Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.08.2012., 22:53   #21
Hello, evo i ja sam F23 (+adolescentna kriza). Ja sam prije imala dosta nasilne ispade tijekom kojih bi onako odlutala potpuno pa bi mogla i to nazvat psihotičnim epizodama, al se nikad ništa nije poduzimalo dok ja to sama nisam shvatila jer je moja majka ono spika "moja djeca su savršena". Trenutno sam na Seroquelu već 2 mjeseca i puno puno puno bolje sam, prije nisam mogla razlikovat stvarnost od sna, probudila bi se al zapravo bi imala osjećaj cijelo vrijeme ko da sanjam. A da i čak sam počela nakon dugo vremena i spavat normalno. Znači, super sam, jedino kad padnem u depresiju onda bez razmišljama odmah posežem za konopom za vješanje :/ i još uvijek imam užasne promjene raspoloženje, al ajde, ipak sam adolescent pa je to valjda opravdano do neke mjere.
SatineLeRose is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2013., 17:08   #22
cao svima. i ka imam f23.8 i do sada sam imao nekih 4 il 5 psihoze. Ono sto me zbrinjuje je sto uvek mi je terapija kratka svega nekih 5 6 meseci. poslednji put sto sam imao psihozu je de decembar 2012. Ono sto hocu da znam da li trebam duze da uzmem lekove i zasto mi doktor tako kratko daje lekove.
cao
kaspa is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2013., 17:41   #23
Quote:
kaspa kaže: Pogledaj post
cao svima. i ka imam f23.8 i do sada sam imao nekih 4 il 5 psihoze. Ono sto me zbrinjuje je sto uvek mi je terapija kratka svega nekih 5 6 meseci. poslednji put sto sam imao psihozu je de decembar 2012. Ono sto hocu da znam da li trebam duze da uzmem lekove i zasto mi doktor tako kratko daje lekove.
cao
To se tako ne radi. Ako si imao 4-5 psihotičnih dekompenzacija onda si kandidat za kontinuiranu farmakoterapiju. Mjenjaj psihijatra.

Sent from my HTC Rhyme S510b using Tapatalk 2
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2013., 16:38   #24
Quote:
~Scarlet~ kaže: Pogledaj post
To se tako ne radi. Ako si imao 4-5 psihotičnih dekompenzacija onda si kandidat za kontinuiranu farmakoterapiju. Mjenjaj psihijatra.

Sent from my HTC Rhyme S510b using Tapatalk 2

Da li ima bolje sanse uz kontinuiranu farmakoterapiju? Mnogo se bojim jer sam bio hospitalizovan 2 tjedna prosli put, i strah me je da ne odem tamo.
kaspa is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2013., 16:53   #25
Quote:
kaspa kaže: Pogledaj post
Da li ima bolje sanse uz kontinuiranu farmakoterapiju? Mnogo se bojim jer sam bio hospitalizovan 2 tjedna prosli put, i strah me je da ne odem tamo.
Naravno da imaš bolje šanse biti u stabilnoj i duljoj remisiji uz lijekove nego bez njih.

Sent from my HTC Rhyme S510b using Tapatalk 2
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.01.2013., 18:57   #26
Quote:
~Scarlet~ kaže: Pogledaj post
Naravno da imaš bolje šanse biti u stabilnoj i duljoj remisiji uz lijekove nego bez njih.

Sent from my HTC Rhyme S510b using Tapatalk 2
Sto se mene tice ja bi ih pio mozda ceo zivot samo da se ne vratim tamo gde sam bio. Moram pricat sa psihijatrom. Hvala.
kaspa is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2013., 02:09   #27
Izljecan nakon manje od godinu dana

Evo jedan pozitivan primjer.

Imao sam psihozu prije 20-ak godina. Bio sam u bolnicama taj put vise od dva mjeseca. Davali su mi sve vrste lijekova, zadnji koji je kao pomagao je bio clozapine (Leponex).

