U posljednjih nekoliko mjeseci, drastično sam promijenio svoj pogled na svijet. Prezirem ljude i gnušam se društvenog aktivizma. Svoju današnju ideologiju nazivam univerzalistički mizantropizam.
Mizantropizam: različito od naprosto "mizantropija": potonje je osjećaj, prvo ideja, dapače sustav ideja, ideologija
Dodajem "univerzalistički" zato da naglasim kako stvarno mrzim sve ljude, i smatram neopravdanim neku grupu mrziti više nego drugu (obično onu, s kojom se sami identificiraju). Zato mi i dalje idu na živce oni koji posebno mrze pedere, komunjare, Srbe, Hrvate, Židove, vodoinstalatere ili koga već.
Osobno, suočavam se s činjenicom da je cijeli moj život potpuni promašaj, da nisam napravio ništa dobro, te da za svoju evidentnu mentalnu poremećenost ne mogu više uvidjeti nikakve kompenzacije ili olakotne okolnosti. Uza sve to - nemam čak ni toliko snage ni poštenja, da poduzmem jedini logični korak, naime samoubojstvo. Tako mi preostaje da nekako utrošim vrijeme, čekajući kraj i ništavilo..
Hrvati danas žive bolje nego zaslužuju, imaju mnogo više demokracije nego što su zaslužili i relativno kvalitetne političare (u odnosu na kvalitetu birača), tako da je promjena nabolje praktički neizvediva. Teško je zamislivo da bi mogli doći bolji ljudi, a još manje da bi se mogao stvoriti bolji sustav.
Gledajući povijest (ujesen prošle godine čitao sam, djelomice ponovno, intenzivno o ruskim revolucijama 1917, Lenjinovoj teoriji, prepirkama sa Kautskim i drugima), nikad nisam bio pristaša revolucije kao naglog političkog prevrata, gdje jedna snaga preuzima svu vlast. Podrška, recimo, februarskoj revoluciji, ali ne i oktobarskoj. Podrška menjševističkoj, socijaldemokratskoj strategiji Kautskog, koja je u slijedećih pola stoljeća dovela do nesumnjivo boljih rezultata ("država blagostanja").
Pogledajte moj tekst Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela! iz travnja 2009, kad su studenti prvi put zaposjeli fakultete (mislim da je iz sadašnje perspektive taj komentar zanimljivo povijesno vrelo), gdje sam napisao:
Quote:
Da, na djelu možete vidjeti - ovo je post-moderno doba kraja "velikih pripovijesti". Pa ipak - od "malih pripovijesti" može se istkati sag velikih djela. Marx je mrtav - ali njegove sablasti, kako piše, Jacques Derrida, kruže okolo i rugaju se onima, koji su ga pokopali. Da, mislim da je ovoga puta (...) revolucija uistinu počela (ili, možda bolje: potekla; sjećam se naime sintagme "revolucija koja teče"). (...) Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.) Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. Od pukog besciljnog post-modernizma ka "post-post-modernizmu", nešto što je Ulrich Beck nazvao "druga Moderna".
Pomalo ezoteričan teorijski diskurs, ali nadam se da se može shvatiti tadašnja moja poanta.
Prestao sam vjerovati u tu teoriju i u smislenost društvenog aktivizma zbog histerije oko ACTA i protiv autorskih prava generalno, gdje se urliču ultraljevičarske parole, talambasa o revolucionarnim idealima, kolektivnom altruizmu protiv fuj-fuj egoističkih velikih korporacija, da bi se pokazalo kako ogromnu većinu ljudi tjera čisti egoizam: želim besplatno skidati glazbu i baš me briga za sve drugo - neka krepaju i kapitalisti koji posjeduju glazbene kompanije, i država koja ubire poreze, i radnici koji proizvode DVD-ove, i sami autori i glazbenici koji skladaju i sviraju.
Ogromnu većinu ljudi pogoni goli egoizam. Pozivanje na ideje, ideale, dobrobit svih, altruizam... je u 99% slučajeva licemjerstvo. Nažalost, postoji određeni broj idiota kao što sam bio ja (mentalno, ako ne zaostalih, ali poremećenih), koji stvarno povjeruju u takve stvari.
A ona manjina koja nije posve egoistična, uopće nije bolja. Dapače, može biti opasnija. I ranije mi je bilo jasno da su idealist potencijalno vrlo opasni. Hitler je također bio idealist, njegov ideal je bio da pobije sve Židove i da Nijemci svima vladaju.. Nakon "oktobarskih revolucija", kad idealisti zavladaju, mogu proizvesti noćnu moru. Zato sam ponavljao da sam pacifist, da samog sebe podsjetzim što se ne smije raditi za ideale.
Egoizam velike većine i idealizam vođa može činiti osobito plodnu kombinaciju. Bolje je da na vlasti budu lopovi. Hitler i Staljin bili su poštenjačine.
Razgovarao sam s ljudima po birtijama, prosvjedima, tramvajima, tribinama... pratio diskusije na forumima, blogovima, portalima... i zgražao se nad njihovom tupavošću, prostaštvom i licemjerjem. U 99% slučajeva kad galame što političari ili tajkuni kradu, izražavaju samo svoju zavist, jer oni osobno kradu samo nasitno. Izađu na izbore i daju glas jednoj od ekipi lopova, ili ne izađu i puštaju druge da izaberu jednu od ekipi lopova, i onda grintaju po krćmama i portalima, kak to sve ne valja i joj da je meni na pet minuta vlast, u međuvremenu, daj još sisa, piva i nogometa... Ritual, koji im čini zadovoljstvo. Sve je super i sve je za pet. Ni ja se više ne zgražam.
Ne znam što bi se još moglo dodati. Imamo pravo birati između raznih negativnih osobina. Možda nam se više sviđa Bandićevo prostaštvo, a možda Makovićeva civiliziranost. No, većina tzv. "nezavisne scene" sada traži Makovićevu ostavku s mjesta šefa Odbora za kulturu Zagreba, jer "nije ništa napravio" a Ljuština dobija nagradu za životno djelo. Kao dugogodišnji šef kazališta Kerempuh i "capo della cultura". Gdje je tu logika? Ovi su nezadovoljni jer im se diže najam prostora 300% i proziva ih navodno Maković preko vrlo cijenjenog tjednika Aktual (u kojem pišu bivši suradnici Pukanića koji je altruistički dao život u mafijaškom obračunu da bi Karamarko postao šef policije); on im odvraća da nisu dovoljno intelektualni, jer ne objavljuju u tako uglednom časopisu, nego neki nemaju niti VSS. Usput budi rečeno, ima još ljudi u nezavisnoj sceni koji nemaju VSS, vjerojatno jer su se zakačili s nekim kretenom na fakultetu, gdje je po najnovijim podacima prikupljenim preko online ankete, koji su šokirali rektora Sveučilišta u Zagrebu, korupcija na tom sveučilištu debelo iznad 50%. Ili su možda također shvatili besmislenost VSS-a u zemlji u kojoj doktori znanosti metu ulice (ako imaju vezu) i postali mrzitelji titula (a ne ljudi). Uostalom, jedan od najtituliranijih ljudi u RH je Željko Reiner, jedan odvratan lik u svakom pogledu - član engleske Kraljevske Akademije - koji je isisavajući državne pare od Rebra napravio nešto više nalik na otok Dr. No-a iz filma o Jamesu Bondu. Naravno, stvari "idu na bolje", jer će sada on biti potpredsjednik sabora umjesto smijenjene Jadrenke i Šeksa. I tako dalje.
