Samoizlječenje - mit ili realnost?

[galadrielka]

Patim od anksioznog poremećaja već neko vrijeme.

Krenula sam na psihoterapiju. Danas bila prvi put. Lijekove, odnosno helex uzimam po potrebi, odnosno u ova zadnja dva mjeseca, svega nekoliko puta kad me držala nesanica.

Vjernica sam. Nalazim nadu u vjeri i Bogu.
Čitam knjige, pozitivnu psihologiju, molitve za ozdravljenje, svašta nešto.

Nalazim na internetu iskustva ljudi koji su se riješili panike, anksioznosti i sl., sami od sebe, pa me zanima, šta vi mislite, da li je moguće to

Jel dovoljno pucati se pozitivom da bi se izlječili, pa bilo to meditacija, molitva, autosugestija ili nešto drugo?

Jel moguće tako nešto? Ja se uzdam da je.

A vi?

Postoji li netko ko je tako nešto i uspio?

[Flissiicoo]

Ja sam bio na jednoj duhovnoj obnovi gdje su ti neki karizmatici polaganjem ruku navodno liječili anksioznost i ostale psihičke i fizičke defekte, te neke štetne navike.

Osobno ne vjerujem u to trenutno samoizlječenje. Mnogi će reći da je to zbog toga što sam duhovno zatvorena osoba i vrlo kruta u stjcanju novih iskustava. Možda i je tako, ne znam..

Također, idem već jedno vrijeme na psihoterapiju i jako teško mijenjam svoje misaone navike. Taman krenem, pa me zaokupi nešto što mi naruši mir.
Kad je riječ o Bogu, što više razmišljam o njemu, to se lošije osjećam.
U snovima sam često na rubu smrti, upravo zbog tog konstantnog razmišljanja o nekim višim silama.

Bilo bi možda dobro da malo proširiš svoje iskustvo i činjenice na kojima temeljiš tu spomenutu nadu i vjeru, pa da dobijemo bolji uvid u tvoja razmišljanja..
Ako možeš, stavi i linkove s tim iskustvima samoizlječenja.

Inače, čini mi se zAnimljiva. tema..

[galadrielka]

i sama sam bila na duhovnoj obnovi i eto, još nisam ozdravila

valjda zato šta očekujemo da je to instant rješenje

al ako si vjernik onda bi trebalo doslovno spoznat Boga. vjeruj mi, totalno se nalazim u tvom postu. što više razmišljam o njemu, nekako sam sve dalje. kad sam u dobroj fazi, sve mi se čini mogućim, al kad me uhvati nemir i strah, onda ga nikako ne mogu dozvat koliko god se trudila. mrzim što ovo uopće pišem, jer ŽELIM VJEROVAT.

ne bi smjeli biti kruti nego se prepustit, a to je ponekad teško.

postoji blog "socijalna anksioznost i kako je prevazići", pa sam u uvodu skužila da je tip 20 godina patio od iste i sam našao neka riješenja.

također, knjige od autora Joseph Murphyja sugeriraju kako se molitvom i meditacijom može utjecati na podsvijest i riješiti straha i zabrinutosti.

treba bit uporan, to je moj zaključak, šta god izabrali kao put izlječenja. teško se borit, pogotovo kad padneš, pa se zapitaš čemu sve to. teško je, ali moramo. MORAMO.

[Pringles]

galadrielka, ako vjeruješ u samoizlječenje ili se nadaš istome, čemu psihoterapija i helex po potrebi?

Što podrazumijevaju ti koji govore kako su se riješili anksioznosti ili nekog poremećaja 'sami od sebe'?

Ne trolam i ne provociram, zaista mi nije jasan uvodni post.

[Paklena Naranca]

galadrielka kaže:

Jel dovoljno pucati se pozitivom da bi se izlječili, pa bilo to meditacija, molitva, autosugestija ili nešto drugo?
Jel moguće tako nešto? Ja se uzdam da je.
A vi?
Postoji li netko ko je tako nešto i uspio?

