Već duže vremena želim napisati ovaj post, ali sam uvijek razmišljala kao nešto tipa: Ma što će oni reći, blabla. Ali me sada iskreno zanima vaše mišljenje. Nisam znala gdje da napišem pa sam ovdje.
Dakle, imam 4-5 prijateljica s kojima se stalno družim i oko sebe imam dovoljno čak i previše poznanika i osoba do kojih mi je stalo. Problem nastaje ovdje.
Ja konstantno imam, bolje rečeno nemam potrebu druženja s ljudima. Imam potrebu samo s nekim i to je možda dvoje troje ljudi. Sada ću vam objasniti zašto. Usuđujem se reći da volim pametne ljude i da volim raspravljati o temama o kojima ne priča baš svatko. Recimo cure iz moga društva pričaju što će obući u subotu, tko je s kim od poznatih prohodao, jesu li gledale najnoviju epizodu Larinog izbor. Naime, Larin izbor je serija koju u životu nisam pogledala niti jednu epizodu, a kamoli škicnula na tv, kad smo već kod serije.
Imam dobar društveni život, čak štoviše, predobar. Ljudi me vole, nije da sam neka antipatična u društvu, ljudi se smiju na moje šale itd.
Međutim, ja nemam jednostavno potrebu družiti se s tim ljudima koji pričaju o igricama, nogometu, štiklama, haljinama itd. Imam potrebu družiti se s ljudima koji slično razmišljaju kao ja, a takvih je svega par u mome životu. Usuđujem se reći i jedna osoba.
Smatram se vrlo pametnom, znam da ovo zvuči vrlo ružno, samo je to pozitivno što mislim o sebi. Volim jako pričati o nastanku svijeta, svemiru, ima li života gore, iluminatima, masonima, crkvi, Crkvi, svećenicima, teorijama zavjere, o svim religijama, baš volim dubokoumne i razgovore u kojima volim iznjeti svoje stavove i mišljenja. Ne volim sjediti na kavi i tračkati. Ne znam, jednostavno, ja sada to pišem ovdje, a mislim da nisam ni u pola opisala kako se osjećam.
Nisam u depresiji niti išta slično, niti sam tužna jer imam potrebu ne družiti se s ljudima. Nego jednostavno osjećam se dobro kada sama ležim i razmišljam ili kada pričam s ljudima s kojima imam zajedničkih tema. Onim ljudima koji neće pričati o tome kojih je 11 budala jučer trčalo za loptom, a kojih 11 će sutra. Ako me razumijete. I to traje već duže vrijeme. Iako izlazim s ovima i sve to stoji, ali znam kako se osjećam. Kao da nemam volje jer znam da ti ljudi s kojima izađem, s njima ne mogu pričati o stvarima koje me zanimaju jer njih to ne zanima. Ne zanima nikoga. Svi su neki tupi, priglupi itd. Strašno.
Vaše mišljenje?
__________________
Ljubičastu boju je zvala ljubistača.
Zadnje uređivanje noonexxx : 24.06.2012. at 02:57.
Ja mislim da ne stoji ta podjela na plitke i duboke razgovore. Onda bi se u skladu s njom ljudi djelili na one koji vode plitke i one koji vode duboke razgovore. Mislim da nije tako. Šta te tvoje prijateljice vode razgovore isključivo o temama za koje si navela da pričaju?
__________________
ljudi se boje smrti jer ih je strah života
ista stvar se i meni događa, zato vise i ne izlazim toliko van niti prakticki igdje...jer mi se neda gubit vrijeme, radije ostanem kod kuce i sviram, pisem, citam, radim nesto sto mi se svida...
jer eto jucer subota, svi vani pijani, trgaju se i bacaju se kosulje na halida i proljevaju suze za bivsim "djevojkama", a đep je sve tanji...ili odem na metal koncert i vidim nabrijanu balavurdiju pijanu ili debele i ruzne goticarke koje su tamo hit, jer eto..nije bas da ima na svakom cosku cura koje "slusaju" takvu muziku...odem na jazz svirku, bacim oko..muzicari super i oko njih dva sijeda starca uzivaju u konjaku, drustvo nula bodova...i tak ono, bas sad sjedim i razmisljam se i sve me samo smeta i zivcira...ali ne pljujem po nikome, vec sam se maknio od svega toga i dobro mi je donekle...