No, da se vratimo na konstataciju s početka - da imamo bolje nego zaslužujemo. Pa ako se potrudimo, dobit ćemo ono što stvarno zaslužujemo, Karamarka i njegovu policijsku državu u stilu Putina. Ali opet, nije to sve krivnja samo ljudi, ljudi su i proizvod sredine, a sredinu ne mogu u jednoj generaciji promijeniti ti isti ljudi. Žalosno je što se uništilo ono što su pokrenuli kvalitetni ljudi u prošlosti. Ako smo imali relativno dobra sveučilišta, šteta je što sada imamo loša, ali je li krivnja za to na ljudima? Jednostavno, kako je netko nedavno napisao, nama je na vlasti 20 godina bila sekta, uglavnom sastavljena od bivših udbaša i takvih likova, koja nam je prodavala da nas vodi u "kapitalizam", a bavila se pljačkom. Sustav koji je napravila, kleptokracija, prilagođen je što boljoj krađi. Ljudi koji su to mogli promijeniti više nisu ovdje ili su se povukli u sjenu da ne nadrapaju. No, te ljude nije obilježavao samo idealizam koji se mogao umsjeriti u bilo kojem luđačkom pravcu, nego i stručnost u onome što su radili, marljivost i želja za samoostvarenjem koja nije bila povezana sa željom za zgrtanjem (intrinsička motivacija, recimo). Nedavno je umrla jedna doktorica medicine od svega 30-ak godina, s dvoje djece, lijepim mužem, dakle u svakom pogledu uspješna - zašto? Zašto nije umro pijani Šeks? Možda jer je sustav prilagođen izvrsno opstanku Šeksa (njemu se ni sada neće ništa dogoditi), ali nije opstanku ovih ljudi koji se trude nešto ostvariti, samozatajni su i radišni. Njih sustav goni kao marvu dok ne odapnu. Osobno, također ne želim brzo pod zemlju i ne želim biti marva koju će izrabljivati neki egoistični majmun. Prema tome, put inteligentnog i samozatajnog čovjeka je da također svlada neke vještine opstanka u mafiokratskom društvu i ne očekuje da će mu "sistem" uzvratiti za njegov trud. Također ne bi se škodilo obogatiti ako se želi nešto mijenjati u društvu, jer sitne aktivističko lumpenproleterske ribe završe vrlo brzo na gradelama i služe kao jeftina radna snaga velikim somovima iz pozadine koji i dalje ostaju nedodirljivi. No, to se ne bi onda moglo nazvati "aktivizmom", nego više povlačenjem u ilegalu. U sustavu koji je na neki način lopovski, ilegalan, boriti se u okviru sustava je bespredmetno. Potrebne su neke gandijevske metode u smislu da pomaganje lošem sustavu znači svrstati se na stranu zla. Naravno, treba razlikovati što je u sustavu stvarno zlo, a što je dobro i što treba poštivati. To bi trebao svatko za sebe odlučiti. Prema tome, trebalo bi mrziti ono što je stvarno suprotno zdravom razumu i zlo u sustavu, a ne ljude; također bi trebalo nastojati stvari privoditi razumu, a ne dopustiti nekontrolirano divljanje emocija i idealizma koji se lako daju izmanipulirati za korist nekoga tko ima konkretan, privatni cilj.
Osobno, suočavam se s činjenicom da je cijeli moj život potpuni promašaj, da nisam napravio ništa dobro, te da za svoju evidentnu mentalnu poremećenost ne mogu više uvidjeti nikakve kompenzacije ili olakotne okolnosti. Uza sve to - nemam čak ni toliko snage ni poštenja, da poduzmem jedini logični korak, naime samoubojstvo. Tako mi preostaje da nekako utrošim vrijeme, čekajući kraj i ništavilo..
Ti se možda zajebavaš s ovim gore... no, ja imam samo jednu malecku primjedbu, naime, ne razumijem ovo 'poštenje' LOL zašto bi suicid bio stvar poštenja? Čak i da smo Japanci, harakiri bi bio svejedno povezan s nekom povredom časti... a bez ideje 'časti' ne možeš smisliti ni 'povredu' časti, prema tome, ne postoji logična ideja 'poštenja' koja bi nekom bio 'moralni imperativ' da izvrši suicid. Bar ne u našoj kulturi, a pogotovo ne u okviru mizantropizma.
Stoga Zorane, jebiga ali ostaje nam da nekako utrošimo vrijeme čekajući neumitni kraj, koji će ziher doći prije ili kasnije, bez brige. Nemaj straha.
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
U posljednjih nekoliko mjeseci, drastično sam promijenio svoj pogled na svijet. Prezirem ljude i gnušam se društvenog aktivizma. Svoju današnju ideologiju nazivam univerzalistički mizantropizam.
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
Dodajem "univerzalistički" zato da naglasim kako stvarno mrzim sve ljude, i smatram neopravdanim neku grupu mrziti više nego drugu (obično onu, s kojom se sami identificiraju). Zato mi i dalje idu na živce oni koji posebno mrze pedere, komunjare, Srbe, Hrvate, Židove, vodoinstalatere ili koga već.
Ipak ne vidim razloga da inzistiraš na ravnopravnosti čak i unatoč općem mizantropizmu. Zar nemaš dojam da je to malkoc ... paradoksalno? Kad sam sebi priznaš da si mizantrop, onda je još samo mali korak do spoznaje da, jebiga, neke ljude ipak mrziš više nego druge.
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
Prestao sam vjerovati u tu teoriju i u smislenost društvenog aktivizma zbog histerije oko ACTA i protiv autorskih prava generalno[/B], gdje se urliču ultraljevičarske parole, talambasa o revolucionarnim idealima, kolektivnom altruizmu protiv fuj-fuj egoističkih velikih korporacija, da bi se pokazalo kako ogromnu većinu ljudi tjera čisti egoizam: želim besplatno skidati glazbu i baš me briga za sve drugo - neka krepaju i kapitalisti koji posjeduju glazbene kompanije, i država koja ubire poreze, i radnici koji proizvode DVD-ove, i sami autori i glazbenici koji skladaju i sviraju.
