Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.02.2014., 12:21   #21
Meafora kapi je zasigurno najljepši i najbliži opis putovanja ljudske duše...odvajanje od grupe (oblaka), putovanje-pad, a zatim...neke se kapi vraćaju izravno u more, a neke prije toga prolaze još jedan kraći ili duži put prociscenja...no ni more nije kraj puta...ima kapi koje svojom odlučnošću, odvaznoscu i jasnocom prodiru do skrivenih kutaka morskih dubina, pronađu tamo svoju školjku i pretvore se u biser
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš

Zadnje uređivanje modro-zeleni : 18.02.2014. at 12:31. Reason: slika
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2014., 10:02   #22
Snaga oprosta

Jučer... dok sam šetao gradom sreo sam osobu koju sam povrijedio još tamo, davnih godina. Ali prije nego krenem dalje s pričom, treba napomenuti kako se život u jučerašnjem jutru pretvorio u jedan ogroman ljevak i svaka ulica, svako skretanje, zaustavljanje, odabir, razgovor, svaka, pa i ona najmanja sitnica vodila je neminovnosti tog susreta. Osobi sa kojom sam šetao pričao sam o mom viđenju nekih stvari sada, a ta emocija, to razmišljanje duboko je povezano za taj događaj davnih godina. I upravo trebam na glas izgovoriti svoje razmišljanje i onaj ljevak života se suzi do najuže točke i na samom izlazu te čudne spirale događa se bliski susret, gotovo sudar... licem u lice, prvi put nakon toliko godina i tišine. Susret... prvi put nakon toliko godina u bilo kakvom obliku. I one riječi što sam ih imao reći samo ostanu...




Neka svjetla u mojim očima zasjaše jače, a one riječi, kao kap na staklu kad dovoljno oteža, samo kliznuše natrag.
I prvo što je napravila nakon svih tih godina bio je oprost. U tako jednostavnom stavljanju ruke na moj vrat, fiksiranju jednog odnosa. Određivanju udaljenosti, kao da me grli, a istodobno i ne dopušta da priđem bliže. Mogla je opipati, toplinu mog tijela, puls, gutanje...
Mogla je čuti one neizgovorene riječi kako propadaju natrag u dubinu lomeći sve patvorenosti i maske.

Kakav susret ljudi... i zbilja ne mogu sada reći da li sam sretniji danas ja kojem je oprošteno, ili ona koja je oprostila. No dogodilo se upravo tako da smo se kao kapi na staklu spojile, zastale na trenutak, rastući u snazi oprosta, da bi potom kliznule...

I nitko mi ne može reći da svjetla sada ne gore nekako drugačije.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2014., 22:54   #23
Quote:
Templarski red kaže: Pogledaj post
Jučer... dok sam šetao gradom sreo sam osobu koju sam povrijedio još tamo, davnih godina. Ali prije nego krenem dalje s pričom, treba napomenuti kako se život u jučerašnjem jutru pretvorio u jedan ogroman ljevak i svaka ulica, svako skretanje, zaustavljanje, odabir, razgovor, svaka, pa i ona najmanja sitnica vodila je neminovnosti tog susreta. Osobi sa kojom sam šetao pričao sam o mom viđenju nekih stvari sada, a ta emocija, to razmišljanje duboko je povezano za taj događaj davnih godina. I upravo trebam na glas izgovoriti svoje razmišljanje i onaj ljevak života se suzi do najuže točke i na samom izlazu te čudne spirale događa se bliski susret, gotovo sudar... licem u lice, prvi put nakon toliko godina i tišine. Susret... prvi put nakon toliko godina u bilo kakvom obliku. I one riječi što sam ih imao reći samo ostanu...




Neka svjetla u mojim očima zasjaše jače, a one riječi, kao kap na staklu kad dovoljno oteža, samo kliznuše natrag.
I prvo što je napravila nakon svih tih godina bio je oprost. U tako jednostavnom stavljanju ruke na moj vrat, fiksiranju jednog odnosa. Određivanju udaljenosti, kao da me grli, a istodobno i ne dopušta da priđem bliže. Mogla je opipati, toplinu mog tijela, puls, gutanje...
Mogla je čuti one neizgovorene riječi kako propadaju natrag u dubinu lomeći sve patvorenosti i maske.