Naravno da je moguce,samo sto to trebaju bit iskrene meditacije,molitve i sugestije. Jer kao sto ljude u depresiju odvedu iskrene negativne misli-emocije,tako se moze ic i natrag sa pozitivnim i dovesti do izljecenja . Samo sto je puno teze jer kad vec dodje do toga,ili ank. poremecaja,da bi mislila pozitivno i osjecala se,trebas se truditi 2 puta vise jer se sad vec po "defaultu" osjecas losije,i kad se naviknes na to,i jednom prijedjes tu granicu i vratis se u prijasnje stanje, svijet ce bit lijepsi nego prije te bolesti/poremecaja jer se vec automatski nabijas tom pozitivom .

Znam za jedan slucaj gdje je cura bila u klinickoj depresiji,ali nije htjela uzimati nikakve lijekove i rekla je da ce se izvuci iz toga bez lijekova ili da ce ju pokopat. Nabijala se tako pozitivnim mislima,pocela polako vjerovati u tu svoju autosugestiju (jedno 5-6 mjeseci ju je ta depra pucala) ,i onda se oporavila i sada cura nevjerojatno zraci,ljudi joj stalno prilaze itd.,al to je vec druga prica

galadrielka kaže:

al kad me uhvati nemir i strah, onda ga nikako ne mogu dozvat koliko god se trudila. mrzim što ovo uopće pišem, jer ŽELIM VJEROVAT.

Pa sto imas dozvati? Ako vjerujes iskreno,on je tu cijelo vrijeme,samo kad se sjetis,tek tada postajes svjesna da je tu. Ne mozes na silu vjerovati,jer to nije iskrena vjera onda,a ne znam koliko to ima smisla.

[nicole2007]

galadrielka kaže:

Patim od anksioznog poremećaja već neko vrijeme.

Krenula sam na psihoterapiju. Danas bila prvi put. Lijekove, odnosno helex uzimam po potrebi, odnosno u ova zadnja dva mjeseca, svega nekoliko puta kad me držala nesanica.

Je li ti tako odredio psihijatar?
Nije ti odredio nikakvu redovitu terapiju?
Ako jest, onda se toga drži. Nemoj je samovoljno smanjivati.

Vjernica sam. Nalazim nadu u vjeri i Bogu.
Čitam knjige, pozitivnu psihologiju, molitve za ozdravljenje, svašta nešto.

Nalazim na internetu iskustva ljudi koji su se riješili panike, anksioznosti i sl., sami od sebe, pa me zanima, šta vi mislite, da li je moguće to


Jel dovoljno pucati se pozitivom da bi se izlječili, pa bilo to meditacija, molitva, autosugestija ili nešto drugo?

Jel moguće tako nešto? Ja se uzdam da je.

A vi?

Nije. Ne na taj način.
Samoizlječenje je naporan, složen i dugotrajan rad.
Zato ljudi i idu na terapiju da im pomognu ljudi kojima je to struka.

Postoji li netko ko je tako nešto i uspio?

Naravno da postoje ljudi koji su u tome uspjeli. Ali ne sa forsiranjem pozitive.
Tu pozitivu moraš zaista naći u sebi i izvući je iz sebe. I još puno toga.

[lorena-ny]

a kad i zasto ti se pojavila ta anksioznost?
kazes vjernica si,al ne dovoljno onda ako si isla po helex.
mislim da je moguce,ne znas sto ti je uzrok i u kojoj mjeri,pozitivnim razmisljanjem se moze puno,iliti promijenjenom percepcijom,ja osobno nisam pobornik psihopomoci,da bi mi oni uopce nesto rekli prvo ja njima moram pricati malo o sebi,a vjerujem da se poznajem bolje nego sto me oni mogu procijeniti ili strpati u neku svoju grupu,tako da nikad ne bih otisla kod istih.

eto kad si vec tu vjeru spomenula,mislim da se moze izvuc puno iz nje,ona se i bazira na pozitivnom i cilj joj je osnaziti covjeka.