A nije ti nikad palo na pamet da neki među njima (ok, možda manjina LOL) nema zapravo ništa protiv *autorskih* prava - nego protiv onih mastodonata koji se nakače na autore kao krpelji i poberu većinu vrhnja? Čisto sumnjam da su autori smislili ACTU ili da je autorima ACTE zbilja stalo do autora i autorskih prava, xexexexe. Naime, kao što je prosvjednicima stalo jedino do besplatnog skidanja glazbe - tako je ovima jedino stalo da profit stiže nesmanjenim tempom, ili po mogućnosti, još većim. I tko je sad tu veća svinja, ha?
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
Ogromnu većinu ljudi pogoni goli egoizam. Pozivanje na ideje, ideale, dobrobit svih, altruizam... je u 99% slučajeva licemjerstvo. Nažalost, postoji određeni broj idiota kao što sam bio ja (mentalno, ako ne zaostalih, ali poremećenih), koji stvarno povjeruju u takve stvari.
FWIW i ja sam imao takav dojam, tamo negdje pred 15-tak godina. Ono, da fakat vjeruješ u te svoje hmm ideale. Joooj sjećam se jedne rasprave...
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
A ona manjina koja nije posve egoistična, uopće nije bolja. Dapače, može biti opasnija. I ranije mi je bilo jasno da su idealist potencijalno vrlo opasni. Hitler je također bio idealist, njegov ideal je bio da pobije sve Židove i da Nijemci svima vladaju.. Nakon "oktobarskih revolucija", kad idealisti zavladaju, mogu proizvesti noćnu moru. Zato sam ponavljao da sam pacifist, da samog sebe podsjetzim što se ne smije raditi za ideale.
A zašto ne, zapravo? Ako si doista postao pravi mizantropist LOL onda zbog čega je nužno biti pacifist? To je isto samo još jedan ideal, dogma praktički - o nekakvim 'ljudskim pravima', npr. pravu na život. Zbog čega bi svako krme imalo pravo na život, ako recimo prasići, telad i kozlići to nemaju?
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
Razgovarao sam s ljudima po birtijama, prosvjedima, tramvajima, tribinama... pratio diskusije na forumima, blogovima, portalima... i zgražao se nad njihovom tupavošću, prostaštvom i licemjerjem. U 99% slučajeva kad galame što političari ili tajkuni kradu, izražavaju samo svoju zavist, jer oni osobno kradu samo nasitno.
Da bih reč rekel. Točno tako, hihihi. Ali jebiga, štaš.
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
Izađu na izbore i daju glas jednoj od ekipi lopova, ili ne izađu i puštaju druge da izaberu jednu od ekipi lopova, i onda grintaju po krćmama i portalima, kak to sve ne valja i joj da je meni na pet minuta vlast, u međuvremenu, daj još sisa, piva i nogometa... Ritual, koji im čini zadovoljstvo. Sve je super i sve je za pet. Ni ja se više ne zgražam.
Meni ipak nije sad jasno zašto je tebi trebalo toliko godina da to shvatiš?
Ljudi koji misle da bi se nešto trebalo poduzeti nisu se domislili ničem boljem od dobrovoljnog odustajanja od reprodukcije, a to je očito samo simbolički korak. (Dobro je da su katolički svećenici, barem u načelu, na našoj strani. Bilo bi zgodno kad bi koja milijarda ljudi stvarno prihvatila učenje da je seksualni odnos zlo.) Zeleni mizantropizam je samo izvanjski, nije dovoljan, jer se zapravo zasniva na pretpostavci da ljudi ipak mogu promijeniti svoje ponašanje.
Osim toga, on je tek izvanjski: prezir/mržnja prema ljudima zbog nečeg što čine, a ne zbog onoga, što jesu.
Od iste pretpostavke polazio je Ted Kaczinsky (Unabomber). On je bio tipični idealist, spreman ubijati ljude za svoje ideale (iz ljubavi dakle, ne iz mržnje). Kako piše u svojem Manifestu: »In order to avoid serious psychological problems, a human being needs goals whose attainment requires effort«. On nije imao psiholoških problema. Manifest "Industrial society and Its Future" je vrlo zanimljivo štivo, puno dobrih ideja, te također idealizma: poziva na revoluciju, u ime slobode protiv tehnologije (pritom, mrzi ljevičare).
Važno je jasno razlikovati ideje i ideale. O idejama se razmišlja, za ideale se bori. Univerzalistički mizantropist nema ništa protiv ideja, to može biti dobar način da ti prođe vrijeme, ali gnuša se ideala.
Univerzalistički mizantropist prezire ideju dobra, ali i ideju zla. On je generalno lijen i ne smatra vijedim truditi se oko toga da ljudima pomogne, ali ni oko toga da im se nanosi zlo.
+ne razumijem ovo 'poštenje' LOL zašto bi suicid bio stvar poštenja? Čak i da smo Japanci, harakiri bi bio svejedno povezan s nekom povredom časti... a bez ideje 'časti' ne možeš smisliti ni 'povredu' časti, prema tome, ne postoji logična ideja 'poštenja' koja bi nekom bio 'moralni imperativ' da izvrši suicid. Bar ne u našoj kulturi, a pogotovo ne u okviru mizantropizma.
Da, mislim da ovdje imaš pravo. I sam se moram truditi da očistim tragove starog načina mišljenja. Kao što sam gore napisao - čuvajmo se "poštenih"!
Quote:
Ipak ne vidim razloga da inzistiraš na ravnopravnosti čak i unatoč općem mizantropizmu. Zar nemaš dojam da je to malkoc ... paradoksalno?
Paradoksologija je jedna posebna, zanimljva tema!
Quote:
Kad sam sebi priznaš da si mizantrop, onda je još samo mali korak do spoznaje da, jebiga, neke ljude ipak mrziš više nego druge.
Da, na nivou empirijskih osjećaja (mizantropija), ali ne na nivou ideja (mizantropizam). Gore sam napravio distinkcije između mržnje i prezira, te ljudskosti i ljudi.
Quote:
Naime, kao što je prosvjednicima stalo jedino do besplatnog skidanja glazbe - tako je ovima jedino stalo da profit stiže nesmanjenim tempom, ili po mogućnosti, još većim. I tko je sad tu veća svinja, ha?
Jednako. U tome i jest poanta. Bilo bi prejednostavno da sam naprosto promijenio stranu i rekao Ej, gle, ma multinacionalne kompanije, profiterska pohlepa i burzovne špekulacije su zapravo super!
Quote:
Meni ipak nije sad jasno zašto je tebi trebalo toliko godina da to shvatiš?