nedostaju mi ljudi s kojima mogu se opusteno druziti, koji su inteligentni i koji nisu napuhani i da realno govore o stvarima...
tak da, meni je sasvim normalno sve sto je u prvom postu napisano...jer sam u istoj situaciji i jos sam u manjoj sredini, pa me to dodatno ubija...no uskoro ce se i to nadam se promjeniti...
__________________
"Could we have everything louder than everything else?"
Već duže vremena želim napisati ovaj post, ali sam uvijek razmišljala kao nešto tipa: Ma što će oni reći, blabla. Ali me sada iskreno zanima vaše mišljenje.
moje je mišljenje da tebi nisu problem plitki ljudi, već svoj problem još nisi ni detektirala, a kamoli verbalizirala. lakše je vidjeti druge nego sebe. lakše je omalovažavati sve oko sebe, nego se zapitati koji je tvoj problem i zbog čega si tako frustrirana. sigurno nije zato jer se tebi priča o nastanku svijeta, batku i bitku života, a drugi pričaju o nekih 11 likova koji ganjaju loptu. sretno sa otkrivanjem sebe
__________________
"Nećemo stić i niko neće doć." Mrle
. . Volim jako pričati o nastanku svijeta, svemiru, ima li života gore, iluminatima, masonima, crkvi, Crkvi, svećenicima, teorijama zavjere, o svim religijama, baš volim dubokoumne i razgovore u kojima volim iznjeti svoje stavove i mišljenja..
Ove teme i mene jako zanimaju,volim pričati sa načitanim i pametnim ljudima
ista stvar se i meni događa, zato vise i ne izlazim toliko van niti prakticki igdje...jer mi se neda gubit vrijeme, radije ostanem kod kuce i sviram, pisem, citam, radim nesto sto mi se svida...
jer eto jucer subota, svi vani pijani, trgaju se i bacaju se kosulje na halida i proljevaju suze za bivsim "djevojkama", a đep je sve tanji...ili odem na metal koncert i vidim nabrijanu balavurdiju pijanu ili debele i ruzne goticarke koje su tamo hit, jer eto..nije bas da ima na svakom cosku cura koje "slusaju" takvu muziku...odem na jazz svirku, bacim oko..muzicari super i oko njih dva sijeda starca uzivaju u konjaku, drustvo nula bodova...i tak ono, bas sad sjedim i razmisljam se i sve me samo smeta i zivcira...ali ne pljujem po nikome, vec sam se maknio od svega toga i dobro mi je donekle...
nedostaju mi ljudi s kojima mogu se opusteno druziti, koji su inteligentni i koji nisu napuhani i da realno govore o stvarima...
tak da, meni je sasvim normalno sve sto je u prvom postu napisano...jer sam u istoj situaciji i jos sam u manjoj sredini, pa me to dodatno ubija...no uskoro ce se i to nadam se promjeniti...
Ja sam isto u manjoj sredini i sve to što ti kažeš, tako je i meni. Pogotovo što se glazbe tiče, šou jedan. Ni ja ne pljujem po nikome samo iznosim svoje mišljenje o tome svemu, kako ja na to gledam.
Upravo to, koji govore realno o stvarima! Ah, nadam se i ja..
__________________
Ljubičastu boju je zvala ljubistača.
moje je mišljenje da tebi nisu problem plitki ljudi, već svoj problem još nisi ni detektirala, a kamoli verbalizirala. lakše je vidjeti druge nego sebe. lakše je omalovažavati sve oko sebe, nego se zapitati koji je tvoj problem i zbog čega si tako frustrirana. sigurno nije zato jer se tebi priča o nastanku svijeta, batku i bitku života, a drugi pričaju o nekih 11 likova koji ganjaju loptu. sretno sa otkrivanjem sebe
Nisu mi problem, nego jednostavno imam potrebu ne pričati s njima. Antipatični su mi, nemam potrebu voditi neke razgovore u društvu s njima.