[nicole2007]

galadrielka kaže:

i sama sam bila na duhovnoj obnovi i eto, još nisam ozdravila

valjda zato šta očekujemo da je to instant rješenje

Tako je. Izliječiti se 'polaganjem ruku' nije ništa bliže samoizliječenju, nego uzimanje tableta.
U oba slučaja stavljaš sebe u pasivan položaj i tražiš pomoć izvana.

Samoizliječenje nije samo ono u kojem si isključila druge ljude i izvanjske oblike pomoći.
Samoizliječenje je ono u kojem sebe stavljaš u uspravan, aktivan položaj, postavljaš se kao subjekt i 'autor' svog ozdravljenja.
Tu je potrebno puno rada na sebi, iskrenost prema sebi, pomaže neki oblik meditacije, a možda još više bavljenje umjetnošću.
Ako ništa drugo, pisati uvijek možeš.
Ali moraš znati da introspekcija nikad nije do kraja objektivna i da možda neke stvari nećeš moći dobro sagledati ni riješiti sama.
Bitno je slušati svoju intuiciju i razvijati nekakav zdrav odnos sa samim sobom.

al ako si vjernik onda bi trebalo doslovno spoznat Boga. vjeruj mi, totalno se nalazim u tvom postu. što više razmišljam o njemu, nekako sam sve dalje. kad sam u dobroj fazi, sve mi se čini mogućim, al kad me uhvati nemir i strah, onda ga nikako ne mogu dozvat koliko god se trudila. mrzim što ovo uopće pišem, jer ŽELIM VJEROVAT.

ne bi smjeli biti kruti nego se prepustit, a to je ponekad teško.

Mislim da moraš piti neku redovitu, stalnu terapiju.
Barem neko vrijeme. Ako ćeš htjeti izbaciti terapiju, mislim da ćeš je polako smanjivati.
Ali neće ti niti liječnik to smanjiti po tvojoj želji, nego ako vidi kod tebe stvarni pomak.
Bilo bi idealno kad bi uz tablete radila na sebi pa polako smnjivala potrebu za njima.

postoji blog "socijalna anksioznost i kako je prevazići", pa sam u uvodu skužila da je tip 20 godina patio od iste i sam našao neka riješenja.

Pa nakon 20 godina je i trebao.
Ono što je njemu riješenje, ne mora biti i tebi.
Ta samostalno pronađena rješenja su često duboko iskopana i individualna.
One spoznaje, afirmacije i metode koje su tako moćno djelovale na njega, ne moraju i na tebe.
Ti moraš naći svoj put.

također, knjige od autora Joseph Murphyja sugeriraju kako se molitvom i meditacijom može utjecati na podsvijest i riješiti straha i zabrinutosti.

treba bit uporan, to je moj zaključak, šta god izabrali kao put izlječenja. teško se borit, pogotovo kad padneš, pa se zapitaš čemu sve to. teško je, ali moramo. MORAMO.

Jedno je upornost, a drugo forsiranje. Tebi više trebaju osluškivanje i podrška.
Zato se u ovoj fazi nemoj odricati pomoći drugih osoba.
Ako ti intuicija govori da si na dobrom mjestu, onda je poslušaj.
I to je, na neki način, samoliječenje jer osluškuješ i slušaš samu sebe.

[Pringles]

lorena-ny kaže:

kazes vjernica si,al ne dovoljno onda ako si isla po helex.

Bog inače brani lijekove i odlazak liječniku?

Ovakve izjave, prosudbe o nečijoj (ne)dovoljnoj vjeri i sl. su jako jako opasne i nepravedne.

[lorena-ny]

Mrs. Pringles kaže:

Bog inače brani lijekove i odlazak liječniku?

