijom. Plan akcije su pobunjenici napravili nekoliko dana ranije u Laktašima na tajnom sastanku u kafani “Dubrovnik”, a ideja im je sinula u selu Miljakovci kod Tešnja gdje su držali liniju fronta.

Prvog dana u Komandi korpusa je razoružano i uhapšeno više od 80 oficira i podoficira. Iznoseći iz Komande povjerljivu dokumentaciju organa bezbjednosti, vojnici su prezrivo komentarisali kako su se njihove starješine kukavički ponašali prilikom preuzimanja komande. Podjednako su isprepadani bili i opštinski funkcioneri koje su privodili. Gradonačelnik Banja Luke Predrag Radić je u Kriznom štabu, po sopstvenom priznanju, proveo 14 časova. “Došao sam bez prisile i ostao, neću da kažem kao zatvorenik, ali svakako kao čovjek koji nije mogao napuštati prostoriju u kojoj je bio smješten. Tu smo bili ja, predsjednik SDS-a Radosav Vukić, načelnik službe javne bezbjednosti Vladimir Tutoš i načelnik bezbjednosti Prvog korpusa pukovnik Stevo Bogojević”, sjeća se Radić. “Kada smo saslušao njihove zahtjeve, rekao sam da im nemam ništa dodati, ni odbiti, ali su upućeni na pogrešnu adresu. Pitanja koja postavljaju nisu u nadležnosti opštine, već Republike, Vlade i Glavnog štaba VRS,”

Da je pobuna podržana među građanima Banje Luke, bilo je jasno ne samo zato što su tenkovi bili okićeni cvijećem, a vojnici počašćeni i nahranjeni, nego i zbog načina na koji je o pobuni pisao banjalučki list “Glas srpski”. “Neka Karadžić formira komisiju koja će ispitati šta je sa 2.500 golfova, 50.000 tona nafte, 100.000 tona žestokih pića, 60 tona cigareta u vrijednosti 300.000 maraka”, nabrajali su afere o kojima se dotada samo šaputalo. Većina profitera, koje je Krizni štab spominjao, napustili su grad prije nego što je pobuna počela. Bilo je jasno da su imali informacije šta će se desiti i izbjegli su hapšenje.

Karadžić je bjesnio na Palama, ali se suzdržavao oštrih kvalifikacija dok su poslanici Skupštine koja je počela zasjedati redom ponavljali da se radi o puču koji je organizovao vojni vrh. Pobunjenici su Skupštini dostavili svoje zahtjeve koji su se mogli svrstati u tri grupe: socijalni, borba protiv kriminala i vojna pitanja. Karadžić je otezao pregovore. Zatražio je od pobunjenika da se vrate u kasarne, a delegaciju Kriznog štaba pozvao na Pale. Zec i drugovi odbijaju Karadžićevo naređenje zahtijevajući da on i Mladić dođu u Banju Luku. Dok pregovori traju, po nalogu sa Pala, blokiraju se televizijski relei i grad ostaje u medijskoj blokadi. Ubrzo, fantomska radio stanica iz Prnjavora počinje emitovati program i objavljuje dezinformacije diktirane iz Karadžićevog kabineta. Članovi Kriznog štaba očekuju Karadžića u Banjoj Luci, ali se on pojavljuje u Prnjavoru, zajedno sa skupštinskim poslanicima i članovima Vlade. Smjestio se u vikendicu Slavka Roguljića, prijatelja i biznismena kojem je omogućio da stekne kapital nabavljajući naftu za Vojsku RS, Na isturenom komandnom mjestu Prvog krajiškog korpusa zatekao je Mladića i komandanta korpusa, generala Momira Talića koji se hitno ogradio od Kriznog štaba, čak je izdao naređenje da se gađaju tenkovi koji krenu za Banju Luku. Karadžić od specijalnog odreda policije traži da u povoljnom momentu likvidiraju vođe pobune.
Slo4ever is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 11:05   #67
Časopis Tolerancija