? Vidim i sebe i ne omalovažavam nikoga nego kažem kakvo je moje gledište.
Nisam frustrirana, nego sam samo htjela iznjeti ono što mi se događa unazad dvije godine a čudno je.
__________________
Ljubičastu boju je zvala ljubistača.
Vjeruj mi nisi jedina.
Dođe mi da spakiram kufere i odselim se gdje ne znam nikoga i negdje gdje je drugačija kultura življenja.
U nas je 80 posto ljudi sa istim stavom i razmišljanjima, ovih 20 posto je disperzirano i teško je naći takve ljude.
U zadnje vrijeme se najviše družim sam sa sobom, 2-3 prijatelja i to je to.....ostali me nekako zamaraju, slušam ih 5 minuta i jedva čekam kad će svak svojim putem.
Vjeruj mi nisi jedina.
Dođe mi da spakiram kufere i odselim se gdje ne znam nikoga i negdje gdje je drugačija kultura življenja.
U nas je 80 posto ljudi sa istim stavom i razmišljanjima, ovih 20 posto je disperzirano i teško je naći takve ljude.
U zadnje vrijeme se najviše družim sam sa sobom, 2-3 prijatelja i to je to.....ostali me nekako zamaraju, slušam ih 5 minuta i jedva čekam kad će svak svojim putem.
Ajde da ima netko sličan.
Daa! Tako i ja. To što odem na more na mjesec, dva i tamo se sama sa sobom družim ta dva mjeseca i super mi je.
Pa baš to! Zamaraju i ako pričam s njima jedva čekam da završe i ono. Ma loše.
A zašto je uopće problem što nemaš potrebe družiti se s ljudima koji ne vode dubokoumne razgovore? Netko te sili? Rekla si da ih imaš par s kojima imaš želju komunicirati. Druži se onda s njima i kraj priče. Bar su prijatelji ono što čovjek u životu zaista može i trebao bi birati prema nekom svom senizibilitetu.
E da, koliko imaš godina?
__________________
When l was young, l invented an invisible friend called Mr Ravioli. My psychiatrist says l don't need him anymore so he just sits in the corner and reads.
Antipatični su mi, nemam potrebu voditi neke razgovore u društvu s njima.
pa jel te netko tjera da ih slušaš, budeš u njihovom društvu?
zar ti nije ljepše ostati sama sa sobom i dočekati ono malo vrijednih prijatelja s kojima možeš pričati, nego slušati ono što ti se ne sluša?
pa nisi ti nikakva iznimka. svi imamo potrebu naći se sa ljudima s kojima isto dišemo, slično razmišljamo.
da, i mene zanima koliko ti je godina
__________________
"Nećemo stić i niko neće doć." Mrle
pa jel te netko tjera da ih slušaš, budeš u njihovom društvu?
zar ti nije ljepše ostati sama sa sobom i dočekati ono malo vrijednih prijatelja s kojima možeš pričati, nego slušati ono što ti se ne sluša?
pa nisi ti nikakva iznimka. svi imamo potrebu naći se sa ljudima s kojima isto dišemo, slično razmišljamo.
da, i mene zanima koliko ti je godina
Ne tjera me nitko, ali i moji prijatelji su isto ... Slični njima jel. Dobra sam s njima u granicama normale, dobra sam s njima samo zato jer su dobre osobe. Njih tri. Imam dvije osobe u životu koje sam upoznala i koje mi odgovaraju na taj način. I obojica su mi prijatelji, muški jel. Ali ne mogu se družiti s njima jer smo totalno odvojeni na sve načine. Nebitno.
Imam 18 godina.
__________________
Ljubičastu boju je zvala ljubistača.
