|
Pristupanje novoj religiji
Poštujem svačiju potrebu za religioznošću ali....
svaka od postojećih religija svojedobno je imala je nekakvu "naprednu" ideju kojoj se puk, vođen nekakvim iskonskom osjećajem pravde, nade i željom za sigurnosti, priklonio i počeo ju štovati.
Već samo par generacija nakon uspostavljanja dotične religije imamo instituciju - vođe, tumače i mudrace dok se sama religija više ne širi izvornom svijetlom idejom već insitucionalno, nasljednim (plemenskim) ucjepljivanjem i običajem te od religije ideje postaje religija otaca.
E sad, da se pojavi neka nova religija koja je, teoretski, u potpunosti pravedna, posvećena čovjeku s najboljim namjerama, vođena i propovijedana od ljudi koji su u svakom pogledu moralne vertikale te iskreni zastupnici iste, religija koja zastupa Boga koji vam je čak i bliži nego li Bog koji dominira vašom religijom... bi li pristupili takvoj religiji ili bi ostali u okvirima one koju su vam ucijepili mama, tata, okolina... iako ste svjesni da ista nerijetko vrvi grijehom, nemoralom, politikanstvom i ostalim nepodopštinama koje se olako pravdaju ljudskim slabostima njenih zastupnika?
|