Quote:
„Ko stoji iza vas?“, pita svaki put kada uspostavi telefonski kontakt sa pobunjenicima. „Niko ne stoji iza nas, mi samo ne želimo da se drugi bogate dok mi ra-tujemo“, dobija uvijek isti odgovor sa druge strane žice. U ime Kriznog štaba pregovarao je Dragomir Babić, koman-dant bataljona vojne policije. „Maknite vojsku sa ulica pa ćemo pregovarati“, insistirao je Karadžić. “O tome će odlučiti krizni štab“, odgovorio je Babić. Kada je treći put zaredom Karadžić dobio isti odgovor, iznerviran je zapri-jetio: „Odbijate ispuniti naređenje predsjednika republike. Kapetane, mi znamo gdje je vaša porodica,“ Predsjedniče, znam i ja gdje je vaša, odgovorio je Babić kojem su sup-ruga i jednogodišnja ćerka živjele u Gradišci. Dodao je: „Ako smatrate da je rješenje problema moja porodica, do-vešću ih u Banju Luku i ubiti i njih i sebe.“ Spustio je bijesno slušalicu. Karadžić je ponovo nazvao, ali je Babić rekao da, ukoliko spomene njegovu porodicu više neće pregovarati, „Dobro, dobro, ja sam se malo zaletio“, prav-dao se Karadžić koji je iste ucjene primjenjovao i prema drugima kada bi mu okrenuli leđa. Tako će i Biljani Plavšić, kada se nakon rata bude distancirala od SDS-a, zapri-jetiti da će likvidirati porodicu njenoga brata. Krizni štab je nazvao i Vojislav Šešelj iz Beograda. Prvi dan pobune samo se zanimao šta se dešava. Drugog dana, kada su pobunjenici kao ratnog profitera priveli radikala Panteliju Damjanovića, urlao je kroz slušalicu: „Doći ću sa svojim ‘Bijelim orlovima’ i pokazati vam ko smo mi“. „Marš u p. materinu“, odbrusio mu je Babić. „Jedva čekam da dođeš“. Šešelj više nije zvao,

Karadžić je bio nemoćan da obuzda pobunu. Mla-dić je naredio Desetom diverzantskom odredu koji je fun-kcionisao pri Generalštabu i jedinici „Panteri“ iz Bijeljine da dođu u Banju Luku i obračunaju se sa pobunjenicima. Komandant „Pantera“ Ljubiša Savić Mauzer nazvao je Krizni štab. „Brate, čujem da se nešto dešava“, rekao je Babiću obavještavajući mu da ima naredbu da krene za Banju Luku. „Ne brini se. Doći ću i pridružiti vam se, a poslije ću isto to napraviti u Bijeljini“, rekao je Mauzer. Nije bio jedini koji je pružio podršku pobunjenicima. Javljali su se komandanti jedinica iz Prijedora, Čelinca i drugih krajiških gradova koji su čuli šta se dešava. „Rekli smo im da ne mrdaju sa linije i da sačekaju da vide šta ćemo mi napraviti. Ako uspijemo onda ćemo prodrmati cijelu državu“, kaže Babić. U drugim dijelovima Repu-blike Srpske zbog medijske blokade nije se ni znalo da u Banjoj Luci samo treptaj fali do krvavog obračuna.

Iznenada, 13. septembra Krizni štab istupa sa političkim zahtjevima. Traže prijevremene izbore, smjenu vlade, smjenu u vojsci i drugim državnim organima. Potpukovnik Milovan Milutinović, šef pres centra Prvog krajiškog korpusa u Banjoj Luci, šalje poruku generalu Mladiću i obaještava ga da je nakon pojave političkih zah-tjeva „situacija u Banjoj Luci krajnje teška i neizvjesna“. Milutinović navodi kako je pogubna Karadžićeva odluka da Specijalni odred MUP-a izvrši upad u Dom kulture i likvidira pobunjenike. „Krizni štab je tokom jutra obišao sve punktove u gradu i naredio punu bezbjednost. Odlučeno je da će se boriti do zadnjeg čovjeka“, piše Milutinović. „Odluka da se upotrebi Specijakni odred MUP-a za razbijanje i likvidaciju rukovodstva Kriznog štaba je katastrofalna, Takva akcija se ne smije dozvoliti jer će Banjom Lukom teći krv“. Pukovnik predlaže da Mladić i Talić odmah dođu u Banju Luku i razgovaraju sa pobunjenicima.