Imam sam svakakve dijagnoze, od sch, sch psihoze, raznih anksioznosti, i tu sam prestao pratiti. Na kraju je bila psihoza.

Glavni psihijatar (da nazalost imao sam ih toliko da ih nisam niti brojao) mi je rekao da psihoza sama po sebi nije problem i da se lako lijeci. I donekle je bio u pravu. Imao sam samo tu jednu epizodu.

Danas mi je dijagnoza bipolar i uzimam samo litij koji je topla voda prema lijekovima koje sam tada uzimao.

Trebas svakako slasati psihijatra i uzimati lijekove. Trava i druge droge samo stete. To bi trebao znati. Trava pogotovo moze potaknuti psihozu (mislim da po nekim istrazivanjima povecava rizk od sch).
SamoZaTebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2013., 13:07   #28
Meni će sad evo uskoro biti godinu dana od zadnje psihoze. Otkako sam na lijekovima, ništa se nije promijenilo na bolje, samo na lošije. Imam osjećaj da propadam i strah me da ponovo ne završim u bolnici. Kao da mi je život izgubio kompletni smisao. Nemam gdje pobjeći, ne mogu krenuti iz početka, stalno sam u nekom grču i strahu, pa vrijeme provodim doma uz komp. Teško mi je prihvatiti cijelu ovu situaciju, a zna me uloviti i pomisao na samoubojstvo. Jednom kad izgubiš sebe i kontrolu nad svojim umom, više nikad nije isto. I pomisao da bi mogao ponovo poludjeti u meni izaziva stravu. Lijekovi me drže u "stvarnosti" ali isto tako u meni ubijaju želju za životom, motivacija mi je na nuli. No kad god to nekome ispričam da lijekovi ubijaju volju nitko mi ne vjeruje.. Kažu da to nije istina i da umišljam. Sve me to dodatno izluđuje. Uglavnom, život nakon psihoze je kao da si preživio smrt. I nikad ne znaš kad će doći druga smrt. Da bar postoji neki lijek koji može izliječiti takvo stanje pa da se više ne ponavlja ili da postoji lijek koji nema toliko nuspojava. No nažalost, ništa od toga.
fellow is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2013., 16:10   #29
Quote:
fellow kaže: Pogledaj post
Uglavnom, život nakon psihoze je kao da si preživio smrt. I nikad ne znaš kad će doći druga smrt.
Živa istina. F28.1, sedma godina terapije nakon drugog šuba. Pijem Zeldox 40 mg navečer. Trebalo je godine da pogodimo pravi omjer doza da mogu najbolje funkcionirati, i otkako sam u dogovoru s dr. izbacila jutarnju dozu, preporodila sam se. Jedino imam probleme s kilama, dobila sam ih preko 30...bilo je ciklusa dijeta s akupunkturom i skidanja kila koje su se kroz sljedećih 2-3 godine opet vratile. Nisam više vitka, ali hvala bogu vratila sam se u normalu i sretna sam. Nakon svakog šuba (bilo ih je dva) trebalo mi je minimalno dvije godine da se skrpam natrag u neku smislenu cjelinu. Za živjeti s ovom dijagnozom treba brdo strpljenja...i piti lijek, i tražiti pravi omjer doza, mijenjati lijek ako treba dok se ne nađe pravi, i piti lijek jer vas on čuva od još jedne epizode i od povratka u bolnicu koja nam se svima smučila.
ludabluna is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2013., 17:47   #30
ako sam imao tolko psihoza da li znaci da imam sizofreniju il nesto drugo. uvjek mi je stavljena diagnoza samo "psihoza" al proslednji put psihoza 23.8
kaspa is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2013., 19:31   #31
Nije svaka psihoza shizofrenija.
__________________
Nebo mi visoko, a zemlja tvrda.
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.01.2013., 08:05   #32
evo čitam ovu temu,inače nemam nikakva doticaja s ovom dijagnozom ,iako mislim da mi je stric imao šizofreniju i bio je često hospitaliziran..vjerovatno je kod njeg započelo s ovom dijagnozom.mene zanima kako izgleda to vrijeme provedeno u bolnici kojeg se svi tako bojite?
sydney is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.01.2013., 10:07   #33
bolnice smrde jako, taj neki ustaljeni miris kemije i govana. ozbiljno to kažem, tamo vlada neki čudni zrak, sjećam se tog odvratnog smrada. kao drugo, tehničari i doktori se prema tebi odnose kao da ti nema spasa. gledaš oko sebe te izgubljene ljude i pitaš se kako sam uspio ovdje završiti... mene spopada jeza kad pomislim na to mjesto. još dodatno, ako si na zatvorenom odjelu kao da si u zatvoru. rešetke na prozorima i klaustrofobija.... meni bolnica više izgleda kao neka kaznionica a ne bolnica gdje bi ljudi trebali oporavljati se. strava uglavnom. i samo od tih prizora što sam doživio tamo nikad to neću zaboraviti, strah od bolnice mi se uvukao u kosti. kad se sjetim smrznem se, brr.
fellow is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.01.2013., 20:16   #34
Quote:
sydney kaže: Pogledaj post
evo čitam ovu temu,inače nemam nikakva doticaja s ovom dijagnozom ,iako mislim da mi je stric imao šizofreniju i bio je često hospitaliziran..vjerovatno je kod njeg započelo s ovom dijagnozom.mene zanima kako izgleda to vrijeme provedeno u bolnici kojeg se svi tako bojite?
Nisam vjerovao da cu to napisati, ali bilo je i dobrih trenutaka. Ja sam proveo mjesece po zatvorenim odjelima i nesto krace na otvorenim. Opcenito je bilo grozno i nema nikakve koristi od svega (osim sto sam mozda izljecen?).