Ima jedna psihološka teorija junga, MBTI , to što ti pričaš bi bila razlika između N i S. S ljudi preferiraju razgovore o jučer, danas, sutra, o onome što vide, čuju i slično. dok N ljudi vole razgovore što bi moglo biti, zašto je nešto takvo kakvo je, neko dublje značenje u stvarima i slično. no, nebitno.
Živjela sam u maloj sredini i isto sam se osjećala tako, čak zapravo sam se osjećala kao najveći čudak, da sam se zatvorila u svoja 4 zida i sanjala dan kad ću otići u Zagreb jer mi ovdje nitko nije po mjeri . I onda se desilo to da sam postala usamljena, nesretna, ogorčena. Zamišljena u svom svijetu.I tako me pustio pubertet, krenula sam više izlaziti, umirala od dosade s tim ljudima, ali onda sam spontano počela upoznavati ljude slične sebi, pogotovo kad sam došla u Zgareb s pozitivnim stavom, onda sam se sa istim stavom vratila u svoju malu sredinu i vidjela koliko ljudi tamo ima sličnih meni. Jednostavno osjetiš tu neku kemiju s takvim ljudima, pričaš s njima jednom i bolje ih poznaješ nego ljude s kojima se družiš godinama! a da nisam otišla na taj dosadni rođendan, party,kavu ne bih ih nikad upoznala. Možda se čini da su svi takvi, ali većina je ne svi. I također u malim sredinama ljudi se prilagode da budu prihvaćeni, da čak ni ne skužiš da su neke osobe poput tebe. Za mene nitko ne bi rekao da sam takva, jer sam šminkerica, jer se prilagodim drugima pa razgovaram o tim temama sa istim žarom kao i oni, a u sebi mislim nešto deseto.I sad mi se to desi, a šminkerica je , glupa je i površna.slušam hitove, odem nekad na cajke pa odmah ljudi zaključe ah nije knjigu u životu pročitala, seljačina je primitivna itd. na isti način na koji sam ja osuđivala ljude i nisam im dala priliku.
Znam otići tako na kavu s takvim ljudima kao iz tvoje teme, dragi su ti ali dosadni, razgovarati o takvim površnim temama i poslije si mislim što mi je trebalo ovo. ukrali su mi sat vremena, iako znam da bih kod kuće zujala i piljila u prazno. ali svejedno. sad vidim da trebam preuzeti inicijativu i pokušati okrenuti razgovor na dublje teme, s nekim ljudima je to gotovo nemoguće, dok s drugima to mogu biti teme koje i njih zanimaju a da su dublje. protegnem temu koja bi njih mogla zanimati, o svakidašnjem životu a da je na dubljoj razini, npr. ako se komentira vjenčanje, štikle , odjeća gluposti, preokreneš na to dal misle da je brak moguć u današnjem društvu, dal su tradicionalni,hoće se promjeniti kad uđu u brak i zapostaviti sebe svoje interese, kuhati ručak mužu, nemam pojma XD ili pitanja koja postaviš sama kako zamišljaju svoj život za 15 godina, što ih fascinira, čime se bave i zašto. pogledala sam taj film , svidio mi se jer bla bla, što vi mislite, možda nisu teme koje baš tebe zanimaju, svemir,dobre knjige i slično, ali je kompromis nešto što njih zanima na razini koja tebe zanima. ako shvaćaš što mislim.treba ljudima dati priliku, pogledati iz druge perspektive njihovo shvaćanje svijeta itd. onda naučiš nešto novo i o sebi, razviješ i tu stranu koju imaš u sebi, a nije izražena kod tebe.