Ma kužio sam ja i prije da se ljudi tako ponašaju, evo npr. moj tekst "Ekonomija kapanja": zašto zapravo ne želimo kraj korupcije, kužio sam da ne vole kad im netko previše priča o poštenju, da će glasovati za "poznate lopove" a prezirati one koji se još nisu imali prilike kompromitirati... Samo sam imao iluzije, da se to može promijeniti.
Ti se možda zajebavaš s ovim gore... no, ja imam samo jednu malecku primjedbu, naime, ne razumijem ovo 'poštenje' LOL zašto bi suicid bio stvar poštenja? Čak i da smo Japanci, harakiri bi bio svejedno povezan s nekom povredom časti... a bez ideje 'časti' ne možeš smisliti ni 'povredu' časti, prema tome, ne postoji logična ideja 'poštenja' koja bi nekom bio 'moralni imperativ' da izvrši suicid. Bar ne u našoj kulturi, a pogotovo ne u okviru mizantropizma.
Stoga Zorane, jebiga ali ostaje nam da nekako utrošimo vrijeme čekajući neumitni kraj, koji će ziher doći prije ili kasnije, bez brige. Nemaj straha.
Zar mržnja ne rezultira ubojstvom? Tako piše u Novom Zavjetu. Ako mrziš ljude, nije li pošteno, a zapravo čak više logično (mizantropist nema poštenja) da prvo ubiješ sebe? Možeš si i napraviti šljivu na oku ako se plašiš, ali na kraju ipak...
Quote:
Ipak ne vidim razloga da inzistiraš na ravnopravnosti čak i unatoč općem mizantropizmu. Zar nemaš dojam da je to malkoc ... paradoksalno? Kad sam sebi priznaš da si mizantrop, onda je još samo mali korak do spoznaje da, jebiga, neke ljude ipak mrziš više nego druge.
To su relativni mizantropi, a ovo apsolutni. Relativni još nisu shvatili da je uzrok mržnje u samoj ljudskosti kao takvoj, nego mrze određena svojstva kako bi izbjegli izvući konačni zaključak - ljudi se mrze zbog onoga što jesu, a i ja sam čovjek, dakle... mrzim sebe. I moram počiniti harakiri. No, kao i kod spašavanja života, i u mržnji je potrebna trijaža. Doktor će prije spasiti čovjeka koji se slučajno ozlijedio nego samoubojicu, jer smatra da je samoubojica sam htio umrijeti i ne zaslužuje pomoć prije ovoga koji želi živjeti. Isto tako, da ne bi ubio sebe prvoga (zbog instinkta preživljavanja), mora postojati razlog da nekoga mrziš više od sebe, u ovom slučaju one koji nedovoljno mrze, jer mrze specifično umjesto totalno.
Quote:
A nije ti nikad palo na pamet da neki među njima (ok, možda manjina LOL) nema zapravo ništa protiv *autorskih* prava - nego protiv onih mastodonata koji se nakače na autore kao krpelji i poberu većinu vrhnja? Čisto sumnjam da su autori smislili ACTU ili da je autorima ACTE zbilja stalo do autora i autorskih prava, xexexexe. Naime, kao što je prosvjednicima stalo jedino do besplatnog skidanja glazbe - tako je ovima jedino stalo da profit stiže nesmanjenim tempom, ili po mogućnosti, još većim. I tko je sad tu veća svinja, ha?
Nije moguće izbjeći mastodonte. To proizlazi iz ljudske prirode; svega 2-3% ljudi je kreativno, a svi hoće ždrati. Onih 2-3% obično nisu previše pohlepni, a svega 20-30% šljaka i proizvodi nešto. Znači da 2/3 populacije ništa ne radi, a pohlepniji su i od onih koji su kreativni i od onih koji šljakaju - silom prilika, moraju nastati mastodonti (prepuni ekonomista, pravnika, informatičara, stručnjaka za zaštitu privatnosti i ljudskih prava...)
Quote:
A zašto ne, zapravo? Ako si doista postao pravi mizantropist LOL onda zbog čega je nužno biti pacifist? To je isto samo još jedan ideal, dogma praktički - o nekakvim 'ljudskim pravima', npr. pravu na život. Zbog čega bi svako krme imalo pravo na život, ako recimo prasići, telad i kozlići to nemaju?
Ali prasići nemaju agendu, a mizantropisti imaju. Ako ne bi bio pacifist, morao bi prvo sebe roknuti valjda - opet nagon za samoodržanjem.
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
Dominantna emocija možda ipak nije mržnja, nego prezir.
...
Važno je jasno razlikovati ideje i ideale. O idejama se razmišlja, za ideale se bori. Univerzalistički mizantropist nema ništa protiv ideja, to može biti dobar način da ti prođe vrijeme, ali gnuša se ideala.
Univerzalistički mizantropist prezire ideju dobra, ali i ideju zla. On je generalno lijen i ne smatra vijedim truditi se oko toga da ljudima pomogne, ali ni oko toga da im se nanosi zlo.
Da bi se preziralo, mora se biti bolji od. Znači da negiraš da si čovjek? Ako čovjek može biti bolji, onda ideali imaju smisla, a mizantropizam nema. Doduše, moguće je da čovjek može biti bolji, ali društvo ne može. U tom slučaju se radi o preziru prema ljudskoj društvenosti i pojavama s time povezanima, ali ne i o preziru prema čovjeku-pojedincu koji se odvojio od smrdljivog stada. Iz toga logično proizlazi i da ne želi pomagati drugima, u smislu da ne želi ulagati energiju u društvo, ali ne bi naškodio nekom konkretnom čovjeku (društvu ionako ne možeš naškoditi, to je apstrakcija). Zašto ne bi pomogao konkretnom čovjeku? Pa zato što je to opet dio društva, ne... danas-sutra taj šmokljan kojem si pružio ruku glasat će za kretena na vlasti, skidat će besplatno glazbu i na druge načine pokazivati da mu nije vrijedilo pomagati.
Znači "univerzalni mizantropist" je konvencionalno govoreći jedan asocijalan, eventualno anti-socijalan (u jačoj formi) tip.
Zar mržnja ne rezultira ubojstvom? Tako piše u Novom Zavjetu. Ako mrziš ljude, nije li pošteno, a zapravo čak više logično (mizantropist nema poštenja) da prvo ubiješ sebe? Možeš si i napraviti šljivu na oku ako se plašiš, ali na kraju ipak...