Ovakve izjave, prosudbe o nečijoj (ne)dovoljnoj vjeri i sl. su jako jako opasne i nepravedne.

ne brani,no ne radi se o bronhitisu ili glavobolji.
i najlake se sopat tabletama,za to ne treba pamet.

sto se prosudbe tice,moze biti i pogresna i ne mora,a moze se shvatiti i kao poticaj,gdje si ti iscitala opasnost boga pitaj.tko hoce vidjeti lose,valjda ni ne trebaju neki posebni uvjeti.

[zoki89]

galadrielka kaže:

Krenula sam na psihoterapiju. Danas bila prvi put. Lijekove, odnosno helex uzimam po potrebi, odnosno u ova zadnja dva mjeseca, svega nekoliko puta kad me držala nesanica.

Nastoj se čim više i čim brže osloboditi potrebe o lijekovima. Oni rješavaju samo posljedice, ali ne i glavni uzrok tvojeg problema. Drugim riječima, dugoročno samo odmažu, a kratkoroćno te omame da se malo opustiš.

Vjernica sam. Nalazim nadu u vjeri i Bogu.
Čitam knjige, pozitivnu psihologiju, molitve za ozdravljenje, svašta nešto. Nalazim na internetu iskustva ljudi koji su se riješili panike, anksioznosti i sl., sami od sebe, pa me zanima, šta vi mislite, da li je moguće to :ne zna

Ovo je pametan potez, te samo tako nastavi. Znanje je temelj svakog uspjeha, te ga nastavi tražiti. Svaka čast

Moguće je. Ja sam bio nekih godinu do dvije u popriličnoj depresiji, ali sam se uspio samostalno izvući. Nisam nikome govorio od tome, a na lijekove nisam niti pomišljao. Tražio sam samo znanje, te pokušavao primjeniti stečeno. Živio sam isključivo za bolje sutra, ali se isplatilo. Presudno je bilo razumijenje misli, emocija i ljudskih navika. Kada sam to shvatio i stekao kontrolu nad istime, moj je problem nestao u manje od pola godine, te sam istovremeno postao sretna i zadovoljna osoba.[/QUOTE]

al ako si vjernik onda bi trebalo doslovno spoznat Boga. vjeruj mi, totalno se nalazim u tvom postu. što više razmišljam o njemu, nekako sam sve dalje. kad sam u dobroj fazi, sve mi se čini mogućim, al kad me uhvati nemir i strah, onda ga nikako ne mogu dozvat koliko god se trudila. mrzim što ovo uopće pišem, jer ŽELIM VJEROVAT.

Vjera se osnažuje u jedinstvu sa znanjem. Ne bi vjerovala u Boga kojeg vjeruješ da ti netko nije prenio znanje o tome. Zašto tada ne bi potražila više znanja o Bogu ? Što kažu druge religije, znanost, iskustva drugih ljudi ? Ja sam se temeljito pozabavio tom temom, te iskreno mogu reći da sam 100% siguran u postojanje Boga. Zapravo, on je poprilično pametno sve smislio, te se divim njegovoj kreaciji i organizaciji.


Pa kako da se izvućeš iz svojeg stanja ?

1. Nauči prepoznati okidače za negativu, te se suoči s njima dok ne oslabe i nestanu. Možeš ih i izbjegavati, ali te prije ili kasnije dohvate nespremnu. Npr. da li te neka misao uhvati u mrežu negative, predmet, osoba, pjesma ? Prepoznaj to, te analiziraj samu sebe i svoje ponašanje. Koristi papir i olovku te zapisuj zaključke. To pomaže na mnoge načine.

2. Stvori okidače za brzo vračanje pozitivnosti. Pronađi pjesme, ljude, hobije, pokrete, riječi - bilo što, a da tebe može razveseliti, opustiti i izvesti iz negative. Vježbaj i koristi ih čim više da postaneš bolja u primjeni istih.