Kakav susret ljudi... i zbilja ne mogu sada reći da li sam sretniji danas ja kojem je oprošteno, ili ona koja je oprostila. No dogodilo se upravo tako da smo se kao kapi na staklu spojile, zastale na trenutak, rastući u snazi oprosta, da bi potom kliznule...

I nitko mi ne može reći da svjetla sada ne gore nekako drugačije.
Čast mi je bilo ovo pročitati i napisano primati srcem. Budi se zora buđenja ratnika srca koji se bore u sasvim drugim dimenzijama bez korištenja oruđa i oružja. Iskonska i najvažnija hrabrost bez želje za slavom i za dobrobit svake pojedine kapi tek se u ovim vremenima aktivira. Borbe se danas trebaju voditi u sasvim drugim nefizičkim dimenzijama.

Tišina otvorenog i hrabrog srca, koja otkriva otvorenu i neustrašivu ranjivost govori glasnije od bilo kakve izgovorene riječi. Stapanje mnoštva kapi u jednu lokvu gdje se gubi svaka odvojenost i u kojoj nije potrebna nikakva komunikacija sve "govori". Tada dvoje postanu Jedno i komuniciraju srcem.
Happyning is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2014., 13:47   #24
susret sa sudbinom 2

...počelo je kao jedno mirno ljeto, pred sam završetak studija, bez opterećenja, sa svim preduvijetima da se čovjek posveti sebi, kako u duhu, tako i tijelu, da se u takvom blaženom stanju ravnoteže jednostvno prepusti Svemiru i osluskuje Srce.
Tijelo je krenulo jako...osjećalo je da su godine sjedenja sada iza njega i kao pušteno s lanca krenulo je na pripreme (jer tijelo zna i tijelo pamti, a često i proriče). Ubrzo se tu našao i stari Drug, Drug po Zvanju te zajedno nastavismo tim dijelom puta.
Provodeći tako dane u kreposti, uputih se jednog nedjeljnog jutra sam na svom "konju" do obale, okrijepiti se kavom, a zatim otici na jedno posebno mjesto i provesti tamo dan u meditaciji...

...vidio sam da me gleda, no nisam obraćao pažnju bijavši u potpunosti zaokupljen izlaganju o kristalima...i onda sam posustao...
(ić'će dalje...)

tnx T.r. Na motivaciji
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš

Zadnje uređivanje modro-zeleni : 20.02.2014. at 13:52. Reason: jezicno-izrazajni
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2014., 14:17   #25
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Tišina otvorenog i hrabrog srca, koja otkriva otvorenu i neustrašivu ranjivost govori glasnije od bilo kakve izgovorene riječi. Stapanje mnoštva kapi u jednu lokvu gdje se gubi svaka odvojenost i u kojoj nije potrebna nikakva komunikacija sve "govori". Tada dvoje postanu Jedno i komuniciraju srcem.
Evo sinoć sam bio tužan. Iskreno i duboko tužan, te sam htio pisati o tome. Ta tuga nije imala nečije lice, ona nije došla s nekim riječima... jednostavno, kao jedan mjehurić sa dna koji se oslobodio, jurnivši na površinu. Možda kao posljedica onog nedavnog oprosta ili nekakva slutnja i priprema za gubitak koji donosi vrijeme. Htio sam pisati, staviti to van sebe jer lakše je promatrati, opipati, shvatiti...