Paaaaa, zapravo ne. Recimo da prezireš sve ljude jednako, na načelnoj razini, ali svejedno - baš zato što si čovjek vrijedan svakog prezira i mržnje - ipak čisto emocionalno gledajuć, neke ljude mrziš čak više nego sebe. (Iako je to zapravo dosta teško zamislit, LOL). E sad, zašto bi ubio 'prvo' sebe? Što fali da prvo pobiješ hrpu nekih drugih, i onda tek eventualno sebe... ili dobro, sebe čak i ne moraš, možeš tu čast prepustit drugima LOL.
Quote:
Debeli Morž kaže:
To su relativni mizantropi, a ovo apsolutni. Relativni još nisu shvatili da je uzrok mržnje u samoj ljudskosti kao takvoj, nego mrze određena svojstva kako bi izbjegli izvući konačni zaključak - ljudi se mrze zbog onoga što jesu, a i ja sam čovjek, dakle... mrzim sebe. I moram počiniti harakiri.
Rekoh, ne vidim zašto bi počinio harakiri, a ne recimo detonirao bombu nasred trga. Samoubojstvo može počiniti čovjek koji sebe mrzi strogo VIŠE od ostalih. A ako se mrziš podjednako kao i druge, onda je nema razloga zašto bi inzistirao na tome da ubiješ 'samo' sebe. Jedini razlog je npr. lijenost. Ono, ne da ti se smišljat kako da pobiješ određenu količinu drugih, prije nego što i sam skončaš.
Quote:
Debeli Morž kaže:
No, kao i kod spašavanja života, i u mržnji je potrebna trijaža. Doktor će prije spasiti čovjeka koji se slučajno ozlijedio nego samoubojicu, jer smatra da je samoubojica sam htio umrijeti i ne zaslužuje pomoć prije ovoga koji želi živjeti. Isto tako, da ne bi ubio sebe prvoga (zbog instinkta preživljavanja), mora postojati razlog da nekoga mrziš više od sebe, u ovom slučaju one koji nedovoljno mrze, jer mrze specifično umjesto totalno.
Nisam ovo shvatio... znači, čak i da 'intelektualno' gledajući, mrziš sve podjednako, opet je zbog instinkta preživljavanja logičnije da tamaniš druge ljude, nego sebe.
Quote:
Debeli Morž kaže:
Ali prasići nemaju agendu, a mizantropisti imaju. Ako ne bi bio pacifist, morao bi prvo sebe roknuti valjda - opet nagon za samoodržanjem.
Ne kužim, zašto bi 'morao' prvo sebe roknuti.
Quote:
Debeli Morž kaže:
Da bi se preziralo, mora se biti bolji od. Znači da negiraš da si čovjek?
Ako je nužno biti bolji od onog što prezireš, onda samoprezir nije moguć.
Iako da, postoji nešto paradoksalno u self-loathingu...
Quote:
Debeli Morž kaže:
Zašto ne bi pomogao konkretnom čovjeku? Pa zato što je to opet dio društva, ne... danas-sutra taj šmokljan kojem si pružio ruku glasat će za kretena na vlasti, skidat će besplatno glazbu i na druge načine pokazivati da mu nije vrijedilo pomagati.
Znači "univerzalni mizantropist" je konvencionalno govoreći jedan asocijalan, eventualno anti-socijalan (u jačoj formi) tip.
Da, mislim da ovdje imaš pravo. I sam se moram truditi da očistim tragove starog načina mišljenja. Kao što sam gore napisao - čuvajmo se "poštenih"!
Tko da se čuva? Ako mrziš sve podjednako, onda nema razloga da upozoravaš nekoga da se čuva nekog drugog... čini mi se.
Quote:
Zoran Oštrić kaže:
kužio sam da ne vole kad im netko previše priča o poštenju, da će glasovati za "poznate lopove" a prezirati one koji se još nisu imali prilike kompromitirati... Samo sam imao iluzije, da se to može promijeniti.
Pa da, ergo, ljudi po intuiciji znaju da nitko nije zbilja pošten, pa zašto onda micati jedne lopove i zvati druge na vlast. Isti ti kurac. Dapače, ovi koji kradu već 30 godina možda su se već dosta nakrali pa k'o što reče, možda nešto sitno ostave i raji.
Mizantropizam: različito od naprosto "mizantropija": potonje je osjećaj, prvo ideja, dapače sustav ideja, ideologija
Ta distinkcija je suvišna, jer je mizantropizam ideja koja je u svojoj biti osjećaj.
Quote:
Dodajem "univerzalistički" zato da naglasim kako stvarno mrzim sve ljude, i smatram neopravdanim neku grupu mrziti više nego drugu (obično onu, s kojom se sami identificiraju). Zato mi i dalje idu na živce oni koji posebno mrze pedere, komunjare, Srbe, Hrvate, Židove, vodoinstalatere ili koga već.
Izgleda da ni ti ne mrziš sve ljude jednako nego ipak više mrziš one koji mrze samo određenu grupu ljudi, čim si ih na ovaj način izdvojio.
Quote:
Podrška, recimo, februarskoj revoluciji, ali ne i oktobarskoj. Podrška menjševističkoj, socijaldemokratskoj strategiji Kautskog, koja je u slijedećih pola stoljeća dovela do nesumnjivo boljih rezultata ("država blagostanja").
Zašto državu blagostanja nazivaš boljim rezultatom? Ti kao mizantrop sigurno ne želiš da objektu tvog prijezira bude bolje.
Quote:
Prestao sam vjerovati u tu teoriju i u smislenost društvenog aktivizma zbog histerije oko ACTA i protiv autorskih prava generalno[/B], gdje se urliču ultraljevičarske parole, talambasa o revolucionarnim idealima, kolektivnom altruizmu protiv fuj-fuj egoističkih velikih korporacija, da bi se pokazalo kako ogromnu većinu ljudi tjera čisti egoizam: želim besplatno skidati glazbu i baš me briga za sve drugo - neka krepaju i kapitalisti koji posjeduju glazbene kompanije, i država koja ubire poreze, i radnici koji proizvode DVD-ove, i sami autori i glazbenici koji skladaju i sviraju.
Slažem se.
Quote:
Ogromnu većinu ljudi pogoni goli egoizam. Pozivanje na ideje, ideale, dobrobit svih, altruizam... je u 99% slučajeva licemjerstvo.
Mi ne možemo bez ideala. Oni su nam potrebni skoro koliko i kruh. Nezmisliv je čovjek bez njih. No, zato što su oni u konfliktu s našom stvarnosti, ne možemo prestati biti licemjerni. Tužna je ljudska sudbina. Ljudi nisu krivi što su toliko jadni. Mislim da ih prije moramo žaliti nego prezirati.
Quote:
Hitler je također bio idealist, njegov ideal je bio da pobije sve Židove i da Nijemci svima vladaju..
Hitler je mrzio i prezirao sve narode osim Nijemaca. Zato mu je i bilo lako uništavati ih. Nije imao nikakve ideale, osim ostvariti interese jedne nacije koju je smatrao uspješnijom i sposobnijom.