3. Postavljaj si pitanja i podpitanja te traži odgovore na njih. "Npr. zašto se je pojavio taj strah ? Ima li nešto u njegovoj pozadini ? Kako ga mogu prihvatiti i suočiti se s njime ? itd."

4. Bavi se tjelovježbom, meditacijom ili borilačkom vještinom tai chi. Takve stvari dokazano potiču stvaranje hormona koji su zaslužni za osječaj sreće. Za početak možeš pronaći mnoge korisne upute na Forumu Ohalu.

5. Gradi svoju samodsciplinu. Idi spavati i budi se uvijek u isto vrijeme, vježbaj, napravi dnevni raspored, te se nagradi za ispunjene zadatke. Ponekad će biti teško napraviti prvi korak, ali će se isplatiti, te će kasnije biti sve lakše i osječat ćeš se bolje. To također pomaže u samomotivaciji. Zapravo, progooglaj ta dva pojma, te pronađi korisne savjete o njima.

6. Gledaj spiritualne i poučne filmove. Preporučam ti "Peacefull Warrior", "Celestinsko proročanstvo", "Powder (1995)", "Phenomenon", "Razgovori s Bogom (knjige su još vrijednije za pročitati jer daju mnoge super odgovore)","Freedom Writers", "Tajna", "What the bleep we know" itd.

7. Pokušaj otkriti što želiš biti, imati i činiti u životu. Moja istoimena tema na forum.hr-u sadrži određena pitanja koja ti pomoći da pronađeš odgovore na to. Nemoj se vezati i biti ovisna o nikome i ništa, ali uživaj u putovanju prema svojim ciljevima, te im budi dosljedna.

8. Traži male i velike razloge za zahvalnost i sreću. Izlazak i zalazak sunca, ukusna hrana, druženje s omiljenim ljudima, spoznaja novog znanja itd. Uspjeh nije temelj za sreću, sreća je temelj za uspjeh.

9. Ne možeš uvijek odabrati sve što ti se događa u životu, ali uvijek možeš odabrati svoje reakcije. Počni od prihvačanja svega što ti se događa, te nastoj reagirati najpametnije što možeš i znaš.

Svojim emocijama možeš upravljati tako da usmjeravaš svoje misli. Čim postaneš svjesna neke negativne misli, zaustavi je i preusmjeri u pozitivu. S vremenom negativne misli gotovo u potpunosti išćeznu, jer stvoriš naviku optimističnog razmišljanja. Svaki problem može biti temelj nove prilike. Traži nešto korisnog i pozitivnog u svemu.

10. Fokusiraj se na sada i ovdje, te ne žali za prošlošću i ne brini o budučnosti. Tvoja sadašnjost ih definira, zato uživaj u njoj, te je proživi najbolje što možeš.

[Pringles]

lorena-ny kaže:

ne brani,no ne radi se o bronhitisu ili glavobolji.
i najlake se sopat tabletama,za to ne treba pamet.

Nije mi jasna ta podjela - za bronhitis i glavobolju se smije uzimat lijekove, ali da bi se riješio psihičke boli treba vjerovati. Zgodno.

Inače, i psihičke i fizičke bolesti bi trebale imati isti tretman.

sto se prosudbe tice,moze biti i pogresna i ne mora,a moze se shvatiti i kao poticaj,gdje si ti iscitala opasnost boga pitaj.

Ne moram pitati Boga, dovoljan mi je zdrav razum.

[galadrielka]

Mrs. Pringles kaže:

galadrielka, ako vjeruješ u samoizlječenje ili se nadaš istome, čemu psihoterapija i helex po potrebi?

Što podrazumijevaju ti koji govore kako su se riješili anksioznosti ili nekog poremećaja 'sami od sebe'?