Neke su mi riječi šapnute, netom prije sna, te male sjemenke radosti koje mi je ubacila u uho, pale su na tlo i bila je noć, bilo je mračno, ali toplo. Već jutro je bilo drugačije, nekako lako, sjećao sam se svega o toj sinoćnjoj tuzi, ali me nije više nastanjivala. Proklijale su prve klice radosti. Nastavio sam i dalje misliti o njoj (tuzi), prisjećati se, ali kako sam sve više koračao u dan, tako su se i misli o njoj jednostavno rasplinile. Sve je dokrajčila južina s nekoliko kapi kiše u lice. I odmah sam ugodno protrnuo, sjetivši se ove teme, pozitivnih ljudi, jedne zdrave energije. Sjetio sam se i svoje vrtlarice koja je sinoć posijala tu radost i dok sam ja spavao, zaljevala ju je svojim mislima.

Vidite, to je ono činjenje dobra i jasna manifestacija njegove sile na stvaran život. Dio toga sam već prosljedio dalje, dio upravo ostavljam tu. I tu nema kalkulacije, jednostavno morate pustiti ljude blizu. Koliko god vas to otvaranje srca činilo nesigurnima i ranjivima nužno je...




... nužno je za ovu borbu koja nam predstoji.
Quote:
Happyning kaže: Pogledaj post
Budi se zora buđenja ratnika srca koji se bore u sasvim drugim dimenzijama bez korištenja oruđa i oružja. Iskonska i najvažnija hrabrost bez želje za slavom i za dobrobit svake pojedine kapi tek se u ovim vremenima aktivira. Borbe se danas trebaju voditi u sasvim drugim nefizičkim dimenzijama.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 08:36   #26
Quote:
modro-zeleni kaže: Pogledaj post
Meafora kapi je zasigurno najljepši i najbliži opis putovanja ljudske duše...odvajanje od grupe (oblaka), putovanje-pad, a zatim...

Povratak...
Stapanje...
Potpunost...

To konačno poimanje pripadnosti koje pretpostavljam nikada ne može biti u cijelosti obuhvaćeno jer uvijek postoji taj odmak, to nešto nedostupno, što nas i dalje tjera na gibanje, na putovanje... e, to poimanje pripadnosti koje se rađa u svakom čovjeku, najprije prema drugom čovjeku, a zatim i svemu ostalom što ga okružuje. Prirodi, ostalim živim bićima, Bogu... to poimanje pripadnosti mora biti vodilja sveukupnog djelovanja, odnosno ishodišna točka življenja oko koje se sve vrti.

"Ne radi mi ono sto nikada ne bi pozelio ja da uradim tebi." Može li biti jednostavnije. Može li čitava pisana, izgovorena i učinjena "pravda" biti nedostatna pred snagom ove jedne rečenice. Izgleda da može, jer u nju staju svi odnosi koje među sobom pokušavamo urediti zakonima, pravilima... umom. A tako manjkav ponekad je taj um.

Znači svakom je na izbor ostavljeno osluškivati svoju unutarnju pripadnost. No upravo smetnje i šumovi na toj vezi bivaju sve češći problem ljudskih odnosa. Zato treba odbacivati. Naučiti skidati slojeve kojima smo prekriveni. Slojeve ega, odgoja, religije... kako bi se što jasnije čuli... naravno, tada čujemo i razumjemo i svijet oko nas... napokon shvaćamo i...

Povratak...
Stapanje...
Potpunost...

Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 09:32   #27
Wink

...prišao sam joj i pokazao svoje kamenčiće, a koje sam jednom zgodom dobijo od prijateljice šumske vile. Znao sam da su oni mamac za šarene leptirice, čuvao sam ih i pazio, a sada sam osjećao da je to trenutak kada će zasjati u punom sjaju.
nisam oklijevao, rekao sam da sam na putu na jedno posebno mjesto i pozvao je da mi se pridruzi...otpili smo kavu i krenuli...