Ne kažem da bi trebala puno vremena provoditi s njima, ako ti se neda. Ali,smatram da ih en bi trebala skroz isključiti iz svog života. npr. ja sam na kraju upoznala dosta ljudi koji su slični meni i samo sa takvima sam se družila, i onda sa ljudima koji su drugačiji uopće nisam znala razgovarati, a potrebno je to, razviti i drugu stranu sebe, jer onda lakše funkcioniraš na poslu, u obitelji , društvu koje je pretežito takvo. Voliš svemir? pa zamisli da su oni izvanzemaljci , totalno drugačiji od tebe, i da sad istražuješ njihov svijet, razmišljanje, osobnost, sigurno ćeš pronaći i dio sebe u njima, zajedničke crte, nešto što te fascinira u njihovom svijetu. Mene je sada baš interesantno kad se vratim u svoje selo i promatram taj razgovor gdje su ljudi toliko zaintersirani za svoje susjede, ili su poneseni osjećajima jer je netko nešto rekao, ili komenitraju svoju rutinu života. I ne mislim to na negativan način, sa visokog stajališta(bar ne uvijek ) nego se zbilja uživim u tu priču i pokušam nešto novo naučiti, postaviti određena pitanja da se razgovor okrene na skroz drugačiju razinu. Stavim se u njihovu kožu, važno im je da ih netko niej pozdravio, pitam se zašto, kako se osjećaju, pa komentiram to s njima, iako je meni to skroz nebitno i glupo. Ali iznenadiš se. Pa umjesto da sa prezirom gledam tih 11 kretena koji trče za loptom,j pogledam jednu utakmicu, razgovaram s ljudima zašto je to za njih važno, što im je interesantno tu, pronađeš i sebe u tome, saznaš da je ljudima to važno jer osjećaju zajedništvo, jer izbace tim putem svoje emocije, jer nogometaš treba iskoristii priliku, riskirati, sudjelovati u timu da bi uspio,bla, bla možeš provući neku crtu sa životom.
iako ti je to totalno bezveze i ostane ti i dalje bezveze haha, ali neke stvari ti postanu zanimljive, možda neće btii nogomet, ali nešto deseto što na prvu ruku odbaciš.
predoloži ljudima da odu s tobom na neko događanje, u prirodu , nešto što te zanima pa se družiš s njima na "koristan" način, da nije samo sjedenja na kavi. Odi s curama na utakmicu , bar zgodnih dečkiju ima, no.
Da ne trkeljam previše, želim ti reći da nisi sama , da je skroz normalan taj osjećaj. i uredu je ako se isključiš neko vrijeme i makneš od tih ljudi, ako se dopisuješ preko interneta sa sličnim ljudima,baviš se stvarima koje te zanimaju i slično. Još si mlada, sad kreće tvoj život, odrastanje, bolje upoznavanje sebe, društva, života. Upoznat ćeš još puno takvih ljudi ako im daš priliku i ako izlaziš jelda, i nisi asocijalni čudak ako ti se neda družiti s ljudima koji ti ne odgovaraju. samo mirno
i p.s. Nikada nemoj misliti da je ružno reći nešto lijepo i pozitivno o sebi. Znaj svoje kvalitete i cijeni ih. Nisi zbog toga umišljena.Kao što je lako reći svoje mane, tako isto ti treba biti i lako reći i svoje kvalitete. :*
__________________
Od kada te znam ja vjerujem u anđele!
Zadnje uređivanje Margo Channing+ : 25.06.2012. at 07:40.
Ja konstantno imam, bolje rečeno nemam potrebu druženja s ljudima. Imam potrebu samo s nekim i to je možda dvoje troje ljudi. Sada ću vam objasniti zašto. Usuđujem se reći da volim pametne ljude i da volim raspravljati o temama o kojima ne priča baš svatko.
Dobrodošla u klub I ja sam se dugo vremena tako osječao. Stvarno rijetko naletim u stvarnosti na osobu koju zanimaju iste teme kao i mene.
Jednostavno sam se okrenuo upoznavanju ljudi na internetu. Tu sam stekao mnoga super poznanstva i prijateljstva. S nekima od njih kasnije sam se upoznao i u stvarnosti.
Ipak, nisam zapostavio svoje ostale prijatelje. Iako s njima ne mogu razgovarati o večini tema koje me zanimaju ipak imamo nešto zajedničko.
Također bi ti savjetovao da ne prosuđuješ ljude na temelju prvog dojma. Drugim riječima, možda već poznaješ nekoga tko voli iste teme kao i ti, ali ne voli o tome pričati u društvu da ne ispadne čudak.