Ne trolam i ne provociram, zaista mi nije jasan uvodni post. :
)

pa vidiš, mene zanima dal je to moguće i jako mi je drago što sam naišla na hrpu pozitivnih odgovora i reakcija koje mi dokazuju da se snagom volje može puno postić.
helex sam uzimala kad bi me baš ćopila panika jer u tom momentu mi se sve činilo neizdrživo. psihoterapija jednako tako je ništa ako sam ne radiš na sebi...vidim ju kao pomoć stručne osobe koja ti daje smjernice za dalje.

krenula sam s tim jer se trenutno ne osjećam dovoljno moćno da bi nešto sama riješila pa da me barem uputi što i kako radit. vjera mi je samo dodatan bonus

Paklena Naranca kaže:

Naravno da je moguce,samo sto to trebaju bit iskrene meditacije,molitve i sugestije. Jer kao sto ljude u depresiju odvedu iskrene negativne misli-emocije,tako se moze ic i natrag sa pozitivnim i dovesti do izljecenja : ). Samo sto je puno teze jer kad vec dodje do toga,ili ank. poremecaja,da bi mislila pozitivno i osjecala se,trebas se truditi 2 puta vise jer se sad vec po "defaultu" osjecas losije,i kad se naviknes na to,i jednom prijedjes tu granicu i vratis se u prijasnje stanje, svijet ce bit lijepsi nego prije te bolesti/poremecaja jer se vec automatski nabijas tom pozitivom : D

slažem se s tobom. nevjerojatno je to kako zapravo većinu svog života misliš pozitivno, ništa te ne brine i onda te jedna situacija tek tako skljoka da se moraš duplo više trudit da bi se vratio na prijašnje stanje.

ali nema predaje

Znam za jedan slucaj gdje je cura bila u klinickoj depresiji,ali nije htjela uzimati nikakve lijekove i rekla je da ce se izvuci iz toga bez lijekova ili da ce ju pokopat. Nabijala se tako pozitivnim mislima,pocela polako vjerovati u tu svoju autosugestiju (jedno 5-6 mjeseci ju je ta depra pucala) ,i onda se oporavila i sada cura nevjerojatno zraci,ljudi joj stalno prilaze itd.,al to je vec druga prica

ne mogu ti ni opisat koliko mi znači ovako nešto pročitat
ako ti se da, možeš na pm poslat o čemu se radilo...ako ne, nema veze, i ovo mi je dovoljan poticaj

Pa sto imas dozvati? Ako vjerujes iskreno,on je tu cijelo vrijeme,samo kad se sjetis,tek tada postajes svjesna da je tu. Ne mozes na silu vjerovati,jer to nije iskrena vjera onda,a ne znam koliko to ima smisla.

nekad pomislim da nisam dobar vjernik.
znaš u čemu je problem? kad se uhvatim u krug negativnosti onda mi se čini da nema rješenja...ne znam kako da to objasnim, ali postaje mi teško vjerovati da će mi išta pomoć. to mi se osobito javlja kad se probudim usred noći (imam velikih problema s nesanicom) i onda ne mogu više zaspati, pa se mislim Bože moj di si sad?

nicole2007 kaže:

Je li ti tako odredio psihijatar?
Nije ti odredio nikakvu redovitu terapiju?
Ako jest, onda se toga drži. Nemoj je samovoljno smanjivati.

Ne, ništa redovito, samo anksiolitik po potrebi.

lorena-ny kaže:

a kad i zasto ti se pojavila ta anksioznost?
kazes vjernica si,al ne dovoljno onda ako si isla po helex.
mislim da je moguce,ne znas sto ti je uzrok i u kojoj mjeri,pozitivnim razmisljanjem se moze puno,iliti promijenjenom percepcijom,ja osobno nisam pobornik psihopomoci,da bi mi oni uopce nesto rekli prvo ja njima moram pricati malo o sebi,a vjerujem da se poznajem bolje nego sto me oni mogu procijeniti ili strpati u neku svoju grupu,tako da nikad ne bih otisla kod istih.

eto kad si vec tu vjeru spomenula,mislim da se moze izvuc puno iz nje,ona se i bazira na pozitivnom i cilj joj je osnaziti covjeka.