Žal smo nazvali po istoimenom filmu, ne samo zbog iznimne ljepote i nepristupacnog prilaza, već i zbog energije Svemira koja kao da se u slapovima slijeva na to mjesto.

bio sam prepušten i neopterecen, i zahvalan...znao sam da tu Dušu poznajem još od davnine, znala je i ona...i to puno vise...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 13:05   #28
...sumnjala je da je naš susret netko inscenirao, tj. Da je plod nekakve oklade ili dogovora među prijateljima...nije mi bilo jasno zašto, no navodno je imala sličnih iskustava...
ako sam i osjetio da ima još nešto u pozadini, nisam se time zamarao, znao sam da sam prišao čistog i otvorenog Srca
Uvečer smo se sastali na mjestu jutrošnjeg susreta...vidio sam da ima svoj scenarij, nije mi smetalo, dapače. Dao sam se zaplesti i u tom klupku proveli smo noć...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 13:55   #29
Nije bilo moguće učiniti krug smrti ovog malog aviona. Bile su to zastave, rastvoreni zastori. S obzorom koji se pomicao rađajući marionete po ustajaloj vodi. Nije bilo moguće prepoznati odraze, bili su tuđi. Ne kao vaši, topli i meki. On je rekao da je u programu. Nisam slijedila upute. Brda se nisu više rastvarala i smetalo me što živim s fotografom. "Takav sam čovjek", rekao je. Uvijek ista mreža, ista matrica, isti sistem. Samo rijetko kad prepoznati nekog, od onih, koji kao i ja, nisu svoje uloge igrali po zadanom protokolu, slijedeći vlastite koordinate... Vlastite slijepe rukavce, ne mareći za Život, za Vrijeme, Prostor, ne pripadajući, a ipak... Toliko pokapani istim kišnim kapima...

__________________
In order to get to Ms. Neomeđena Točka you need to go down to the secret library and find the way in through a small crack in a wall, you will need to use the nautilus spell to get in there: 9-carboxymethoxymethylguanine
Neomeđena točka is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 19:04   #30
Voda,čista, bistra voda...
Kako sam uživala u toj vodi,u tim izvorima. Radimo naporno,a kad dođe podne,bez obzira što je nesnosna vrućina,ja se veselim.Blizu svake njive bio je po jedan izvor.Sad idem po vodu...
Iako kažu da voda nema okusa,itekako ga ima.Svaka je imala drugačiji okus...
Čučnem i pijem direktno sa izvora,gledam igru mjehurića...
Vani vruće,a voda hladna.Onda natočim i nosim.Usput stanem još nekoliko puta da popijem,nemogu se nauživati,koja ljepota...
Kad sam došla u moje sadašnje selo,najprije sam pitala muža dal ovdje ima izvora? To mi je jako važno...
__________________
Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.
Perunika 70 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 19:48   #31
Quote:
Perunika 70 kaže: Pogledaj post
Voda,čista, bistra voda...
Kako sam uživala u toj vodi,u tim izvorima. Radimo naporno,a kad dođe podne,bez obzira što je nesnosna vrućina,ja se veselim.Blizu svake njive bio je po jedan izvor.Sad idem po vodu...
Iako kažu da voda nema okusa,itekako ga ima.Svaka je imala drugačiji okus...
Čučnem i pijem direktno sa izvora,gledam igru mjehurića...
Vani vruće,a voda hladna.Onda natočim i nosim.Usput stanem još nekoliko puta da popijem,nemogu se nauživati,koja ljepota...
Kad sam došla u moje sadašnje selo,najprije sam pitala muža dal ovdje ima izvora? To mi je jako važno...
Perunika - kojeg li lijepog cvijeta !
123Marijan is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2014., 15:52   #32
Quote:
Neomeđena točka kaže: Pogledaj post
Samo rijetko kad prepoznati nekog, od onih, koji kao i ja, nisu svoje uloge igrali po zadanom protokolu, slijedeći vlastite koordinate... Vlastite slijepe rukavce, ne mareći za Život, za Vrijeme, Prostor, ne pripadajući, a ipak... Toliko pokapani istim kišnim kapima...



Ta sila koja se pojavljuje među ljudima, koju svaki od nas pušta u prostor oko sebe i koja u mnogo čemu fino nijansira naše odnose sa drugima, ta sila izlazi iz nas kao produkt naših misli, osjećaja i želja. Ona je neprevodiva, na jezik, gestu ili nešto treće, jer se ona može samo opipati i povezati sa drugom takvom energijom na istoj razini.