Smatram se vrlo pametnom, znam da ovo zvuči vrlo ružno, samo je to pozitivno što mislim o sebi. Volim jako pričati o nastanku svijeta, svemiru, ima li života gore, iluminatima, masonima, crkvi, Crkvi, svećenicima, teorijama zavjere, o svim religijama, baš volim dubokoumne i razgovore u kojima volim iznjeti svoje stavove i mišljenja.
Ne cini li ti se da si svoje "ja" dosta suzila ?! Zasto je to tako ?!
Iskoristi ova svoja interesovanja da to ispitas, teorije isprobas u praksi...
__________________
Da ist mehr Hunger nach Liebe und Wertschätzung auf der Welt, als nach Brot. - Mutter Teresa
Vjeruj mi nisi jedina.
Dođe mi da spakiram kufere i odselim se gdje ne znam nikoga i negdje gdje je drugačija kultura življenja.
U nas je 80 posto ljudi sa istim stavom i razmišljanjima, ovih 20 posto je disperzirano i teško je naći takve ljude.
U zadnje vrijeme se najviše družim sam sa sobom, 2-3 prijatelja i to je to.....ostali me nekako zamaraju, slušam ih 5 minuta i jedva čekam kad će svak svojim putem.
i ja se isto osjećam,dodje mi da se spakiram i odem negdje gdje je inteluktualna razina mao veća..jer ovdje stvarno kako kažeš 80% ljudi je sa sitim usranim stavom i razmišljnjim..i onda nas 20% koji drugačije,dubokoumnije i inteligentnije razmišljamo smo čudaci..i ja se družim zadnje vrijeme sa malo ljudi,par prijatelja jer me jednostavno zamaraju ispraznim temama..koje vrte iz dana u dan..,nemogu se razg s njima na nekoj višoj razini..
mene zanima sve..i mogu slobodno reći da bez problem mogu razgovarati sbilo kime o bilo čemu jer znam ponešto o svemu,a o dosta stvari puno toga..
i onda mi je ta kava s prijateljem dosadna..
ko da me netko koči da razvijam taj svoj intelekt i razmišljanje..
svi su zatupljeni televizijom,reklamama i iskrivljenim moralnim vrijednostima..
premalo je onih koji "vide" stvarnost i realni su..i pametni..
nekako imam osjećaj da to ima i neke veze s tim kakva nam je država..
Već duže vremena želim napisati ovaj post, ali sam uvijek razmišljala kao nešto tipa: Ma što će oni reći, blabla. Ali me sada iskreno zanima vaše mišljenje. Nisam znala gdje da napišem pa sam ovdje.
Dakle, imam 4-5 prijateljica s kojima se stalno družim i oko sebe imam dovoljno čak i previše poznanika i osoba do kojih mi je stalo. Problem nastaje ovdje.
Ja konstantno imam, bolje rečeno nemam potrebu druženja s ljudima. Imam potrebu samo s nekim i to je možda dvoje troje ljudi. Sada ću vam objasniti zašto. Usuđujem se reći da volim pametne ljude i da volim raspravljati o temama o kojima ne priča baš svatko. Recimo cure iz moga društva pričaju što će obući u subotu, tko je s kim od poznatih prohodao, jesu li gledale najnoviju epizodu Larinog izbor. Naime, Larin izbor je serija koju u životu nisam pogledala niti jednu epizodu, a kamoli škicnula na tv, kad smo već kod serije.
Imam dobar društveni život, čak štoviše, predobar. Ljudi me vole, nije da sam neka antipatična u društvu, ljudi se smiju na moje šale itd.
Međutim, ja nemam jednostavno potrebu družiti se s tim ljudima koji pričaju o igricama, nogometu, štiklama, haljinama itd. Imam potrebu družiti se s ljudima koji slično razmišljaju kao ja, a takvih je svega par u mome životu. Usuđujem se reći i jedna osoba.