prije mjesec i pol, dva. a zašto? pa nemam pojma. slabo sam spavala jedan određeni period i onda me počela hvatat velika nervoza koje se na kraju nisam mogla riješit i eto ga.
čuj, ovo za vjeru i helex mi je malo smiješno, pa i svećenici idu kod doktora kad su bolesni i uzimaju lijekove. Bog ne brani medicinu, dapače.
samo je teško prihvatit da moraš uzimati lijekove za "dušu". da imam npr.visok tlak ili srčane probleme, krkala bi u sebe 20 tableta ako treba jer ne bi imala alternative.

ne znam jesi ikad patila od sličnog poremećaja, ali kad te preplave osjećaji nemira i tjeskobe i veliki strah, zna bit jako teško tek tako se izvuć i okrenut na pozitivu.

nicole2007 kaže:

Jedno je upornost, a drugo forsiranje. Tebi više trebaju osluškivanje i podrška.
Zato se u ovoj fazi nemoj odricati pomoći drugih osoba.
Ako ti intuicija govori da si na dobrom mjestu, onda je poslušaj.
I to je, na neki način, samoliječenje jer osluškuješ i slušaš samu sebe.

hvala ti, ja mislim da sam na dobrom putu i ne vidim ništa loše u psihoterapiji, dapače.
samo se želim još više osnažiti u molitvi i meditaciji


zoki89, neću te posebno kvotat, samo ću ti reći da ovo ide kopipejst u word

hvala ti na savjetu, ovako opširnom postu. hvala što si podijelio svoje iskustvo sa mnom i ostalima
Bog te blagoslovio!

[zoki89]

galadrielka kaže:

ne znam jesi ikad patila od sličnog poremećaja, ali kad te preplave osjećaji nemira i tjeskobe i veliki strah, zna bit jako teško tek tako se izvuć i okrenut na pozitivu.

Uči kroz meditaciju utišati svoj unutrašnji monolog, tj. svoje misli. Ako se one smire, vjerojatno će nestati i panike, te samog straha. Ostat će samo čista svjesnost, te sreća i zadovoljstvo koje proizlaze iz toga.

galadrielka kaže:

nekad pomislim da nisam dobar vjernik.
znaš u čemu je problem? kad se uhvatim u krug negativnosti onda mi se čini da nema rješenja...ne znam kako da to objasnim, ali postaje mi teško vjerovati da će mi išta pomoć. to mi se osobito javlja kad se probudim usred noći (imam velikih problema s nesanicom) i onda ne mogu više zaspati, pa se mislim Bože moj di si sad?

Postoji jedna izreka koja kaže:


Tražio sam snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao um i tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost...
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.

Tražio sam ljubav...
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge...
I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...
Ali dobio sam sve što mi je trebalo!

galadrielka kaže:

zoki89, neću te posebno kvotat, samo ću ti reći da ovo ide kopipejst u word

hvala ti na savjetu, ovako opširnom postu. hvala što si podijelio svoje iskustvo sa mnom i ostalima
Bog te blagoslovio!

Nema na čemu. Zadovoljstvo mi je pomoči Hvala tebi za lijepe želje.

[Jess22]

Da Zoki stvarno zna što priča

Vjerujem u pozitivno razmišljanje, moraš sebe zavoljeti i pronaći nešto gdje se osjećaš svoja i sretna. Glazba, umjetnost, vježbanje, ples, molitva, meditacija, dobra knjiga. Meni sve to odmara dušu, i punim se energijom. Svatko ima svoj put na ovoj planeti, samo trebaš naći svoj put. Prije svega upoznaj sebe i prihvati se kakva god jesi, to je ključ sreće. Poslije je sve lakše...

[Dvojba]

galadrielka kaže:

samo je teško prihvatit da moraš uzimati lijekove za "dušu". da imam npr.visok tlak ili srčane probleme, krkala bi u sebe 20 tableta ako treba jer ne bi imala alternative.