Problem se javlja kad se čovjek iz nekog razloga opire, te se trudi sam biti kreator, a tu razinu svijesti, odnosno shvaćanja prirode odnosa oko sebe, nema ili ju jednostavno nije u stanju pojmiti. To opiranje ga često lomi, te nam se u životu događaju stvari koje nas "vraćaju" natrag, pa smo primorani dosta toga proći ponovo. Pitate li se zašto u životu radimo iste greške? Posljedice su često sve teže, kako čovjek uporno odbija promjeniti svoje djelovanje. No kad jednom uspijemo savladati ego, naučene obrasce ponašanja i očekivanja okoline, dogodit će nam se spajanja sa ljudima i njihovim kompatibilnim energijama na najnevjerovatnije načine i na najčudnijim mjestima. Kroz ta spajanja možda za trenutak vidimo i jasnu viziju smislenosti našeg postanka, kao neotkidiv kamenčić mozaika u postojanju drugih ljudi, a samo zbog onoga što jesmo i načina na koji jesmo.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2014., 09:13   #33
...u tom klupku povodili smo dane, i nije da me ista smetalo osim što sam zamijetio da osim tog klupka za nju kao da okolni svijet ne postoji.
Što mi nije bilo baš jasno je količina pažnje koju je tražila, i nikad nije bilo dosta.
naravno da si voljenoj osobi spreman pružit svu pažnju, no kad netko na tome inzistira smatrajući da to zaslužuje prije svega svojom posebnoscu...neznam, možda i sad grijesim, rekla je da ću shvatit jednog dana...

Prošlo je tako mjesec dana našega druzenja(vjerojatno u dan) i jedne ljetne večeri kaže ona da idemo van. Padale su suze Sv. Lovre i pomislih da je to glavni povod. U Rovinju je te večeri bila velika gužva, no usprkos tome čekalo nas je mjesto u baru na brdascu povise crkve. sjeli smo, ona je nešto otišla unutra, vratila se, konobarica je donjela pića te još jednu času ispunjenu slagom, a ona me upita: "nije ti i dalje ništa jasno???" i nije mi bilo.



u slagu je bila kutijica, a u njoj, prsten, da, kojim sam je trebao zaruciti, i jesam...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.02.2014., 22:50   #34


Ne mogu izreći sve riječi
što dodiruju pahuljicu dok lebdi
ni nebesko plavetnilo nagovorit me ne može
i bez glasa da zauvijek ostanem
sve što je u meni ispisano
u duši neka ostane

u dodiru jutra i mekih obraza
ljubim dvije kapi rose prstima
i darujem trepavicama da osjete nježnost
što suze im pružile nisu nikada

sklopit ću oči i ponijeti tvoj pogled do sna
tamo gdje ljubav postelju prostire
mekšu i nježniju
od topline duginih boja

na jastuku što se tvojim imenom zove
uronit ću lice i usnama oslikati snove
u nježnost dlanova spustit ću kapljice rose,
tvoje poglede i moga oka suze

prije nego sunce izađe
i suze spoji sa nježnošću
ostavit ću na jastuku
još jednu izgubljenu sreću

Autorica : M.P.
kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.02.2014., 23:41   #35
Kako ispoljiti ono što je u nama? Kako dati ono što u sebi nosimo, a za drugoga?
Da li je primjereno kao kap, čekati na pravi trenutak ili jednostavno pasti, pa što bude?!

Neke stvari u čovjeku bubre desetljećima. Čežnja je kao rosa. Ona se pojavi i nestane. Ali tuga, tuga se može nastaniti u čovjeku, kao vlaga u zidovima. Zato te stvari koje bubre u nama u jednom trenutku ipak moraju biti puštene.