Dobri trenuci su bili razliciti stupnjevi ludila kada sam bio sve od raznih povijesnih do religijskih velikana. Plus to da bi drugi pacijenti dosli slusati govore i opcenito se dobro zabavljati na moj racun (sto ces bio sam najtezi slucaj). Sjecam se raznih govora od povijesnih tema (iskrivljenje povijesti) do tekucih stvari. Cak sam i sam poceo vjerovati u to sto sam govorio (uvijek teske gluposti koje dobro da doktori nisu culi).
Nekada bi pacijenti dolazi sami traziti spas ili otkup grijeha (smijesno zvuci, zar ne?).
Najgore mi je uvijek bilo kada bih shvatio da sam u stalnom sastavu muskog zatvorenog odjela. Svi pacijenti bi otisli, jedino sam ja tamo. Ponekada bi vecina ili svi otisli na vikend, ali ja ne. Doktori bi isli na godisnji, ja sam uvijek bio tamo. Bio u svim sobama na odjelu. Poceo se osjecati kao doma, i to je onda stvarno lose. Poceti se pitati hocu li ikada izaci, ako da, je li u drugu bolnicu ili kuda, itd.
I ne sjecam se dosta vremena jer sam spavao po 24 sata u komadu od lijekova.
Uopce necu komentirati posljedice lijekova koje su grozne.
Osim toga, ne znam kako danas, ali onda su se koristili kosulje i vezanje za krevet.
Kupaonice su bile obicno ocajne. Neke su imale tehnicke probleme koji su negativno utjecali na mene zbog bolesti. Tako da sam imao dodatne simptome koje ne bih imao da su barem imali tehnicki ispravnu opremu.
I razna odrzavanja popravci su jako lose djelovali na mene. Nije mi jasno kako doktori ne mogu shvatiti ako imaju takve teske slucajeve da ne mogu dovoditi majstore, bagere, ovakve i onakve da rade kao da je sve u redu.
Ne znam jesam li pisao ovdje ili drugdje, jednom je jedna starija zena u crnom usla u moju sobu. Znao sam odmah da je smrt i prvo sam se isao nadmudrivati s njom spremajuci se da je premlatim i izbacim van. Upravo je nevjerojatno da takve ljude pustaju u posjet bez pratnje u sobu gdje se teski sch pacijenti.
Plus da sam i danas nezadovoljan lijecenjem. Dosao sam s malo simptoma, razvio jako puno i ostao predugo. Trebalo se sve puno bolje lijeciti, a ne cekati da se vidi sto ce biti.
I tocno jest da te doktori i svi drugi dozivljavaju kao izgubljen slucaj. Neki te jos i zale, samo sto ne placu jer eto, samo sto ne umres (to kao jako pomaze kada si u takvom stanju).
Sjecam se sestri koje su komentirale dok su mislile da spavam pod lijekovima i ne cujem kako sam lose zavrsio i da ni nema pomoci, a tako sam mlad i zgodan.
Nisu ni doktori zvucali nista pametnije, osim da je stanje tesko, da ne znaju kako ce biti (i opcenito ne znaju sto bi radili ali mi to nisu rekli u lice).
I onda kada dodes na otvoreni dio, dosao si na slobodu, kraj tunela. Cak sam se maksimalno trudio ne raditi gluposti, izbjegavati svaki razgovor, predugu setnju, samo da me ne vrate nazad.