Lijek za dušu???
Pa neurotransmiteri se nalaze u mozgu, pobogu
Još će morati proći mnogoooo godina da ljudi shvate
da su anksioznost, panika, depresija, shizofrenija itd, bolesti
mozga. A mozak je organ - fizički organ.

Pijete AD ili AP da liječite kemijski disbalans u mozgu. Psihički poremećaji djeluju na centre za
raspoloženje i ostale centre koji uvjetuju naše ponašanje, naše raspoloženje,
naše akcije i ostalo. Zato to na prvi pogled djeluje kao nešto "psihički" a ne organsko, na što
se kobajagi može utjecati snagom volje ili odlukom da se namjerno sretno i veselo misli, kako bi se odagnala depresija ili neki strah.

[Srebrni-medvjed]

Psihička bolest znači da nešto moramo mijenjati u životu, jer je nešto dovelo do bolesti.

Lijekovi trebaju biti pomoć kada je stanje neizdrživo, ali ja mislim da ćemo se izliječiti AKCIJOM. Psihoterpaija nam pomaže da uvidimo gdje je problem, a na nama je onda da DJELIMA mijenjamo sebe i donosimo drugačije odluke od onih koje smo donosili

[Azz]

galadrielka kaže:

Jel dovoljno pucati se pozitivom da bi se izlječili, pa bilo to meditacija, molitva, autosugestija ili nešto drugo?

Jel moguće tako nešto? Ja se uzdam da je.

A vi?

sigurno da je moguće. i mnogo veće stvari su ljudi u stanju napraviti sa autosugestijom. osobno, nisam takav tip. meditiram, no to je nešto drugo, ne za izlječenje mojih F dijagnoza. svakako, ne odmaže.

[dire Dawn]

ja pak mislim da nije

po meni bi samoizlječenje bilo izlječenje bez ičije pomoći (ili vodstva) i bez ikakvih lijekova (pa čak i po potrebi). osobno se nikad nisam uspjela isčupat iz napadaja panika samo time da mislim "proći će", ali to sam samo ja.

dugo vremena sam mislila da će moje tegobe prestati i odbijala sam bilo kakve lijekove dok za psihoterapiju nisam imala novca, onda je voda došla do grla i bila sam toliko loše da sam bila spremna pojest govno ako bi mi netko rekao da će mi pomoći. cijelo to vrijeme sam izlazila, družila se s ljudima, čitala pozitivne knjige, puno vremena provodila na zraku, imala potporu obitelji i dečka, no eto.. ne samo da to nije bilo dovoljno da me izlječi nego sam na kraju pala vrlo, vrlo duboko.

od tada se uzdam u lijekove za smirenje jer jedino su oni na meni pokazali efekt (AD nije uopće, dok AP je u određenoj mjeri, a psihoterapeuti nimalo).

sad sam u potrazi za idealnim AD-om i pravim psihoterapeutom. doma se trudim mislit pozitivno, ne živciram se, ne svađam se s ljudima (mislim, ne izazivam svađe, ako me netko isprovocira onda neću šutit), ali nije to dovoljno da me jednog dana izlječi.

u Boga vjerujem, molim se redovito, idem u petom mjesecu u Međugorje (gdje sam bila više puta i jednostavno je prekrasno otići tamo, makar turistički), na misu ne idem i smatram se agnostičkim teistom. hoće mi Bog pomoć? sumnjam.

[Srebrni-medvjed]

dire Dawn kaže:

osobno se nikad nisam uspjela isčupat iz napadaja panika samo time da mislim "proći će", ali to sam samo ja.

Nisam skroz upoznat s tvojim problemom, ali u većini slučajeva ljudi misle da nisu dovoljno jaki da sami pobijede panični napad. To sam i ja misslio, pa mi je psihijatrica rekla "Jebi se, više nećeš dobit anskiolitike, snađi se kako znaš"

Zahvalan sam joj na toj odluci