Iskreno ne znam tko o tome odlučuje. Volio bih sa sigurnošću reći... ja, ali...
Prije ili poslje čovjek požali za nekim stvarima koje je propustio napraviti. Malo hrabrosti ili sreće... ili okolnosti. Da, okolnosti isto znaju biti česta utjeha. No, da bi se naše želje obistinile, ipak treba biti ta želja. Treba htjeti, moći, ustrajati...


Prepoznati taj trenutak kad zasjamo drugačije. I prije nego se pustimo, tek s dovoljno hrabrosti samo za puštanje, a dalje...
Znači bez konstrukcija i planova, varijanti i možebitnih odgovora... bez kalkulacije. Dovoljno je samo biti blizu i čist u želji. Na nama je da se postavimo u poziciju da budemo blizu, želje se već same pročiste u našim hramovima...



... a i neke se stvari jednostavno dogode, mimo naših poimanja. Blizina spaja. Budi mi blizu, bit ću ti blizu...
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.02.2014., 02:09   #36
Zaštićena kišom. Blagoslov tuge. Onaniranje kiše. Sveg onog što dolazi i odlazi. Pogled kroz mali vitraj čvrsto zabrtvljenih vrata kamene crkvice, na osami. Usta je otvarao istom tom tugom, vodeći negdje u neizmjernu daljinu eona. Sveg onog u čemu nije uspio, a znao je da postoji. Dobro je znao. Prihvačajući što je preostalo: kreaciju, privid ljubavi, život kao nuždu, program.

A ja... Ne spajajući se ni sa kim. Odbijajući to. Od Boga napušteni, rasipani... Neposlušni, ničiji... Tražeći izlaz iz sistema! Mrtvi, živi il duhovi, svejedno... Iznad tijela... Gdje nisam dobila propusnicu... "Rekli smo ti, Eva, vidjela si i sama da kolodvorski sat stoji i ne možeš tu ostati..." Utonuvši u jednu točku, daleko od Vremena... Da kiše nikad ne stanu! Tamo, gdje za sunce znamo samo iz priča, davnih legendi... Gdje neki spominju i ljubav, o kojoj smo načuli i čiji smisao slabo razumijemo...

Die Welt - ein Tor
Zu tausend Wüsten stumm und kalt!
Wer das verlor,
Was du verlorst, macht nirgends Halt.


__________________
In order to get to Ms. Neomeđena Točka you need to go down to the secret library and find the way in through a small crack in a wall, you will need to use the nautilus spell to get in there: 9-carboxymethoxymethylguanine
Neomeđena točka is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.02.2014., 02:36   #37
...Kiša. Tišina. Mir. Upravo ono što svima nama treba. S vremena na vrijeme, potrebno je malo stišati svoj um, barem malo, samo na tren, i osluškivati otkucaje svog srca, svaki udisaj zraka, govor našeg unutarnjeg tijela.

Problem je što sve više ljudi ima sve manje vremena da malo stanu, predahnu, opuste se. U svoj toj zbrci i općem kaosu nema vremena za pet minuta tišine, tog božanstvenog mira.

A samo malo nam treba. Tako malo. Čini se da je i to malo ipak previše. Nažalost.
__________________
Ianus Christius je urednik i autor web stranice za promociju kreativnosti, samospoznaje i kritičkog načina razmišljanja.

***više na https://www.facebook.com/libertasnova/
ianusc is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.02.2014., 11:28   #38


Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom

Pogledat ko stranci,

Bez imalo svijesti koliko nas vežu

Neki stari lanci



No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono što je bilo:

I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,

A srca se dići -

I slijepi za stope bivšega života

Njima ćemo ići

kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.02.2014., 12:13   #39
Prepoznati taj trenutak kad zasjamo drugačije. I prije nego se pustimo, tek s dovoljno hrabrosti samo za puštanje, a dalje...
Znači bez konstrukcija i planova, varijanti i možebitnih odgovora... bez kalkulacije....


hm...kad bi postojalo kakvo uputstvo kako postići ovo...
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.02.2014., 22:21   #40

Svima koji pišu i svima koji samo čitaju, a razmišljaju slično! Jedan iskreni...
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 21:06.