Da bi mogao činiti zlo ljudima, moraš ih prvo mrziti. Zato serijskim i masovnim ubojicama nije nikakav problem ubiti, jer ne vide vrijednost u čovjeku. Ljudi su za njih smeće i tako ih tretiraju.
Quote:
Nakon "oktobarskih revolucija", kad idealisti zavladaju, mogu proizvesti noćnu moru. Zato sam ponavljao da sam pacifist, da samog sebe podsjetzim što se ne smije raditi za ideale.
Hihihihihi
Quote:
Razgovarao sam s ljudima po birtijama, prosvjedima, tramvajima, tribinama... pratio diskusije na forumima, blogovima, portalima... i zgražao se nad njihovom tupavošću, prostaštvom i licemjerjem. U 99% slučajeva kad galame što političari ili tajkuni kradu, izražavaju samo svoju zavist, jer oni osobno kradu samo nasitno. Izađu na izbore i daju glas jednoj od ekipi lopova, ili ne izađu i puštaju druge da izaberu jednu od ekipi lopova, i onda grintaju po krćmama i portalima, kak to sve ne valja i joj da je meni na pet minuta vlast, u međuvremenu, daj još sisa, piva i nogometa... Ritual, koji im čini zadovoljstvo. Sve je super i sve je za pet. Ni ja se više ne zgražam.
Zgražavaš se nad prostaštvom, licemjerjem i lopovlukom, i uz to si još i pacifist. Izgleda da ćeš se još dugo obračunavati sa svojim idealima.
Quote:
Univerzalistički mizantropist prezire ideju dobra, ali i ideju zla. On je generalno lijen i ne smatra vijedim truditi se oko toga da ljudima pomogne, ali ni oko toga da im se nanosi zlo
Ovakav je prosječan čovjek.
Tako živiš po prirodi stvari pa ti ne treba za to teorija univerzalističkog mizantropizma.
nije uvijek bio takav, no u jednom času je shvatio da stvar ne vrijedi truda i okrenuo se za 180. no, sada ima isti problem kao i npr. uvjereni komunist koji je shvatio da je komunizam sranje, nacist koji je vidio logore smrti, amerikanac koji je vidio ljude koji lete van iz svojih domova radi bankarske mafije koja za ništa ne odgovara... kako se osloboditi ideologije koja ga je obuzela? u ovom slučaju ideologije da ljudima vrijedi pomagati jer su vrijedni. uvijek. i sada nastoji obrnuti stvar, pa reći da ljudi uopće nisu vrijedni. znači i dalje je univerzalist, samo obrnuti. a kad bih ja recimo rekao da neki ljudi više vrijede pa im vrijedi pomagati, a neki ne vrijede, onda bi ti rekla da sam snob. jer si i ti univerzalist. možda da onda kažemo da se ne zna koliko vrijede, nekome netko malo vrijedi, nekome drugome jako puno; pa s u globalu može ipak reći da ljudi vrijede. sam čovjek ne bi dugo preživio. no, za moj pojam bitno je odvojiti se od mase, ali ne tako da drugima radiš štetu ili im ne pomažeš, nego tako da ne pušiš fore koje oni puše i budeš majmun. intelektualno se mora izdići iznad te razine. pokvaren čovjek bi mogao iskorištavati ovu ljudsku sklonost idealima i varati ljude radi koristi (to i rade), recimo odvjetnici iskorištavaju vjeru u pravdu i dogovaraju se s drugom stranom kako da ogule klijenta (ako su sigurni da neće nagrabusiti). baš danas slušam o nekoj platformi za udruge kojom mogu dobivati novac bez posrednika, plaćaju samo korištenje usluge. glavna pitanja su "što ako ne budemo imali novaca za plaćanje usluge", dakle što ako nitko ne da pare, a mi bacimo novac na vašu glupu platformu za udruge, zatim "što ako zaradimo previše novaca, možemo li to iskoristiti za sebe" i onda "kako znamo da se na platformu neće nakačiti dileri droge, prevaranti, org. kriminalci, pedofili i slična čeljad". eto, tolika nam je razina povjerenja jednih u druge.
na kraju svatko sam sebi to čini. i svatko "čiči". evo, uzmimo primjer onog rusa koji je emailom slao okolo milijarde spamova sadržaja "ivo, želiš li veći penis" i "marina, imamo jeftinu viagru, cialis i xanax" - završio je u ćorki umjesto da troši pare u las vegasu. a htio je samo što i drugi - puno para i provoda, sto tisuća dolara na dan mu nije bilo dosta. na kraju krajeva, mene ne bi tako smetalo što mi netko šalje te emailove, ako bih imao saznanja da barem jedno ljudsko biće živi kao čovjek i uživa u životu. no, na kraju bi i taj pao pod utjecaj droge ili bi na neki drugi način skrahirao. svejedno, dok tipovi koji su ga ulovili sebe predstavljaju kao heroje, pitam se da li tko je tu heroj - ovi koji podržavaju sustav bankarske oligarhije i brinu se da ne bi netko slučajno smislio kako da se i sam okoristi ili tip koji je samo htio malo provoda, nije nikog ubio niti radio neku veću štetu, možda čak nekom i dobro dođe jeftinija viagra (kao da je ova koju proizvode licencirani farmaceutski mastodonti puno "zdravija"). eto, ali on je narušio autorska prava, uznemirio milijune ljudi svojim emailovima i sada čami u zatvoru jer se to usudio. a ovi koji su milijarde uznemirili svojom ekonomskom krizom i financijskim mešetarenjem sada su još moćniji i bogatiji.
no po definiciji oni drže sistem na svojim leđima, kao atlas, a ovi su kao virusi u sustavu... a mi zapravo ne znamo kakva je prava ljudska priroda, jer je vidimo samo ovakvu u sistemu koji svi trpimo na svojim leđima. prava priroda se donekle očituje kod ljudi koji se odbijaju uklopiti u sistem, ili koji nalaze u njemu rupu da ga okrenu u svoju korist (kao ovaj rus); naravno, u tom slučaju i dosta riskiraju. ja ne nalazim da bi tog tipa trebalo više mrziti od ljudi koji su ga zatvorili "u ime pravde". čovjek ima pravo na sreću, nema zakona koji mu to smije zabraniti.
Kod mene se radi o obrnutom slučaju. Naime do prije nekoliko mjeseci sam bio mizantrop, a onda sam počeo proučavati Hegela i sve se okrenulo. Nije li mizantrop zapravo idealist? Ili neka vrst stoika koji misli da nalazi slobodu u svojim mislima, u svojoj samosvijesti, u svojoj samonametnutoj izolaciji? A ljudi nisu esencijalno ni dobri ni loši. Istina se plete i stvara u prostoru koji se nalazi između tih suprotnosti (kao i između bilo kojih suprotnosti).