Sat vremena nakon što je telefaksom dobio pismo, Mladić poziva Milutinovića. „Da li su tvoje procjene tačne“, pita. „Tačne su“, odgovorio je pukovnik i dodao, „dođite, borci i narod samo Vama vjeruju“. Tri sata kas-nije, uz Karadžićevo odobrenje, Mladić je došao u grad. Obišao je punktove i razgovarao sa vojnicima, ali ne i sa članovima Kriznog štaba jer je Karadžić zabranio da se sretne sa njima. Narednog dana, demoralisani članovi Kriznog štaba, povukli su političke zahtjeve. Među njima dolazi do sukoba i sedmi dan pobune Dragomir Babić, Ostoja Bilak i Željko Aćić hapse Ostoju Zeca, njegovu suprugu Anđelku i još trojicu organizatora pobune. Predali su ih vojnoj bezbjednosti uz optužbu da su željeli progurati političke ciljeve. „Zahtjevi političke prirode bili su podmetnuti štabu. Iza svega stoji jedna politička stranka, naj-vjerovatnije radikali, cilj im je bio rušenje Karadžića“, dao je izjavu kapetan Babić. Zahtjevi su zaista bili podmetnuti, ali iza njih nisu stajali radikali nego Radovan Karadžić. Zahtjeve je on napisao i preko svog prijatelja, banjalučkog advokata Jovana Čizmovića podmetnuo pobunjenicima. Tako sročeni zahtjevi, koje su pobunjenici prihvatili kao svoje, iskompromitovali su ih kao skupinu željnu vlasti kojoj je cilj „uništiti državu i njene legalne organe“.

Nakon okončanja pobune, Karadžić je sa jakim policijskim obezbjeđenjem ušetao u Banju Luku. Sa banjalučkih ulica su povučeni tenkovi i vratili se luksuzni automobili. Devizni kurs je duplo uvećan. Zatražio je da vidi privrednike koje je Krizni štab optužio za profiterstvo. Sjedili su poslušno pred njim, oborenih glava. Prvo je čestitao sebi na uspješno okončanoj akciji, onda ih podsjetio da bi bili streljani da nije bilo njega i na kraju ih utješio riječima: „Državi su potrebni bogati ljudi koji plaćaju porez.“ Pokazao je, kao i mnogo puta do tada, da uz sebe želi ljude koji smatraju da se na stvaranju države može dobro profitirati. Po njegovom naređenju, vojnim organima nije dozvoljena istraga nad uhapšenim pripadni-cima Kriznog štaba, preuzela ih je policija.

Narednog jutra kapetan Dragomir Babić se u civilnom odijelu uputio na Skupštinu kojoj je zasjedanje prekinuto na Palama, nastaviljeno u Banjoj Luci. Želio je objasniti da su politički ciljevi pobunjenicima podmetnuti. Presreli su ga na ulici i ubacili u automobil. Ruke su mu svezane lisicama, a na oči stavljen povez. U toku vožnje je shvatio da će biti likvidiran i bačen u ribnjak kod Prnja-vora. Iznenada njegovi otmičari mijenjaju plan inakon duže vožnje našao se u zatvoru u Doboju. Zašto toga dana nije skončao među ribama može zahvaliti jednom svje-doku otmice koji je odmah obavijestio vojnike iz njegovog bataljon. Odmah su blokirali grad, a nekoliko ih je potražilo Karadžića u zgradi Banskih dvora. „Ako se kapetan Babić ne vrati do ponoći, biće krvoproliće“, rekli su mu. Nazvao je nekoliko telefona i kad je saznao da su otmicu organizovali general Mladić i komandant Prvog korpusa Talić, proderao se u slušalicu da će ih obojicu objesiti na glavnom banjalučkom trgu. Babić je vraćen u Banju Luku. Otmičari su mu na kraju priznali, zatečeni raspletom situacije, da je Musliman kojeg treba likvidirati. Iako je Karadžić obećao da niko od pobunjenika neće biti kažnjen, Babić je već u decembru otpušten iz vojske pod obraz-loženjem da se pet dana nije pojavio na poslu, a isto se desilo i Ostoji Bilaku. Ostali su razmješteni u druge jedi-nice i svima je u vojnoj knjižici utisnuto veliko slovo S. „Bili smo žigosani za sva vremena“ zaključio je Babić koji će i nakon rata nastaviti svoj donkihotski obračun sa kriminalom kroz nevladinu organizaciju „Narodni front“. Ka-radžić je obećao istragu o kriminalu na osnovu dokaza koje je prikupio Krizni štab, a koji su predati predsjedniku Vlade Vitomiru Popoviću. Niti je bilo istrage, niti je doku-mentacija Kriznog štaba ikada više viđena.