Jest da su pronalazili u skoro svemu razloga za vracanje, ali sam tada mogao barem razgovarati normalno (ili se barem praviti normalan).
SamoZaTebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2013., 15:35   #35
Je li akutna psihoza sizofrenija?
Lyanna Stark is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2013., 15:57   #36
Quote:
Lyanna Stark kaže: Pogledaj post
Je li akutna psihoza sizofrenija?
Psihoza i sch nisu sinonimi.
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć..
.
Pringles is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2013., 17:51   #37
Quote:
Altec777 kaže: Pogledaj post
Piti lijekove i ne pušiti travu.
ljudi moji kad sam se borila sa tjeskobom, bilo me strah colu popiti da ne pojacam taj strah od svega. kako moze netko pusiti travu a psihicki je nestabilniji, a jos se cudi sto mu je. trava je za stabilne ljude, anksiozni trebaju mir, stabilnost, red, sport i sl
__________________
Think of how stupid the average person is, and realize half of them are stupider than that.
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2013., 13:43   #38
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
ljudi moji kad sam se borila sa tjeskobom, bilo me strah colu popiti da ne pojacam taj strah od svega. kako moze netko pusiti travu a psihicki je nestabilniji, a jos se cudi sto mu je. trava je za stabilne ljude, anksiozni trebaju mir, stabilnost, red, sport i sl
apsolutno!!!!
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2013., 17:37   #39
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
ljudi moji kad sam se borila sa tjeskobom, bilo me strah colu popiti da ne pojacam taj strah od svega. kako moze netko pusiti travu a psihicki je nestabilniji, a jos se cudi sto mu je. trava je za stabilne ljude, anksiozni trebaju mir, stabilnost, red, sport i sl
Nisam pušio možda nešto manje od godinu dana ali reći ću ti da si u pravu,naime kada sam bio zdrav pušio sam travurinu i niš mi nije bilo osim tu i tamo neke tjeskobice koju bi riješio pivicom ali odkada imam sch prije svakog jointa moram postić psihičko stanje kao onaj koji lomi cigle rukom i strah me uvjek,zato sam i prestao.

No biti ću iskren do kraja i reći da sam kojim slučajem zdrav pušio bi barem 2 puta tjedno.
__________________
Kako se to ponašaš!? Nemoj se ponašat!
Altec777 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.11.2013., 15:08   #40
Pozdrav ljudi,ja sam iz Zenice imam 18 godina sa 13 godina mi je dijagnosticirat anksiozni poremecaj,koji mi je presao u PTSP,psihoticni poremecaj i cijepaljnje licnosti,trenutno pijem zalastu q,metoten i xanax,bolje mi je od ovih lijekova al i dalje mi se javlja strah i glasovi.
Rekao mi je doktor da bi trebalo proci do 25 godine to tako ide.
Sta vi mislite
EmirZe is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:36.