Kao klinac sam mastao da cu jednog dana postati uspjesan filmski redatelj i u Hollywoodu snimiti film po Spiritu, zadrzavsi koliko je god to moguce izvorni grafizam i atmosferu. U 35. mi se to cini sve neizvedivijim, ali nikad ne reci nikad: prije par mjeseci sam napokon kupio fotic, moj prvi korak k vizualnim umjetnostima.
Znam da kenjam, ali kaj pametnog i reci? R.I.P.