Smatram se vrlo pametnom, znam da ovo zvuči vrlo ružno, samo je to pozitivno što mislim o sebi. Volim jako pričati o nastanku svijeta, svemiru, ima li života gore, iluminatima, masonima, crkvi, Crkvi, svećenicima, teorijama zavjere, o svim religijama, baš volim dubokoumne i razgovore u kojima volim iznjeti svoje stavove i mišljenja. Ne volim sjediti na kavi i tračkati. Ne znam, jednostavno, ja sada to pišem ovdje, a mislim da nisam ni u pola opisala kako se osjećam.
Nisam u depresiji niti išta slično, niti sam tužna jer imam potrebu ne družiti se s ljudima. Nego jednostavno osjećam se dobro kada sama ležim i razmišljam ili kada pričam s ljudima s kojima imam zajedničkih tema. Onim ljudima koji neće pričati o tome kojih je 11 budala jučer trčalo za loptom, a kojih 11 će sutra. Ako me razumijete. I to traje već duže vrijeme. Iako izlazim s ovima i sve to stoji, ali znam kako se osjećam. Kao da nemam volje jer znam da ti ljudi s kojima izađem, s njima ne mogu pričati o stvarima koje me zanimaju jer njih to ne zanima. Ne zanima nikoga. Svi su neki tupi, priglupi itd. Strašno.
Vaše mišljenje?
potpis..
ja imam svega par ljudi s kojima mogu na ovakav konstrunktivan način pričati,o životu,planovima..,zanimaju me jako iluminati,masoni,zavjere,sve ono što se danas događa a ljudi su preglupi i pretupi da vide to,jer su naravno zavedeni od strane televizije i medija i interneta..
u americi vlada plaća određena sredstva da oni "prilagode" program za obrazovanje koji se primjenjuje u svim državama..,a to sve s ciljem da dobiju "obrazovane" ljude koji neće previše razmišljati zašto je ovo ovako?ili onako?da li je to dobro za mene?ili ipak nije..,
tako da mogu kongres i moćnici vladati državama i novcem na način koji i kako žele..,da se niko ne buni..,daj im jeftin iphone,inetrent..bombardiraj ih televizijom,reklamama, da im se odvrati razmišljanje od stvarnosti..,
ali naravno to nećete nigdje ćuti za to jer oni to predobro skrivaju,
a to se događa i nama..ljudi su zaglupljeni,nogometom,televizijom,medijima,novinam a..tako da niti ne vide stvarnost..,a takvim ljudima je puno lakše upravljati...
takvog čovjeka reklamama možeš navesti da dodje u tvoju trgovinu, tvoj autosalon, kupi baš taj mobitel..jede baš tu hranu...
takvim ljudima je puno lakše upravljati...
jer..nitko ne želi samosvjesne inteligentne realne ljudi,koji razmišljaju svojom glavom,kojiu znaju što hoće,što je dobro za njih a što ne,takvi ljudi stvaraju probleme..a to ljudi,moćnici,kako želite...to je zadnje što oni žele..,
zato je najbolji građanin onaj, koji radi od 7-16.00sati..ima ženu i dijete..kredit za kuću i možda auto..,ima taman novaca da spaja kraj s krajem,jer takav čovjek se neće buniti na radnom mjestu da mu je teško ili kad vidi neku nepravdu i izrabljivanje...jer se boji otkaza,a previše je ljudi bez posla a to zna i poslodavac,i ona onda radi,poslušan je radnik,šuti..
kupuje u konzumu..koji mu je najbliže,jer mu se neda vozit u interspar,kaufland,gdje su prouzvodi puno jeftinji u punooo bolje kvalitete..
toči gorivo na ini i ne zanima ga previše cijena goriva jer ima kredit i samo mu je bitno da to plati..
banka mu uzima 15kn za vođenje računa,što je pljačka ako uzmemo u obzir da se ta ista banka koristi tim našim zarađenim novceme i bogati..i onda uz to uzimaju tu naknadu..to je sramota,ali on se ne buni previše..
i šta dobijemo?
prosječnog..zautpljenog priglupog čovjeka koji ne razišlja previše nego radi isto kao i masa..i ne obraća previše pažnju ne nekolicinu koja se bogati na gluposti drugih..
to je realnost..koju većina ne shvaća..
nadam se da nisma bio prenaporan..