Jer je sam sebi najbliži i to je najlakše. Ako ga je strah, može se prijaviti u legiju stranaca i tamo biti odstrijeljen poput zeca ili nešto slično.
Quote:
Ako je nužno biti bolji od onog što prezireš, onda samoprezir nije moguć.
Iako da, postoji nešto paradoksalno u self-loathingu...
Samoprezir je obrnuta taština, da. Ustvari prava taština, ali u spoju s nemogućnošću/nesposobnošću da se zaista bude bolji. Dostojevski je volio takve likove. Na primjer netko tko mrzi sve oko sebe i žesti se jer se osjeća nedovoljno cijenjenim, smiješnim, a opet se i prezire iz istih razloga - jer se zaista osjeća smiješnim. Kao pitaju oni tipa kako se zove; - Dolgoruki. - Aa... knez Dolgoruki? - Ne, samo Dolgoruki. - A, samo... (na ruskom bi bilo otprilike: "- Knjaz Dolgoruki? - Njet, tak prosto Dolgoruki. - Ah, prosto..." Dostojevski je u tim djelima srednje faze bio zanimljivije nego kad je postao pravoslavno-rusofilski idealist. Nekako mi se čini da je napiknuo nešto slično što postoji i kod nas, samo je još bjednije, ljigavije, tzv. "hrvatski jal". Znači, tu čak više nema niti oholosti koja se izmjenjuje sa samoprijezirom, ostaje samo podlost u kombinaciji s nekim jadom i gađenjem. Dok kod Srba postoji i neki element sadomazohizma u tome, vjerojatno zato što su ih Turci nabijali na kolac i uzimali danak u krvi. Kod Dalmatinaca prepotencija u kombinaciji s ljenošću, znači oni čak nemaju niti volje da smjeste, fjaka im, južina, pa samo ogovaraju i pljuju oko sebe ili čekaju da im netko naleti da se izžive. Jasno ne mislim na sve ljude, nego na dominantan mentalitet, sustav u koji se treba "uklopiti". Jasno da u Splitu ne prolazi nikakva "naprednost" ili da ti njima možeš nešto "pokazati". Možeš biti faca samo kao natražnjak ili spadalo, redikul; Smoje im je znao pokazati, ali i on je u neku ruku bio redikul, samo im se uvlačio u guzicu na jedan suptilan načine pa mu se nisu mogli rugati - jer bi pljunili i po sebi. Znači, on je sebe prezentirao kao sukus splićanstva, dalmatinskog "dišpeta", što zapravo i ne postoji osim kao silne naslage višestoljetnog sluganstva s povremenim provalama divljaštva (slično kao i purgerstvo s obrednim paljenjima zastava svojih gazdi kojima se inače uvlačiš u dupe kao trakavica). Ali je tome dao neku posebnu aureolu. S druge strane, Krleža je njegovao nešto kao lokalpatriotistički mizantropizam umjesto univerzalističkog. Jer se i on u svojim djelima zapravo klanjao svjetskim veličinama koje je imitirao (npr. Thomas Mann), ali je zato mazohistički i samoprezirno srao po svojoj lokalnoj sredini, odnosno gnijezdu u kojem je i sam našao spasonosnu toplinu, da tako kažemo (za razliku od mnogih drugih koji se nisu tako dobro uvlačili pa su odstrijeljeni kao zečevi usprkos svojem iskrenom idealizmu - jer su i jugokomunisti očito smatrali da su idealisti opasni, dok cinične mizantropističke gnjide ne treba dirati jer uvijek mogu poslužiti za neku rabotu ili barem ne smetaju).
A mržnja ipak zahtijeva da osobu uzimaš kao vrijednu pažnje, ravnopravnu. Mrziti sebe znači da si ipak pridaješ dovoljnu važnost da bi zavrijedio svoju mržnju. Osobno više odavno ne osjećam ni mržnju ni prezir prema ljudima koji bijedno postupaju, a takvih je većina ovdje. Sažaljenje ne osjećam jer mi se čini da njime vrijeđam onoga koga bih time počastio, a za to bi opet trebala određena mržnja ili prezir. Osjećam možda neko blago razočaranje, ali mi je u biti sasvim ravno, jebe mi se. Svatko je prije svega sebi to što jest, mene ne dira što je ako mi ne radi neku posebnu štetu. Ima u romanu "Mistična rijeka" (to je tako prevedeno bez nekog obrazloženja, a zapravo je baš ime rijeke "Mystic", kao i Sava) opis ubojstva, i onda ubojica razmišlja "osjetio sam da me Bog gleda, ali ne s nekom mržnjom ili prijekorom, nego da više samo klima glavom, kao da mu se pas posrao na tepih". Eto, otprilike tako nešto osjećam.
Ta distinkcija je suvišna, jer je mizantropizam ideja koja je u svojoj biti osjećaj.
ideja je stvar (raz)uma, druga dimenzija u odnosu na osjećaj, kako psihološki, tako i filozofski..
Quote:
Izgleda da ni ti ne mrziš sve ljude jednako nego ipak više mrziš one koji mrze samo određenu grupu ljudi, čim si ih na ovaj način izdvojio.
Pa istina, osobni izbor. S jedne strane intelektualno načelo, s druge, praktična realizacija, ne može biti posve adekvatna, da kažem uvjetno "pravedna".
Quote:
Zašto državu blagostanja nazivaš boljim rezultatom? Ti kao mizantrop sigurno ne želiš da objektu tvog prijezira bude bolje.
U citiranom pasusu koristio sam perfekt, govorio o svojim ranijim promišljanjima. Ipak, može se prihvatiti taj stav, s dva gledišta:
Analitički, bez heterogenog vrednovanja, gledajmo ono što su jedni i drugi postigli u odnosu na ono, što su u teoriji obećavali i čemu su težili.
I mizantrop, koji ipak gleda da nekako provede svoje vrjeme na ovom svijetu uz što manje nemira i patnji, može više cijeniti društvo u kojem ima pravde, reda, mira, gdje su osnovne materijalne potrebe svih zadovoljene, ne zato jer ljudima želi dobro, nego zato jer je u takvoj okolini manje mogućnosti, da se njemu dogodi neko zlo.
Quote:
Hitler je mrzio i prezirao sve narode osim Nijemaca. Zato mu je i bilo lako uništavati ih. Nije imao nikakve ideale, osim ostvariti interese jedne nacije koju je smatrao uspješnijom i sposobnijom.