Na Skupštini u Banjoj Luci toga dana Generalštab je podnio izvještaj o proteklim događajim u kojima su poricali da su ikada imali političke ambicije. Optužbe voj-nom vrhu Karadžić nije nikada javno uputio, prepustio je to saradnicima i medijima, Šutio je ubijeđen da iza svega stoji „veliki meštar“ iz Beograda.
Slo4ever is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 12:31   #68
Quote:
Slo4ever kaže: Pogledaj post
Časopis Tolerancija
Ima tu malo propagande ali manje vise je sve tacno, na*ebali jadni borci,a ti isti koji se tu spominju kao profiter,eh drug da dodjes pa da vidis sta ti danas imaju.
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 16:33   #69
Quote:
diverzant72 kaže: Pogledaj post
Ima tu malo propagande ali manje vise je sve tacno, na*ebali jadni borci,a ti isti koji se tu spominju kao profiter,eh drug da dodjes pa da vidis sta ti danas imaju.
Mala trivija, vjerojatno ce Diverzantu biti najzanimljivija, mozda i poznaje neke ucesnike.

U Bijeljini, drugom najvaznijem gradu koji su drzali Srbi, je takodjer umalo doslo do unutarsrpskog sukoba. Ne sjecam se tocno kad, ali mozda vec 92-e.

Razlog su bile tenzije izmedju lokalnih "cetnika", tj. paravojnih odreda Seseljeve stranke i Pantera, koji su bili specijalna postrojba regularne vojske VRS i Karadzicevi igraci.

Tesko je razdvojiti istinu od traca, uglavnom navodno su neki specijalci s Pala pobili dvije kompletne bosnjacke obitelji, ukljucujuci i puno djece, i za to okrivili cetnike. Onda je njihov sef okrenuo plocu, poceo pomagati preostalim Bosnjacima i cak istukao Mauzera, zapovjednika Pantera.

Ono cega se dobro sjecam je da su cetnici nekoliko dana drzali barikade po gradu i da se po gradu pricalo da se Panteri spremaju granatirati grad ako ih ne maknu. Sve je ipak zavrsilo mirno.

Divrerzant, jesi li znao za ovo?
__________________
thortwins kaže:
Bijele muškarce se divljački proganja i diskriminira, toliko da se pokušavaju izjašnjavati kao pripadnici neke druge rase
IamBlackShip is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 21:11   #70
Quote:
IamBlackShip kaže: Pogledaj post
Mala trivija, vjerojatno ce Diverzantu biti najzanimljivija, mozda i poznaje neke ucesnike.

U Bijeljini, drugom najvaznijem gradu koji su drzali Srbi, je takodjer umalo doslo do unutarsrpskog sukoba. Ne sjecam se tocno kad, ali mozda vec 92-e.

Razlog su bile tenzije izmedju lokalnih "cetnika", tj. paravojnih odreda Seseljeve stranke i Pantera, koji su bili specijalna postrojba regularne vojske VRS i Karadzicevi igraci.

Tesko je razdvojiti istinu od traca, uglavnom navodno su neki specijalci s Pala pobili dvije kompletne bosnjacke obitelji, ukljucujuci i puno djece, i za to okrivili cetnike. Onda je njihov sef okrenuo plocu, poceo pomagati preostalim Bosnjacima i cak istukao Mauzera, zapovjednika Pantera.

Ono cega se dobro sjecam je da su cetnici nekoliko dana drzali barikade po gradu i da se po gradu pricalo da se Panteri spremaju granatirati grad ako ih ne maknu. Sve je ipak zavrsilo mirno.

Divrerzant, jesi li znao za ovo?
Cuo sam za to,nisam znao je li istina ili ne.
A cekaj,ti policajci su samo policajci s Pala ili su bili u Panterima?
Ti cetnici bi mogli biti "mandini lavovi" ili mozda ne.
Ali slazem se za to da su panteri bili Karadzicevi,dok se i Mauzer bojao Mladica.
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 21:18   #71
Policajci su bili s Pala, mislim da su se kasnije saznala i imena. Ali onda su valjda i otišli na Pale nakon toga a ostavili Pantere da se "kolju" s ovima.

Nisu bili Mandini četnici (zar on nije bio negdje oko Sarajeva?). Vodio ih je lokalni čovjek, šef SRS-a, Mirko Blagojević, mislim da je on i danas u politici.

Koliko ja znam, na početku se dosta kompromitirao jer je doslovno hapsio i vodio ljude Arkanu, a jako rijetki su ostali živi.