[QUOTE]Margo Channing+ Ima jedna psihološka teorija junga, MBTI , to što ti pričaš bi bila razlika između N i S. S ljudi preferiraju razgovore o jučer, danas, sutra, o onome što vide, čuju i slično. dok N ljudi vole razgovore što bi moglo biti, zašto je nešto takvo kakvo je, neko dublje značenje u stvarima i slično. no, nebitno.[QUOTE]
- Više S
protegnem temu koja bi njih mogla zanimati, o svakidašnjem životu a da je na dubljoj razini, npr. ako se komentira vjenčanje, štikle , odjeća gluposti, preokreneš na to dal misle da je brak moguć u današnjem društvu, dal su tradicionalni,hoće se promjeniti kad uđu u brak i zapostaviti sebe svoje interese, kuhati ručak mužu, nemam pojma XD
- E to i ja radim !!
Voliš svemir? pa zamisli da su oni izvanzemaljci , totalno drugačiji od tebe, i da sad istražuješ njihov svijet, razmišljanje, osobnost, sigurno ćeš pronaći i dio sebe u njima, zajedničke crte, nešto što te fascinira u njihovom svijetu.
- Da da. Pokušat ću.
]a umjesto da sa prezirom gledam tih 11 kretena koji trče za loptom,j pogledam jednu utakmicu, razgovaram s ljudima zašto je to za njih važno, što im je interesantno tu, pronađeš i sebe u tome, saznaš da je ljudima to važno jer osjećaju zajedništvo, jer izbace tim putem svoje emocije, jer nogometaš treba iskoristii priliku, riskirati, sudjelovati u timu da bi uspio,bla, bla možeš provući neku crtu sa životom.
- Ma mogu i ja bez beda pogledat tekmu i to sve stoji, ne kažem za gledanje tekme nego kako su ljudi opsjednuti s tim, samo se o tome priča, tekme klađenje, tekme klađenje blabla.
i p.s. Nikada nemoj misliti da je ružno reći nešto lijepo i pozitivno o sebi. Znaj svoje kvalitete i cijeni ih. Nisi zbog toga umišljena.Kao što je lako reći svoje mane, tako isto ti treba biti i lako reći i svoje kvalitete. :*
- Hvala ti :*
__________________
Ljubičastu boju je zvala ljubistača.
Eto, nisi jedina. Kao što si več i skužila. Imam 17 godina i totalno slična stvar kod mene, i to več godinama.
Nedavno sam nekim čudom došao u kontakt samo s jednom osobom za koje bi se moglo reć da smo slični iznutra, no to je sve. Večinom vremena sam kod kuće i čitam/razmišljam odprilike o istim stvarima kao i ti.
U zadnje vrijeme je malo ljudi koji mi pašu i s kojima se volim družiti i razgovarati, također mi je sve napornije slušati svakidašnje komentiranje raznoraznih domaćih/turskih serija i ostalih plitkih stvari.
Normalno mi je da svi ponekad dođemo na temu odjeće, cipela, glazbe, onako usput, ali pooolaa sataaa prepričavanja kako se nekome haljina šivala mi je stvarno previše. Ne znam, vjerojatno je problem u meni jer sam žensko i trebala bih obožavat takve teme.
P.S. Imaš preporuke za neku dobru knjigu o iluminatima?
__________________
A lot of girls think they have to choose between being the smart geeky type or the beautiful bimbo.
no, nebitno.
pa odmah ljudi zaključe ah nije knjigu u životu pročitala, seljačina je primitivna itd. na isti način na koji sam ja osuđivala ljude i nisam im dala priliku.
Ne cini li ti se da si svoje "ja" dosta suzila ?! Zasto je to tako ?!
Linearni mod