Nije baš tako, da je sve mrzio. Smatrao je da su Nijemci na vrhu, ali recimo Engleze je uvažavao da su odmah do. Međutim, u diskusiji o ovom mojem tekstu na pollitika.com, netko je dobro napomenuo: »nije baš da je njemu stalo do Njemaca per se, Hitler je bio evolucionarni socijalist koji je želio stvoriti bolje društvo i boljeg čovjeka. no na kraju je i sam pribjegao univerzalnom mizantropizmu, kad je izjavio da ako Njemačka ne može vladati svijetom, onda bolje da nestane i da tu ulogu preuzme netko drugi.« Vidjeti film "Der Untergang" (Konačni pad). U posljednjim svojim danima Hitler varira tu misao, nema nimalno suosjećanja za patnje Nijemaca.
Quote:
Da bi mogao činiti zlo ljudima, moraš ih prvo mrziti. Zato serijskim i masovnim ubojicama nije nikakav problem ubiti, jer ne vide vrijednost u čovjeku.
Zbog toga, razmislivši, ipak govorim o "preziru" kao osnovnom osjećaju, ne o mržnji.
Quote:
Zgražavaš se nad prostaštvom, licemjerjem i lopovlukom, i uz to si još i pacifist.
Ne, nisam više pacifist.
Quote:
Apemant kaže:
Čitao sam jedan zgodan esej koji tumači tu dramu na interesantan način. Ček da ga nađem...evo ga: link
Hvala na linku, dobar tekst!
Quote:
Sigmund kaže:
Nije li mizantrop zapravo idealist? Ili neka vrst stoika koji misli da nalazi slobodu u svojim mislima, u svojoj samosvijesti, u svojoj samonametnutoj izolaciji?
Gore sam upozorio na razliku između "ideja" i "ideala". Potonje treba odbaciti, a prvima se baviti kao misaonim igračkama, da ti prođe vrijeme (kao što se baviš "idejom šaha", šah nije ništa materijalno, čista ideja, jedan umjetni svemir - nekome može biti sasvim dovoljan za ispunjen život).
Slažem se da se univerzalistički mizantropizam može smatrati jednom vrstom stoicizma, razvijenog na osnovu 2.000 godina dodatnih depresivnih iskustava.
no stoicizam ima u svojem centru čovjeka, pojedinca, a ne društvo i prema tome nema pretenziju na sveobuhvatnost, premda se radi na neki način o odricanju od osobne koristi radi općeg dobra. stoiku nije bitno da li je on osobno na gubitku ili dobitku. zato on ne može završiti kao timon atenjanin, jer mu nije bitno niti koliko ima novaca i koliko je slavan. univerzalistički mizantropizam se odnosi na društvo, čim je univerzalistički. budući da odbacuje ideale u korist ideja, ima pretenziju da bude slobodan od ideologije. naime ideali su neizbježan sastojak ideoloije, jer isključuju razum i utječu izravno na emocije, dok ideje iziskuju razumsku i analitičku obradu. ali je li dovoljno ostati na apstraktnoj razumskoj obradi da bi se izbjegla ideologija? ovdje mi se čini zgodno objašnjena razlika između stoicizma, realizma i nominalizma.
dakle, univerzalistički mizantropizam je realizam, jer kao ideja polazi od toga da istina o vrijednosti i osobinama čovjeka nije u pojedincu, čovjeku, nego u društvu ili Čovjeku s velikim č. nominalizam pak inzistira da je konkretna osoba realna. znači, realna je upravo ona "nesavršena" izvedba ideje, ono po čemu nekoga mrziš ili prezireš više, a nekoga manje, dok je sama ideja nerealna, zato jer je apstraktna. kroz apstrakciju je moguće doći do unutrašnjeg mira, ali takvog koji se temelji na lažnom, iskrivljenom, ideologiziranom doživljaju stvarnosti. stoik dolazi do mira na konkretnim slučajevima. dakle, moralno načelo "prezirem sve jednako" može stajati, ali se testira upravo na konkretnoj izvedbi i na tome može li čovjek na taj način postići mir duha, u stalnoj izvrgnutosti dinamičnim situacijama i promjenama.
Prince Qi lived at the court of the Tyrant Ti-Hsin, who is clearly the ‘prince of darkness’ referred to. But although Prince Chi could not withdraw physically from the court, he hid his true feelings and feigned insanity. Treated as little more than a slave, he did not allow his misery to deflect him from his belief that the true light can never be extinguished.
koja koincidencija
ja sa svojom prijateljicom bila u budistickom hramu i zamilsila pitanje i I Ching mi odgovorio na ceduljici koju sam izvukla
hehe prvo je to bilo 58. Tui - The Joyous, Lake
pa onda kada nisam vjerovala, dobim drugu ceduljicu za isto pitanje sa 3. Chun - Difficulty at the Beginning
pa sam onda trazila trecu srecu, i zamilsila drugo pitanje u vezi iste osobe i izvukla 2. K'un - The Receptive
OT
buduci imate ovdje dvije grupe : onih koji preziru svoj rod totale
i one koji otkidaju od ljubavi prema svakom covjeku
sad vam treba vrsta koja ima mood swings
otvaracu teme predlazem da ne mrzi svakog petra zbog svetog petra
isto mu predlazem da proba tusiranje vrelom vodom (kad vec sigurno nema slavinu sa CO2)
a mozda mu treba i jedan dobar obican hrkanac .. kemije mozga su cudne stvari
zao mi sto su moje filozofije prakticne prirode, a ne kao ovdje vase - teoretske
no, uvjeravam vas da su rezultat originalnog dumanja na djelu ... da sada ne pricam prispodobu o tome kako sam se u subotu bila probudila nakon 16 sati zdravog spavanja i pod tusem svim silama nastojala uspostaviti misaone funkcije koje su, nakon bezuspjesnih par galona nedovoljno ledene vode, urodile gornjim savjetom : vatra pokrece, i to vruca vatra, a ne ledena nitratna
ljude treba eventualno žaliti, a ne prezirati
BTW ovi gore evolucijski primati se ne odnose na nas 2% populacije redheads-a jer mi smo evolvirali od velikih macaka
EDIT
da vec iskoristim dno stranice i da pitam pokretaca teme ::
da li bi mogao mrziti i prezirati na ovakovoga cega okrepljujucega ?
Ka teoriji univerzalističkog mizantropizma
Kad sam sebi priznaš da si mizantrop, onda je još samo mali korak do spoznaje da, jebiga, neke ljude ipak mrziš više nego druge. 
Joooj sjećam se jedne rasprave...
To je isto samo još jedan ideal, dogma praktički - o nekakvim 'ljudskim pravima', npr. pravu na život. Zbog čega bi svako krme imalo pravo na život, ako recimo prasići, telad i kozlići to nemaju? 
Mizantropija i paradoksologija
Dalja promišljanja u dijalogu
Linearni mod