Međutim, nakon tih događaja se pokušao postaviti kao neka umjerena struja, čitao sam u knjizi jednog Muslimana kako su "četnici" doslovno spašavali Muslimane iz nekih privatnih zatvora. Uvijek sam se smijao tome, makar je crni humor, jer zamišljaš četnike kao iz Drugog svjetskog rata (u stvarnosti ovi bijeljinski nisu bili takvi, bar ih ja nisam vidio), a Muslimani im se raduju i grle ih kao oslobodioce.

Kad su, poslije rata, našli tijela te dvije obitelji koje su ubijene, on je čak i održao govor na sprovodu.
__________________
thortwins kaže:
Bijele muškarce se divljački proganja i diskriminira, toliko da se pokušavaju izjašnjavati kao pripadnici neke druge rase
IamBlackShip is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2013., 21:28   #72
Quote:
IamBlackShip kaže: Pogledaj post
Policajci su bili s Pala, mislim da su se kasnije saznala i imena. Ali onda su valjda i otišli na Pale nakon toga a ostavili Pantere da se "kolju" s ovima.

Nisu bili Mandini četnici (zar on nije bio negdje oko Sarajeva?). Vodio ih je lokalni čovjek, šef SRS-a, Mirko Blagojević, mislim da je on i danas u politici.

Koliko ja znam, na početku se dosta kompromitirao jer je doslovno hapsio i vodio ljude Arkanu, a jako rijetki su ostali živi.

Međutim, nakon tih događaja se pokušao postaviti kao neka umjerena struja, čitao sam u knjizi jednog Muslimana kako su "četnici" doslovno spašavali Muslimane iz nekih privatnih zatvora. Uvijek sam se smijao tome, makar je crni humor, jer zamišljaš četnike kao iz Drugog svjetskog rata (u stvarnosti ovi bijeljinski nisu bili takvi, bar ih ja nisam vidio), a Muslimani im se raduju i grle ih kao oslobodioce.

Kad su, poslije rata, našli tijela te dvije obitelji koje su ubijene, on je čak i održao govor na sprovodu.
Bilo je tih "vadjenja",ja znam da su Srbi u Banja Luci vadili Muslimane i obrnuto,kum kuma,drug druga i slicno,,i neka su

Ne znam za ta imena,znam dosta ljudi iz Pantera,neki su na zalost kasnije i izginuli,a s nekima sam i danas u dobrim odnosima,nisu oni bili losi momci.
Mauzera sam isto poznavao manje vise,bio je jako korektan te 93 godine,bar prema nama.
To za cetnike?od 12/15000 ljudi sto je proslo kroz 16 krajisku,mozda 50 je imalo bradu.
A i tih 50 je nosilo bradu radi sebe,ne zbog tog sto su cetnici.Bas sam pitao jednog,rekao mi je da to nema veze sa tim,da on cak i ne voli cetnike,a da je bradu nosio i prije rata.
Ma u citavoj VRS nisi mogao naci 100 cetnika,onih pravih,cak ih mi i nismo voljeli.[istina pjevali smo cetnicke pjesme,ja najvise :P]
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2013., 09:02   #73
Quote:
diverzant72 kaže: Pogledaj post
Bilo je tih "vadjenja",ja znam da su Srbi u Banja Luci vadili Muslimane i obrnuto,kum kuma,drug druga i slicno,,i neka su

Ne znam za ta imena,znam dosta ljudi iz Pantera,neki su na zalost kasnije i izginuli,a s nekima sam i danas u dobrim odnosima,nisu oni bili losi momci.
Mauzera sam isto poznavao manje vise,bio je jako korektan te 93 godine,bar prema nama.
To za cetnike?od 12/15000 ljudi sto je proslo kroz 16 krajisku,mozda 50 je imalo bradu.
A i tih 50 je nosilo bradu radi sebe,ne zbog tog sto su cetnici.Bas sam pitao jednog,rekao mi je da to nema veze sa tim,da on cak i ne voli cetnike,a da je bradu nosio i prije rata.
Ma u citavoj VRS nisi mogao naci 100 cetnika,onih pravih,cak ih mi i nismo voljeli.[istina pjevali smo cetnicke pjesme,ja najvise :P]
Taj tvoj kraj oko BL i nema neku tradiciju četništva iz 2.sr. osim Uroša Drenovića sa Manjače ali on je i onako šurovao sa ustašama, i nekih pokreta oko Čelinca, za razliku od istočne Bosne, Romanije ili Hercegovine di je četništvo duboko u svijesti ljudi. Tamo je bilo puno više četnika i četničkih vojvoda sa svojim privatnim vojskama u ovom zadnjem ratu.
žerac76 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2013., 12:24   #74
Quote:
žerac76 kaže: Pogledaj post
Taj tvoj kraj oko BL i nema neku tradiciju četništva iz 2.sr. osim Uroša Drenovića sa Manjače ali on je i onako šurovao sa ustašama, i nekih pokreta oko Čelinca, za razliku od istočne Bosne, Romanije ili Hercegovine di je četništvo duboko u svijesti ljudi. Tamo je bilo puno više četnika i četničkih vojvoda sa svojim privatnim vojskama u ovom zadnjem ratu.
Da da,,oko Sarajeva je bilo tih nekih samozvanih vojvoda koliki pozelis.Mada nisam cuo ni za jednog da je imao bas dobar odred koji se dokazao u borbri sem Brneta.
Ma Manjaca je i danas "cetnicka"bukvalno,ali gorre su dobri ljudi inace,bili su cetnici i poslije 2 s.r i svi su primali trgovce i Hrvate i Muslimane,nisu bili losi ljudi.
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2013., 12:55   #75
Quote:
diverzant72 kaže: Pogledaj post
...
Ma Manjaca je i danas "cetnicka"bukvalno,ali gorre su dobri ljudi inace,bili su cetnici i poslije 2 s.r i svi su primali trgovce i Hrvate i Muslimane,nisu bili losi ljudi.
Da ali i danas se pripričava u mome selu kako su neke zarobljene ustaše početkom rata (WWII) motikama isjekli ili pobijene domobrane Vrbasom plavili put Banjaluke...mada se partizani više po zlu pominju
bracic is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2013., 13:08   #76
Quote:
bracic kaže: Pogledaj post
Da ali i danas se pripričava u mome selu kako su neke zarobljene ustaše početkom rata (WWII) motikama isjekli ili pobijene domobrane Vrbasom plavili put Banjaluke...mada se partizani više po zlu pominju
Nije bilo cetnika oko Vrbasa.
P,S taj uros Drenovic nije nesto ratovao,covjek iako seljak bio je diplomata,i dogovorio je i sa ustasama i sa Nijemcima da se ne napadaju.Postoji prica da su Ustase htjele da Manjaca zavrsi kao Drakulic[pobili sve ljude bez 1 metka] ali on je fino dogovorio sa njima,cuvao svoj narod.E medjutim ubise ga partizani kao najveceg izdajnika,poklase sve sto je bilo gore,bili to cetnici ili ne.Da ne pricam sta je uradio Tito 60-ih i 70-ih sa Manjacom.
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2013., 13:28   #77
otkud ti to da nije bilo četnika oko Vrbasa?Nasuprot Zvečaja pred ovaj rat je nađena četnička arhiva za svu centralnu Bosnu,što govori da su se osjećali jako sigurnim.Osmača je zapaljena da bi se poslednji četnici istjerali iz tog kraja.
bracic is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2013., 13:33   #78
Quote:
bracic kaže: Pogledaj post
otkud ti to da nije bilo četnika oko Vrbasa?Nasuprot Zvečaja pred ovaj rat je nađena četnička arhiva za svu centralnu Bosnu,što govori da su se osjećali jako sigurnim.Osmača je zapaljena da bi se poslednji četnici istjerali iz tog kraja.
Ja sam kriv,nisam ti objasnio dobro,mislio sam da nije bilo cetnika sa Manjace oko Vrbasa.A cetnika ko cetnika,njih je bilo svugdje
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2013., 06:16   #79
Quote:
diverzant72 kaže: Pogledaj post
Da ne pricam sta je uradio Tito 60-ih i 70-ih sa Manjacom.
Ajde reci. Caca moj je tada tamo bio u vojsci.
max soldo is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2013., 12:34   #80
Quote:
max soldo kaže: Pogledaj post
Ajde reci. Caca moj je tada tamo bio u vojsci.
Istjerao 17000 ljudi,kao za potrebe poligona,i rastjerao u Vojvodinu.Svi znaju da je to bilo da "rastjera cetnike" a ne za potrebe poligona,ipak 17000 ljudi nije malo.
Da ne govorim koliko je ekonomski unistavao taj kraj,60-ih godina je na svim kartama pisalo da je tuda pravi asfaltni put,a ono makadam ne moze gori biti.Struja dosla sredinom 70-ih.
diverzant72 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:14.